REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-988/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi poništavanja rješenja, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II-560-01/25-02/5, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 1. rujna 2025.

II. Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: UP/I-560-01/25-02/8, URBROJ: 512M2-01- 04-06-25-5 od 4. kolovoza 2025.

III. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-560-01/25-02/5, URBROJ: 512M- 02-03-25-2 od 1. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: UP/I - 560-01/25-02/8, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-5 od 4. kolovoza 2025.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljen je postupak utvrđivanja okolnosti stradavanja po zahtjevu ZŠ rođenog **.**.1968., s prebivalištem u [adresa].

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je podnio zahtjev za utvrđivanje okolnosti stradavanja koje se dogodilo 19. lipnja 1992. na južnom bojištu u Posavini te da je prvostupanjsko tijelo nakon proteka više od pet godina zakazalo usmenu raspravu za 16. lipnja 2025. Na navedenu raspravu tužitelj je bio spriječen doći jer radi kao vozač kamiona te se tog dana nalazio u Italiji, a o istom je telefonskim putem obavijestio Područni ured. Slijedom navedenog Područni ured pozvao je tužitelja na raspravu 26. lipnja 2025. u prostorije Područnog ureda, međutim tužitelj je omaškom došao dan kasnije, 27. lipnja 2025. jer je pogrešno smatrao da je poziv za taj dan. Smatra da se iz njegovog ponašanja nije moglo zaključiti da je odustao od zahtjeva te da su takvim tumačenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela povrijeđena njegova prava uslijed strogog formalističkog postupanja. Napominje da je više od pet godina čekao da prvostupanjsko tijelo započne s rješavanjem njegovog predmeta.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako navodi tužitelja nisu utemeljeni te da je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju proveden sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP). Navodi kako je prvostupanjsko tijelo sukladno ZUP-u tužitelju dalo mogućnost sudjelovanja u postupku i to na način da mu je uputilo poziv 2. lipnja 2025. za raspravu 16. lipnja 2025. Na dostavljeni poziv tužitelj se nije odazvao niti je svoj izostanak opravdao. Nadalje, 16. lipnja 2025. je tužitelju upućen drugi poziv za dan 26. lipnja 2025., a tužitelj se ni na taj poziv nije odazvao niti je svoj nedolazak opravdao pa je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka te je sukladno članku 46. stavku 5. ZUP-a ispravno donijelo rješenje o obustavi postupka.

4. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj sud na temelju članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 – dalje: ZUS) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istom.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a u svezi s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz stanja spisa je vidljivo kako je tužitelj podnio zahtjev 9. siječnja 2020. za utvrđivanje okolnosti stradavanja koje se dogodilo 19. lipnja 1992. na južnom bojištu u Posavini te izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja. Nadalje, vidljivo je i da je tuženik za 16. lipnja 2025. zakazao prvu usmenu raspravu na koju nije pristupio tužitelj unatoč urednoj dostavi poziva za navedeno, a koja ujedno i predstavlja nespornu činjenicu. Također, prvostupanjsko tijelo je zakazalo i novu raspravu 26. lipnja 2025. na koju tužitelj nije pristupio odnosno omaškom je pristupio na navedenu adresu dan kasnije 27. lipnja 2025. Tužitelj navodi kako je ispričao svoj nedolazak na ročište 16. lipnja 2025. i to slijedom poslovnih obveza jer radi kao vozač kamiona i u tom trenutku se nalazio u Italiji. Za raspravu 26. lipnja 2025. je isti naveo kako je pukom omaškom propustio doći na navedeno ročište, odnosno pogrešno je smatrao da se isto treba održati 27. lipnja 2025. umjesto dan ranije. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da niti jedan nedolazak tužitelja na usmene rasprave po navedenim datumima nije bio opravdan s tim da ne spominje činjenicu koju navodi tužitelj, a ta je da je svoj nedolazak na prvo ročište tužitelj opravdao telefonskim putem, ali i da je na drugo ročište došao dan kasnije.

8. U skladu s člankom 30. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Stavkom 2. je propisano da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

9. Nadalje, prema članku 52. stavku 1. ZUP-a stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. Također, stavkom 2. istog članka službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

10. Prema članku 54. stavku 1. točki 2. ZUP-a usmena rasprava zaključno se određuje kad je potrebno provesti očevid ili saslušati svjedoke ili vještake. Nadalje, prema stavku 3. toga članka propisano je da će službena osoba u provedbi usmene rasprave osigurati strankama pravo sudjelovanja te njima i drugim osobama koje sudjeluju na usmenoj raspravi pružiti mogućnost dopunjavanja navoda tijekom rasprave, kao i izjašnjavanje o navodima protivne stranke i svim drugim činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje upravne stvari. Nadalje, stavkom 5. istog članka propisano je da ako uredno pozvana stranka bez opravdanog razloga ne dođe na usmenu raspravu, službena osoba može provesti raspravu i bez nazočnosti stranke. Ako na usmenu raspravu ne dođe uredno pozvana stranka na zahtjev koje je pokrenut postupak, a iz cjelokupnog stanja stvari može se zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva, službena osoba koja vodi postupak rješenjem će obustaviti postupak. Na temelju članka 46. stavka 5. ZUP-a kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

11. Čitajući prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje sud je utvrdio da su javnopravna tijela svoju odluku temeljila na članku 46. stavku 5. ZUP-a, odnosno nepostojanju pravnih pretpostavki za vođenje postupka. Takvo shvaćanje sud ne može prihvatiti jer isto nije u zadovoljavajućoj mjeri obrazloženo. Premda navedeni članak ne nabraja sve pravne pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi javnopravno tijelo uopće moglo meritorno odlučivati u upravnoj stvari, navedeni članak se odnosi na situacije u kojima bi daljnje vođenje postupka postalo pravno nemoguće ili bespredmetno, primjerice u slučaju gubitka pravnog interesa, smrti stranke ili prestankom pravne osobe, propašću predmeta postupka ili izmjenom propisa u kojima upravna stvar više ne bi bila u nadležnosti javnopravnih tijela. Dakle, u navedenim situacijama bi se donosilo procesno rješenje o obustavi postupka.

12. Međutim, u konkretnoj situaciji nije obrazložen niti jedan element koji bi upućivao na zakonitost i pravilnost donesenih rješenja, a u skladu s člankom 46. stavkom 5. ZUP-a. Nadalje, kao što je gore navedeno, a sukladno članku 54. stavku 5. ZUP-a ako uredno pozvana stranka bez opravdanog razloga ne dođe na usmenu raspravu, službena osoba može provesti raspravu i bez nazočnosti stranke. Ako na usmenu raspravu ne dođe uredno pozvana stranka na zahtjev koje je pokrenut postupak, a iz cjelokupnog stanja stvari može se zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva, službena osoba koji vodi postupak rješenjem će obustaviti postupak . Nije sporno da uredno pozvana stranka na zahtjev koje je pokrenut postupak nije došla na usmenu raspravu. Međutim, navedena odredba propisuje obvezu službenoj osobi da utvrdi da se iz cjelokupnog stanja stvari može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva. U konkretnom slučaju navedeno je u potpunosti izostalo pogotovo imajući na umu činjenice da je tužitelj telefonskim putem opravdao svoj nedolazak na prvo ročište s jasnim i životno realnim i mogućim objašnjenjem. Isto tako, životno je moguće i realno da se dogodi propust u smislu zamjene datuma ili dana održavanja rasprave, a što je slučaj s raspravom zakazanom za 26. lipnja 2025.

13. Dakle, Sud smatra da su upravna tijela u konkretnom slučaju pogrešno primijenila zakonsku odredbu iz članka 46. stavka 5. ZUP-a, ali isto tako i da nije bilo mjesta niti primjeni članka 54. stavka 5. ZUP-a. Iz utvrđenih činjenica jasno proizlazi da tužitelj nije svojim ponašanjem manifestirao volju za odustankom od zahtjeva niti iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj izgubio pravni interes za donošenje rješenja u konkretnom predmetu. Činjenica da je tužitelj odmah podnio žalbu na prvostupanjsko rješenje, a potom i upravnu tužbu jasno ukazuju na postojanje pravnog interesa za dovršetak postupka.

14. Nadalje, potpuno je neprihvatljivo postupanje prvostupanjskog tijela koje je navedeni zahtjev zaprimilo još 9. siječnja 2020. te po istom nije postupalo više od pet godina, a da bi potom primijenilo izuzetno strogu procesnu sankciju zbog jednog procesnog propusta stranke. Tako postupanje predstavlja pretjerani formalizam koji izravno narušava pravo stranke na sudjelovanje u postupku. Pravo stranke na izjašnjavanje zajamčeno odredbama ZUP-a predstavlja temeljno načelo koje upravna tijela ne smiju ignorirati radi procesne ekonomije ili formalnih propusta koji ne ukazuju na stvarni odustanak od zahtijevanog prava te pri tome nužno moraju imati izvjesnu dozu samokritičnosti s obzirom na nesporno nečinjenje u trajanju više od pet godina, a po istom zahtjevu.

15. Stoga je valjalo na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje te imajući u vidu narav povrede i prirodu stvari predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo zakazati novu usmenu raspravu u ovoj pravnoj stvari, pazeći pri tome da tužitelju i svjedocima pri tome omogući pristup na isto i očitovanje o relevantnim okolnostima.

16. Sukladno članku 119. stavku 4. ZUS-a, a s obzirom na to da se predmet vraća na ponovni postupak izreka odluke suda sadrži i obvezu nadležnog tijela da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke. Također, sukladno članku 127. stavku 1. ZUS -a žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak.

17. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 16. ožujka 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka