REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2434/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Boat service d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53854025356, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula j. t. d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-26/332, URBROJ: 513-03-25-2 od 21. listopada 2025. i rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, KLASA: UP/I-361-05/18- 06/2172, URBROJ: 2163-18-06/2-24-13 od 7. lipnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (slovima: tisuću i dvjesto i pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se odbija u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, KLASA: UP/I-361-05/18- 06/2172, URBROJ: 2163-18-06/2-24-13 od 7. lipnja 2024., odbačena je žalba tužitelja kao nepravovremena, izjavljena protiv rješenja KLASA: UP/I-361-05/18-06/2172, URBROJ: 2163-18-06/2-24-11 od 22. travnja 2024.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-26/332, URBROJ: 513-03-25- 2 od 21. listopada 2025., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se sukladno odredbi članku 85. ZUP-a dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana. Kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno. Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se. Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti. Člankom 88. ZUP-a propisano je kako se dostava pismena pravnoj osobi, u ovom slučaju tužitelju, obavlja uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena. Ako se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom zaposleniku. Ako se napravi uvid u spis predmeta prvostupanjskog tijela, utvrditi će se da je prvostupanjsko rješenje navodno dostavljeno žalitelju, iz prvog pokušaja, i to putem preporučene pošiljke br. RG339016680HR, a čija da je dostavnica potpisana 6. svibnja 2024. po nepoznatoj osobi. Iz predmetne dostavnice da nije vidljivo tko je dostavnicu potpisao niti je otisnut pečat društva tužitelja, a kojeg tužitelj posjeduje što je vidljivo i iz same punomoći tužitelja koja prileži prvostupanjskom spisu i ovoj tužbi. Osoba ovlaštenja za primanje pismena u trenutku navodne dostave pismena mogao je, u slučaju tužitelja, biti isključivo direktor tužitelja, g. JJ, s prebivalištem u [adresa], kao osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja. Direktor tužitelja da nije potpisao predmetnu dostavnicu niti je potpis na predmetnoj dostavnici njegov, a što da može primijetiti i svaki prosječan čovjek naprosto „golim okom“ usporedbom potpisa s dostavnice s potpisom direktora sa osobne iskaznice ili punomoći koja prileže spisu, a u slučaju da je isto sporno, predlaže se provesti grafološko vještačenje na okolnost vjerodostojnosti potpisa na predmetnoj dostavnici. Pri tome da je bitno za istaknuti kako tužitelj nije imao zaposlenika na dan navodne dostave (6. svibnja 2024.) prvostupanjskog rješenja tužitelju. Iako žalitelj, sada tužitelj, izričito u svojoj žalbi navodi kako potpis na dostavnici nije potpis primatelja u smislu da ga nije potpisao direktor, a drugi da nitko nije niti mogao, drugostupanjsko tijelo navodi kako je ono iz podataka spisa utvrdilo da na dostavnici se nalazi potpis primatelja, pri tome ne dajući odgovor na pitanje što podrazumijeva pod potpisom primatelja, odnosno kako je utvrdilo tko je preuzeo predmetno pismeno u ime primatelja i je li ta osoba u trenutku preuzimanja bila ovlaštena preuzeti pismeno u ime primatelja ili bila zaposlenik primatelja da bi dostava bila zakonita sukladno ZUP-u. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja da nije otisnut pečat društva tužitelja na dostavnici pismena, drugostupanjsko tijelo otklanja predmetni navod kao neosnovan iz razloga jer da ne postoji izričiti zakonski temelj koji određuje korištenje pečata. U odnosu na predmetni navod drugostupanjskog tijela, tužitelj ističe kako je iz spisa predmeta prvostupanjskog tijela vidljivo kako je dostava rješenja vršena putem Hrvatske pošte d. d. (HP) kao davatelja poštanskih usluga. Člankom 8. Općih uvjeta za obavljanje univerzalne usluge HP d. d., koji regulira dostavu pismena u upravnom postupku, propisano je da ako se pismeno uručuje pravnoj osobi ili fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost koja ne posjeduje pečat, primatelj pošiljke potvrđuje primitak svojim potpisom na povratnici/dostavnici, a radnik HP d. d. stavlja napomenu „Pečat ne posjeduje“, što znači logičkim i gramatičkim tumačenjem da pravna osoba koja pečat posjeduje mora isti, pored svojeg potpisa, otisnuti na povratnici-dostavnici, što dodatno potkrjepljuje i članak 13. stavak 2. istih Općih uvjeta koji propisuje kako kod dostave preporučenom pošiljkom s povratnicom Primatelj mora odmah nakon pravovaljanog uručenja pošiljke ovjeriti povratnicu svojim potpisom, a pravna osoba, državno tijelo ili fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost i otiskom štambilja, te naznačiti datum primitka i vratiti je HP-u d. d., a nakon toga HP d. d. pošiljatelju. Kada se pošiljka uručuje pravnoj osobi ili fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost koja ne posjeduje pečat ili štambilj primitak pošiljke primatelj potvrđuje svojim potpisom, a radnik HP d. d. stavlja napomenu „Pečat ne posjeduje“. Takva praksa da je i općepoznata činjenica u poštanskom prometu. Dakle, davatelj poštanskih usluga da je sukladno svojim općim propisima bio dužan, uz potpis ovlaštene osobe, zatražiti otisak štambilja pravne osobe na povratnicu kao sastavni dio primitka iste, a sve kako bi dostava pravnoj osobi bila valjano evidentirana i izvršena. Nadalje, u pobijanom drugostupanjskom rješenju drugostupanjsko tijelo otklanjajući žalbene razloge navodi kako teret dokaza o opravdanim razlozima zbog kojih stranka nije mogla primiti pismeno leži na stranci te da žalitelj u žalbi nije naveo kako je saznao za rješenje, a tvrdi da isto nije uredno zaprimio. Stranka, ovdje tužitelj, i u žalbi i sada u tužbi tvrdi da nije uredno primio pismeno i to na način kako je to propisano ZOUP i za to je u okviru žalbe, a sada i tužbe. Osim što direktor tužitelja ne živi u [adresa] (vidljivo iz osobne iskaznice) te može pred Naslovnim sudom iskazivati o tome kako je saznao za predmetno rješenje, isto je, po mišljenju tužitelja sporedne važnosti, uzimajući u obzir da događaj od kojeg počinje teći rok za izjavljivanje žalbe je dostava odluke protiv koje se žalba može izjaviti, a koja dostava mora biti uredna i zakonita, sve budući da od trenutka neuredne dostave ne može početi teći zakonom propisani rok za žalbu, neovisno o tome kako je stranka saznala za predmetno rješenje. Bez pravilne dostave pismena u upravnom postupku da nema pravilnog i učinkovitog vođenja upravnog postupka te da je time povrijeđeno i ustavno pravo tužitelja iz članka 18. stavak 1. Ustava RH-a. S obzirom da direktor, kao jedina moguća osoba ovlaštena za primanje pismena tužitelja u trenutku dostave nije osobno zaprimila Prvostupanjsko rješenje niti potpisala predmetnu dostavnicu niti nazočila predmetnoj dostavi, niti je tužitelj imao zaposlenika u trenutku navodne dostave pismena pa se pismeno nije moglo uručiti nekom drugom zaposleniku, predmetna dostava Prvostupanjskog rješenja da je nezakonita jer nije obavljena niti sukladno članku 85. niti sukladno članku 88. ZUP-a i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu je održana rasprava 9. ožujka 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlaže da se provede grafološko vještačenje, da se od MUP-a pribavi potpisni karton za direktora tužitelja, te da se po potrebi sasluša i ovlaštene osobe tužitelja, te dalje izlaže kao u tužbi.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odredbom članka 113. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), propisano je da će prvostupanjsko tijelo ispitat će je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.

