Poslovni broj: XLII P-1660/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika: 1. BLAGE MITRA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju sklopljen dana 10. veljače 2023. godine između tuženika GD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženice HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ovjeren dana 10. veljače 2023. godine po javnom bilježniku Vesni Ćuzeli iz Rijeke pod brojem OV-1323/2023, upisan u knjigu isprava Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb dana 13. veljače 2023. godine pod posl. br. Z-8166/2023 gubi pravni učinak prema tužitelju Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koja iznosi 12.298,87 EUR (slovima: dvanaest tisuća dvjesto devedeset osam eura i osamdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 11.923,93 EUR od 04.11.2003. do isplate,

- na iznos od 209,04 EUR od 10.11.2003. do isplate,

- na iznos od 165,90 EUR od 07.02.2023. do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2024. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženici su dužni trpjeti da tužitelj Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576 namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I izreke prema tuženiku GD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prodajom 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, površine 755 čhv, upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio je upisan kao vlasništvo tuženice HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženicima GD i HD da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.004,16 EUR (slovima: tisuću četiri eura i šesnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2026. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 1.360,06 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 25. veljače 2025. godine navodi kako je podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika, ovdje tuženika PD, i to temeljem mjenice kao vjerodostojne isprave, a radi naplate tražbine od 12.132,97 EUR. Opisuje da je ovaj sud povodom njegovog prijedloga donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2746/03 05. prosinca 2003. godine, no da ovrha na pokretninama nije bila uspješna jer u stanu nisu zatečene stvari koje bi bile predmetom pljenidbe, a ovršenik nikad nije sudu dostavio prokazni popis imovine, dok iz uvjerenja MUP-a proizlazi da tuženik BD, nije bio evidentiran kao vlasnik vozila. Tužitelj opisuje i kasniji slijed događaja navodeći da je potom 1. srpnja 2016. godine predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe te je zatražio ovrhu na računu tuženika, što je ovaj sud također usvojio rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-9906/16 od dana 25. siječnja 2017. godine, no ni ta ovrha nije bila uspješna pa je prijedlogom od 24. studenog 2021. godine ponovno zatražio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, ovog puta na nekretnini tuženika PD - 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šumi površine 755 čhv, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je ovaj sud rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-994/2022 od 6. veljače 2023.

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

i usvojio i uputio rješenje na provedbu Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, no taj sud uskratio je provedbu rješenja zbog nedostatno navedenog opisa nekretnine, da bi tuženik BD 4 dana nakon donošenja spornog rješenja o ovrsi, i to 10. veljače 2023. godine, s tuženicom HD, svojom suprugom, sklopio ugovor o darovanju temeljem kojeg je tuženica HD na osnovu prijedloga od 13. veljače 2023. godine i uknjižena u zemljišne knjige kao suvlasnica prijepora. Tužitelj drži da je na taj način tuženik GD besplatnim raspolaganjem otuđio nekretninu koja se nalazila u njegovom vlasništvu, čime je svjesno onemogućio tužitelja kao vjerovnika u naplati potraživanja, dakle, poduzeo je pravnu radnju na njegovu štetu, obzirom da zbog nje nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Stoga pozivajući se na sadržaj članaka 69. stavka 1. i 2. i članka 70. Zakona o obveznim odnosima predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci, a traži i obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

2. U kasnijem tijeku postupka navodi kako su tuženici ugovor o darovanju sklopili svega četiri dana nakon donošenja rješenja o ovrsi te da se radi o prijenosu koji nema neku razumnu, gospodarsku svrhu s obzirom da je izvršen između bračnih drugova i kako bi osujetio postupak ovrhe na nekretnini. U odnosu na tvrdnje tuženika o tome da podatci iz 2003. i 2021. godine ne bi bili dokaz insolventnosti tuženika u 2025. godini, napominje da je već iz tih isprava vidljivo da tuženik GD izbjegava podmiriti dugovanje prema tužitelju dulje od 20 godina. Tužitelj tvrdi i da je dugovanje pokušao namiriti svim mogućim sredstvima ovrhe, počevši od ovrhe na računima temeljem mjenice i mjeničnog protesta, potom ovrhom na pokretninama, a potom i ovrhom po računima, dok je ovrha na nekretninama ostala bezuspješna upravo zbog radnje tuženika.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj navodi i kako je iz uvjerenja o vlasništvu vozila od 7. siječnja 2026. vidljivo da tuženik GD nije evidentiran kao vlasnik ili korisnik vozila, niti je evidentiran kao vlasnik ili korisnik motornih vozila u prethodnom razdoblju. Nadalje, poziva se i na izvršeni uvid u podatke Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra prema kojima tuženik GD nije vlasnik nekretnine, dok je ranije bio vlasnik tri nekretnine, koje više nisu u njegovom vlasništvu. Konačno, tužitelj se poziva i na ranije dostavljene podatke Financijske agencije prema kojima ni ovrha na novčanim sredstvima ni na pokretninama tuženika GD nije bila moguća jer tuženik GD nije podnio prokazni popis imovine, odnosno zato što na računima tuženika nije bilo dovoljno sredstava, pa je očito da tuženik GD nema nikakve vrjednije pokretne ili nepokretne imovine iz koje bi se tužitelj mogao namiriti. Zaključuje da stoga osnovano traži usvajanje paulijanskog tužbenog zahtjeva sadržaja kao u točkama I i II izreke.

4. Tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporavaju da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 66. Zakona o obveznim odnosima prema kojima su opće pretpostavke uspješnog pobijanja dužnikovih pravnih radnji dospjelost vjerovnikove tražbine, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika. Tuženici ne osporavaju dospjelost tražbine tužitelja, no tvrde da tužitelj nije dokazao postojanje njihove insolventnosti. Naime, tvrde da utuženi iznos nije iznos zbog kojeg bi tuženik GD postao insolventan jer je on korisnik starosne mirovine te se na taj način tužitelj podnošenjem prijedloga za ovrhu Financijskoj agenciji može namiriti.

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

5. Osporavaju i tvrdnju tužbe da bi se insolventnost tuženika GD dokazivala ispravama iz 2003. godine, kada je provedba ovrhe na pokretninama ostala bezuspješna, odnosno 2021. godine, kada se ovrha na novčanim sredstvima tuženika GD nije uspjela provesti. Stav je tuženika da tužitelj kao vjerovnik mora dokazati insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu (npr. dokazujući da se pokušao namiriti u postupku ovrhe i slično), izjavama dužnika itd. Tuženici su stava da tužitelj nije dokazao postojanje oštećenja kao pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva, odnosno da je zbog radnje tuženika došlo do negativne promjene koja je onemogućila namirenje tražbine vjerovnika. Pozivaju se pritom i na utvrđenja sudske prakse prema kojima je dovoljno da vjerovnik nije dokazao samo jednu od pretpostavki paulijanske tužbe, da bi čitav tužbeni zahtjev bio odbijen. Na glavnoj raspravi predlažu provesti dokaz saslušanjem tuženika GD na okolnost ima li tuženik vrjednije imovine, a podredno predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.

6. S obzirom da tuženici u ostavljenom roku nisu dali odgovor na tužbu, sud je u prethodnom tijeku postupka pod posl. br. P-310/2025 dana 13. svibnja 2025. donio presudu zbog ogluhe kojom je usvojio tužbeni zahtjev, no ta je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-663/2025 od 7. kolovoza 2025. godine. U ukidnoj odluci drugostupanjski je sud utvrdio da pri donošenju presude zbog ogluhe nije nedvojbeno utvrđeno da su postojale sve pretpostavke predviđene odredbom članka 66. ZOO-a odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi. Ovo iz razloga što sukladno članku 66. stavku 1. ZOO, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema odredbi članka 66. stavak 2. ZOO smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja, pa je dakle jasno da vjerovnik kao tužitelj mora dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine. Drugostupanjski je sud stava da se podnošenjem tužbe radi pobijanja pravne radnje ne može postizati olakšanje namirenja vjerovnika, te da se pri ocjeni osnovanosti takve tužbe mora utvrditi da pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno, a oštećenje vjerovnika postoji kada zbog poduzete radnje dužnika više nema dovoljno imovine za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

7. U konkretnom predmetu nije sporno da je tuženik GD prenio pravo vlasništva na nekretnini na tuženicu HD, a viši sud navodi i da je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj prema tuženiku PD ima dospjelu novčanu tražbinu u iznosu od 12.298,87 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a poradi čije naplate je tužitelj protiv I. tuženika tijekom 2003. godine pokrenuo ovršni postupak provedbom ovrhe na pokretninama, koja ovrha nije dovela do namirenja vjerovnika. No Županijski sud u Bjelovaru navodi kako tijekom postupka za sada nije utvrđeno i tužitelj s obzirom na navode tužbe nije dokazao da je upravo uslijed poduzete pravne radnje tuženik BD ostao bez nepokretne imovine, odnosno da nema u vlasništvu drugih nekretnina, vrijednije pokretne imovine i novčanih tražbina, odnosno novčanih sredstava tj. imovine koja nije dovoljna za namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 12.298,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom da je tužba u ovome predmetu podnesena 25. veljače 2025. ocijenjeno je da se iz navoda tužbe ne može nedvojbeno

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

utvrditi da je upravo zbog pravne radnje tuženika PD tj. poduzetog darovanja došlo do takve promjene u imovini dužnika ovdje tuženika, koja je onemogućila namirenje tražbine vjerovnika, te da je zbog toga potrebno donijeti presudu zbog ogluhe kojom se utvrđuje da navedeni ugovor o darovanju gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja. Ovaj je sud stoga upućen u ponovljenom postupku nedvojbeno utvrditi postojanje pretpostavki predviđenih odredbom članka 66. stavak 1. i 2. ZOO, tj. je li zbog postupanja tuženika GD, tj. zaključenja ugovora o darovanju od 10. veljače 2023., a kojim ugovorom o darovanju je tuženik BD darovao svojoj supruzi HD ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], došlo do takve negativne promjene u njegovoj imovini koja je onemogućila namirenje tražbine tužitelja, odnosno da li tuženik GD upravo zbog te radnje nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, nakon čega će donijeti novu odluku kojom će odlučiti o tužbenom zahtjevu. Žalba tuženika protiv rješenja kojim je određena privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], istom je odlukom višeg suda odbačena kao nepravodobna.

8. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda, ovaj je sud u ponovljenom postupku na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, i to ponajprije prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe tužitelja iz predmeta ovog suda posl. br. Ovr-9906/2016 (list 9-11 spisa), izvatka iz zemljišne knjige na dan 24. studenog 2021. godine za k. č. br. [katastarska čestica], šumu površine 755 čhv, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12 spisa), specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Fine od 24. studenog 2021. godine (list 13 spisa), rješenja ovoga suda posl. br. Ovr-994/2022 od 6. veljače 2023. godine (list 14-16 spisa), zaključka ovoga suda posl. br. Ovr- 994/2022 od 6. veljače 2023. godine (list 17 spisa), rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Z-3574/2023 od 7. veljače 2023. godine (list 19-20 spisa), ugovora o darovanju nekretnine od 10. veljače 2023. godine (list 21-23 spisa), izvatka iz zemljišnih knjiga od 25. veljače 2025. godine za k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 25-27 spisa), računa tužitelja (list 28-30 spisa), uvjerenja o vlasništvu vozila (list 99-101 spisa), ispisa podataka iz jedinstvenog sustava zemljišnih knjiga i katastra (list 103-104 spisa), povijesnog izvadtka iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u podul. 6063 / zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 105-107 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 108-109 spisa), te je pročitan sadržaj ovosudnog predmeta posl. br. Ovr-652/2025, nakon čega je dokazni postupak po održanom ročištu dana 5. veljače 2026. godine zaključen sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) jer je po ocjeni ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke. Pritom, prijedlog tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem tuženika GD, odbijen je kao neosnovan. Tužitelj se na ročištu održanom 5. veljače 2026. godine protivio ovom dokaznom prijedlogu, kojeg su tuženici predložili u cilju utvrđenja ima li tuženik GD druge vrjednije imovine. I po stavu ovoga suda, ova okolnost ne može se s uspjehom dokazivati samo saslušanjem tuženika, a osim toga, ocijenjeno je da je tužitelj dostavljenim ispravama već u izvjesnoj mjeri dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva pa bi provođenje ovog dokaza dovelo do odugovlačenja postupka i povrede načela ekonomičnosti. Provođenje dokaza uvidom u predmete ovoga suda posl. br. Ovr-2746/03, Ovr-9906/16 i Ovr-994/2022 nije ocijenjeno potrebnim s obzirom da tuženici ne osporavaju da je tužitelj protiv tuženika GD vodio navedene

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

postupke ovrhe, a ne spore niti da su ovi postupci dovršeni bez uspjeha i da tužitelj svoju tražbinu niti djelomično nije naplatio.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Naime, među strankama su nesporne slijedeće okolnosti:

- da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Mediteran gradnja d.o.o., koje više ne egzistira kao aktivno društvo u sudskom registru, povodom sklopljenih ugovora o leasingu pri čemu društvo Mediteran gradnja d.o.o. nije pravovremeno plaćalo račune, a tuženik GD neprijeporno je bio mjenični jamac ovih obveza (računi na listovima 28-30 spisa),

- da je tuženik GD prema tome dužnik tužitelja, te mu je dužan isplatiti 12.298,87 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 11.923,93 EUR od 4. studenog 2003. do isplate, na iznos od 209,04 EUR od 10. studenog 2003. do isplate, a na iznos od 165,90 EUR od 7. veljače 2023. do isplate, koje iznose tuženici ne osporavaju,

- da je tužitelj u predmetu ovog suda posl. br. Ovr-9906/2016, u postupku što se vodio protiv ovdje tuženika GD kao ovršenika, podneskom od 24. studenog 2021. godine predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe na nekretninama tuženika GD kao ovršenika, s priloženim izvatkom iz zemljišne knjige na dan 24. studenog 2021. godine iz kojeg proizlazi da je upravo tuženik GD u tom trenutku bio upisan kao suvlasnik nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica], šume površine 755 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela (list 9-12 spisa),

- među strankama nije sporno niti da je tužitelj prethodno od Financijske agencije zatražio provođenje ovrhe po računima i novčanim sredstvima tuženika GD, te je specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje Fine od 24. studenog 2021. godine obaviješten da od ukupnog iznosa duga od 92.665,87 kn, od čega 89.840,87 kn glavnice, 1.575,00 kn glavnice, kao i 1.250,00 troška, nije naplaćeno ništa i to zbog nemogućnosti izvršenja temeljem članka 12. ZPONS, odnosno pomanjkanja sredstava za isplatu na računima ovdje tuženika GD (list 13 spisa),

- nije prijeporno niti da je rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-994/2022 od 6. veljače 2023. godine usvojen prijedlog tužitelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na način da je određena provedba ovrhe na nekretnini tuženika GD - k. č. br. [katastarska čestica], šumi površine 755 čhv, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tamo ovršenika GD u ½ dijela (rješenje na listovima 14-15 spisa),

- nesporno je i da je ovosudnim zaključkom posl. br. Ovr-994/2022 od 6. veljače 2023. određen upis zabilježbe te ovrhe (list 17 spisa), no ta zabilježba nije provedena u zemljišnim knjigama jer je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Z-3574/2023 od 7. veljače 2023. godine (list 19-20 spisa) odbijena provedba rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr- 994/2022 od 6. veljače 2023. godine iz razloga što rješenje o ovrsi ne sadrži točnu oznaku zemljišta ili prava na koje se odnosi upis,

- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno, da su potom tuženik BD kao darovatelj i tuženica HD kao daroprimateljica, sklopili Poslovni broj: XLII P-1660/2025

ugovor o darovanju dana 10. veljače 2023. godine, kojim je tuženik GD na tuženicu i svoju suprugu HD prenio vlasništvo ½ idealnog dijela predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ugovor o darovanju na listovima 21-23 spisa),

- nadalje, iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga od 25. veljače 2025. godine za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], šumu površine 755 čhv upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je ova promjena vlasništva s imena tuženika PD na ime tuženice HD i provedena u zemljišnoj knjizi te je tuženica HD temeljem spomenutog ugovora o darovanju od 10. veljače 2023. i prijedloga za uknjižbu od 13. veljače 2023. godine, upisana kao suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, dok je dotadašnji upis prava vlasništva tuženika GD izbrisan,

- da tuženik GD na dan 7. siječnja 2026. nije evidentiran kao vlasnik vozila, niti je evidentiran kao vlasnik ili korisnik bilo kojeg motornog cestovnog vozila u vremenu od 1. siječnja 2024. do 7. siječnja 2026. godine (potvrde na listovima 99 i 101 spisa),

- nadalje, iz potvrde - zajedničkih podataka zemljišnih knjiga i katastra razvidno je da je tuženik GD bio evidentiran kao vlasnik tri nekretnine

– ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet ovog postupka, a koju je prenio na tuženicu HD ugovorom o darovanju; potom trosobnog stana broj 01 u prizemlju površine 107,98 m2 sagrađenog u zgradi u [adresa], u [adresa], upisane u podul. 6093 / zk. ul. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] koji je opterećen višestrukim zabilježbama ovrhe i gdje je tuženik GD prenio svoje pravo vlasništva na tuženicu HD ugovorom o darovanju od 20. srpnja 2014. godine; a tuženik GD bio je i vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], oranice neutvrđene površine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je pravo vlasništva otuđio u korist CD, temeljem ugovora o kupoprodaji od 1. prosinca 2022. godine (potvrda i povijesni izvaci iz zemljišnih knjiga na listovima 103-109 spisa).

11. Tuženici prema tome, ne osporavaju dugovanje prema tužitelju, već potvrđuju narav i karakter poslovnog odnosa tužitelja i društva Mediteran gradnja d.o.o. čija je odgovorna osoba bio tuženik GD. Tuženik GD ne osporava niti da dugovanje prema tužitelju nije podmirio, a ne spori niti da je tužitelj protiv njega prethodno vodio postupak ovrhe na pokretninama i postupak ovrhe na novčanim sredstvima tuženika, koji su ostali bez uspjeha. Tuženik GD predlaže saslušati ga na okolnost ima li druge vrjednije imovine, no sam u žalbi protiv presude zbog ogluhe, kao niti na pripremnom ročištu održanom 5. veljače 2026. godine ne navodi u čemu bi se ta vrjednija imovina sastojala te zbog čega je nije dobrovoljno unovčio i tako isplatio dugovanje tužitelju u vremenskom razdoblju od 2003. godine, kada je doneseno prvo rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv-2746/03, pa sve do danas.

12. Osim toga, tuženik GD, kao ni tuženica HD, nisu dostavili nijednu ispravu kojom bi dokazali postojanje imovine tuženika GD dovoljne za namirenje tražbine tužitelja, odnosno nisu dostavili nijednu ispravu o postojanju ikakve imovine tuženika GD (ispravu o visini starosne mirovine, dokaz o isplati sredstava na račun tuženika GD, ispis transkacija bankovnog računa, izvadak iz zemljišnih knjiga kao dokaz o vlasništvu nekretnina, opis pokretnina veće vrijednosti koje se mogu unovčiti, dokaz o vlasništvu motornog vozila/plovila,

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

dokaz o vlasništvu dionica, drugih vrijednosnih papira i njihovoj vrijednosti) itd. Tvrdnje dakle, o navodnoj imovini GD svode se na sadržaj njegovog stranačkog iskaza, no koji do zaključenja prethodnog postupka nije potkrijepljen nijednom ispravom, pa se prema tome, i u slučaju da je sud proveo dokaz saslušanjem tuženika, ne bi mogao objektivno provjeriti.

13. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda tužitelj ovlašten podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji dužnika. Naime, člankom 67. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) određeno je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

14. Iz podnesaka tuženika koji kao što je rečeno ne osporavaju postojanje niti visinu dugovanja, kao i na temelju priloženih isprava, prije svega računa tužitelja prema dužniku Mediteran gradnji d.o.o. na dan 24. siječnja 2025. godine za razdoblje od 1. siječnja 1990. do 20. rujna 2024. godine, ovaj je sud utvrdio da tužitelj osnovano tvrdi da je tuženik GD dužan isplatiti mu utuženi iznos za koji je jamčio izdavanjem vlastite mjenične obveze. Pritom, u još jednom navratu treba istaknuti kako tuženici BD i HD nisu osporavali postojanje, visinu i dospjelost tražbine tužitelja.

15. S obzirom da je tuženik GD, pravo vlasništva ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], šume površine 755 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 k. o. [katastarska općina], na svoju suprugu, tuženicu HD, prenio besplatnim pravnim poslom – darovanjem, to se u smislu odredbe članka 67. stavka 3. ZOO smatra da je dužnik, tuženik GD, znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku, a za pobijanje besplatnog raspolaganja, u konkretnom slučaju ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika PD i njegove supruge, nije potrebna pretpostavka da je trećoj osobi (tuženici HD) bilo poznato ili moglo biti poznato da njezin suprug kao dužnik tužitelja učinjenim darovanjem nanosi štetu tužitelju. Pritom, iako neodlučno, valja ukazati i da je tuženik GD kako to pravilno navodi tužitelj, Ugovor o darovanju sa suprugom HD sklopio svega četiri dana nakon što je Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem posl. br. Z- 3574/2023 odbio provedbu rješenja o promjeni predmeta i sredstva ovrhe, na koji način bi tužitelj nastavio voditi ovršni postupak protiv tuženika GD ovrhom na predmetnoj nekretnini. Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva tuženice HD zaprimljen je u zemljišnim knjigama 13. veljače 2023. godine, kada je i dovršena posljednja radnja tuženika usmjerena na prijenos prava vlasništva na nekretnini, i kada je počeo teći trogodišnji rok za pokretanje postupka za pobijanje pravnih radnji dužnika, koji je pokrenut očito u roku obzirom da je tužba podnesena 25. veljače 2025. godine. S druge strane, tužitelj je u tijeku postupka dokazao i da su njegove tražbine dospjele najkasnije do 31. prosinca 2008. godine u odnosu na vozilo VW Passat i VW NFZ Caddy, odnosno do 28. siječnja 2009. u odnosu na vozilo VW NFZ Caddy, kada se završava vremensko razdoblje za koje je tužitelj izdao račune (razvidno iz računa s lista 28-30 spisa), dakle, znatno prije nego su tuženici učinili raspolaganja kojim su oštetili tužitelja kao vjerovnika.

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

16. Konačno, tužitelj je u ovom postupku učinio izvjesnim i da tuženik GD nema druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti potraživanje, obzirom da nije utvrđeno da je vlasnik ili posjednik drugih nekretnina, njegovi računi su u blokadi, a 24. studenog 2021. godine tražbina tužitelja je brisana iz osnova za plaćanje Financijske agencije jer nije naplaćena u roku od tri godine od dana primitka osnove za plaćanje, odnosno zato što u posljednjih 6 mjeseci uzastopno nije bilo nikakvih naplata s računa tuženika GD, sve kako to proizlazi iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 24. studenog 2021. godine, prema kojoj je tužiteljeva tražbina brisana iz evidencije nenaplaćenih potraživanja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji upravo i uređuje ovu situaciju ("Narodne novine" br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20). Tuženici nisu u pravu kada tvrde da je tužitelj, da bi učinio vjerojatnim nepostojanje mogućnosti naplate svoje tražbine, trebao iznova zatražiti provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tuženika GD. Naime, iz specifikacije tražbine Financijske agencije proizlazi da u vremenu od tri godine od primitka osnove za plaćanje, odnosno najmanje 6 mjeseci uzastopno, nije bilo isplata s novčanih računa tuženika PD. Osim toga, iz potvrde Financijske agencije od 24. studenog 2021. proizlazi da tražbina tužitelja nije ni djelomično naplaćena, odnosno da niti u najmanjem dijelu nije naplaćena niti glavnica, niti kamata, niti troškovi postupka.

17. Tuženik GD u žalbi protiv presude zbog ogluhe tvrdi da je korisnik starosne mirovine te da ima novčanih sredstava za plaćanje duga tužitelju. Međutim, tuženik ne dostavlja dokaz o tome koja je njegova visina starosne mirovine, a ne dostavlja niti dokaz o tome da raspolaže dostatnim iznosom za podmirenje tražbine tužitelja u razumnom roku. Ovo iz razloga što ukoliko su računi i stalna novčana primanja tuženika GD, opterećena vođenjem drugih ovršnih postupaka, tada je jasno da tuženik zbog sustava zaštite ovršenika koji ne dopušta pljenidbu cjelokupnog iznosa novčanih primanja, neće raspolagati dostatnim novčanim sredstvima i za podmirenje tražbine tužitelja kao vjerovnika. Međutim, kao što je rečeno, tuženik GD ove okolnosti nije dokazao, dok je tužitelj, protivno tome, dokazao da je pokušao provesti ovrhu i na novčanim sredstvima tuženika PD, no i ta je ovrha ostala bez uspjeha.

18. Sama činjenica što je ovrha po računima tuženika GD neuspješno okončana 2021. godine, ne utječe na drugačiji zaključak suda o tome da je tuženik GD i dalje prezadužen i ne raspolaže dostatnim novčanim sredstvima za namirenje tražbine tužitelja. Naime, tuženik kao što je rečeno, nije dostavio nijednu ispravu iz koje bi proizlazilo suprotno, kao što je dokaz o isplati i visini mirovine, popis transakcija po bankovnom računu, potvrdu Financijske agencije o nepostojanju nepodmirenih obveza za plaćanje (solventnosti) i slično. Kraj činjenice da je tužitelj dokazao bezuspješno vođenje postupka ovrhom na pokretninama i ovrhom na računima tuženika, stav je ovoga suda da je na tuženiku PD koji tvrdi da se njegova financijska situacija izmijenila, i bio teret dokaza da je tome zaista tako.

19. Protivno tome, tužitelj je u ponovljenom postupku dokazao da tuženik GD od 1. siječnja 2024. godine pa sve do 7. siječnja 2026. godine nije evidentiran kao vlasnik ni korisnik nijednog motornog vozila. Osim toga, tuženik GD nije ni evidentirani vlasnik nekretnina, koje tvrdnje tuženik nije osporio. Suprotno tvrdnjama tuženika GD, iz povijesnog izvatka iz knjige položenih ugovora za podul. 6063, zk. ul. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], razvidno je da je stan tuženika PD

