REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-85/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnice tuženika LFF, dipl.iur., nakon javne objave presude 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica LF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa], površine 226 m2, 17. suvlasnički dio: 1/17 etažno vlasništvo (E-17) Garaža, označena s “E“ i smeđom bojom, ulaz iz dvorišta sa zapadne strane u podrumu površine 17,20 m2, pa je tuženi Grad Slavonski Brod, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vukovarska 1, Slavonski Brod dužan trpjeti da se tužiteljica nakon pravomoćnosti ove presude upiše kao vlasnica u zemljišnim knjigama.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Slavonskom Brodu, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.731,90 eura (slovima: tisuću sedam stotina trideset jedan euro devedeset centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude 16. ožujka 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica LF (dalje: tužiteljica) je 18. veljače 2021. protiv tuženika Grada Slavonskog Broda (dalje: tuženik) podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada u Nas. [adresa], površine 252 m2, u naravi „Garaža broj 5“ upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nakon identifikacije nekretnine od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke utvrđeno je da predmetna nekretnina (garaža) nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] pa je tužiteljica podneskom od 1. lipnja 2021. s istim uskladila tužbeni zahtjev. Tijekom postupka došlo je do promjene broja zemljišnoknjižnog uloška u koji je predmetna nekretnina upisana pa je na ročištu za glavnu raspravu punomoćnik tužiteljice ispravio petit tužbenog zahtjeva u tom dijelu (str. 123).

1.1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je vlasnica stana upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Stambena zgrada u [adresa], suvlasnićki dio: 1/18 etažno vlasništvo (E-6), 1. Stan na 1. katu ukupne površine 63,99 m2 s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva iz PU6.

1.2. Predmetni stan tužiteljica je stekla rješenjem o nasljeđivanju broj O-1523/18 od 26. ožujka 2019. Javnog bilježnika Marija Lukačevića, iza svog pokojnog oca CF. Njezin pokojni otac na predmetnom stanu dobio je još 1980-ih godina, stanarsko pravo od samoupravne interesne zajednice „Graditelj“, a potom Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 14. travnja 1994, br. OV-11703/94 sa tuženikom, stekao je pravo vlasništva istog stana.

1.3. Osim stana, pok. otac tužiteljice dobio je i garažu u podrumu predmetne zgrade, označenu kao garaža broj „5“, površine 17,20 m2. Međutim, navedena garaža nije bila predmetom Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo s tuženikom te se pok. otac tužiteljice kao ni tužiteljica nisu uknjižili kao vlasnici garaže.

1.4. Pokojni otac tužiteljice od useljenja u predmetni stan pa do svoje smrti koristio je predmetnu garažu. Nikada ga nitko nije smetao ili na drugi način obavijestio da nema pravo koristiti garažu. Tužiteljica zajedno sa svojim ocem živi u predmetnom stanu od izgradnje zgrade. Tužiteljica je zajedno s pok. ocem prije njegove smrti, a samostalno poslije njegove smrti koristila garažu, održavala ju i brinula se o garaži. Od 1994. u stanu s njima je stanovao i suprug tužiteljice ČF. Stoga tužiteljica ističe da je na predmetnoj garaži stekla pravo vlasništva dosjelošću.

1.5. Poziva se na odredbu članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj zakonit, istinit i pošten posjednik stječe dosjelošću vlasništvo na nekretnini protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema stavku 3. samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom dvadeset godina.

1.6. Tužiteljica navodi da je cijelo vrijeme smatrala da je garaža upisana kao njezino vlasništvo kao sastavni dio stana kojeg je vlasnik. Međutim, uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] tužiteljica opazila je da su garaže upisane kao zasebne etažne jedinice, ali da su svega tri garaže zavedene kao posebni dijelovi zgrade. Tako je tuženik vlasnik garaže upisane u 17. suvlasnički dio 1/18 Etažno vlasništvo (E-17), garaža označena sa G i narančastom bojom, ulaz iz dvorišta sa zapadne strane u podrumu površine 17,20 m2 s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva iz PU17.

1.7. Također, uvidom u posjedovni list broj 11379 k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je tuženik upisan kao posjednik dvije etažne jedinice, redni broj udjela 17 i redni broj udjela. Dakle, kako u podrumu ima veći broj garaža tužiteljica ne može prije provođenja vještačenja po vještaku geodetske struke i očevida na licu mjesta utvrditi je li garaža koja se u zemljišnim knjigama vodi pod brojem E-17 upravo „garaža broj 5“ koju tužiteljica koristi pa ostavlja mogućnost da nakon provođenja vještačenja po vještaku geodetske struke uredi tužbeni zahtjev.

1.8. Tužiteljica smatra da je dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine jer su ona i njezin prednik u samostalnom, poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetne garaže te podnosi tužbu radi usklađivanja zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja i predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva iste, a tuženika obvezati na naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodi da tužiteljica u tužbi navodi da je na predmetnoj nekretnini sljednik iza pok. oca CF iz [adresa], a kasnije i supruga SF koji su istu koristili duži niz godina pa slijedom toga da smatra da je dosjelošću, u svezi sa čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu stekla pravo vlasništva.

2.1. Tuženik ističe da tužiteljica ne može steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini jer je za to pored sposobnosti stjecatelja, sposobnosti stvari da bude u vlasništvu kao i posjed određene kvalitete što tuženik smatra da tužiteljica nema i vrijeme određeno zakonom jer je sukladno čl. 159. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da je potrebno dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. navedenoga članka, što bi značilo da je u odnosu na predmetnu nekretninu potreban nesmetani posjed kroz razdoblje od 40 godina, što tuženik smatra da ovdje nije slučaj.

2.2. Tuženik navodi da je tužiteljici bilo poznato stanje u zemljišnim knjigama, odnosno da je tuženik upisani i stvarni vlasnik nekretnine, a savjesnost posjeda da je jedna od bitnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa smatra da ta pretpostavka nije ispunjena jer su prednik tužiteljice i sama tužiteljica morali imati saznanja tko je vlasnik nekretnine.

2.3. Slijedom navedenoga, tuženik smatra da nisu mogle biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer za to posjed uvijek mora biti savjestan pa da posjed tužiteljice ne može biti kvalificiran kao pošten. Napominje da tužiteljica za predmetnu nekretninu ne plaća komunalnu naknadu i naknadu za uređenja voda.

3. U provedenom dokaznom postupku u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), sud je izvršio uvid u sve materijalne dokaze priložene u spisu te je ista dokumentacija pročitana i to: izvadke iz zemljišne knjige za nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška](str. 5-11 i 14), prijepis posjedovnog lista (str.12), preslika rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1523/18, UPP/OS- 196/18-5 od 26. ožujka 2019. (str.15-17), preslika ugovora o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo od 14. travnja 1994. zaključenog između CF i [adresa] (str. 99-106), izvršen je uviđaj na licu mjesta 22. travnja 2021. 8str.42) te je pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Marija Tomića, dipl. inž. geodezije iz [adresa] od 18. svibnja 2021. (str.48-70).

3.1. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci ĆF, EF i ČF te tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja (str. 123-128 spisa).

3.2. Daljnje dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica]. suvlasnički dio: 1/17 etažno vlasništvo (E-17) u naravi garaža u [adresa], površine 17,20 m2.

5.1. Nesporno je da je tužiteljica vlasnica stana na prvom katu površine 63,99 m[2] koji je u zemljišnoj knjizi označen i upisan kao 6. suvlasnički dio, Etaža 6, u [adresa] u Stambenoj zgradi koja nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica], da je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem od oca pok. CF koji je stan na kojemu postoji stanarsko pravo koristio, posjedovao, a potom i kupio od tuženika 1994. kupoprodajnim ugovorom od 14. travnja 1994. Nesporno je i da je tužiteljica u posjedu nekretnine u istoj zgradi koja je u zemljišnoj knjizi označena i upisana kao 17. suvlasnički dio (E-17) u naravi garaži u [adresa] površine m2 te da je kao vlasnik iste upisan tuženik. Nesporno je da se u samostalnom posjedu predmetne garaže nalazi tužiteljica te da se prethodno u posjedu garaže nalazio CF.

5.2. Sporno je u ovom parničnom postupku je li tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj garaži dosjelošću, posjedovanjem nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme, uračunavajući vrijeme posjedovanja njezinih prednika.

