REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4970/2024-192

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Anti Brkljačiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Goran Katić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 4. veljače 2026. godine u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika IT, dana 16. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

“Utvrđuje se da nekretnina i to - z. k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća ukupne površine 195 m2. i z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište, pašnjak, ukupne površine 1394 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice PT i tuženika FT i ista je suvlasništvo tužiteljice PT u 1/2 suvlasničkog dijela, što je tuženik FT dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici PT da nadoknadi tuženiku FT trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Dana 3. studenoga 2010. godine tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom u braku od 7. srpnja 1994. godine te su za vrijeme zajedničkog života zajedno radili i surađivali te skupa, kao i svaki posebno, stjecali imovinu. Tijekom bračne zajednice stranke su stekle nepokretnu i pokretnu imovinu koja je sva upisana na ime tuženika, iako se radi o bračnoj stečevini. Na tužitelja su upisane nekretnine: stan u [adresa], površine 80 m2, stan u [adresa], površine 84,88 m2, stan u [adresa], površine 51,01 m2, kuća površine 195 m2, dvorište i pašnjak površine 1394 m2 na Koločepu, kuća i zemljišta u Smokvici te samog zemljišta u Smokvici, sve pobliže opisano u samoj tužbi. Uz brojne pokretnine u braku stečena je i jahta marke Princess 380, dužine 12,24 m, koja je registrirana na ime tuženika. Slijedom navedenoga, tužiteljica u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 11. studenoga 2015. godine (list 506 spisa) predlaže da sud utvrdi kako nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te su iste suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama. Nadalje, predlaže da sud utvrdi kako nekretnina, stan u [adresa], upisana u pod.ul.br. 20303- z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te je ista suvlasništvo tužiteljice u 1/2 suvlasničkog dijela, što je tuženik kao izvanknjižni vlasnik i pravni slijednik upisanih vlasnika KT i PTI dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Konačno, predlaže da sud utvrdi kako jahta marke Princess 380, dužine 12,24 m, sa brojevima motora pobliže označenih u samoj tužbi predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te je ista suvlasništvo tužiteljice u 1/2 suvlasnička dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u očevidnik brodica kao i svim ostalim javnim registrima i knjigama, a sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu od dana 21. travnja 2011. godine tuženik navodi kako je navedena imovina upisana isključivo kao njegovo vlasništvo jer ista u naravi to i je. Naime, stan u [adresa] i stan u [adresa] u [adresa] tuženik je kupio 8-10 mjeseci nakon sklapanja braka, a stan u [adresa] u [adresa] kupljen je 1998. godine, dakle nakon nepune tri godine nakon sklapanja braka i kupljen je sredstvima koje je tuženik unio u brak svojim dugogodišnjim radom, dok tužiteljica nije ničim doprinijela kupnji ovih nekretnina. Nadalje, navodi kako je kuća na Koločepu izgrađena sredstvima koje je tuženik dobio od svojih roditelja i predstavlja isključivo njegovo vlasništvo. Konačno, navodi kako su zemljište u Smokvici kao i brod kupljeni u braku, no međutim kako je tuženik ulagao u nekretnine koje su u vlasništvu tužiteljice te kako je učestvovao materijalno i na drugi način u odgoju i obrazovanju kćeri tužiteljice, smatra da tužiteljica nema pravo potraživati suvlasništvo na ovoj nekretnini, odnosno brodu jer bi u tom slučaju i on imao pravo potraživati suvlasništvo na nekretninama tužiteljice. Predlaže odbiti u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3.Dana 22. ožujka 2017. godine tuženik-protutužitelj podnio je protutužbu u kojoj navodi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stekle zajedničku imovinu i to osobni automobil marke Volkswagen 1303 LS, pobliže označen u samoj protutužbi te je tuženik izvršio kompletan popravak na automobilu i dana 22. travnja 2011. godine predao taj automobil tužiteljici-protutuženoj koja mu od tada onemogućava korištenje istog. Nadalje, ističe kako u braku stranaka tužiteljica-protutužena nikada nije ništa radila, a isto tako imala je redovitu pomoć od strane dadilja i kućnih pomoćnica, čime je razvidno da je njen doprinos izražen u iznimno malenom omjeru. Slijedom navedenog, predlaže da sud utvrdi kako predmetni automobil čini bračnu stečevinu stranaka te je isti suvlasništvo tuženika- protutužitelja u 4/5 suvlasničkog dijela, što je tužiteljica-protutužena dužna priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tuženika-protutužitelja u registracijsku knjižicu i knjižicu vozila kod MUP-a, a sve uz naknadu troška parničnog postupka.

4.U odgovoru na protutužbu u podnesku od dana 7. rujna 2017. godine (list 657 spisa), tužiteljica-protutužena navodi kako je tuženik u postupku koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem P-5339/16 priznao da je predmetni automobil vlasništvo tužiteljice i da njime može raspolagati kako želi pa predlaže odbiti protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, sve uz naknadu troška parničnog postupka.

5.Ovosudnom presudom poslovni broj P-15666/2010 od dana 26. travnja 2018. godine utvrđeno je da nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i iste su njihovo suvlasništvo u ½ dijela (točka I izreke), utvrđeno je da predmetna jahta predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i ista je njihovo suvlasništvo u ½ dijela (točka II izreke), utvrđeno je da osobni automobil Volkswagen čini bračnu stečevinu stranaka (točka III izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim predlaže da se utvrdi da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina stranaka (točka IV izreke) odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim predlaže da se utvrdi da je nekretnina upisana u pod.ul. 20303 k. o. [katastarska općina] bračna stečevina stranaka u ½ dijela (točka V izreke), odbijen je dio protutužbenog zahtjeva tuženika kojim traži da se utvrdi da je isti suvlasnik u 4/5 dijela automobila opisanog u točci III izreke (točka VI izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka VII izreke).

6.Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-349/2018 od dana 22. studenoga 2018. godine odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena navedene presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

7.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1180/2019 od dana 12. rujna 2023. godine odbačena je revizija tuženika, kao nedopuštena.

8.Odlukom Ustavnog suda poslovni broj U-III-4853/2023 od dana 4. srpnja 2024. godine usvojena je Ustavna tužba tuženika, ukinute su presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-349/2018 od dana 22. studenoga 2018. godine i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15666/2010 od dana 26. travnja 2018. godine u dijelu koji se odnosi na nekretninu opisanu u točki 1. alineji 1. izreke i predmet je vraćen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

9.U ponovljenom postupku tužiteljica ostaje u cijelosti kod tužbenog zahtjeva u odnosu na predmetnu nekretninu, dok se tuženik i nadalje u cijelosti protivi istom.

10.U ponovljenom postupku provedeni su dokazi uvidom u z. k. izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), zk. izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]- [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), preslik Kupoprodajnog ugovora od dana 3 0. srpnja 1997.godine (list 6 spisa), z. k. izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), z. k. izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), z. k. izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), z. k. izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa), preslik Kupoprodajnog ugovora od 9. veljače 2001. godine (list 12 spisa), izvadak iz matice vjenčanih tužiteljice i tuženika (list 18 spisa), preslik ovosudne presude poslovni broj P2- 1782/10 od dana 16. rujna 2011. godine (list 58 spisa), preslik zapisnika sastavljenog kod ovog suda u postupku poslovni broj O-5191/02 od dana 18. veljače 2003. (list 62 spisa), preslik izmjene i dopune građevne dozvole od dana 20.siječnja 2004. godine (list 106 spisa), preslike presude Upravnog suda RH poslovni broj Us-7514/08 od dana 31. listopada 2008. godine (list 108 spisa), preslik Koncesijskog odobrenja od dana 14. travnja 2010. godine (list 115 spisa), preslik Uvjerenja za uporabu građevine od dana 21. siječnja 2010. godine (list 116 spisa), preslik Sporazuma od dana 15. rujna 2002. godine (list 124 spisa), preslik Ugovora o darovanju nekretnina od dana 29. ožujka 2000. godine (list 125 spisa), preslik Ugovora o zajmu od dana 9. ožujka 2007. godine (list 130 spisa), preslik ovosudnog rješenja poslovni broj Z-8677/05 od dana 12. rujna 2005. godine (list 154 spisa), preslik izjave od dana 29. travnja 2013. godine (list 180 spisa), preslik izjave od dana 2. svibnja 2013. (list 181 spisa), dopis Porezne uprave od dana 28. svibnja 2013. godine (list 192-219 spisa), podnesak HZMO od dana 29. svibnja 2013. godine (list 218 spisa), preslik Sporazuma o suradnji od dana 10. siječnja 1986. godine (list 248 spisa), preslik dopisa od dana 1. rujna 2013. godine (list 249 spisa), preslik izjave od dana 3. lipnja 2013. (list 253 spisa), preslike izjave od dana 11. prosinca 2012. godine (list 156 spisa), preslik standardnog ugovora s igračem od dana 30. travnja 1985. godine (list 261 spisa), preslik standardnog ugovora s igračem od dana 1. studenoga 1987. godine (list 278 spisa), preslike potvrde Montmontaže od dana 17. lipnja 2013. godine (list 295 spisa), preslik odluke RO Montmontaža od dana 2. veljače 1987. godine (list 296 spisa), dopis Porezne uprave od dana 12. lipnja 2015 godine (list 442 spisa), dopis Porezne uprave od dana 9. srpnja 2015. godine (list 445 spisa), dopis HZMO od dana 23. rujna 2015. godine (list 466 spisa), preslik računa od dana 21. travnja 2011. godine (list 577 spisa), preslik Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od dana 15. travnja 2016. godine (list 692 spisa), očitovanje HZMO od dana 28. veljače 2018. godine (list 697 spisa), dopis Lučke kapetanije Dubrovnik od dana 26. veljače 2018. godine (list 704 spisa), preslik izvatka iz Trgovačkog registra za društvo Nautica trade (list 714 spisa), preslik rješenja Lučke ispostave Korčula od dana 19. svibnja 2017. godine (list 737 spisa), dopis Lučke ispostave Korčula od dana 13. ožujka 2018. godine (list 743 spisa), proveden je dokaz čitanjem iskaza svjedoka ZT, GT, RT, AT, HT, ĆT, FTI, ĐT, ET, MT, NT, CT i TT, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽT te je proveden dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka.

11.Navedeni su dokazi provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a).

12.Kako je za stjecanje imovine bračnih drugova mjerodavan propis koji je bio na snazi u trenutku stjecanja imovine, a predmetna nekretnina stečena je nakon 1. srpnja 1999. godine primjenjuju se odgovarajuće odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine 162/98, 116/03,17/04,136/04 i 107/07, u daljnjem tekstu ObZ-a) gdje je odredbom članka 252. ObZ- a propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je odredbom članka 253. ObZ-a propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, dok je odredbom čl. 257. st. 1 ObZ-a propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, dok je stavkom 2. istoga članka određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

13.Među strankama je i u ponovljenom postupku sporno porijeklo novca kojim je stečena nekretnina na Koločepu.

14.Tužiteljica saslušana na ovu spornu okolnost u iskazu od dana 20. ožujka 2018. godine navodi kako su ona i suprug 2000. godine za iznos od 150.000,00 DEM u gotovini kupili zemljište na Koločepu i to djelomično od novca dobivenog od njenih odšteta, a djelomično novcem od zarade njenog supruga. Nakon toga 2002. ili 2003. godine ishodili su prenamjenu građevinske dozvole i započeli s izgradnjom kuće, koja je u cijelosti izgrađena 2007. godine. Izgradnja kuće financirana je kreditom u iznosu od 400.000,00 kn te novcem od zarade tuženika jer mu se u tom razdoblju povećao opseg posla, bilo je puno odšteta. Kredit je vraćen 2010. godine također novcem od zarade tuženika. Ljudi koji su gradili kuću bili su mahom stranke u uredu tuženika, a nisu točni navodi tuženika da je zemljište ili kuću financirao svojom posebnom imovinom od nasljedstva. Naime, on se jako bojao porezne uprave pa je tada nagovorio svoju majku da potpišu jednu izjavu kod javnog bilježnika, a njegovog prijatelja ST, prema kojoj njemu majka daje navodno ostavinu iza pok. oca u iznosu od 200.000,00 EUR prenesenu iz Nizozemske u džepu nekog čovjeka. To nije istina, jer je njegova majka toga dana u razgovoru u njihovom stanu tekla da ona nema tog novca, a u naravi se radilo o jednoj vrlo skromnoj ženi koja je rekla da je to morala učiniti za svojem sina.

15.Saslušana na istu okolnost u ponovljenom postupku dana 11. lipnja 2025. godine, tužiteljica navodi kako je zemljište za ovu kuću kupljeno jednim dijelom od odštete koju su dobili za brod u iznosu od 150.000,00 DEM te je suprug podigao njezinu odštetu u iznosu od 66.000,00 DEM koju je dobila za pad na cesti. Zemljište je kupljeno za iznos od 150.000,00 DEM i čini joj se da je to bilo 2003. godine od gđe VT. Gradnja kuće započela je 2004. godine, a završena je 2007. godine. Za gradnju su podigli kredit u iznosu od 400.000,00 kn, na suprugovo ime, misli da se radilo od dugoročnom kreditu, a ne može se sjetiti na koji su način plaćani anuiteti. Glavni projektant bio je gospodin P, kojeg je tuženik zastupao u postupku prometnog udesa, pa mu je na taj način vraćao novac za zastupanje. Na izgradnji kuće radile su isključivo suprugove stranke. U odnosu na sporazum između supruga i njegove majke ističe kako se radilo samo o fiktivnom sporazumu bez ikakve predaje novca, a radi izbjegavanja plaćanja poreza.

16.Tuženik u iskazu dana 20. ožujka 2018. godine ističe kako su njegovi roditelji još za vrijeme života oca darovali njegovom bratu stan u [adresa], a otac je upravo iz tog razloga dao majci nalog da njemu dade novčani iznos od 220.000,00 EUR koji je držao u svom stanu, taj novac nije bio nigdje evidentiran, pa tako nije niti bio predmet ostavinskog postupka. Otac je vrlo brzo umro i majka mu je nakon njegove smrti dala taj novac, a naknadno su on i majka potpisali jedan sporazum koji nisu čak niti ovjeravali kod javnog bilježnika. Tim sporazumom je utvrđeno da ona njemu daje taj novac, on se odriče potraživanja nužnog dijela za stan u [adresa] koji je dobio brat te utvrđuju da će svu daljnju imovinu dijeliti na jednake dijelove. Neposredno nakon smrti oca pojavila se odlična prilika za kupnju zemljišta na Koločepu i predmetno zemljište platio je 160.000,00 kn i to upravo novcem koji je dobio od oca. S tim novcem sagradio je i cijelu kuću na tom zemljištu kroz otprilike tri godine i na taj način to zemljište i kuća njegova su posebna imovina. Supruga nikada nije voljela tamo ići, nije sudjelovala u gradnji i uvijek je govorila da je to projekt njega i njegove majke. Točno je da je digao kredit na iznos od 400.000,00 kn ali ne za nekretninu na Koločepu već je tim novcem za 10.000,00 EUR kupio veliki maslenik na Korčuli s otprilike 200 stabala maslina i malom kućicom. Ostatak novca od kredita utrošio je na uređenje maslinika i obnovu kućice koja se nalazi na tom zemljištu.

17.U iskazu u ponovljenom postupku tuženik ponavlja da je kupnja predmetnog zemljišta i izgradnja kuće financirana u cijelosti novcem kojeg su mu dali roditelji, a radi se o iznosu od 220.000,00 EUR. Njegov otac umro je 2002. godine, a još za života u jednom obiteljskom razgovoru roditelji su im rekli da je njihova namjera da budu podjednaki prema sinovima, a kao je brat dobio stan u [adresa] površine 59 m2 i automobil Alfa Romeo 33, a roditelji su mu financirali i obnovu stana, njemu su rekli da će kao ekvivalent dobiti navedeni iznos. Novac mu je dala majka odjednom i to u gotovini, točno nekako nakon očeve smrti. Na njegov zahtjev tada je sa majkom potpisao sporazum jer je želio da se ovo evidentira i radi brata kako one ne bi imao problema sa stanom u [adresa]. Predmetno zemljište kupljeno je 2002. godine u iznosu od 160.000,00 kn što je ekvivalent od otprilike 21.000,00 EUR i novac je isplatio prodavatelju u gotovini koju je držao na mjestu gdje drži novac, a to nije banka. Gradnja kuće započela je 2003. ili 2004. godine, a gradnja je završena 2005. godine i kuća je upisana u zemljišne knjige 2006. godine. Gradnja kuće u cijelosti je financirana novcem koji je dobio od roditelja prema cijenama koje su ugovorene sukladno ugovorima koji su dostavljeni u predmet. Točno je da je realizirao krediti koji spominje tužiteljica, ali radi kupnje maslinika na Korčuli, a što je bilo nakon izgradnje kuće. Sama gradnja koštala je 41.700,00 EUR, a što je vidljivo iz dokumentacije koju je dostavio i netočno je da bi kuću gradili njegovi klijenti. U vezi zajma sa ŽT navodi da su dugogodišnji prijatelji i partneri te je 2007. godine od njega posudio iznos od 140.000,00 EUR za kupnju druge kuće na Koločepu, jer mu je nedostajao dio novca s time da nakraju nije došlo do realizacije tog projekta jer prodavatelj nije uspio dobiti dozvolu. Kako je preuzeo Željkovo zastupanje pred Šibensko-kninskom županijom, dogovorili su se da zadrži ovaj novac kao akontaciju, a postupak traje i danas.

18.U ponovljenom postupku proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ŽT koji navodi da je 2007. godine posudio tuženiku iznos od 140.000,00 EUR u gotovini, potpisali su i ugovor, a isti nisu ovjerili kod bilježnika jer nije bilo potrebe za tim, budući su dobri prijatelji. Zna da je tuženik tim novcem htio kupiti objekt do njihove kuće na Koločepu te je imao namjeru sagraditi rivu. Novac mu do danas nije vraćen jer su se tako njih dvojica dogovorili, budući ga tuženik zastupa u velikom sporu sa županijom.

19.Uzevši u obzir navode i utvrđenja iz navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te nakon dopunskog saslušanja stranaka i svjedoka ŽT kojem ovaj sud poklanja vjeru budući je iskaz životan i logičan te u skladu sa pisanom dokumentacijom u spisu, ovaj sud je mišljenja da je predmetna nekretnina posebna imovina tuženika. Naime, spisu ne prileže materijalni dokazi kojima bi se moglo neupitno dokazati porijeklo novca za kupnju i izgradnju predmetne nekretnine, te ovaj sud svoje uvjerenje ima mogućnost steći prvenstveno na iskazima stranaka te saslušanih svjedoka. Cijenivši i uspoređujući iskaze tužiteljice dane tijekom postupka, utvrđeno je da je tužiteljica saslušavan u tri navrata te je u svakom od danih iskaza u odnosu na porijeklo novca za kupnju i izgradnju predmetne nekretnine iskazivala proturječno ranije danim iskazima. Sa druge strane tuženik dosljedno iskazuje da je predmetno zemljište i izgradnja kuće financirana novcem koji je dobio od svojih roditelja, a da je zajam dobiven od ŽT realiziran radi kupnje druge nekretnine na Koločepu i to nakon izgradnje predmetne kuće. Kako je ranije utvrđenje ovoga suda o neprihvaćanju istinitosti iskaza tuženika temeljeno u bitnom dijelu na utvrđenju da je njegov iskaz neuvjerljiv jer je evidentno da je predmetna nekretnina financirana i zajmom od strane ŽT, a da upravo iz iskaza svjedoka ŽT u ponovljenom postupka proizlazi dokazanim navod tuženika da sredstva zajma nisu iskorištena u svrhu stjecanja i izgradnje predmetne nekretnine, ovaj sud je, nakon provedenih novih dokaza, mišljenja da predmetna nekretnina predstavlja posebnu imovinu tuženika.

20.Nadalje, a upravo iz navedenih razloga, a kako ni tužiteljica tijekom postupka ne dovodi u pitanje da je sporazum između tuženika i njegove majke kojim mu ona daje iznos od 220.000,00 EUR doista i sklopljen, a motivi zbog kojih je taj sporazuma zaključen i na koje ona ukazuje tijekom postupka sami po sebi nisu relevantni za utvrđenje njegovog postupanja, a kako to proizlazi iz navedene odluke Ustavnog suda RH, ovaj sud u ponovljenom postupku, a iz istih razloga zašto prihvaća iskaz tuženika kao relevantan, prihvaća i iskaz svjedokinje MT koja navodi da je tuženiku dala u gotovini predmetni novac o čemu postoji i pisani sporazum te svjedoka CT i TT koji navode da je predmetna nekretnina sagrađena isključivo novcem koji je tuženiku dala njegova majka.

21.Slijedom svega navedenoga ovaj sud u cijelosti prihvaća u ponovljenom postupku navode tuženika da je predmetna nekretnina kupljena i izgrađena novcem koji je dobio od svoje majke iz čega proizlazi da se radi o imovini koja sukladno odredbi čl. 257. st. 2. ObZ- a predstavlja njegovu posebnu imovinu te je temeljem iste zakonske odredbe odlučeno kao pod toč. I izreke ove presude.

22.Kako je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka sud utvrđuje neosnovanim i preostali dio tuženog zahtjeva kojim ista traži utvrđenje suvlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine, odnosno odlučeno je kao u preostalom dijelu toč. I izreke ove presude.

23.Odluka o trošku je donijeta temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

24.Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat je trošak pristupa na glavne rasprave dana 13. studenoga 2024. godine, 12. lipnja 2025. godine, 17. srpnja 2025. godine, 13. studenoga 2025. godine i 4. veljače 2026. godine, za svaku radnju po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR te 25% PDV-a ukupno iznosi 3.125,00 EUR.

25.Tuženiku nije priznat sastava podnesaka od 16. prosinca 2024. godine, 6. ožujka 2025. godine, 2. lipnja 2025. godine i 10. srpnja 2025. godine budući isti nisu bili potrebni za vođenje ovog ponovljenog postupka.

26.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. ožujka 2026. godine

S u d a c:

Ante Brkljačić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice-protutužene

2. pun. tuženika-protutužitelja