10. Odredbom članka 88. ZUP-a, propisano je da se dostava pismena pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu obavlja uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena (stavak 1.). Ako se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom zaposleniku (stavak 2.).

11. Odredbom članka 109. stavak 1. ZUP-a, propisano je da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-361-05/18-06/2172, URBROJ: 2163-18-06/2-24-11 od 22. travnja 2024., na koje rješenje je tužitelj uložio žalbu, a koja je odbačena kao nepravovremena ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem, što je potvrdio i tuženik svojim rješenjem od 21. listopada 2025.

13. Prema navodima prvostupanjskog tijela, naprijed navedeno rješenje od 22. travnja 2024. dostavljeno je ovdje tužitelju 6. svibnja 2024., na kojoj dostavnici je potpis primatelja (nepoznat) i datum primitka, kao i ime i prezime dostavljača. Na dostavnici nema otisnutog pečata pravne osobe (tužitelja) kao dodatni dokaz o primitku rješenja. Tužitelj tvrdi da ovlaštena osoba za zastupanje JJ nije potpisao dostavnicu i da ne zna čiji je to potpis obzirom da pravna osoba nema zaposlenik.

14. Ovaj Sud smatra da je dostava takvog rješenja neuredna i to stoga što potpis na dostavnici nije istovjetan potpisu na punomoći i osobnoj iskaznici, iz čega proizlazi da potpis ne pripada ovlaštenoj osobi, ne može se utvrditi tko je primio pošiljku i nema dokaza da je primatelj zaposlenik odnosno ovlaštena osoba, nema niti pečata pravne osobe na dostavnici kao dodatni dokaz o neurednosti dostave. Stoga proizlazi da je dostava nevaljana, da rok za žalbu nije počeo teći i žalba ne može biti nepravodobna, što znači da je rješenje o odbacivanju žalbe nezakonito .

15. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak da odluči o žalbi tužitelja kao pravodobnoj.

16. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužno u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi, te pravilno odlučiti o žalbi tužitelja.

17. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa, Tbr. 27.). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za propadajući PDV ukupno iznosi 1.250,00 eura. Tužitelj je odbijen za troškove žalbe od 27. svibnja 2024. i 2. srpnja 2024. iz razloga što se radi o trošku nastalom u upravnom postupku u kojemu je iste mogao tražiti. Također je odbijen za troškove sudske pristojbe na tužbu i na presudu, koji troškovi nisu niti dosuđeni.

18. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 16. ožujka 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula j. t. d., sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14 uz spis predmeta upravnog postupka