6. Čitanjem priloženog kupoprodajnog ugovora o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo od 14. travnja 1994. (str. 99-102 spisa), utvrđeno je da su isti sklopili prednik tužiteljice CF i tuženik,

- da je predmet kupoprodaje stan na kojem postoji stanarsko pravo u [adresa] u [adresa],

- da se stan nalazi na I. katu zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], gr 358/2, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji nije upisan u zemljišnu knjigu, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, predsoblja u ukupnoj površini 63,99 m2,

- da prodavatelj uz stan kupcu prodaje i pripadajući dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služe zgradi kao cjelini,

- da kupoprodajna cijena iznosi 61.149,052 HRD te da se kupac obvezuje stan otplatiti u 356 mjesečnih obroka s tim da obročna otplata iznosi 171.767 HRD. Odnosno 46,8 DEM, a kupac se obvezao isplatiti učešće u iznosu 1.625,088 HRD najkasnije u roku od 8 dana od dana potpisa ugovora te da

- prodavatelj, ovdje tuženik ovlašćuje kupca da na temelju tog ugovora ishodi pravo vlasništva na stanu polaganjem ugovora u zemljišnoknjižnu službu suda.

6.1. Uvidom u (povijesni) izvadak iz zemljišne knjige broj 7431 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica stana koji je upisan kao 6. suvlasnički dio (E-6) nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] koja je u naravi Stambena zgrada u [adresa] te da je stan naslijedila nasljeđivanjem od CF temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-1523/18 od 26. ožujka 2019. (str.5-6). Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1523/18 UPP/OS-196/18-5 od 26. ožujka 2019. proizlazi da je tužiteljica klao jedini nasljednik iza pok.oca CF, između ostaloga, u cijelosti naslijedila i predmetni stan. Iz prijepisa posjedovnog lista na str. 12 spisa proizlazi da je tužiteljica upisana kao posjednica predmetnog stana.

6.2. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu koja je predmet postupka, 17. suvlasnički dio (E-17), garaža površine 17,20 m[2] sud je utvrdio da je vlasnikom upisan tuženik Grad Slavonski Brod (str. 14 spisa).

6.3. Uviđajem na licu mjesta i provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariju Tomići, dipl. inž. geodezije utvrđeno je da je nekretnina koju pokazuje tužiteljica na uviđaju u naravi garaža u zgradi u [adresa] označena sa kč. br. [katastarska čestica] i ista je prikazana na orto-foto karti u nalazu vještaka. Vještak navodi da je u tužbi pogrešno navedena kč. br. [katastarska čestica] garaža označena sa "G" te da to nije točno jer je zgrada sa oznakom kč. br. [katastarska čestica] cijepana 26. siječnja 2001. na kč. br. [katastarska čestica], kč.be. 4604/3 i 4604/4. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se predmetna garaža nalazi u dijelu zgrade na kč. br. [katastarska čestica] označena kao garaža br.5, a u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je označena kao 17. suvlasnički dio, 1/17 Etažno vlasništvo (E-17), Garaža, označena sa "E" i smeđom bojom, ulaz iz dvorišta sa zapadne strane u podrumu površine 17,20 m[2] , a vlasnikom je upisan Grad Slavonski Brod (str.48-68). Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je izrađen objektivno i u skladu sa pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, identificirao je spornu nekretninu, a stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

6.4. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su zgrade u [adresa]. godine, a kada su zgrade dovršene otprilike 1980. godine njena obitelj je uselila u stan uz koji je pripadala i predmetna garaža. Njezin otac je uz stan dobio i predmetnu garažu koju je otkupio od GIK-a čiji je bio radnik. Stan i garaža su u cijelosti otplaćeni. Nije joj poznato zašto u kupoprodajnom ugovoru nigdje nije navedena garaža. Nikada joj nitko iz Grada Slavonskog Broda nije dolazio niti je dobivala bilo kakve pozive niti je bilo kakvog konflikta vezano za tu garažu. Nikada nije mijenjala adresu niti mjesto stanovanja i nikada nije imala razloga misliti da joj ta garaža ne pripada. Nikada nije bila ikada u sporu s Gradom Slavonskim Brodom vezano za ovu ili bilo koju drugu garažu.

6.5. Svjedok EF iskazao je da mu je poznato da se u ovom predmetu radi o garaži broj 5, koju je godinama koristio CF, otac tužiteljice. Drugih podataka nema, poznato mu je samo da sada postoji nekakav problem. Svjedok je iskazao da na navedenoj adresi živi od 1985. godine, u istoj zgradi u kojoj i tužiteljica ima stan, ali da je i ranije dolazio u to naselje jer je ondje imao prijatelje. Koliko se sjeća zgrade u [adresa], izgrađene su krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih godina. Koliko je njemu poznato otac tužiteljice CF koristio je predmetnu garažu od kada je uselio u stan, a tužiteljicu ju koristi i danas. Otac tužiteljice dobio je i stan i garažu u [adresa] od poduzeća u kojem je radio "Graditelj". Svjedok ima garažu koju je kupio od FF. Nije mu bilo poznato da postoji spor između tužiteljice i tuženika na predmetnoj garaži, za to je saznao tek kad je dobio poziv za sud. Nikada nije vidio nikoga iz Grada Slavonskog Broda oko te garaže niti ga je netko iz Grada bilo što pitao vezano za predmetnu garažu.

6.6. Svjedok ĆF iskazao je da u [adresa] živi već pedesetak godina, od 1986. godine, a poznato mu je da je obitelj tužiteljice ondje od 1979. ili 1980. godine. Garažu broj 5 tužiteljica koristi već preko 40 godina, skoro 50. To zna jer poznaje tužiteljicu i njezinu obitelj dugi niz godina, a stanuje ni 30 metara udaljenosti od te garaže. Zna da oni uredno koriste tu garažu. Koliko mu je poznato nitko nikada nije ometao tužiteljicu u korištenju predmetne garaže. Ono što zna je da oni tu garažu koriste najmanje od 1980. godine. Prije tužiteljice garažu su koristili njezini roditelji, majka L i otac ŠF. Upitan zna li tko je DF, svjedok je iskazao da misli da je to brat supruga tužiteljice. Upitan je li gospodin DF ikada koristio garažu, svjedok je iskazao da mu to nije poznato. Nadalje, iskazao je da je u dobrim odnosima s tužiteljicom i njezinom obitelji jer ih dugo poznaje. Nikada mu nisu govorili o problemima s tuženikom zbog garaže. Nije vidio nikoga iz Grada oko predmetne garaže. Upitan ima li gospodin DF ondje garažu, svjedok je iskazao da ne poznaje gospodina DF.

6.7. Svjedok ČF iskazao je da je CF predmetnu garažu dobio 1979. godine zajedno sa stanom koji je kupio, odnosno garažu je kupio zajedno sa stanom, s tim da je te nekretnine kupio kao radnik GIK-a koji je sudjelovao u izgradnji zgrade. Garaža se koristi od strane njihove obitelji neprekidno od 1979. godine. Nitko nikada iz gradske uprave nije dolazio niti ih obavještavao o tome da bi oni imali bilo kakva prava na predmetnoj garaži. Svjedok se u Naselje doselio 1993. godine. Nikada se nije obraćao Gradu Slavonskom Brodu sa zahtjevom za otkup predmetne garaže. Upitan tko je DF i ima li on u tom naselju garažu, svjedok je iskazao da mu je DF brat i koliko mu je poznato da je imao sa Gradom nešto vezano uz garažu u [adresa], a radi se radi o garaži broj 7, te da je garaža tužiteljice broj 5. Upitan je li ikada s bilo kime iz Grada komunicirao vezano za predmetnu garažu i je li mu poznato ime BF, iskazao je da nije s nikim komunicirao te da mu to ime nije poznato.

6.8. Sud je u potpunosti prihvatio iskaze svjedoka s obzirom da su isti u skladu s ostalim dokazima izvedenima u postupku te su sukladni navodima tužbe i iskazu tužiteljice, a svjedoci su pred sudom djelovali neposredno uvjerljivo. Iskazi saslušanih svjedoka EF i RF su o pravno relevantnim činjenicama suglasni, a svjedoci, izuzev ČF, nisu u srodstvu sa tužiteljicom i nemaju osobni interes za ishod ovog postupka.

6.9. Iz suglasnih iskaza svjedoka EF, RF i ČF proizlazi da je obitelj tužiteljice doselila u [adresa] kada su u uselili u stan na 1. katu i to 1979. ili 1980. godine te da su uz stan koristili i garažu broj 5. Nitko od svjedoka nikada nije čuo za spor tužiteljice i tuženika glede garaže, nikada nisu vidjeli nekoga iz Grada Slavonskog Broda kod garaže niti se spominjao tuženik u kontekstu garaže. Svjedok EF u dobi je od 80 godina te jasno i sigurno iskazuje o relevantnim činjenicama. Svjedok EF potvrđuje navode tužiteljice da je u posjedu predmetne garaže uračunavajući vrijeme posjedovanja njezinih prednika, jednako dugo koliko je u posjedu i stana u istoj zgradi. Za istaknuti je da svjedoci EF i RF žive u istom naselju, a svjedok EF živi u istoj zgradi u kojoj tužiteljica ima stan te i on ima garažu istoj zgradi pa dobro zna tko je u posjedu susjedne garaže i koliko dugo. Dakle, iz suglasnih iskaza svjedoka proizlazi da je tužiteljica u posjedu sporne nekretnine, garaže, od 1979. /1980. godine, dakle duže od 40 godina.

7. Prema odredbi članka 388. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 81/15, 94/17,dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, a prema stavku 2. citirane odredbe stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku, stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

7.1. U rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., jer je do tog datuma odredbom članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 93/91.) bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu.

7.2. Isto propisuje i izmijenjena odredba članka 388. stavka 4. ZV-a prema kojoj se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja u razdoblju prije tog datuma. Da se razdoblje od 1941. do 8. listopada 1991. ne računa u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu izrazio je pravno stajalište Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-951/2014-2 od 19. rujna 2018. pozivajući se na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a da je potreban rok od 40 godina izrazio je stajalište Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1480/14 od 25. svibnja 2016.

7.3. Prema odredbi članka 159. stavka 4. ZVDSP samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

7.4. Prema odredbi stavka 2. članka 159. ZVDSP samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok prema stavku 3. istoga članka ZV samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

7.5. Prema odredbi članka 18. stavka 1. ZV "Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed)", a pošten je (prema stavku 3. istoga članka) "… ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed", s time da (prema st. 5.) "posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno", dok je odredbama članka 72. ZOVO-a bilo propisano: (u stavku 1.) "posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja" i (u st. 2.) "posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova"

- a (u st. 3.) "savjesnost posjeda se pretpostavlja". Tome su prethodila pravna pravila Općeg građanskog zakonika koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju Zakona o primjeni pravnih propisa donesenih za vrijeme neprijateljske okupacije i prije 6. travnja 1941. godine (Sl. l. FNRJ br. 89/46.), a od 1991. godine na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Nar. Nov., br. 73/91.).

7.6. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne bi mogao steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

7.7. Prema odredbi članka 18. st. 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno. Dakle, predmnijeva poštenja posjeda je oboriva predmnijeva, a teret dokaza je na strani onog tko posjedniku odriče poštenje njegova posjeda, u ovom slučaju na tuženiku. Tuženik međutim u postupku nije predložio niti jedan dokaz svojih navoda pa tako nije dokazao niti nepoštenje tužiteljice i njezinih pravnih prednika.

7.8. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.

7.9. Tužiteljica je dokazala da se nalazi u neprekidnom samostalnom posjedu predmetne garaže kao što je to činio i njezin prednik CF od 1979. godine. Poštenje posjeda tužiteljice i njezinih prednika predmnijeva se, a iz i iskaza svjedoka EF i RF proizlazi da tužiteljica i njezini prednici nesmetano koriste predmetnu garažu, da nikada nitko od strane tuženika nije dolazio niti ometao posjed predmetne garaže, da svjedoci koji su susjedi tužiteljice i njezinih prednika nisu znali za postojanje problema oko vlasništva garaže dok nisu pozvani na sud te da nisu imali razloga sumnjati da im predmetna garaža ne pripada. Slijedom navedenoga, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužiteljica nije znala niti je imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu koju su od 1979. godine posjedovali i nesmetano koristili njezini roditelji. Tuženik u postupku nije dokazao niti jedan svoj navod pa tako nije s uspjehom osporio poštenje posjeda predmetne nekretnine.

