Zakon.hr

Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1156/2025-18

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužiteljice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika odvjetničke vježbenice CZ i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 96.720,74 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

- iznos od 495,05

EUR sa kamatom od 13.1.2007. godine

- iznos od 484,63

EUR sa kamatom od 15.2.2007. godine

- iznos od 489,61

EUR sa kamatom od 14.3.2007. godine

- iznos od 483,44

EUR sa kamatom od 13.4.2007. godine

- iznos od 478,62

EUR sa kamatom od 14.5.2007. godine

- iznos od 476,47

EUR sa kamatom od 15.6.2007. godine

- iznos od 472,49

EUR sa kamatom od 14.7.2007. godine

- iznos od 524,22

EUR sa kamatom od 10.8.2007. godine

- iznos od 526,91

EUR sa kamatom od 11.9.2007. godine

- iznos od 513,72

EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine

- iznos od 518,11

EUR sa kamatom od

6.11.2007. godine

- iznos od 519,43

EUR sa kamatom od 18.12.2007. godine

- iznos od 535,86

EUR sa kamatom od 18.1.2008. godine

- iznos od 573,89

EUR sa kamatom od 12.2.2008. godine

- iznos od 587,30

EUR sa kamatom od 14.3.2008. godine

- iznos od 587,90

EUR sa kamatom od 16.4.2008. godine

- iznos od 587,61

EUR sa kamatom od 21.5.2008. godine

- iznos od 562,32

EUR sa kamatom od 27.6.2008. godine

- iznos od 559,03

EUR sa kamatom od 22.7.2008. godine

- iznos od 559,85

EUR sa kamatom od 19.8.2008. godine

- iznos od 557,38

EUR sa kamatom od 16.9.2008. godine

- iznos od 594,60

EUR sa kamatom od 13.10.2008. godine

- iznos od 557,30

EUR sa kamatom od 17.11.2008. godine

- iznos od 557,44

EUR sa kamatom od 17.12.2008. godine

- iznos od 12,30

EUR sa kamatom od 14.1.2009. godine

- iznos od 621,49

EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine

- iznos od 629,91

EUR sa kamatom od 20.2.2009. godine

- iznos od 613,27

EUR sa kamatom od 14.4.2009. godine

- iznos od 617,41

EUR sa kamatom od 14.5.2009. godine

- iznos od 597,15

EUR sa kamatom od 14.6.2009. godine

- iznos od 1232,48 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine

- iznos od 602,99

EUR sa kamatom od 16.8.2009. godine

- iznos od 608,55

EUR sa kamatom od 26.9.2009. godine

- iznos od 601,65

EUR sa kamatom od 20.10.2009. godine

- iznos od 610,81

EUR sa kamatom od 17.11.2009. godine

- iznos od 614,15

EUR sa kamatom od 20.12.2009. godine

- iznos od 500,21

EUR sa kamatom od 18.1.2010. godine

- iznos od 627,49

EUR sa kamatom od 15.2.2010. godine

- iznos od 137,53

EUR sa kamatom od 25.2.2010. godine

- iznos od 637,96

EUR sa kamatom od 22.3.2010. godine

- iznos od 639,25

EUR sa kamatom od 22.4.2010. godine

- iznos od 653,80

EUR sa kamatom od 18.5.2010. godine

- iznos od 660,81

EUR sa kamatom od 20.6.2010. godine

- iznos od 675,26

EUR sa kamatom od 17.7.2010. godine

- iznos od 688,14

EUR sa kamatom od 17.8.2010. godine

- iznos od 687,99

EUR sa kamatom od 18.9.2010. godine

- iznos od 688,87

EUR sa kamatom od 18.10.2010. godine

- iznos od 697,10

EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

- iznos od 706,47

EUR sa kamatom od 17.12.2010. godine

- iznos od 588,56

EUR sa kamatom od 17.1.2011. godine

- iznos od 116,11

EUR sa kamatom od 26.1.2011. godine

- iznos od 706,71

EUR sa kamatom od 18.2.2011. godine

- iznos od 722,96

EUR sa kamatom od 18.3.2011. godine

- iznos od 708,81

EUR sa kamatom od 20.4.2011. godine

- iznos od 714,85

EUR sa kamatom od 17.5.2011. godine

- iznos od 754,13

EUR sa kamatom od 27.6.2011. godine

- iznos od 738,66

EUR sa kamatom od 11.7.2011. godine

- iznos od 21,26

EUR sa kamatom od 26.7.2011. godine

- iznos od 852,97

EUR sa kamatom od 12.8.2011. godine

- iznos od 734,45

EUR sa kamatom od 16.9.2011. godine

- iznos od 715,86

EUR sa kamatom od 14.10.2011. godine

- iznos od 719,70

EUR sa kamatom od 24.11.2011. godine

- iznos od 719,15

EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine

- iznos od 611,66

EUR sa kamatom od 17.1.2012. godine

- iznos od 129,02

EUR sa kamatom od 3.2.2012. godine

- iznos od 741,31

EUR sa kamatom od 20.2.2012. godine

- iznos od 736,73

EUR sa kamatom od 19.3.2012. godine

- iznos od 736,62

EUR sa kamatom od 23.4.2012. godine

- iznos od 744,50

EUR sa kamatom od 28.5.2012. godine

- iznos od 740,15

EUR sa kamatom od 30.6.2012. godine

- iznos od 736,25

EUR sa kamatom od 17.7.2012. godine

- iznos od 736,94

EUR sa kamatom od 25.8.2012. godine

- iznos od 722,23

EUR sa kamatom od 10.9.2012. godine

- iznos od 740,10

EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine

- iznos od 740,10

EUR sa kamatom od 19.11.2012. godine

- iznos od 734,40

EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

- iznos od 609,92

EUR sa kamatom od 14.1.2013. godine

- iznos od 123,87

EUR sa kamatom od 26.1.2013. godine

- iznos od 728,62

EUR sa kamatom od 12.2.2013. godine

- iznos od 725,98

EUR sa kamatom od 15.3.2013. godine

- iznos od 741,77

EUR sa kamatom od 17.4.2013. godine

- iznos od 713,33

EUR sa kamatom od 29.5.2013. godine

- iznos od 713,74