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

Mitra površine 107,98 m2 u [adresa], sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bio opterećen nizom ovršnih postupaka na nekretnini (ovrhe ovrhovoditelja Banka kovanica d.d. i Hypo Steiermark Kraftahrzeug Austrija pod posl. br. Ovr-1136/08 i Ovr-2258/12), kada je tuženik GD također u tijeku tih postupaka prenio pravo vlasništva stana na suprugu HD. Konačno, tuženik GD neprijeporno je bio upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], oranice neutvrđene površine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je kao vlasnik upisan temeljem prijedloga za uknjižbu i ugovora od 16. kolovoza 2022. godine. Tuženik KD otuđio je pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ugovorom o kupoprodaji od 1. prosinca 2022. godine sklopljenim sa CD, no iako je u tom trenutku znao da tužitelj protiv njega vodi postupak ovrhe, ipak nije novac stečen kupoprodajom odlučio iskoristiti da isplati tužitelja kao svog vjerovnika. Na koncu, tuženik GD imao je mogućnost samostalno prodati nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šumu površine 755 čhv, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 Granešina prije nego je tužitelj podnio zahtjev za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te s tako dobivenim sredstvima isplatiti potraživanje tužitelja. Tuženik GD međutim to nije učinio, već je protivno tome, pravo vlasništva prenio na svoju suprugu, znajući da će time onemogućiti nastavak postupka ovrhe protiv njega.

20. Prema tome, tuženik GD ne samo da ne raspolaže dovoljnom imovinom za namirenje tužitelja kao vjerovnika, već aktivno provodi radnje kako bi onemogućio ili otežao naplatu tražbina svojih vjerovnicima, uključujući i otuđenje imovine u svom vlasništvu. Tuženik GD nesporno tako nije ispunio tražbinu tužitelju u vremenu duljem od 20 godina.

21. Kako se prema odredbi članka 67. stavka 3. ZOO kod besplatnih raspolaganja smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, navedena odredba sadrži neoborivu zakonsku pretpostavku (presumptio iuris et de iure) i to kako u odnosu na samog dužnika, tako i u odnosu na osobe u čiju korist je besplatno raspolaganje izvršeno, pa razlozi i motivi sklapanja darovnog ugovora između tuženika GD i njegove supruge HD, nemaju nikakav značaj za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

22. Iz iznesenih je razloga tužbeni zahtjev usvojen te je određeno da pravni posao kojeg su tuženici sklopili, a predmet kojeg je bilo darovanje nekretnine – 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šume površine 755 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 Granešina, gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženiku GD od 12.298,87 EUR, sve sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako to tužitelj navodi, kao i da su tuženici dužni dopustiti da tužitelj navedenu tražbinu namiri prodajom suvlasničkog dijela tuženice HD, i zbog čega je presuđeno kao u točkama I i II izreke.

23. Temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP tuženike koji su jedinstveni i nužni suparničari u ovom postupku, valjalo je obvezati na solidarnu naknadu parničnog troška tužitelju. Pri donošenju odluke o parničnom trošku, sud se rukovodio troškovnikom tužitelja te vrijednošću predmeta spora od 12.298,87 EUR, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa). Tužitelj opravdano zahtijeva trošak od 200,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife), a ista naknada pripada mu i za

Poslovni broj: XLII P-1660/2025

obrazloženi podnesak od 15. siječnja 2026. godine (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Nagrada za sastav odgovora na žalbu protiv presude zbog ogluhe tužitelju ne pripada jer sastav tog podneska nije bio nužan za postupak. Osim toga, tužitelj osnovano traži i nagradu od 200,00 EUR za zastupanje odvjetnika na ročištu održanom 5. veljače 2026. (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), odnosno na ime zastupanja odvjetnika ukupno 600,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 150,00 EUR čini 750,00 EUR. Opravdan je i zahtjev za naknadu plaćene sudske pristojbe na tužbu od 127,08 EUR, kao i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe od 63,54 EUR, odnosno ostatka pristojbe na ovu presudu od 63,54 EUR, što je minimalni iznos pristojbe koju će tužitelj platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana.

24. Tužitelju je tako sveukupno s osnova parničnog troška dosuđeno 1.004,16 EUR, uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja prema članku 29. stavku 2. ZOO, koje tužitelju pripadaju primjenom članka 151. stavka 3. ZPP. U preostalom dijelu do zatraženih 1.360,06 EUR, zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan.

25. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 16. ožujka 2026.

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XLII P-1660/2025