REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-94/2025-22

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko - upravni odjel, spram tuženika DUBROVAČKA BISKUPIJA, ŽUPA SV. STJEPANA, OIB: 80367895112, ŠIPANSKA LUKA, zastupan po punomoćniku Antunu Missoni, odvjetniku u Dubrovniku, radi trpljenja uknjižbe oznake pomorskog dobra i brisanja prava vlasništva, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 16. veljače 2026. godine u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja CJ i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku trpljenje upisa oznake pomorskog dobra na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Šipan, uz brisanje uknjižbe tuženikova prava vlasništva."

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.200,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 28. travnja 2023.g. tužitelj navodi da je Uredbom Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k..o. Luka Šipan , KLASA: 934-01/99-02/46, URBROJ: 5030116-99-1 od 30. prosinca 1999. (Narodne novine broj 1/00) nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan ušla u sastav pomorskog dobra. Nadalje tužitelj navodi da je nekretnina zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Šipan u zemljišnim knjigama upisana je kao vlasništvo tuženika. Tužitelj citira odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 158/03, 100/04 i 141/06) kojom je određeno da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje, te da je čl. 3. st. 3. istog zakona određeno da se u smislu st. 2. istog članka, dijelom kopna smatra: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva. Tužitelj citira i čl. 4. ZPDML, te ističe da u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Osim toga navodi da na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka minis tra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 10. ZPDML-a da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, i odredbu čl. 37. a ZPDML-a da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove. Ističe se da prije podnošenja tužbe, u smislu odredbe čl. 186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku, se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a da se tuženik se u zakonskom roku od tri mjeseca nije očitovao o zahtjevu.

Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe te ističe da je čes. zem. 2744 cijepana na čest. zem. [katastarska čestica], te predaje obrazloženje ovlaštenog geodeta koji je sastavio prijavni list za katastar, te kopiju katastarskog plana.

2. Tuženik uredno pozvan podnijeti odgovor na tužbu u istome navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da je tuženik upisani i stvarni vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] – šuma – površine 1641 m2, upisane z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] Šipan, koja nekretnina da ne predstavlja pomorsko dobro, već šumu i šumsko zemljište, udaljeno od morske obale najmanje 10 metara, pa da se stoga protivi bilo kakvoj promjeni vlasničkopravnog statusa nekretnine. Ističe kako je čl. 14 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisan način utvrđivanja granice pomorskog dobra, tako što granicu određuje Povjerenstvo za granice nadležnog Ministarstva na prijedlog županijskog povjerenstva za granice, a da Pravilnikom o evidentiranju i obilježavanju granice pomorskog dobra (NN 29/05) donesenim na temelju odredbe čl. 15 u svezi s člankom 120 citiranog Zakona propisan je način obilježavanja pomorskog dobra, izrada, pregled i potvrđivanje geodetskog elaborata za potrebe evidentiranja pomorskog dobra, te provedba tog elaborata u katastru i zemljišnim knjigama. Čl 2 citiranog pravilnika propisano je kako se geodetski elaborat za potrebe evidentiranja pomorskog dobra izrađuje na temelju konačnog akta kojim je utvrđena granica pomorskog dobra, dok čl. 12 i 13 propisuje kako, o pregledanom i potvrđenom geodetskom elaboratu katastarski ured po službenoj dužnosti obavještava županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra, naručitelja geodetskog elaborata i nadležno državno odvjetništvo, te se potom isti provodi se u katastru zemljišta i katastru nekretnina temeljem zahtjeva nadležnog državnog odvjetništva. Ističe da odredbama Pomorskog zakonika ( donesenog 1994.g.) i pravilnik o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra (NN 07/1998), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Uredbe Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] Šipan, pod brojem KLASA: 934-01/99-02/46 URBROJ: 5030116-99-1 od 30. prosinca 1999 (NN 1/00) na koju se tužitelj poziva, a prije stupanja na snagu Zakona o pomorskom dobru i moskim lukama, bile su propisane radnje potrebne za evidentiranje pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta i obilježavanje granice pomorskog dobra na zemljištu , te da su odredbama čl. 4-11 citiranog Pravilnika o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra (NN 07/1998) propisane radnje koje je bilo potrebno provesti u cilju evidentiranja i obilježavanja granice Pomorskog dobra, nakon donošenja odluke nadležnog tijela o određivanju granice, a što uključuje izradu geodetskog elaborata u propisanom roku ( čl. 6 pravilnika), ispitivanje usklađenosti elaborata s odlukom o određivanju granice od strane nadležnog Ureda za katastar, te donošenje odluke o promjenama u katastru zemljišta. Ističe tuženik da je u oba gore navedena postupka nužno prije donošenja odluke, sudjelovanje svih osoba koji su upisane kao nositelji stvarnih prava odnosno upisanih posjednika na zemljištima koja bi eventualno ušla unutar predloženih granica pomorskog dobra, pa slijedom svega navedenog Uredba Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu K. O. [katastarska općina] Šipan pod brojem KLASA: 934-01/99-02/46 URBROJ: 5030116-99-1 od 30. prosinca 1999 (NN 1/00) i priloženi popis čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra ne mogu predstavljati pravni temelj za utvrđivanje i upis pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi. Tuženik naglašava i kako postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra nije u nadležnosti suda već je u isključivoj nadležnosti upravnih i izvršnih tijela sukladno gore citiranim odredbama posebnog Zakona, pa stoga predlaže da se naslovni sud, u smislu odredbe čl. 16. st. 1 i 2 Zakona o parničnom postupku, oglasi nenadležnim, ukine sve provedene radnje i odbaci tužbu, odnosno odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Tijekom postupka tuženik ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te ističe i da postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra ne ide u sudsku nadležnost i kako su čl. 34 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama regulirane pretpostavke za upis pomorskog dobra i to akt kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja određena i prijavni list potvrđen od strane nadležnog tijela za katastar sa ucrtanom granicom pomorskog dobra, pa stoga dostavljeni popisi čestica ne mogu predstavljati temelj za trpljenje upisa pomorskog dobra.

3. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka Trgovački sud u Dubrovniku je donio presudu pod posl.br. P-50/2023 od 21. ožujka 2024., a po žalbi je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž - 1869/2024-2 od 21. listopada 2025. ukinuta presuda pod posl.br. P-50/2023 od 21. ožujka 2024. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku tužitelj je izlagao kao u tužbi, do tadašnjem postupku te dostavio rješenje Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 9. lipnja 2006. gdje navodi da je i tuženik sudjelovao u postupku izrade geodetskog elaborata radi evidentiranja pomorskog dobra (kao što i sada sudjeluje u kontradiktornom/parničnom postupku) gdje je grafički prikaz granice pomorskog dobra, te prijavni list za zemljišnik koji je proveden pod posl. br. Z - 1963/07. Ističe kako je geodetski elaborat izrađen i proveden temeljem odredbi Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra (NN 29/05), a da je popis čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra izrađen od ovlaštenog geodeta čini sastavni dio geodetskog elaborata sukladno čl. 19. navedenog Pravilnika.

5. U ponovljenom postupku tuženik je izlagao kao u odgovoru na tužbu, do tadašnjem postupku , te kako sud, u smislu udredbe čl. 299 st. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku, ne smije uzeti u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio, te se protivi dostavljenom rješenju DGU - Područnog ureda za katastar u Dubrovniku pod brojem KLASA: UP/I-932-07/06-02/00190 URBROJ: 541-25-2/1-06-2 od 9. lipnja 2006.g. iz razloga što iz sadržaja priložene isprave nigdje ne proizlazi da je tuženik ŽUPA SV. STJEPANA – Šipanska Luka, kao vlasnik predmetne nekretnine u odnosu na koju se zahtjeva upis pomorskog dobra, sudjelovao kao stranka u predmetnom upravnom postupku pred Područnim uredom za katastar u Dubrovniku, te da je tuženik ŽUPA SV. STJEPANA – Šipanska Luka samostalna pravna osoba Katoličke Crkve u RH koja je pravnu osobnost stekla stupanjem na snagu posebnog Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02 i dr) i upisom u evidenciji pravnih osoba Katoličke Crkve u RH provedenom dana 12. siječnja 2005.g , te da u vrijeme provođenja spomenutog postupka pred Područnim uredom za katastar u Dubrovniku tuženik ŽUPA SV. STJEPANA – Šipanska Luka, kao vlasnik predmetne nekretnine, je postojao kao posebna pravna osoba Katoličke Crkve u RH, a nije bio obaviješten niti sudjelovao u spomenutom upravnom postupku. Tuženik ukazuje kako je, odredbom čl. 28. st. 1 i 29. st. 1 Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ( NN 128/1999) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Uredbe Vlade RH pod brojem KLASA: 934 - 01/99-02/46, URBROJ: 5030116-99-1 od 30. prosinca 1999.g., propisano je kako se promjene glede broja, položaja, oblika, načina uporabe i površina katastarskih čestica (parcelacija), provode se u odgovarajućim dijelovima katastarskog operata na temelju parcelacijskog elaborata, odnosno odluke područnog ureda za katastar, u postupku koji se provodi po pravilima upravnog postupka. Oslonom na gore navedene zakonske odredbe nedvojbeno je kako nadležna tijela nisu izvršila potrebne radnje u svezi evidencije pomorskog dobra, a što su bila dužna prethodno učiniti u skladu u upravnom postupku sukladno odredbama posebnog Zakona i Pravilnika. Isto tako daodredbom čl. 6 citiranog Pravilnika o evidenciji i obilježavanju pomorskog dobra propisivao da će Povjerenstvo, kad utvrdi da je potrebno izraditi geodetski elaborat, izvijestiti podnositelja zahtjeva o potrebi izrade geodetskog elaborata i o roku predaje geodetskog elaborata, koji ne smije biti kraći od tri mjeseca niti dulji od godine dana, te ako utvrdi potrebnim, i o obvezi obilježavana granice pomorskog dobra trajnim oznakama. Rok za izradu elaborata određen Pravilnikom o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra (NN 07/1998) spada kategoriju objektivnih prekluzivnih rokova čije je trajanje određeno propisom – podzakonskim aktom, a propuštanje radnje vezane za rok dovodi do gubitka prava na naknadno poduzimanje postupovne radnje. Oslonom na gore iznesene razloge tuženik smatra kako, zbog propuštanja nadležnog tijela da provede radnje u cilju evidentiranja pomorskog dobra u propisanom roku, Uredba Vlade RH od 30. prosinca 1999. g. ne proizvodi pravne učinke.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to: Uredba Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] Šipan, KLASA: 934-01/99-02/46, URBROJ: 5030116- 99-1 od 30. prosinca 1999. (Narodne novine broj 1/00), popis čestica pomorskog dobra, zk izvadak, zahtjev za mirno rješenje spora, kopija katastarskog plana i obrazloženje ovlaštenog inženjera geodezije uz prijavni list, te rješenje Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 9. lipnja 2006 sa prilozima i obavijest o upisu Srdišnjeg ureda za državnu upravu RH od 12.1.2005. Sud je izveo sve predložene dokaze.

7. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te kako tuženik nije osporio valjanost istih isprava, sud je odlučio kao u toč. I izreke presude.

8. Iz isprava priloženih spisu proizlazi da je tužitelj postupio sukladno čl. 186.a ZPP i prije pokretanja postupka se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, te da je upisan vlasnik nekretnine tuženik koje činjenice nisu sporne među strankama.

9. Stoga je potrebno ispitati je li predmetna nekretnina pomorsko dobro, pa po samom zakonu time ne može biti vlasništvo tuženika.

10. Iz kopija katastarskog plana i obrazloženje ovlaštenog inženjera geodezije uz prijavni list i zk izvatka vidljivo je da je došlo do cijepanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan na čest. zem. [katastarska čestica] (predmetna čestica). Iz popisa čestica pomorskog dobra formiranih po Uredbi Vlede RH ovlaštenog inženjera geodezije je vidljivo da čest. zem. [katastarska čestica] je dio navedenog popisa, a prema kordinatnim točkama iz čl. 2 Uredbe Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] Šipan, KLASA: 934-01/99-02/46, URBROJ: 5030116-99-1 od 30. prosinca 1999. (Narodne novine broj 1/00). Iz dopunskog rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 9.6.2006.g. je vidljivo da se iz čestica 2744 u novom stanju sada odnosi na čestice 2744/1 i 2744/2, te je navedeno dostavljeno Crkvi Sv. Stjepana, Šipanska Luka koja je Župna crkva tuženika (l.s. 77) iz čega je vidljivo kako je tuženik sudjelovao u postupku.

11. U smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94, 43/96) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287. Čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisano je da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Temeljem odredbe čl. 10. ZPDML-a pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, a odredbom čl. 37. a ZPDML-a propisano je, između ostalog, da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove.

12. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir prethodno navedene odredbe jasno proizlazi da je predmetna čestica obuhvaćena Uredbom Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] Šipan, KLASA: 934 - 01/99-02/46, URBROJ: 5030116-99-1 od 30. prosinca 1999. (Narodne novine broj 1/00), da je granica pomorskog dobra već određena tom Uredbom, pa time ni prigovor tuženika kako utvrđivanje ne ulazi u sudsku nadležnost nije osnovan. Naime, granicu pomorskog dobra je odredila Vlada svojom uredbom, a ne sud u ovom postupku. U ovom postupku sud je utvrdio da se tužbeni zahtjev odnosi na čestice koje su predviđene u Uredbi kao granica pomorskog dobra, te da je stoga osnovan zahtjev upisa oznake pomorskog dobra i brisanje upisa vlasništva, te je stoga opravdan i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kako je navedeno pod toč. I izreke.

13. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st.1 ZPP. Sud sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tužitelja (l.s. 34), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT) koja se primjenjuje sukladno čl. 41 Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18, 21/ 22), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja. Sud je tužitelju priznao troškove za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova (Tar. br. 28. OT-a), u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 20.12.23. i 6.3.24. i 19.1.26. i 16.2.26. u iznosu od 100 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), te za podnesak tužbu 100 bodova (Tar. br. 7. toč. 1. OT-a), dakle ukupno 600 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1.200 eura. Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 1.200,00 eura i odlučeno kao u toč. II izreke presude.

U Dubrovniku, dana 16. ožujka 2026.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.