EUR sa kamatom od 1.7.2013. godine

- iznos od 718,35

EUR sa kamatom od 17.7.2013. godine

- iznos od 720,82

EUR sa kamatom od 12.8.2013. godine

- iznos od

4,02

EUR sa kamatom od 19.8.2013. godine

- iznos od 724,09

EUR sa kamatom od 16.9.2013. godine

- iznos od 730,83

EUR sa kamatom od 18.10.2013. godine

- iznos od 730,45

EUR sa kamatom od 18.11.2013. godine

- iznos od 738,43

EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine

- iznos od

1,18

EUR sa kamatom od 7.1.2014. godine

- iznos od 638,51

EUR sa kamatom od 21.1.2014. godine

- iznos od 94,39

EUR sa kamatom od

4.2.2014. godine

- iznos od 646,36

EUR sa kamatom od 17.2.2014. godine

- iznos od 645,36

EUR sa kamatom od 1.4.2014. godine

- iznos od 644,22

EUR sa kamatom od 23.4.2014. godine

- iznos od 644,04

EUR sa kamatom od 19.5.2014. godine

- iznos od 641,45

EUR sa kamatom od 1.7.2014. godine

- iznos od 647,00

EUR sa kamatom od 24.7.2014. godine

- iznos od 648,28

EUR sa kamatom od 22.8.2014. godine

- iznos od 650,54

EUR sa kamatom od 24.9.2014. godine

- iznos od 653,93

EUR sa kamatom od 22.10.2014. godine

- iznos od 657,40

EUR sa kamatom od 26.11.2014. godine

- iznos od 527,13

EUR sa kamatom od 3.1.2015. godine

- iznos od 798,73

EUR sa kamatom od 4.2.2015. godine

- iznos od 1.317,85 EUR sa kamatom od 15.3.2015. godine

- iznos od 659,63

EUR sa kamatom od 22.4.2015. godine

- iznos od 658,81

EUR sa kamatom od 18.5.2015. godine

- iznos od 659,63

EUR sa kamatom od 18.6.2015. godine

- iznos od 659,62

EUR sa kamatom od 23.7.2015. godine

- iznos od 659,63

EUR sa kamatom od 31.8.2015. godine

- iznos od 659,63

EUR sa kamatom od 25.9.2015. godine

- iznos od 660,47

EUR sa kamatom od 28.10.2015. godine

- iznos od 660,72

EUR sa kamatom od 23.11.2015. godine

- iznos od 660,30

EUR sa kamatom od 28.12.2015. godine

- iznos od 127,41

EUR sa kamatom od 28.12.2015. godine

- iznos od 590,56

EUR sa kamatom od 29.1.2016. godine

- iznos od 570,63

EUR sa kamatom od 6.5.2016. godine

- iznos od 567,97

EUR sa kamatom od 25.7.2016. godine

- iznos od 567,97

EUR sa kamatom od 1.9.2016. godine

- iznos od 260,19

EUR sa kamatom od 5.12.2016. godine

- iznos od 573,29

EUR sa kamatom od 30.12.2016. godine

- iznos od 558,57

EUR sa kamatom od 27.2.2017. godine

- iznos od 295,60

EUR sa kamatom od 27.3.2017. godine

- iznos od 558,39

EUR sa kamatom od 26.5.2017. godine

- iznos od 353,81

EUR sa kamatom od 15.7.2017. godine

- iznos od 295,32

EUR sa kamatom od 4.9.2017. godine

- iznos od 258,81

EUR sa kamatom od 5.10.2017. godine

- iznos od 280,39

EUR sa kamatom od 13.11.2017. godine

- iznos od 300,82

EUR sa kamatom od 6.12.2017. godine

- iznos od 387,60

EUR sa kamatom od 11.1.2018. godine

- iznos od 556,47

EUR sa kamatom od 30.1.2018. godine

- iznos od 557,97

EUR sa kamatom od 27.2.2018. godine

- iznos od 922,14

EUR sa kamatom od 17.4.2018. godine

- iznos od 553,10

EUR sa kamatom od 5.6.2018. godine

- iznos od 559,82

EUR sa kamatom od 11.7.2018. godine

- iznos od 556,85

EUR sa kamatom od 13.8.2018. godine

- iznos od 1.061,78 EUR sa kamatom od

5.9.2018. godine

- iznos od 59,13

EUR sa kamatom od 9.10.2018. godine

- iznos od 557,22

EUR sa kamatom od 7.11.2018. godine

- iznos od 591,68

EUR sa kamatom od 26.11.2018. godine

- iznos od 556,47

EUR sa kamatom od 14.1.2019. godine

- iznos od 555,35

EUR sa kamatom od 11.2.2019. godine

- iznos od 659,37

EUR sa kamatom od 20.3.2019. godine

- iznos od 556,10

EUR sa kamatom od 27.3.2019. godine

- iznos od 556,47

EUR sa kamatom od 25.4.2019. godine

- iznos od 556,10

EUR sa kamatom od 3.6.2019. godine

- iznos od 554,23

EUR sa kamatom od 10.7.2019. godine

- iznos od 553,70

EUR sa kamatom od 20.7.2019. godine

- iznos od 552,43

EUR sa kamatom od 21.8.2019. godine

- iznos od 553,92

EUR sa kamatom od 30.9.2019. godine

- iznos od 557,66

EUR sa kamatom od 4.11.2019. godine

- iznos od 556,54

EUR sa kamatom od 8.12.2019. godine

- iznos od 556,54

EUR sa kamatom od 21.1.2020. godine

- iznos od 681,35

EUR sa kamatom od 22.1.2020. godine

- iznos od 559,65

EUR sa kamatom od 5.3.2020. godine

- iznos od 566,00

EUR sa kamatom od 21.5.2020. godine

- iznos od 567,50

EUR sa kamatom od 3.6.2020. godine

- iznos od 563,01

EUR sa kamatom od 15.7.2020. godine

- iznos od 562,49

EUR sa kamatom od 24.7.2020. godine

- iznos od 559,65

EUR sa kamatom od 3.8.2020. godine

- iznos od 557,97

EUR sa kamatom od 8.8.2020. godine

- iznos od 566,90

EUR sa kamatom od 3.9.2020. godine

- iznos od 200,17

EUR sa kamatom od 20.9.2020. godine

- iznos od 570,66

EUR sa kamatom od 20.10.2020. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine,, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4 Ugovora o kreditu broj: 9012147287, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 6. prosinca 2006., te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 6. prosinca 2006. pa nadalje, kao i promjenjivom tečaju CHF od 6. prosinca 2006. pa nadalje.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 5.691,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na i to:

- iznos od 41,84 EUR sa kamatom od 10.8.2007. godine

- iznos od 42,05 EUR sa kamatom od 11.9.2007. godine

- iznos od 41,00 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine

- iznos od 41,35 EUR sa kamatom od 6.11.2007. godine

- iznos od 41,39 EUR sa kamatom od 18.12.2007. godine

- iznos od 42,78 EUR sa kamatom od 18.1.2008. godine

- iznos od 79,48 EUR sa kamatom od 12.2.2008. godine

- iznos od 80,37 EUR sa kamatom od 14.3.2008. godine

- iznos od 80,01 EUR sa kamatom od 16.4.2008. godine

- iznos od 77,52 EUR sa kamatom od 21.5.2008. godine

- iznos od 77,98 EUR sa kamatom od 27.6.2008. godine

- iznos od 77,48 EUR sa kamatom od 22.7.2008. godine

- iznos od 77,56 EUR sa kamatom od 19.8.2008. godine

- iznos od 78,01 EUR sa kamatom od 16.9.2008. godine

- iznos od 82,35 EUR sa kamatom od 13.10.2008. godine

- iznos od 82,18 EUR sa kamatom od 17.11.2008. godine

- iznos od 79,51 EUR sa kamatom od 17.12.2008. godine

- iznos od 89,11 EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine

- iznos od 89,51 EUR sa kamatom od 20.2.2009. godine

- iznos od 87,14 EUR sa kamatom od 14.4.2009. godine

- iznos od 87,65 EUR sa kamatom od 14.5.2009. godine

- iznos od 86,37 EUR sa kamatom od 14.6.2009. godine

- iznos od 86,91 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine

- iznos od 85,97 EUR sa kamatom od 16.8.2009. godine

- iznos od 86,49 EUR sa kamatom od 26.9.2009. godine

- iznos od 85,74 EUR sa kamatom od 20.10.2009. godine

- iznos od 86,85 EUR sa kamatom od 17.11.2009. godine

- iznos od 87,30 EUR sa kamatom od 20.12.2009. godine

- iznos od 89,40 EUR sa kamatom od 25.2.2010. godine

- iznos od 89,58 EUR sa kamatom od 15.2.2010. godine

- iznos od 90,86 EUR sa kamatom od 22.3.2010. godine

- iznos od 90,91 EUR sa kamatom od 22.4.2010. godine

- iznos od 92,94 EUR sa kamatom od 18.5.2010. godine

- iznos od 94,09 EUR sa kamatom od 20.6.2010. godine

- iznos od 95,98 EUR sa kamatom od 17.7.2010. godine

- iznos od 97,81 EUR sa kamatom od 17.8.2010. godine

- iznos od 97,93 EUR sa kamatom od 18.9.2010. godine

- iznos od 97,91 EUR sa kamatom od 18.10.2010. godine

- iznos od 99,07 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

- iznos od 83,56 EUR sa kamatom od 17.12.2010. godine

- iznos od 83,35 EUR sa kamatom od 17.1.2011. godine

- iznos od 88,52 EUR sa kamatom od 18.2.2011. godine

- iznos od 90,52 EUR sa kamatom od 18.3.2011. godine

- iznos od 88,86 EUR sa kamatom od 20.4.2011. godine

- iznos od 91,27 EUR sa kamatom od 17.5.2011. godine

- iznos od 81,57 EUR sa kamatom od 27.6.2011. godine

- iznos od 80,11 EUR sa kamatom od 11.7.2011. godine

- iznos od 86,38 EUR sa kamatom od 12.8.2011. godine

- iznos od 61,48 EUR sa kamatom od 16.9.2011. godine

- iznos od 60,01 EUR sa kamatom od 14.10.2011. godine

- iznos od 60,24 EUR sa kamatom od 24.11.2011. godine

- iznos od 60,27 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine

- iznos od 61,75 EUR sa kamatom od 17.1.2012. godine

- iznos od 62,05 EUR sa kamatom od 20.2.2012. godine

- iznos od 61,72 EUR sa kamatom od 19.3.2012. godine

- iznos od 61,83 EUR sa kamatom od 23.4.2012. godine

- iznos od 62,38 EUR sa kamatom od 28.5.2012. godine

- iznos od 61,81 EUR sa kamatom od 30.6.2012. godine

- iznos od 61,72 EUR sa kamatom od 17.7.2012. godine

- iznos od 61,70 EUR sa kamatom od 25.8.2012. godine

- iznos od 60,54 EUR sa kamatom od 10.9.2012. godine

- iznos od 60,54 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine

- iznos od 61,98 EUR sa kamatom od 19.11.2012. godine

- iznos od 61,55 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

- iznos od 61,64 EUR sa kamatom od 14.1.2013. godine

- iznos od 61,03 EUR sa kamatom od 12.2.2013. godine

- iznos od 60,77 EUR sa kamatom od 15.3.2013. godine

- iznos od 62,00 EUR sa kamatom od 17.4.2013. godine

- iznos od 59,76 EUR sa kamatom od 29.5.2013. godine

- iznos od 59,93 EUR sa kamatom od 1.7.2013. godine

- iznos od 60,21 EUR sa kamatom od 17.7.2013. godine

- iznos od 60,36 EUR sa kamatom od 12.8.2013. godine

- iznos od 60,65 EUR sa kamatom od 16.9.2013. godine

- iznos od 61,22 EUR sa kamatom od 18.10.2013. godine

- iznos od 61,17 EUR sa kamatom od 18.11.2013. godine

- iznos od 61,84 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 10.930,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

- iznos od 0,29 EUR sa kamatom od 14.3.2008. godine

- iznos od 12,60 EUR sa kamatom od 13.10.2008. godine

- iznos od 11,52 EUR sa kamatom od 17.11.2008. godine

- iznos od 38,33 EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine

- iznos od 40,79 EUR sa kamatom od 20.2.2009. godine

- iznos od 26,44 EUR sa kamatom od 14.4.2009. godine

- iznos od 29,51 EUR sa kamatom od 14.5.2009. godine

- iznos od 21,79 EUR sa kamatom od 14.6.2009. godine

- iznos od 25,06 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine

- iznos od 19,40 EUR sa kamatom od 16.8.2009. godine

- iznos od 22,50 EUR sa kamatom od 26.9.2009. godine

- iznos od 17,99 EUR sa kamatom od 20.10.2009. godine

- iznos od 24,70 EUR sa kamatom od 17.11.2009. godine

- iznos od 27,40 EUR sa kamatom od 20.12.2009. godine

- iznos od 32,74 EUR sa kamatom od 18.1.2010. godine

- iznos od 2,58 EUR sa kamatom od 25.2.2010. godine

- iznos od 41,17 EUR sa kamatom od 15.2.2010. godine

- iznos od 48,91 EUR sa kamatom od 22.3.2010. godine

- iznos od 49,21 EUR sa kamatom od 22.4.2010. godine

- iznos od 61,45 EUR sa kamatom od 18.5.2010. godine

- iznos od 68,39 EUR sa kamatom od 20.6.2010. godine

- iznos od 79,80 EUR sa kamatom od 17.7.2010. godine

- iznos od 90,85 EUR sa kamatom od 17.8.2010. godine

- iznos od 91,59 EUR sa kamatom od 18.9.2010. godine

- iznos od 91,48 EUR sa kamatom od 18.10.2010. godine

- iznos od 98,47 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

- iznos od 123,17 EUR sa kamatom od 17.12.2010. godine

- iznos od 121,59 EUR sa kamatom od 17.1.2011. godine

- iznos od 119,12 EUR sa kamatom od 18.2.2011. godine

- iznos od 133,08 EUR sa kamatom od 18.3.2011. godine

- iznos od 121,52 EUR sa kamatom od 20.4.2011. godine

- iznos od 138,35 EUR sa kamatom od 17.5.2011. godine

- iznos od 173,23 EUR sa kamatom od 27.6.2011. godine

- iznos od 161,21 EUR sa kamatom od 11.7.2011. godine

- iznos od 267,31 EUR sa kamatom od 12.8.2011. godine

- iznos od 173,33 EUR sa kamatom od 16.9.2011. godine

- iznos od 157,23 EUR sa kamatom od 14.10.2011. godine

- iznos od 159,82 EUR sa kamatom od 24.11.2011. godine

- iznos od 160,08 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine

- iznos od 176,34 EUR sa kamatom od 17.1.2012. godine

- iznos od 179,61 EUR sa kamatom od 20.2.2012. godine

- iznos od 175,97 EUR sa kamatom od 19.3.2012. godine

- iznos od 177,16 EUR sa kamatom od 23.4.2012. godine

- iznos od 183,26 EUR sa kamatom od 28.5.2012. godine

- iznos od 176,95 EUR sa kamatom od 30.6.2012. godine

- iznos od 175,99 EUR sa kamatom od 17.7.2012. godine

- iznos od 175,78 EUR sa kamatom od 25.8.2012. godine

- iznos od 163,04 EUR sa kamatom od 10.9.2012. godine

- iznos od 163,04 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine

- iznos od 178,86 EUR sa kamatom od 19.11.2012. godine

- iznos od 174,16 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

- iznos od 175,12 EUR sa kamatom od 14.1.2013. godine

- iznos od 168,40 EUR sa kamatom od 12.2.2013. godine

- iznos od 165,56 EUR sa kamatom od 15.3.2013. godine

- iznos od 179,01 EUR sa kamatom od 17.4.2013. godine

- iznos od 154,56 EUR sa kamatom od 29.5.2013. godine

- iznos od 156,43 EUR sa kamatom od 1.7.2013. godine

- iznos od 159,42 EUR sa kamatom od 17.7.2013. godine

- iznos od 161,14 EUR sa kamatom od 12.8.2013. godine

- iznos od 164,28 EUR sa kamatom od 16.9.2013. godine

- iznos od 170,51 EUR sa kamatom od 18.10.2013. godine

- iznos od 169,95 EUR sa kamatom od 18.11.2013. godine

- iznos od 177,27 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine

- iznos od 162,70 EUR sa kamatom od 21.1.2014. godine

- iznos od

8,54 EUR sa kamatom od 4.2.2014. godine

- iznos od 179,10 EUR sa kamatom od 17.2.2014. godine

- iznos od 180,60 EUR sa kamatom od 1.4.2014. godine

- iznos od 176,85 EUR sa kamatom od 23.4.2014. godine

- iznos od 174,11 EUR sa kamatom od 19.5.2014. godine

- iznos od 175,96 EUR sa kamatom od 1.7.2014. godine

- iznos od 179,77 EUR sa kamatom od 24.7.2014. godine

- iznos od 182,50 EUR sa kamatom od 22.8.2014. godine

- iznos od 184,47 EUR sa kamatom od 24.9.2014. godine

- iznos od 188,32 EUR sa kamatom od 22.10.2014. godine

- iznos od 191,83 EUR sa kamatom od 26.11.2014. godine

- iznos od 191,49 EUR sa kamatom od 3.1.2015. godine

- iznos od 294,15 EUR sa kamatom od 4.2.2015. godine

- iznos od 193,03 EUR sa kamatom od 15.3.2015. godine

- iznos od 193,03 EUR sa kamatom od 22.4.2015. godine

- iznos od 193,03 EUR sa kamatom od 18.5.2015. godine

- iznos od 193,03 EUR sa kamatom od 18.6.2015. godine

- iznos od 193,03 EUR sa kamatom od 23.7.2015. godine

- iznos od 193,03 EUR sa kamatom od 31.8.2015. godine

- iznos od 193,03 EUR sa kamatom od 25.9.2015. godine

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovoga postupka u iznosu od 4.492,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 6. prosinca 2006. sa tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj 9012147287 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 143.000,00 CHF, kojim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,30%. Tvrdi da je tuženik obzirom na odredbe citiranog ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope dok je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije imala mogućnost za prigovor, tužiteljica je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni znatno porastao, prigovori koje je podnijela, kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata, te se ista nije suglasila niti s jednom promjenom. Tvrdi da su tuženikova promjena kamatne stope nezakonita što je utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, iste nisu opravdane niti sa jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnijih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužiteljice, niti stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su na istom prilike takve da kamatne stope padaju, te je na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke određena u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (nazvano Lobora na CHF), od početka 2009.g. Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate, prateći stanje na međunarodnom tržištu tuženik je tužiteljicu trebao spustiti kamatu, te sporne kamatne stope i sama ugovorna odredba o tome nisu zakoniti iz razloga što je ugovor sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužiteljica nije mogla pregovarati, nju je morala prihvatiti kao slabija ekonomska strana, te odredba o kamatama unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96. Zakona o zaštiti potrošača, niti sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa, čime stavlja tužitelja u neravnopravni položaj, tužiteljici prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope, te tuženiku sporna odredba omogućuje kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorne odredbe što je protivno čl.97.st.1. alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača, te su prema čl.102. citiranog zakona ugovorne odredbe koje su protivne čl.96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ništetne. Nadalje tvrdi da je tuženik mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist na štetu tužiteljice, iako je obzirom na stanje na tržištu mogao činiti i u korist tužiteljice, kako to nije činio tuženik za tužiteljicu njegovo postupanje suprotno je čl.296.ZOO, navedena odredba suprotna je i čl.82.st.1. alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom, odredba je protivna i čl.110.st.1. i 2.alineja 8 te čl.111. st.1. i 2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača, te je suprotna odredbi čl.4.st.2. Direktive 93/13 EEZ. Tvrdi da pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u spornom ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba ništetna, jer kolektivnom presudom po tužbi potrošača pa je i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno da je valutna klauzula ništetna. Obzirom da je tužiteljica zaduživana po tečaju CHF koji kao takav, nikada nije primila te joj je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji kao takav nije morao, kojoj ugovornoj obvezi tužiteljica nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje je kod Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što čini ugovor ništetnim u cijelosti, jer bez tih odredbi ugovor ne može opstati na bilo koji način, što ga u konačnici čini ništetnim. Prema odredbi čl.1111. Zakona o obveznim odnosima svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila, ali za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose, kada se izvrši prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama, ispada da je tužiteljica pretplatila i platila pozamašan iznos, te tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je preplatila s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi i po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Zaključno tvrdi da je tuženiku zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatila veći iznos od onog što bi morala platiti da su te odredbe bile valjane, te je prije prethodnog postupka upozorio tuženika da će naknadno urediti tužbeni zahtjev i eventualne tužbene zahtjeve, koje je pravo tužiteljica sebi zadržala, te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i potražuje troškove postupka.

2. Tuženik u svom pravovremenom odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući prigovor zastare, da sama tužiteljica je prije podizanja kredita trebala pribaviti dokumentaciju vezanu za svoj kredit, na što ima pravo temeljem odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju, što nije dokazala niti jednim dokazala, jeste tužitelj upoznat sa valutnim rizikom, što je navedeno i u zaključenom spornom ugovoru, valutna klauzula zakonom je dopuštena, legitimna ugovorna odredba, koja nije ništetna zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa, te nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, te se ista ne može naknadno učiniti ništetnom, također nije sporna niti ugovorena redovna kamata početna od 5,30%, jer je osnovna obveza korisnika kredita, sukladno čl.1021.ZOO, je platiti redovnu kamatu, koja je zakonita i smije se primjenjivati, tužena jeste prilikom sklapanja predmetnog ugovora dala sve potrebne informacije vezane za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu CHF, dala je smjernice koje su bankari koji rade na odobrenju kredita bili se dužni pridržavati, tužena je tužitelja u samom ugovoru, i prilikom odobrenja kredita upozorila na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom, upozorila je korisnika kredita o promjenama kamatne stope, prigovor zastare za tražbinu iznose dospjele, jer zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu, te uzimajući u obzir petogodišnji zastarni rok nastupila je zastara potraživanja te nema pravo potraživati povrat potraživanja iz tužbe, u ovom konkretnom slučaju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, na koje se tužiteljica poziva, nisu od utjecaja na odluku u ovom predmetu, jer promjenjiva kamatna stopa i valutna nisu bitni sastojci ugovora o kreditu, što proizlazi iz sudske prakse i iz zaključene pravne teorije, ističe da su odnosi među strankama riješeni aneksom o konverziji, te je time vraćeni iznos tužiteljici od 52.753,97 kn na način da se iskoristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje troškove postupka.

3. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1872/2021-3 od 7. svibnja 2025., uvažena je žalba tuženika te je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, posl. br. P-1238/2020-37 od 2. lipnja 2021. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 9012147287, zaključen između tužitelja i tuženika dana 6. prosinca 2006. ništetan te kao takav ne proizvodi pravne učinke.“, dok je rješenjem ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, posl. br. P-1238/2020-37 od 2. lipnja 2021. u točki I. izreke, u dijelu u kojem je predloženo tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 728.742,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do isplate kako je specificirano u toj točki izreke, te u točki III. izreke (u odluci o trošku) i u tom dijelu predmet vraćen sudu na ponovno suđenje. Tako Županijski sud utvrđuje da je izmjenom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovoru bez valutne klauzule, s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, nije postupljeno suprotno odredbama članka 324. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje ZOO.) i odredbama Zakona o zaštitu potrošača jer je valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima pa je na dopušteni način umjesto ništetnih odredbi unesen sadržaj koji odgovara volji ugovornih strana u vrijeme sklapanje ugovora. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljeno je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu. Nadalje je utvrđeno da je u odnosu na zahtjev za isplatu bilo nužno presudu prvog stupnja bilo ukinuti, jer da je u nastavku postupka potrebno odlučiti o eventulano kumuliranom tužbenom zahtjevu koji sadrži i zahtjev za isplatu zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave priložene spisu i to:

Ugovor o kreditu (l.s. 5-7), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 8), Dodatak Ugovora o kreditu (l.s. 18- 21), plan otplate (l.s. 22-23), iskaz tužiteljice (l.s. 79-80), nalaz i mišljenje vještakinje Majde Korljan (l.s. 87-101), očitovanje vještakinje Majde Korljan (l.s. 127), dopuna nalaz i mišljenja vještakinje Majde Korljan (l.s. 451-463).

5. Osnovni tužbeni nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan.

6. Navedenom presudom Županijskog suda u Rijeci, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan te da kao takav ne proizvodi pravne učinke, kako zahtjev tužiteljice usmjeren na ništetnost cijelog ugovora neosnovan to je zahtjev za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je eventualni kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrde ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu iznosa od 5.691,56 EUR s osnove preplaćene kamate i iznos od 10.930,84 EUR s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjena tečaja).

8. Tijekom postupka je nesporno je utvrđeno da je Ugovorom o kreditu od 6. prosinca 2006. ugovoren iznos kredita od 143.000,00 CHF, uz primjenu valutne klauzule, da je početna kamatna stopa iznosila 4,30% godišnje te da je tuženik tijekom trajanja ugovora na temelju svojih odluka u više navrata mijenjao kamatnu stopu. Također je utvrđeno da je u članku 4. Ugovora navedeno da se korisnik kredita obvezuje plaćati banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, dok je člankom 7. Ugovora određena obveza otplate kredita u 276 mjesećnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka (CHF), uz pristanak korisnice kredita da banka povisi ili snizi iznos anuiteta u slučaju izmjene kamatne stope.

9. Nadalje, tužiteljica je 23. prosinca 2015. sa tuženikom zaključila Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012147287 radi provedbe konverzije kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15. dalje ZIDZPK ).

10. Među strankama je sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna o čemu ovisi osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatom preplaćenih iznosa vezano za te dvije odredbe, te je li sklapanje aneksa/dodataka ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK-u prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužiteljica potražuje u eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu.

11. Tijekom postupka je saslušana tužiteljica, dok je tuženik odustao od saslušanja svjedokinje HZ, osobne bankarice kod tuženika.

12. Čitanjem iskaza tužiteljice ČZ utvrđeno je da je podigla kredit da bi mogla otkupiti dio nekretnine koji je pripadao njenoj sestri, a koja je bila u teškom zdravstvenom stanju te joj je trebala financijska pomoć. Nadalje da je htjela dignuti kredit u EUR-ima, ali da joj je službenica u banci rekla da je povoljnije dignuti kredit u švicarskim francima, što je ona i prihvatila kad su je tako savjetovali. Djelatnici banke da joj baš nisu pojasnili pojam što znači pojam promjenjive kamatne stope, nešto malo je oko tog razumjela, dok je s pojmom valutne klauzule nisu upoznali, niti ona zna što to znači. Oko samog ugovora ništa joj nije pojašnjavano u banci, samo su je službenici u banci obavijestili da je ugovor došao i išli su ga ovjeriti kod javnog bilježnika. Nekih par godina da je rata kredita bila uredu, nakon toga da je počela divljati, svim ostvarenim prihodima plaćala je taj kredit. Službenice u banci je pitala zašto je došlo do rasta rate kredita i to dvostruku više, na što je dobila odgovor da je švicarac poludio. Ne zna što generalno utječe na promjenu tečaja valute. Nitko joj nije rekao prilikom potpisa ugovora da će se mijenjati tečaj švicarskog franka.

13. Iskaz tužiteljice je prihvaćen kao životan, uvjerljiv i vjerodostojan, iskaz tužiteljice u skladu je sa izvedenim dokazima. Na temelju izvedenih dokaza, te iskaza tužiteljice u svojstvu parnične stranke, sud utvrđuje da tužiteljica ima svojstvo potrošača, a što nije bili niti sporno tijekom postupka.

14. Prvenstveno je, po pitanju navoda i zahtjeva tužiteljice na utvrđenje da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne, trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

15. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP.) . Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

16. U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

17. Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Naime, tuženik je i u ovom postupku ponovio svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 8/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.).

19. Naime, ovaj sud utvrđuje da je tuženik nije s tužiteljicom kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice prilikom sklapanja ugovora posebno pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv. valutnu klauzulu baš u valuti CHF. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

20. To znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, valjalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članak 272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude po pitanju isplate temeljem takvih ugovornih odredbi, a bez obzira na Dodatak ugovoru o kreditu i konverziju.

21. Na temelju članka 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 4,30 %, do konverzije. Dakle, ovaj stav i zahtjev tužiteljice vezano za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu valjalo je prihvatiti te je valjalo obvezati tuženika da tužiteljici vrati sve što je po ovom osnovu od tužiteljice više primio, dakle, tužitelj bi imao pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a odnosno valjalo bi obvezati tuženika vratiti tužiteljici sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,30 %, a na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom odnosno koju drži ništetnom.

22. Odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora je ništetna i nepoštena, pa je valjalo prihvatiti zahtjev na utvrđenje ništetnosti i kondemnatorni zahtjev na isplatu preplaćenog i temeljem ove odredbe. Tužiteljica se pravilno pozvala na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužiteljice, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužiteljici pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužiteljica bila onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za nju proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

23. Dakle, i na temelju ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koja je nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužiteljica je stekla pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatila na temelju ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF). Provedena konverzija nema utjecaja na ovlaštenje suda da utvrdi jesu li ništetne predmetne odredbe iz temeljnog ugovora o kreditu, jer se upravo zahtjev tužiteljice za isplatu i temelji na preplati temeljem takvih odredbi prije provedene konverzije i u ovom dijelu konverzija nema učinaka i na to utjecaja. Konverzija i učinak iste nisu se ni bavili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valutne klauzule u CHF, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da su ove dvije odredbe u takvim ugovorima utvrđene ništetnima, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF u odnosu na kunu. Među strankama i nije bilo sporno da je konverzija provedena sukladno tada važećem pozitivnim propisu, matematički i tehnički, međutim, vezano za zahtjev tužitelja, radi se o potpuno drugoj okolnosti.

24. Potrošači po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od npr. namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj, bio je u tako lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno, prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle, obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača. Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja CHF kredita u eurske, kreditori i dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih kredita, sa dugotrajnom otplatom, zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u CHF i zaista je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Svakako, to je jasno i iz ovog slučaja, vezano za početnu kamatnu stopu kredita tužiteljICE od 4,30 %, do kamatne stope koja je utanačena Dodatkom ugovora kod konverzije. Za navesti je i to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije, konverzija je bila regulirana zakonom i činjenica jest da je konverzija provođena krajem 2015. (i početkom 2016.), odnosno mnogo prije nego što je valutna klauzula u CHF, koja je uzrokovala tečajne razlike, pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, dakle, potrošači koji su pristupili konverziji zaista nisu imali u vrijeme konverzije mogućnost predvidjeti što će se valutom u CHF po temeljnim ugovorima kasnije događati u smislu pravomoćne odluke suda, oni su konverziji pristupili kao da je ta odredba valjana i kredit sukladno zakonskom propisu konvertirali u eurski kredit, i radi toga takva konverzija nema utjecaja na utvrđenje te odredbe ništetnom i kondemnacioni zahtjev povodom toga. Za ponoviti je da na ništetnost dvije odredbe iz temeljnog ugovora konverzija nema utjecaja, vezano za prava tužitelja temeljem tog utvrđenja i isplatu preplaćenog sa tih osnova do konverzije.

25. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Majdi Korljan, sa zadatkom da glede podrednih tužbenih zahtjeva izračuna pretplatu tužiteljice u odnosu na predmetni kredit, a koja pretplata se odnosi na promjenu kamatne stope i tečaja CHF, s tim da je trebalo računati da bi kroz sav period otplate kredita od njegovog ugovaranja pa nadalje trebala važiti početno ugovorena kamatna stopa te tečaj CHF u odnosu na kunu na dan sklapanja ugovora o kreditu. Nadalje, očitovati se na okolnost da li su konverzijom u obračunu uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanje preračunato kao da je kredit početno bio u EUR-u što uključuje i kamate i tečaj-valutnu klauzulu.

26. Rješenjem ovog suda od 17. prosinca 2025. naloženo je vještakinji Majdi Korljan da izradi dopunu nalaza i mišljenja od 8. siječnja 2021. na način da prikaže sve uplate i pretplate u važećoj valuti EUR, a sve kako bi tužitelj mogao tužbeni zahtjev uskladiti sa trenutačno važećim zakonskim propisom i valutom.

