REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-750/2020-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu tog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Juričko i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, 10000 Zagreb, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi izmjene rente, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Mijenja se iznos rente dosuđen točkom V. pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. II P 632/01 od 2. lipnja 2009.g. počevši od 5. studenog 2019.g., tako da se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 da umjesto mjesečne rente u neto iznosu od po 286,77 EUR isplati tužitelju JL, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 5. studenog 2019.g. pa do siječnja 2023.g. ukupan iznos od 17.726,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-463,60 € od 5. studenog 2019.g. pa do isplate

-436,70 € od 5. prosinca 2019.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. siječnja 2020.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. veljače 2020.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. ožujka 2020.g. pa do isplate

-454,06 € od 5. travnja 2020.g. pa do isplate

-478,37 € od 5. svibnja 2020.g. pa do isplate

-456,23 € od 5. lipnja 2020.g. pa do isplate

-409,06 € od 5. srpnja 2020.g. pa do isplate

-334,05 € od 5. kolovoza 2020.g. pa do isplate

-281,61 € od 5. rujna 2020.g. pa do isplate

-439,34 € od 5. listopada 2020.g. pa do isplate

-448,04 € od 5. studenog 2020.g. pa do isplate

-356,02 € od 5. prosinca 2020.g. pa do isplate

-316,80 € od 5. siječnja 2021.g. pa do isplate

-401,17 € od 5. veljače 2021.g. pa do isplate

-501,71 € od 5. ožujka 2021.g. pa do isplate

-502,37 € od 5. travnja 2021.g. pa do isplate

-501,53 € od 5. svibnja 2021.g. pa do isplate

-492,53 € od 5. lipnja 2021.g. pa do isplate

-446,69 € od 5. srpnja 2021.g. pa do isplate

-472,10 € od 5. kolovoza 2021.g. pa do isplate

-495,21 € od 5. rujna 2021.g. pa do isplate

-495,47 € od 5. listopada 2021.g. pa do isplate

-528,08 € od 5. studenog 2021.g. pa do isplate

-419,62 € od 5. prosinca 2021.g. pa do isplate

-308,93 € od 5. siječnja 2022.g. pa do isplate

-332,83 € od 5. veljače 2022.g. pa do isplate

-462,56 € od 5. ožujka 2022.g. pa do isplate

-492,57 € od 5. travnja 2022.g. pa do isplate

-488,21 € od 5. svibnja 2022.g. pa do isplate

-510,84 € od 5. lipnja 2022.g. pa do isplate

-480,51 € od 5. srpnja 2022.g. pa do isplate

-473,87 € od 5. kolovoza 2022.g. pa do isplate

-456,13 € od 5. rujna 2022.g. pa do isplate

-535,94 € od 5. listopada 2022.g. pa do isplate

-606,42 € od 5. studenog 2022.g. pa do isplate

-556,69 € od 5. prosinca 2022.g. pa do isplate

-528,81 € od 5. siječnja 2023.g. pa do isplate.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, a za razdoblje od veljače 2023. godine do zaključno 30. rujna 2025. godine za više zatraženi iznos od 18.047,05 EUR te u dijelu koji glasi da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime rente od 1. listopada 2025.g. pa nadalje isplaćuje iznos od 850,74 € mjesečno do petog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, s tim da je iznose dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom i u roku od 15 dana, sve zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate te se u periodu do 31. prosinca 2022. g. izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i koja se u periodu od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 4.342,40 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se obračunava po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 1. srpnja 2020. tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. II P 632/01 od 2. lipnja 2009.g. naloženo Republici Hrvatskoj da tužitelju JL iz osnova rente isplaćuje iznos od 2.160,73 kune mjesečno počevši od 1. lipnja 2008.g. pa nadalje, svakog tekućeg mjeseca najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje na svaki pojedini mjesečni obrok teku od petog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Tužitelj da je bio djelatnik HRM-a u svojstvu pomorskog diverzanta 352. Bojne, diverzantsko – roniteljske, Zapovjedništvo Split. Dana 29. travnja 1998.g. tužitelj da je nastradao zbog neispravnosti aparata za disanje s kisikom i regulatorom za zrak prilikom obavljanja obuke diverzantskog ronjenja unutar podmornice—s tim, što se nakon tog kvara, tijekom cijelog sata (koliko traje obuka) održavao na životu u morem napunjenoj podmorničkoj komori udišući zrak u nekoliko džepova zraka preostalih u samom vrhu komore. U tom postupku da je pregledom medicinske dokumentacije i izvedenim medicinskim vještačenjima po spec. Otorinolaringologu dr. Nikoli Kolji Poljaku i spec. neuropsihijatru dr. EL utvrđeno: da je u predmetnoj nezgodi tužitelj zadobio barotraumu radi koje je liječen na ORL poliklinici KB Split 1998.g., a koja je izazvala krvarenje i bol iz nosa i sinusa, te da mu je dijagnosticirana i devijacija nosne pregrade, glavobolja, upala nosa i sinusa; da je zbog otežanog disanja uz postojeću devijaciju nosne pregrade i upale sinusa i nosa 1999.g. podvrgnut operativnom zahvatu ispravljanja nosne pregrade; da je kod tužitelja nastalo smanjenje životne aktivnosti od 13% koje će se očitovati u gotovo stalnom uzimanju lijekova koji će na duži period štetiti organizmu (jetri, digestivnom traktu i dr.), čestim glavoboljama, neće moći roniti, zbog lošijeg disanja nos i dišni putovi bit će mu podložni infekcijama i u svakodnevnim životnim aktivnostima imat će manje snage zbog nedostatka kisika; da je pored navedenih ozljeda, obolio i od PTSP-a uz panične atake zbog traumatskog iskustva u podmornici za vrijeme vježbe, da ima intenzivne napade panike, povremene nesanice i košmare u snovima, da je razdražljiv, otežano se kontrolira, napet s prisutnim psihosomatskim simptomima, otežane je koncentracije, depresivnog raspoloženja s poteškoćama u socijalnom funkcioniranju; da je zbog opisanih psihičkih problema zatražio pomoć psihijatra kod kojeg se dulje vrijeme liječi, koji je dao mišljenje da je tužitelj zadobio PTSP kroničnog tijeka; da je spec. neuropsihijatar mišljenja da su svi opisani simptomi karakteristični PTSP koji je prouzročen nastalom traumom koji je prešao u kronični poremećaj i pratit će ga kroz cijeli život; da je tužitelju zbog PTPS-a umanjena životna aktivnost za daljnjih 14-15% kroz cijeli život, što kada se pribroji i 13% umanjenja s osnova barotraume, čini ukupno 28% umanjenja životnih aktivnosti u kojem omjeru će ga pratiti i duševne boli. Nadalje, u postupku da je utvrđeno da je tužitelj rješenjem MORH-a, Uprave za ljudske resurse od 20. ožujka 2002.g. proglašen nesposobnim za djelatnu vojnu službu, a s danom 15. lipnja 2002.g. mu je raskinut radni odnos. Počevši od 16. lipnja 2002.g. priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. U postupku da je Sud utvrdio da je Republika Hrvatska odgovorna za nastalu nezgodu, jer da je obuka ronilaca u kojoj je nastradao podnositelj provedena bez poštovanja sigurnosnih uvjeta ronjenja, koje da je samo po sebi opasna djelatnost- da nije provjerena ispravnost opreme za disanje i regulatori disanja pojedinih aparata za disanje niti ispravnost „banke“ s pomoćnim regulatorima za disanje odnosno njena opskrbljenost kisikom. Sud da je zaključio da su propusti uočavanja i uklanjanja kvara na ronilačkoj opremi uzrokovali ovu nezgodu, a da RH nije dokazala da je riječ o okolnostima za koje nije odgovorna. Odgovornost Republike Hrvatske da se temelji na odredbama Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu, prema kojima je, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i na odredbama Zakona o obveznim odnosima, i to baš članku 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, odnosno prema pravilima objektivne odgovornosti u vezi obavljanja opasne djelatnosti. Člankom 1088. Zakona o obveznim odnosima da je određeno da se u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. II P 632/01 od dana 2. lipnja 2009.g. tužitelju da je renta u iznosu od 2.160,73 kuna mjesečno, počevši od 1. lipnja 2008.g. pa ubuduće određena kao razlika između invalidske mirovine koju ostvaruje i plaće koju bi ostvarivao na svom radnom mjestu, u odnosu na usporednog radnika CL. Člankom 1096. Zakona o obveznim odnosima da je određeno kako sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, ako se znatnije promijene okolnosti koje je imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Od donošenja odluke o visini rente prošlo je deset godina, u kojem razdoblju je došlo do znatnih promjena, i to na način da su porasli i troškovi života i plaće, a koji rast nije adekvatno pratio i rast mirovine koju prima tužitelj. Tužitelj da prima mirovinu u iznosu od 2.892,82 kuna mjesečno. U vrijeme donošenja ranije odluke prosječna neto plaća u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj da je iznosila 5.167,00 kuna, a danas iznosi 6.470,00 kuna, a taj trend rasta primjenjiv je i na plaće u Ministarstvu oružanih snaga, na radnom mjestu podnositelja zahtjeva. Tužitelj da se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, a koji zahtjev je tuženik odbio. Tuženik da nije sukladno traženju tužitelja u postupku mirnog rješenja spora dostavio podatak o visini plaće na radnom mjestu pomorskog diverzanta 352. Bojne, diverzantsko – roniteljske, Zapovjedništvo Split, na kojem je tužitelj radio prije predmetne nezgode. Posebno se ističe da je tužitelj u vrijeme nezgode (1998.g.) imao 23 godine, te da je bilo za očekivati da će proteklih dvadeset godina i napredovati.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 16. rujna 2025. (list 137-139 spisa) na način da isti potražuje na ime rente za razdoblje od 5. studenog 2019. pa do 30. rujna 2025. iznos od 35.773,88 EUR, sa pripadajućim kamatama te za razdoblje od 1. listopada 2025. pa nadalje mjesečni iznos rente od 850,74 EUR mjesečno.

3. Tužena u odgovoru na tužbu (list 29-30 spisa) navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže istu odbiti kao neosnovanu uz obvezu naknade parničnog troška tuženoj. Predmetnom tužbom da tužitelj zahtijeva izmjenu rente dosuđene mu presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P-632/01 od 02. lipnja 2009.god. u mjesečnom iznosu od 2.160,73 kn tako da sada s te osnove potražuje iznos od 4.160,73 kn mjesečno počevši od 15. studenoga 2019.god. pa nadalje. Tužitelj da nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost da je kod istog nastupila opća nesposobnost za rad, dakle, da se u okviru preostale radne sposobnosti nije mogao zaposliti tj. eventualno prekvalificirati i tako otkloniti nastanak (daljnje) štete. Nadalje da sukladno stajalištu revizijskog suda bez provođenja vještačenja po vještaku medicine rada kojim bi se utvrdilo postojanje eventualne preostale radne sposobnosti u konkretnom slučaju ne bi bilo moguće odlučivati o osnovanosti zahtjeva. U tom smislu ukazuje se na odluku VSRH broj Rev-636/06 od 11. listopada 2006. Upravo da u toj odluci sud smatra da je vještačenjem potrebno utvrditi i mogućnost profesionalne prekvalifikacije te u odnosu na tako utvrđenu profesionalnu sposobnost ocijeniti je li eventualna nemogućnost zaposlenja vezana za uzrok događaja iz kojeg tužitelj crpi potraživanje naknade štete s osnove izgubljene zarade. Dakle, u slučajevima u kojima nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti već postoji preostala radna sposobnost da je činjenica da se tužitelj nije niti pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću da bi ukazivalo na to, kao što već naprijed navedeno, da tužitelj nije poduzeo ništa da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade slijedom čega da mu ne bi pripadalo pravo na to neovisno je li prethodno bio u radnom odnosu ili ne. U tom smislu je i odluka ŽS Split br. Gž-1961/15, VSRH br. Rev-x-1167/2014 te odluka Ustavnog suda br. U-III/758/2004. Nadalje se ističe da je za donošenje odluke o izmjeni dosuđene rente od odlučnog značaja činjenica jesu li se i u čemu znatnije promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka o plaćanju rente. Tužitelj u tužbi da navodi da je u proteklom razdoblju porasla plaća na tužiteljevom radnom mjestu na kojem da je radio prije ozljeđivanja i koje uzeto u obzir pri dosuđenju rente kao razlike između plaće koju bi primao i mirovine koju prima. Navodi da prima mirovinu u iznosu od 2.892,82 kn, a da pritom na navedene okolnosti nije priložen dokaz od strane HZMO-a. Vezano za navod tužitelja da bi isti, da nije bilo štetnog događaja, u proteklih dvadeset godina sasvim izvjesno napredovao pa da bi mu i plaća bila veća da je za ukazati da Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske(NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 73/13, 50/16, 30/18) nije propisana obveza promicanja i automatskog stjecanja viših činova protekom vremena već je promaknuće samo mogućnost te se u čin može, a i ne mora promaknuti određena osoba. Dakle, zbog specifičnosti vojne službe te propisa kojima se ista regulira da nije moguće predvidjeti tijek raspoređivanja na ustrojbena mjesta tj. profesionalni razvoj tužitelja u slučaju da nije bilo štetnog događaja. Slijedom svega navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade parničnog troška tuženoj.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora od 5. studenog 2019. (list 6-9 spisa); presude Općinskog suda u Splitu posl.br. IIP-632/01 od 2. lipnja 2009. (list 10-19 spisa); pregleda potvrde HZMO -banka podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 20-26 spisa); priopćenja Državnog zavoda za statistiku od 19. kolovoza 2019. (list 27 spisa); članka iz poslovnog dnevnika info BIZ od 28. kolovoza 2008. (list 28 spisa); medicinske dokumentacije za tužitelja (list 46-49 spisa); dopisa HZMO ovom sudu od 12. listopada 2021. kojim se dostavljaju podaci o visini mirovine tužitelja (list 58 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 60-61 spisa); dopisa Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu ljudskim potencijalima od 7. listopada 2021.; pregled s Wikipedije-Divizijun pomorskih i kopnenih diverzanata (list 66-81 spisa); dopisa MORH-a, Glavnog tajništva, Sektora za imovinske sporove i naknadu štete od 25. svibnja 2022. (list 90-91 spisa); podataka o uporednim djelatnicima tuženika dostavljenih uz podnesak tuženika od 7. ožujka 2023. (list 100 spisa) – kartice uporednih djelatnika neuvezane, u privitku spisa; dopisa HZMO, Područna služba u Splitu od 16. prosinca 2023. (list 108 spisa); nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana od 8. srpnja 2024. (list 112-116 spisa); dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Buljana od 11. rujna 2025. (list 132-136 spisa); druge dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Buljana od 23. siječnja 2026. (list 150-154 spisa); dopisa MORH-a, Uprave za proračun i financije od 21. listopada 2025. (list 145 spisa); pregledom spisa ovog suda IIP-632/2001 te zdravstvenog kartona tužitelja. Pregledana je i u spis dostavljena sudska praksa

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu veće rente zbog promjenjenih okolnosti za razdoblje od 05.studenog 2019.godine do 30.rujna 2025.godine u zatraženom iznosu od 35.773,88 Eur-a, te ubuduće od 01.10.2025.godine u iznosu od 850,74 Eur-a.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio djelatnik HRM-a u svojstvu pomorskog diverzanta 352. bojne, diverzantsko-roniteljske, Zapovjedništvo Split, te da je dana 29. travnja 1998.godine stradao zbog neispravnosti aparata za disanje. Također nije sporno da se zbog navedenog štetnog događaja protiv RH vodio postupak naknade štete pod poslovnim brojem II P-632/01, a u kojem je postupku utvrđena odgovornost tužene za navedeni štetni događaj te je tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete, a također nije sporno da je tužitelju u istom postupku dosuđeno da mu je tužena s osnova mjesečne rente dužna isplaćivati mjesečni iznos od 2.160,73 kuna/286,78 Eur-a mjesečno. Navedeno nesporno proizlazi iz pregledane pravomoćne i ovršne presude ovog suda II P-632/01 od 02.lipnja 2009.godine (list 10-19 spisa), kao i pregledanog spisa ovog suda II P-632/01.

8. Također nije sporna ni činjenica da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka podnio zahtjev za mirno rješenje spora 05.11.2019.godine ODO-u Split (list 6-9 spisa) sukladno odredbi članka 186 a stavka 1. ZPP-a, te da tužena nije udovoljila njegovom zahtjevu slijedom čega je isti u zakonskom roku iz članka 186. stavka 5. ZPP-a podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

9. Tijekom postupka sud je na ročištu od 20.09.2021.godine za potrebe financijsko knjigovodstvenog vještačenja naložio tuženiku dostavu spiska pomorskih diverzanata i ostalih vojnika mornara 352. bojne diverzantsko roniteljske zapovjedništva Split na dan 29.04.2018.godine i podatke o sadašnjem rangu svih vojnika mornara koji su ostali u djelatnoj vojnoj službi. Tužena nije mogla dostaviti navedene podatke iz razloga što je postrojba 352. bojna diverzantsko roniteljska, Zapovjedništva HRM Split ugašena dana 16.10.2002.godine kao i njena postrojba sljednica 352. satnija pomorskih diverzanata Split i to sa danom 31.12.2007.godine te od tog datuma nema rasporeda na ustrojbena mjesta navedenih postrojbi. Ovo je razvidno iz očitovanja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu ljudskim potencijalima od 07.10.2021.godine, a koje očitovanje je sudu dostavljeno uz podnesak tužene od 09.11.2021.godine. Umjesto navedenih podataka tužena je uz podnesak od 06.03.2023.godine dostavila uporedne podatke o pripadnicima OSRH koji obavljaju poslove ronioca, a tužitelj se suglasio podneskom od 07.07.2023.godine da se upravo ovi podaci iskoriste za potrebe financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

10. Među strankama u ovom postupku je sporno pripada li tužitelja za cjelokupno utuženo razdoblje od 05.11.2019.godine do 30.09.2025.godine pravo na veći iznos rente, te ubuduće od 01.10.2025.godine pa nadalje pravo na rentu u mjesečnom iznosu od 850,74 Eur-a, te da li je tužitelj bio dužan dokazati da se pokušavao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću, a na što ukazuje tužena u odgovoru na tužbu.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja JL (list 60-61 spisa) proizlazi da je točno da je on kao pripadnik Bojne diverzantsko roniteljske, a u svojstvu pomorskog diverzanta nastradao u nezgodi 29. travnja 1998.g. i to radi neispravnosti aparata za kisik a i neispravnosti same podmornice a sve okolnosti vezano za navedeni događaj tužitelj ističe da su utvrđene pravomoćnom odlukom u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod br. IIP-632/01 a kojeg je vodio protiv tužene RH radi naknade štete. Isti navodi da mu je naknada štete u tom postupku i dosuđena, a između ostalog i mjesečna renta u tada utvrđenom iznosu od cca 2.160,00 kn te da on u ovom postupku potražuje za naredno razdoblje veći iznos rente iz razloga što su se u javnom sektoru gdje je bio zaposlen kod tuženika plaće u odnosu n a navedeno radno mjesto pomorskog diverzanta značajno povećale. isti navodi da je on u invalidskoj mirovini temeljem rješenja HZMO-a iz lipnja 2002.g. te da mu je tim rješenjem utvrđena zbog navedenog događaja profesionalna nesposobnost za rad. Tužitelj navodi da ima dvoje maloljetne djece u dobi od 3 i 8 godina te da ima također i suprugu koja da je zaposlena te isti ističe da ne zna točno kolika su primanja njegove supruge te da je ista profesor kemija u srednjoj školi. Isti navodi da u odnosu na utuženu rentu u ovom postupku do ovog trenutka nije od tuženika zaprimio nikakav povećani iznos rente bez da prima rentu u spomenutom iznosu od 2.160,00 kn mjesečno kako je utvrđeno u postupku koji se vodio u postupku pod br. IIP-632/01. Tužitelj ističe da mu njegova mjesečna invalidska mirovina koju prima zbog profesionalne nesposobnosti za rad iznosi cca 3.300,00 kn mjesečno. Vezano za tegobe koje sada ima vezano za navedeni štetni događaj, isti navodi da ima poremećaj sna i napadaj panike koji su ranije bili danju, a da su da napadaji panike noću te da su u prijašnjem vremenu ti napadaji panike kod njega bili učestaliji te ističe da mu nedostaju vitamini i magnezij te da dosta izdataka ima vezano za alternativnu medicinu i dodatke prehrani budući ima često grčeve u mišićima. Isti ističe da se vrlo često rano ustaje i da se njegovo spavanje svodi na svega četiri sata spavanja toliko može u komadu odspavati a da mu se nekad dogodi da spava sa prekidima. Vezano za lijekove koje uzima tužitelj ističe da u pravilu to izbjegava jer da je dugo vremena uzimao lijekove za smirenje, ali da najčešće ne uspije prirodnim putem pa d a koristi lijekove tada kada ne uspije zaspati ali da se okrenuo alternativnoj medicini budući da je imao tumor na žući a da isto ima bolove u zglobovima i sl. te isti navodi da ga nerijetko spomenuti lijekovi za spavanje drže pospanim kada je budan budući je to njihova svrha. Isti ističe da svake godine ima problema sa sinusima te da najčešće uzima kad ima problem sa sinusima lijekove kortikosteroide te isti navodi da mu je zbog toga uništena nosna pregrada a koju da je već jednom operirao. U odnosu na pokušaje u prethodnom razdoblju od 10-15 godina da se pokuša zaposliti na nekom drugom radnom mjestu tužitelj navodi da se radilo uglavnom o ponudama za neadekvatna radna mjesta na baušteli a da on nije zdravstveno sposoban obavljati takve poslove budući da za iste ne bi mogao proći zdravstveni pregled. Isti navodi da je gledao upravo spomenute ponude ali da mu to nije odgovaralo zbog njegovog zdravstvenog stanja jer da bi više provodio vremena na bolovanju nego na poslu te da bi riskirao otkaz te da je sada kod kuće i vodi brigu o malodobnoj djeci.

12. Radi utvrđivanja visine potraživanja s osnove rente u ovom postupku, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivanu Buljanu.

13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Buljana 8. srpnja 2024. (list 112- 116 spisa) proizlazi da je zadatak vještaka na temelju spisa priložene dokumentacije kao i možebitne potrebne dodatne dokumentacije, izračunati razliku između naknade koju je tužitelj stvarno primao i one koje je primao sukladno zahtjevu tužitelja . Isto da znači utvrditi, sukladno dostupnoj dokumentaciji, razliku između mirovine i dodatne naknade koju je tužitelj primao za razdoblje od studenog 2019. pa do prosinca 2023. i one naknade koju bi isti ostvarivao sukladno povećanju prosječne plaće. Navodi da je sud odredio pribavu plaća usporednih djelatnika te će se prema istima vršiti izračun potraživanja sukladno tužbenom zahtjevu. Pregledom dokumentacije da je utvrđeno da su priloženi podaci o visini mirovine od 11/2019 do 12/2023 (strana 108 spisa), kartice usporednih djelatnika od 11/2019 do 01/2023 (van spisa), presuda kojom je definiran iznos od 2.160,73 HRK kao mjesečna naknada (strana 13 spisa). Ostala dokumentacija u spisu da je striktno pravne naravi i da se odnosi na pravni meritum spora u koji da isti ne ulazi. Navodi da je potrebno usporediti prosječnu visinu plaće usporednih djelatnika sa razlikom naknade, a sve izračunato do 01/2023 odnosno do datuma do kojeg postoje podaci, što vještak prikazuje u tablici. Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva vještak iznosi mišljenje da je tužitelju za razdoblje od studenog 2019. do siječnja 2023. isplaćeno ukupno manje 16.785,40 EUR (po mjesecima kako je navedeno u Tablici 2), uslijed isplate po prethodno donesenoj odluci suda nego što bi isti primao da je u obzir uzeta plaća usporednih djelatnika.

14. Tužitelj je u podnesku od 03.12.2024.godine (list 123-124 spisa) istakao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan osim u dijelu u kojem da je očitom omaškom za mjesec prosinac 2022.godine i siječanj 2023. razliku rente već obračunate u eurima vještak ponovno preračunavao u eure. Na ročištu od 09.12.2024.godine zamjenica punomoćnika tužitelja u tom smislu je predložila da se vještak očituje sudu u odnosu na iznose pod red. brojem 38. i 39. stupac 10. i 11. i to posebno da li se iznosi na ime razlike (stupac 10 pod red.br. 38. i 39.) odnose na iznose u eurima ili u kunama, te je traženo da vještak izračuna za period od utuženja i to od studenog 2019.godine do prosinca 2024. na godišnjoj razini razliku prosječne plaće usporednih radnika i mirovine tužitelja.

15. Iz prve dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Buljana od 11. rujna 2025. (list 132-136 spisa) proizlazi da je u predmetu izrađeno vještvo na koje tužitelj da ima prigovor. Sukladno navedenom da je sud dana 09.12.2024. donio rješenje kojim traži od vještaka ''očitovanje vezano za iznose pod red.br. 38. i 39., stupac 10 i 11, i to posebno da li se iznosi na ime razlike (stupac 10 pod red.br. 38. i 39.) odnose na iznose u eurima ili u kunama te ujedno da vještak izračuna za period od utuženja dakle od studenog 2019. pa do danas na godišnjoj razini razliku prosječne plaće usporednih radnika i mirovine tužitelja.'' Vještak u svom očitovanju navodi da je točno da je došlo do omaške u 2 navedena mjeseca koja će biti otklonjena u tablici te definiran ispravljeni konačni dug. Za računanje vještva ''do danas'' odnosno do prosinca 2024. da je potrebna dostava takvih podataka. Ipak da su dostavljene kartice usporednih djelatnika samo od 11/2019 do 01/2023 te je moguće i samo do tada izraditi izračun, te vještak navedeno prikazuje u tablici. Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva vještak iznosi dopunsko mišljenje te navodi da je tužitelju za razdoblje od studenog 2019. do siječnja 2023. isplaćeno ukupno manje 17.726,83 EUR (po mjesecima kako je navedeno u Tablici 2), uslijed isplate po prethodno donesenoj odluci suda nego što bi isti primao da je u obzir uzeta plaća usporednih djelatnika.

16. Tužena je dostavila prigovore nadležne službe tužene na navedenu prvu dopunu nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan uz podnesak od 03.11.2025.godine (list 145 spisa), a u kojem se navodi da je utvrđeno da je za mjesec prosinac 2022.godine i siječanj 2023.godine došlo do matematičke pogreške u dopuni nalaza i mišljenja vještaka zbog konverzije kune u eure, te da ispravno 556,69 kn=73,88 Eur-a za prosinac 2022. i 528,81 kuna=70,18 Eur-a za mjesec siječanj 2023.

17. U drugoj dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Buljana od 23. siječnja 2026. (list 150-154 spisa) vještak navodi da dopisom od 03.11.2026. tuženik iskazuje primjedbu kojom tvrdi kako je za prosinac 2022. i siječanj 2023. došlo do matematičke pogreške uslijed konverzije kuna u eure. Tužitelj da tvrdi da je sve dobro izračunato odnosno prethodno ispravljeno. Ujedno predlaže da se iznosi mirovine i dodatka za prosinac 2022. odnosno siječanj 2023. iskažu u eurima. Vještak očitujući se na gore navedeno ističe da iznosi za prosinac 2022. odnosno siječanj 2023. ne trebaju biti dodatno konvertirani već da su dobri kako su prikazani jer da je u navedenim mjesecima već izračun izrađen u Eur. Također da će u novoj tablici mirovinu i dodatke konvertirati u Eur kako bi bilo jasnije odnosno preglednije te isto prikazuje u tablici. Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva iznosi dopunjeno mišljenje te navodi da je tužitelju za razdoblje od studenog 2019. do siječnja 2023. isplaćeno ukupno manje 17.726,83 EUR (po mjesecima kako je navedeno u Tablici 2), uslijed isplate po prethodno donesenoj odluci suda nego što bi isti primao da je u obzir uzeta plaća usporednih djelatnika.

18. Sud navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Buljana te dopune istog smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je isti izrađen sukladno nalogu ovog suda te dokumentaciji koja prileže spisu i to podacima o visini tužiteljeve mirovine od studenog 2019.godine do prosinca 2023.godine (list 108 spisa), te kartica usporednih djelatnika koje je dostavila tužena. Vještak je u dopunama nalaza i mišljenja u cijelosti raspravio sve prigovore stranaka u ovom postupku, a koji su se odnosili samo na djelomične omaške u matematičkom izračunu vještaka.

19. Temeljem odredbe članka 1088.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a) je propisano da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme, te se ista sukladno st. 2. istog članka plaća mjesečno unaprijed. Nadalje, temeljem odredbe članka 1096.ZOO-a sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promjene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

20. U predmetnom postupku tužitelj potražuje povećanje rente koja mu je utvrđena u provedenom postupku pred ovim sudom pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda II P-632/01 od 02.lipnja 2009.godine (list 10-19 spisa) u iznosu od 2.160,73 kuna/286,78 Eur-a počevši od 01.06.2008.godine pa ubuduće i to iz razloga što da su se znatno promjenile okolnosti u pogledu porasta troškova života i plaće, a koji rast da nije adekvatno pratio rast mirovine koju tužitelj prima. Među strankama nije sporno da je tužitelj proglašen rješenjem MORH-a, Uprave za ljudske resurse od 20.ožujka 2002.godine nesposobnim za vojnu službu, a potom da je isti sa danom 15. lipnja 2002.godine otišao u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. U navedenom smislu je potrebno istaći da se renta zbog izgubljene zarade mijenja samo ako su se promjenile okolnosti koje utječu na odnos između zarade koju bi tužitelj kao oštećenik ostvarivao da nije bilo štetnog događaja i prihoda kojeg isti prima u vidu navedene invalidske mirovine. U tom smislu renta zbog izgubljene zarade i predstavlja razliku između zarade koju bi tužitelj kao oštećenik ostvarivao da nije bilo navedenog štetnog događaja i prihoda kojeg ostvaruje u vidu invalidske mirovine nakon nastanka navedene štete. U tom smislu je i provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Ivanu Buljan, te je u nalazu i mišljenju navedenog vještaka te njegovim dopunama i izmjenama uzeto u obzir kretanje plaće usporednih radnika – ronilaca, a koje podatke je sudu dostavila tužena, te mirovinskih primanja tužitelja, kao i promjena ekonomskih okolnosti na koje je u svom iskazu ukazao tužitelj. Naime, tužitelj je na ročištu od 03.11.2021.godine (list 60 spisa) na okolnost promjenjenih okolnosti vezano za rentu istakao da potražuje u ovom postupku za naredno razdoblje veći iznos rente iz razloga što su se u javnom sektoru gdje je bio zaposlen kod tuženika plaće na radnom mjestu pomorskog diverzanta gdje je ranije radio prije umirovljenja znatno povećale, dok su njegova mirovinska primanja rasla u manjoj mjeri jer je njegova mirovina cca 3.300,00 Eur-a. Ovaj sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan i dopune tih nalaza i mišljenja budući je vještak dao izračun mirovinskih primanja tužitelja kao i primanja usporednih radnika te navedeno prikazao u Tablicama koje prileže vještvu i dopuni vještva nedvojbeno utvrdio upravo ono što je tužitelj iskazao, a to je da su plaće promatranih uporednih radnika u razdoblju od studenog 2019.godine do siječnja 2023.godine značajno porasle u odnosu na mirovinska primanja tužitelja budući su mirovinska primanja tužitelja rasla u znatno manjoj mjeri. U navedenom smislu ovaj sud smatra da utvrđenja vještaka Ivana Buljan u nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja upućuju na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da su se od vremena kad je tužitelju spomenutom pravomoćnom i ovršnom presudom broj II P-632/01 od 02.lipnja 2009.godine utvrđena renta u navedenom iznosu od 2.160,73 Kuna/286,78 Eur-a znatno promjenile ekonomske okolnosti jer su plaće navedenih uporednih radnika rasle, dok su mirovinska primanja tužitelja ostala ista, a slijedom čega je ovaj sud mišljenja da tužitelj u predmetnom postupku osnovano potražuje veću rentu od one koja mu je bila određena spomenutom presudom ovog suda II P-632/01 od 02.lipnja 2009.godine.

21. U navedenom smislu tužitelja osnovano pripada s osnova prava na povećanje rente sukladno drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 132-136 spisa) za razdoblje od studenog 2019.godine do siječnja 2023.godine ukupan iznos od 17.726,39 Eur-a (po mjesecima kako je navedeno u Tablici 2) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29.stavka 1. ZOO-a (‘’NN’’ 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos iz navedene dopune nalaza i mišljenja vještaka Buljan teče od svakog petog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22), a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Međutim, u odnosu na utuženo razdoblje od veljače 2023.godine do 30. rujna 2025.godine, te od 01.10.2025.godine nadalje u iznosu od 850,74 Eur-a ovaj sud navedeni dio tužbenog zahtjeva smatra u cijelosti neosnovanim budući tužitelj nije ničim dokazao visinu štete u vidu rente za razdoblje nakon siječnja 2023.godine. Naime, za razdoblje nakon 31.siječnja 2023.godine ovaj sud nije mogao utvrditi visinu eventualne pripadajuće rente jer financijski vještak Ivan Buljan nije raspolagao podacima o plaćama usporednih djelatnika tužitelju nakon siječnja 2023.godine, a sud nije raspolagao za to razdoblje niti podacima o točnim iznosima isplaćenih mirovina tužitelju. Tužitelj je istakao da se ne protivi izračunu vještaka iz zadnje dopune nalaza i mišljenja, ali za razdoblje nakon 01.01.2023.godine do zaključno 30.rujna 2025.godine nije predlagao sudu da se pribave podaci HZMO-a o mirovinskim primanjima tužitelja za to razdoblje, kao ni podaci o uporednim plaćama djelatnika. Sve navedeno jasno proizlazi i iz sadržaja zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 132-136 spisa) u kojem vještak na stranici 2 dopune vještva decidirano navodi da je za računanje rente iza siječnja 2023.godine potrebna dostava tih podataka, a da su u spisu dostavljene samo kartice uporednih djelatnika od studenog 2019. do siječnja 2023.godine pa da je samo do tada moguće sačiniti izračun. Umjesto da predloži pribavu navedene dokumentacije i novu dopunu nalaza i mišljenja u odnosu na razdoblje iza siječnja 2023.godine do zaključno rujna 2025, te vezano za izračun rente od listopada 2025.godine ubuduće tužitelj je sam napravio izračun tako što je iz zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka Buljan uzeo plaće uporednih radnika za studeni i prosinac 2022.godine i siječanj 2023.godine te mirovine tužitelja za isto razdoblje i sam izračunao prosjek za daljnje razdoblje i budući iznos rente od listopada 2025.godine pa nadalje. Ovakav način izračuna je objasnio u podnesku od 03.12.2024.godine. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti takav izračun kao dokaz o visini štete-uvećanja rente za spomenuto razdoblje nakon siječnja 2023. jer isti nije izvršen od strane stručne osobe – financijsko knjigovodstvenog vještaka i ne temelji se na realnim, precizno utvrđenim podacima o isplaćenim usporednim plaćama djelatnika te mirovinama tužitelja a koji su isplaćivani u periodu iza siječnja 2023.godine već na pretpostavljenom izračunu tužitelja bez da u spisu postoje navedeni relevantni podaci. U navedenom smislu se ne može smatrati dokazanom visina potraživanja tužitelja vezano za rentu za cijelo utuženo razdoblje od veljače 2023.godine do rujna 2025.godine te ubuduće u navedenom zatraženom iznosu od 850,74 Eur-a mjesečno. Radi navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj za više zatraženi iznos od 18.047,05 Eur-a kao neosnovan, a za utuženo razdoblje od veljače 2023.godine do 30.rujna 2025., te ubuduće od 01.10.2025.godine u iznosu od 850,74 Eur-a kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Također je naposljetku potrebno istaći da tuženik u odgovoru na tužbu nesnovano prigovara da tuženik u predmetnom postupku nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost da se u okviru preostale radne sposobnosti nije mogao zaposliti ili eventualno prekvalificirati i tako otkloniti nastanak daljnje štete. Ovaj prigovor je upotpunosti irelevantan za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući je tužitelju spomenutom pravomoćnom i ovršnom presudom II P- 632/01 od 02.06.2009. već priznato pravo na naknadu štete u vidu mjesečne rente u iznosu od tada 2.160,73 kuna/286,78 Eur-a te je u navedenom postupku već utvrđena odgovornost i obveza tužene u tom pogledu te se u ovom postupku više ne odlučuje o osnovi tuženikove odgovornosti za isplatu mjesečne rente , već isključivo o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za povećanje rente zbog promjenjenih okolnosti. U tom smislu pitanje preostale radne sposobnosti tužitelja je bilo relevantno isključivo u navedenom postupku II P-632/01 u kojem je tužitelju renta dosuđena dok je u predmetnom postupku ovaj sud isključivo donio ocjenu o tome da li su se promjenile okolnosti koje utječu na visinu rente, te je u tom smislu iz provedenih dokaza u ovom postupku utvrdio da tužitelj ima pravo na povećanu rentu zbog izmijenjenih okolnosti i to isključivo za razdoblje od 05.11.2019. do zaključno 31.01.2023.godine dok za razdoblje nakon toga tužitelj nije sudu pružio nikakve dokaze vezano za visinu potraživanja.

22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelj za više zatraženi iznos na ime rente u iznosu od 18.047,05 Eur-a za utuženo razdoblje od veljače 2023.godine do zaključno 30. rujna 2025.godine, te za razdoblje od 01.listopada 2025.godine u iznosu za isplaćivanje mjesečnog iznosa od 850,74 Eur-a kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovoj parnici tužena mu je dužna isplatiti parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je predmetnom postupku uspio u omjeru od 100% u pogledu osnova potraživanja i 49,55 % u pogledu visine potraživanja kad se u omjer stavi ostvareni iznos na ime rente od 17.726,83 Eur-a prema zatraženom iznosu od 35.773,88 Eur-a. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj uspio u postotku od 74,77%, a tužena 25,23%, te kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tužene dobije se iznos od 49,54%, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), a uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska tužitelja 10.09.2021.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 15.09.2021.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 20.09.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 03.11.2021.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 02.12.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 04.02.2022.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 16.03.2022.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 12.05.2022.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 22.07.2022.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 08.11.2022.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 06.07.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.11.2023.godine (Tbr. 9 točka 2. OT-a) u iznosu od 125 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 11.06.2023.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 03.12.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 09.12.2024.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 24.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 15.09.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 16.09.2025.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 21.10.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 01.12.2025.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 27.01.2026.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 3400 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a iznosi 6.800,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.700,00 Eur-a iznosi 8.500,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 8.765,45 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju s postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 49,54% tad se dobije iznos od 4.342,40 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 16. ožujka 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju - po punomoćniku

2/ tuženiku - po ODO-u