8. Prema pravnom shvaćanju iznesenom u odlukama Europskog suda za ljudska prava (izraženo i u odluci „Trgo protiv Republike Hrvatske“) koje se odnosi se na primjenu i učinke odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, (odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999., Narodne novine broj 137/99) te presudu C protiv Republike Hrvatske, u kojoj je izraženo i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva, u smislu odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba članka 388. stavka 4. ZV-a ukinuta, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava u vrijeme dosjedanja uračunati i razdoblje posjedovanja nekretnine do 8. listopada 1991.

8.1. U skladu s tim pravnim stajalištem Europskog suda za ljudska prava iznesenim u prethodno navedenim odlukama, a koje je u cijelosti primjenjivo i na konkretnu pravnu situaciju, tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva koji se razumno oslonila na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebala, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositeljica zahtjeva stekla dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U vezi s tim treba kazati da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država jer se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice u konkretnoj situaciji u kojoj ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

8.2. Uzimajući u obzir činjenične navode iz tužbe kojima tužiteljica zahtjev temelji na poštenom posjedu nekretnine uključujući i posjed prednika tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je protekao propisani rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti jer je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno da je tužiteljica u posjedu predmetne garaže računajući posjed njezinih prednika od 1979. godine dok je tužiteljici primjenom članka 159. stavka 4. u vezi stavkom 3. ZV potrebno neprekidno trajanje poštenog posjeda od 40 godina iz čega proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz članka 159. stavka 3. i 4. ZV zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice za stjecanje prava vlasništva dosjelošću osnovan pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

8.3. Potrebno je istaknuti da je za vrijeme trajanja ovoga postupka promijenjen broj zemljišnoknjižnog uloška u koji je upisana čestica broj 4604/3, što je sud utvrdio uvidom u izvadak u zemljišne knjige kao javnu knjigu, a tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev sa nastalom promjenom podneskom od 1. lipnja 2021. Zemljišnoknjižna čestica sa istim brojem i veličinom upisana je sada u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka u vezi sa odredbom članka 155. ZPP. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eura) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura). Prilikom odlučivanja o troškovima postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno te imati u vidu u koju svrhu su bili nužni troškovi postupka.

9.1. Tužiteljica je popisala trošak u iznosu 1.731,90 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, a sud je utvrdio da je njezin zahtjev u cijelosti osnovan. Tužiteljici je kao nužan i potreban trošak priznat trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr.7.1. Tarife, 100 bodova), zastupanja po punomoćniku, odvjetniku na pripremnom ročištu održanom 22. ožujka 2021. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife 100 bodova), zastupanja na uviđaju 22. travnja 2021. i ročištu za glavnu raspravu 4. veljače 2026. u iznosu 200,00 eura za svako (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, 100 bodova), pristup ročištu za objavu presude 16. ožujka 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9 toč. 3. Tarife, 50% nagrade), što ukupno iznosi 900,00 eura.

9.2. Navedenom iznosu od 900,00 eura treba pribrojiti pripadajući PDV (Tbr. 46 Tarife, 25% iznosa 900,00 eura) u iznosu 225,00 eura te trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu 504,35 eura i izlazak suca na lice mjesta u iznosu 49,47 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 26,54 eura pa je tužiteljici ukupno dosuđen trošak postupka u iznosu 1.731,90 eura.

9.3. Premda je naveden u troškovniku, trošak sastava podneska od 1. lipnja 2021. nije priznat jer nije određeno postavljen u skladu sa odredbom članka 164. ZPP, ovo stoga jer tužiteljica za isti nije odredila novčani iznos niti je isti pribrojen troškovima za koje traži naknadu budući je sud zbrajanjem popisanih troškova utvrdio da ovaj trošak nije niti uključen u ukupni matematički izračun troškova za koje traži naknadu.

9.4. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 16. ožujka 2026. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO, a tužitelj je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka.

10. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 16. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljici po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu,

2. Tuženiku Gradu Slavonskom Brodu, Vukovarska 1, Slavonski Brod.