27. Čitanjem nalaza i mišljenja i to izračun prema eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu utvrđeno je da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,30 % više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 5.691,56 EUR/ 42.883,04 kn i to od kolovoza 2007. do prosinca 2013. i da je banka uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj, više obračunala razliku anuitete u ukupnom iznosu od 10.930,84 EUR i to od dana otplate kredita do 30. rujna 2015. (do konverzije). Nadalje, s obzirom na zaključeni Dodatak Ugovora o kreditu, utvrđeno je da je člankom 3. Dodatka Ugovora o kreditu utvrđena pretplata u iznosu od 7.343,25 EUR, a koji iznos se sukladno članku 19. c. preračunao u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. i iznosi 56.084,07 kn. Dakle, prema izračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. utvrđen je iznos pretplate u iznosu od 56.084,07 kn koji se koristio za otplatu 50 % svake naredne redovne obveze po otplatnom planu. Pregledom izračuna konverzije, vještak je utvrdio da je banka pri izračunu uračunala sve uplate od strane tužitelja i to na način da je izvršena kunska uplata u korist CHF kredita preračunala u EUR prema tečaju koji je vrijedio na datum uplate. Prema izračunu konverzije za razdoblje od 21. prosinca 2006. do 30. rujna 2015. uračunate su uplate na iznos glavnice i redovne kamate u ukupnom iznosu od 515.198,75 kn.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Majde Korljan kao stručno, logično i uvjerljivo. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost. Prigovore tuženika ocjenjuje paušalnima te otklonjenima očitovanjem vještakinje. Nalaz i mišljenje sud je u potpunosti prihvatio kod presuđenja u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

29. Neosnovan je prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 14. lipnja 2018. do 14. lipnja 2023. U odnosu na povredu kolektivnih interesa potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojim se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovarala promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, donesena je presuda posl. br. P-1401/12 4. srpnja 2013., a postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. ( potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/2014), odnosno zastara teče od naznačenog datuma i istekla bi 13. lipnja 2019., Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 27. svibnja 2019., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a, kako u odnosu na zahtjev za isplatom više stečenog po osnovi jednostrano mijenjane kamatne stope tako i u odnosu na primijenjenu valutnu klauzulu.

30. Sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje kao i dopunu istog po pitanju pretplate s naslova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, sud drži da valja obvezati tuženika da tužiteljici isplati ukupan iznos pretplate u iznosu od 10.930,84 EUR sa zateznim kamatama. Za ponoviti je da se radi o ugovornoj odredbi i kojoj se nije posebno pregovaralo, istu sud smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnoti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a provedenom konverzijom se ovo nije otklonilo, tužiteljica nije obeštećena u ovom dijelu i valjalo je dosuditi upravo zatraženi iznos s naslova pretplate vezano za navedeni osnov, do provedene konverzije. Sud je tužiteljici dosudio i pretplatu s naslova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 5.691,56 EUR sa zateznim kamatama.

31. Na dosuđene iznose glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče na svaki pojedini iznos pretplate od plaćanja tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja preplaćenog iznosa na strani tuženika, prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužiteljici bi kamate pripadale od dana stjecanja pretplate, dospijeć tih iznosa, dakle zahtjev tužiteljice je i u ovom dijelu osnovan, pa joj je valjalo dosuditi kamate onako kako je zatraženo, a sve na temelju odredbe članka 29. ZOO-a.

32. Dakle, za navesti je da tužiteljici konverzijom predmetnog kredita iz onog sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR obeštećenje u punom opsegu, onako kako to pripada tužiteljici kao potrošaču, nije provedeno, naime, tek nakon provedene konverzije tužitelj je doveden u ravnopravan položaj sa tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je zaista prema stavu ovog suda u obvezi platiti tužiteljici, do konverzije, po zahtjevu tužiteljice, preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu valutne klauzule u CHF, sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali, a prilikom dosuđenja preplaćenih iznosa njima se polazilo, sukladno sudskoj praksi i pravomoćnim presuđenjima, pravo od početne kamatne stope iz ugovora o kreditu i početnom tečaju CHF iz tog ugovora, pa tako i ovdje treba biti slučaj. Dakle, na ovo pravo tužiteljice po predmetnoj odredbi iz temeljnog ugovora, konverzija nema utjecaja.

33. Odluka o troškovima parničnoga postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a u vezi s člankom 188. stavak 2. ZPP –a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. dalje Tarifa) , a prema prvotno naznačenoj vrijednosti predmeta spora (13.139,56 EUR), a od 11. veljače 2021. (16.662,40 EUR). Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe od 27. svibnja 2019. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, sastav žalbe od 4. listopada 2019. na rješenje po Tbr. 10/3 – 125,00 EUR, sastav podneska od 12. kolovoza 2019. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 10. rujna 2020. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, pristup na ročišta od 8. listopada 2020. po Tbr. 9/1 – 100,00 EUR, sastav podneska od 13. listopada 2020. po Tbr. 8/4 – 25,00 EUR, sastav podneska od 12. veljače 2021. po Tbr. 8/1 – 500,00 EUR, sastav podneska od 2. ožujka 2021. po Tbr. 8/3 – 250,00 EUR, pristup na ročišta od 5. ožujka 2021. po Tbr. 9/2 – 250,00 EUR, pristup na ročišta od 21. svibnja 2021. po Tbr. 9/1 – 500,00 EUR, pristup na ročišta od 16. prosinca 2025. po Tbr. 9/1 – 500,00 EUR, pristup na ročišta od 2. veljače 2026. po Tbr. 9/1 – 500,00 EUR, sastav podneska od 2. veljače 2026. po Tbr. 8/4 – 25,00 EUR, što iznosi 3.275,00 EUR, uvećano za PDV 25 %, što ukupno iznosi 4.093,75 EUR, uvećano za trošak finacijskog vještačenja u iznosu od 398,63 EUR, što ukupno iznosi 4.492,38 EUR.

33.1. Odbija se trošak sastava podneska od 5. travnja 2022., jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, te trošak pristupa na ročište od 20. siječnja 2021. jer ročište nije ni održano.

Pag, 16. ožujka 2026.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici pp

2. Tuženiku pp

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte