Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-225/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja PRIME1 d.o.o. Duga Resa, Stara Cesta 25, OIB: 45851615112, zastupanog po punomoćnicima , odvjetnicima iz ZOU Vladimir Brkić i Kristina Brkić Kristanić iz Karlovca, Sarajevska 8A/I, protiv tuženika LZ, vlasnika automehaničarskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Budimir & partneri d.o.o. Split, Bihaćka 2/A, radi naknade štete , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka te nakon objave presude 16. ožujka 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LZ, vlasniku automehaničarskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PRIME1 d.o.o. Duga Resa, Stara Cesta 25, OIB: 45851615112, iznos od 12.508,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 7. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.957,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 85,77 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. rujna 2022. podnio Općinskom sudu u Gospiću tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je tužitelj dana 31. ožujka 2022. šlep službom dovezao svoje vozilo marke Peugeot Boxer 333-2, reg. oznake [registarska oznaka], u radionu tuženika na popravak, a nakon što je to vozilo ostalo u kvaru na putu iz Knina prema [adresa]. Popravak predmetnog vozila kod tuženika da je trajao 24 dana. Tužitelj da je 24. travnja 2022. vozilo preuzeo kod tuženika kao ispravno i platio popravak u iznosu od ukupno 29.294,00 HRK. Međutim, već idućeg dana vozilo da je ponovno ostalo u kvaru i šlepom dovezeno u radionu tuženika. Nakon izvršenih popravaka tuženik da je vozilo vratio tužitelju 8. svibnja 2022. Istog dana prilikom vožnje vozilo nije bilo u voznom stanju jer je zakuhalo i počelo dimiti te je tužitelj vozilo prebacio u ovlašteni servis Auto Hrvatska Automobili d.o.o. u kojem je izvršen pregled vozila te je utvrđeno da je tuženik pri popravku vozila počinio grešku, a uslijed čega je nastala još veća šteta te je popravak vozila po ovlaštenom serviseru u konačnici tužitelj platio ukupno 64.949,20 HRK. Obzirom da tuženik nije popravio vozilo tužitelja koji popravak mu je tužitelj uredno platio, a pritom je tužitelju zbog nepravilnog i nestručnog rada uzrokovao i dodatne troškove popravka kod ovlaštenog servisera, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio ponudu broj 121/2022, račun broj 27/2022, e-mail korespondenciju, račun br. 4485/11554/3 Auto Hrvatska Automobili d.o.o., test injektora, radni nalog Auto Hrvatska Automobili d.o.o. broj 2022005162/1 te je u nastavku postupka predložio izvesti dokaz stranačkim saslušanjem, saslušanjem u svojstvu svjedoka RZ kao i provesti vještačenje po vještaku prometne struke.

2. U odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, tuženik je prigovorio stvarnoj i mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Gospiću.

Nadalje, usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako po osnovi tako i po visini ističući kako su točni navodi tužitelja da je tuženik za tužitelja izvršio popravak vozila marke Peugeot Boxer 333-2 te da mu je tužitelj za isti popravak podmirio iznos od ukupno 29.294,00 HRK. Također da su točni i navodi tužitelja da je vozilo nakon okončanja popravka kod tuženika preuzeo u ispravnom stanju te da nije imao nikakvih primjedbi na stanje vozila nakon popravka koji je u konkretnom slučaju izvršen u cijelosti po pravilima struke. Budući da sam tužitelj ne spori kako je tuženik izvršio radove popravka nakon čega je preuzeo isti u ispravnom stanju tužitelj da ni u kojem slučaju nema pravo od tuženika tražiti povrat sredstava plaćenih za troškove popravka kod tuženika, dok s druge strane sam tužitelj ni na koji način nije nikada raskinuo između stranaka očito zaključeni i konzumirani ugovor o djelu tj. popravku vozila. Međutim, tuženik da osporava daljnje navode tužitelja koji bi se odnosili na "još veću štetu" koja da bi nastala tužitelju kao posljedica popravka predmetnog vozila kod tuženika i radi koje je tužitelj servisu Auto Hrvatska Automobili d.o.o. radi popravka navodno platio 64.949,20 HRK. Osporava da bi uzroci eventualnog naknadnog kvara predmetnog vozila kao i njegov daljnji popravak kod ovog servisa bili u ikakvoj uzročno- posljedičnoj vezi s radovima na popravku predmetnog vozila, pa se ujedno sukladno tome osporava i bilo kakva odgovornost tuženika za bilo kakvu štetu nastalu tužitelju, a koja bi bila u svezi s radovima popravka vozila izvršenim po tom servisu. Ističe kako po završetku popravka od strane tuženika i prilikom preuzimanja od strane tužitelja vozilo nije imalo nikakvih materijalnih nedostataka, što je potvrdio u tužbi i sam tužitelj, a sve da su i postojali nekakvi skriveni nedostaci vozila i kad bi isti uopće bili u uzročno - posljedičnoj vezi s radovima od strane tuženika, tužitelj da je o takvim eventualno naknadno uočenim skrivenim nedostacima (i to baš specificiranjem tuženiku koji bi to točno bili nedostaci, a da bi bili povezani s radom tuženika) bio dužan obavijestiti tuženika u roku od mjesec dana od otkrivanja takvih nedostataka (i omogući ti mu da pregleda vozilo kako bi mogao eventualno utvrditi osnovanost takvog prigovora tužitelja i posljedično tome eventualno otkloniti nedostatak i/ili štetu ukoliko se pokaže da bi isti proizlazili kao posljedica radova tuženika), a što u konkretnom slučaju tužitelj nije napravio već je svojevoljno vozilo dao na popravak kod servisa Auto Hrvatska Automobili d.o.o., čime je tužitelj sve i kada bi njegov zahtjev bio osnovan – a nije, prekludiran u pravu na postavljanje zahtjeva naspram tuženika kao izvođača s osnova otklanjanja bilo kakvih eventualnih materijalnih nedostataka izvršenog posla od strane tuženika i/ili štete kao posljedice radova tuženika. Tek po urednoj obavijesti tužitelj bi stekao pravo pozvati tuženika na uklanjanje nedostataka te ostaviti mu za to primjeren rok, a što u konkretnom slučaju također nije napravio, te je na takav način tuženika onemogućio u pravu i obvezi da tužitelju ukloni eventualno uočene skrivene nedostatke i to čak bez ikakve naknade, jer tuženik izričito tvrdi da je bio spreman i da bi tužitelju otklonio sve eventualne nedostatke na vozilu ukoliko bi o istima bio pravodobno obaviješten i ukoliko bi isti bili posljedica njegova rada, štoviše da bi to bio spreman čak i dan-danas napraviti da je to tužitelj na valjani način zatraži, međutim u postojećoj situaciji kada je tužitelj svojevoljno i bez obavijesti i pružanja mogućnosti tuženiku da utvrdi i pregleda nedostatke odveo vozilo na popravak kod servisa Auto Hrvatska Automobili d.o.o. i tamo vjerojatno obavio određene radove uz naknadu (koju naknadu kod tuženika ne bi ni imao) te s obzirom da je zbog toga danas više nemoguće izvršiti pregled vozila i utvrditi da li bi se uopće radilo o nedostacima ili šteti koju bi bio u obvezi otkloniti tuženik, objektivno da je nemoguće tražiti od tuženika da i danas unatoč postojanju svoje dobre volje ispuni eventualnu obvezu na otklanjanju eventualno naknadno utvrđenih skrivenih nedostataka vozila i/ili štete ukoliko bi se dokazalo da je tuženik o istima pravodobno obaviješten od strane tužitelja i da su u uzročno-posljedičnoj vezi s radovima tuženika. Nadalje, ističe da osporava i visinu popravka i opravdanost stavki u računu servisa Auto Hrvatska Automobili d.o.o., za koji trošak tužitelj nije dokazao ni da mu je i nastao i u kojem iznosu. Sve kada bi se utvrdilo i dokazalo da je tužitelju i nastala eventualna šteta kao posljedica radova obavljenih od strane tuženika, ističe kako je oštećenik uvijek dužan sukladno svojim mogućnostima što više smanjiti štetu, pa se u tom smislu osporava i ekonomska opravdanost popravka vozila u iznosu sukladno računu servisa Auto Hrvatska Automobili d.o.o., a sve uzevši u obzir i vrijednost samog vozila u to vrijeme. Nadalje, protivi se i tijeku zatraženih zateznih kamata.

3. Općinski sud u Gospiću rješenjem poslovni broj Pn-23/2022-6 od 13. listopada 2022. oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i po pravomoćnosti rješenja spis ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Očitujući se na prednje navode tuženika tužitelj navodi kako nije točno da tužitelj nije obavijestio tuženika o kvaru na vozilu nakon drugog popravka vozila od strane tuženika. Nakon preuzimanja vozila od tuženika u svibnju 2022. vozač tužitelja FZ da je ostao u kvaru s predmetnim vozilom na autocesti Zagreb - Karlovac na putu za Karlovac nakon povratka iz Osijeka. Direktor tužitelja i sam vozač odmah da su kontaktirali tuženika te ga obavijestili da je vozilo ponovno ostalo u kvaru, nakon čega je tuženik rekao da je to nemoguće te im nije ponudio nikakvu pomoć pa su bili prisiljeni sami pozvati vučnu službu i vozilo otpremiti u najbliži ovlašteni servis, u konkretnom slučaju Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Komunikacija između tužitelja i tuženika da se nastavila putem telefona i Whatsapp poruka ali tuženik da se niti jednom nije ponudio pregledati vozilo niti otkloniti kvar koji je njegovom greškom nastao iako je o svemu bio obaviješten od strane direktora tužitelja, a sad tvrdi suprotno. U prilog prednjih navoda dostavlja među strankama ostvarenu pisanu komunikaciju te izvadak Zagrebačke banke br. 114 o plaćanju računa ispostavljenog za popravka vozila od strane Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Također, uz već predloženo, predlaže izvesti dokaz saslušanjem svjedoka FZ.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik ustraje pri navodima kako tužitelj nije dokazao postojanje aktivne legitimacije niti da je pravovremeno, na propisani način obavijestio tuženika o eventualnim nedostacima, dok iz priloženih Whatsapp poruka jasno proizlazi kako je tužitelj odbio pružiti tuženiku mogućnost da pregleda i eventualno popravi predmetno vozilo.

Pored već predloženog, u nastavku postupka, predlaže izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka TZ te izvršiti uvid u fotografije sačinjene prilikom radnje popravka predmetnog vozila.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RZ (stranice 61-62 spisa), FZ (stranice 62-63 spisa), svjedoka DZ (stranice 64-65 spisa), TZ (stranica 71 spisa) zastupnika po zakonu tužitelja ŠZ (stranice 65- 66 i 80 spisa) i tuženika LZ (stranice 67-69 i 80-81 spisa), te je provedeno i vještačenje po vještaku prometne struke Danielu Sikiriću (stranice 97-114 spisa), koji je i saslušan tijekom postupka (stranica 132-134 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Isplatu iznosa od 12.508,22 EUR potražuje tužitelj od tuženika na ime naknade štete koja mu je nastala zbog neuredno izvršenog popravka teretnog vozila Peugeot Boxer, reg. oznake [registarska oznaka] od strane tuženika, uslijed čega je došlo do ponovnog kvara vozila te potrebe zamjene motora u ovlaštenom servisu.

9. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

10. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da je popravak izvršen sukladno pravilima struke, da vozilo prilikom preuzimanja nije imalo nedostataka te da eventualni kasniji kvar nije u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim radom. Također ističe da ga tužitelj nije pravodobno i uredno obavijestio o nedostacima kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

11. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:

Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Čl. 590. ZOO-a je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Čl. 597. ZOO-a je propisano da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Prema odredbi čl. 604. naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, dok prema odredbi čl. 605. ZOO-a ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od dana njegova otkrivanja.

Prema odredbi čl. 608. ZOO-a naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjereni rok. On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.

12. Kako bi utvrdio sporne, a odlučne činjenice sud je najprije izveo personalne dokaze.

12.1. Svjedok RZ zaposlenik Auto Hrvatska Automobili d.o.o. u Karlovcu u svom iskazu je naveo da im je 11. ili 12. svibnja 2022. došlepano vozilo Peugeot Boxer, u vlasništvu PRIME 1 d.o.o. uz prigovor da nema snage te da je dimilo. Oni da su utvrđivali samo stanje vozila, ali ne i što je uzrok toga stanja. Pregledom vozila da je utvrđeno da nedostaje rashladno sredstvo, a količina ulja da je bila ispod minimuma. Nakon dolijevanja rashladnog sredstva vozilo da je dva puta teško "zavrtilo" i nakon pokretanja iznadprosječno dimilo. Navodi da su demontirali "turbo", a isti da je imao nedozvoljenu zračnost, da su odradili test injektora te da su isti bili neispravni. Kako mu je u telefonskom razgovoru ŠZ rekao da je to vozilo već bilo na popravku da mu je savjetovao da vozilo odveze kod te osobe koja je već vršila taj popravak, da se oni ne petljaju. ŠZ da mu je na to rekao da će kontaktirati gospodina koji je vršio popravak. Dan, dva nakon ovog razgovora ponovno da ga je kontaktirao ŠZ i ponovno upitao da li oni mogu popraviti vozilo. On da mu je odgovorio da je po njegovom mišljenju popravak vozila tu neisplativ, a obzirom da se motor već popravljao oni da ne mogu stajati iza tog posla. Preporučio mu je zamjenu cijelog motora i poslao ponudu. Nakon nekoliko dana ŠZ da ga je nazvao i prihvatio ponudu tako da su izvršili zamjenu motora. Za predmetno vozilo da ga nije kontaktirao nitko osim ŠZ. Da je vozilo u vlasništvu društva tužitelja da je utvrdio prilikom otvaranja radnog naloga u koji upisuju podatke o vozilu koje je utvrdio na temelju knjižice vozila, a radi se o broju šasije, registarskim oznakama i dr.

12.2. Svjedok FZ, zaposlenik tužitelja, u svom iskazu navodi da je u veljači 2022. vozio službeno vozilo Peugeot Boxer iz Trilja prema Karlovcu. Na putu, negdje oko 20 km prije [adresa], vozilo da se pokvarilo i stalo. Vučnom službom da je prevezeno u automehaničarsku radnju tuženika u [adresa] te je nakon otprilike mjesec dana popravljeno. Vozilo, koje je tada bilo u redu, da je preuzeo i prevezao ga u Dugu Resu. Nakon nekoliko dana na putu od Zagreba do Duge Rese u Lučkom da je začuo zvuk sličan onome kada padne lanac sa bicikla te je vozilo stalo. Vozilo da je opet, preko tuženika, prevezeno na popravak, najprije u Lučko, a zatim [adresa]. Kako je nakon preuzimanja vozilo ponovno stalo već kod kružnog toka u [adresa] (na oko 200 m od tuženikove radione) vozilo da je vratio u radionu, a u Dugu Resu da se vratio autom koji mu je dao tuženik. Tuženik da je vozilo "stavio na kompjuter", a iz njega da je kapalo ulje. Po preuzimanju vozila u [adresa] isto da je radilo ispravno kao i pri njegovom povratku iz [adresa] u [adresa]. Slijedio je vikend kad to vozilo nije voženo. Početkom idućeg tjedna misli da je s njim išao u Plomin, a potom u Zagreb kada je po povratku vozilo zadimilo i stalo uz paljenje signalne lampice negdje 20-ak kilometara prije Karlovca. Tom prilikom vozilom da je prevozio oko 20 do 25 m² keramičkih pločica. Prije tog trenutka na vozilu da nije primijetio ništa neobično. Vozilo da je tada bilo staro oko tri godine. Navodi i da je nazvao šefa kao i tuženika koji da mu je na upit što će dalje odgovorio da ga, ako mogu, dostave u [adresa]. Na poziv šefa vučna služba da je vozilo prevezla u Auto Hrvatska Automobili d.o.o. u Karlovac gdje je vozilo i ostalo na popravku, nakon čega, prema njegovim saznanjima više nije bilo problema.

12.3. Svjedok DZ, zaposlenik tuženika, u svom iskazu navodi da je vozač Peugeota po dolasku u radionicu tvrdio da je ostao bez goriva. Pregledom da su utvrdili da u motoru nema ulja, zbog čega vozilo nisu pokretali jer je bio blokiran. Nakon rastavljanja motora da su ustanovili da su otpali ventili i oštetili klipove pa je obavljena generalka i ugrađen drugi motor s originalnim dijelovima. Vozaču da je privremeno dano zamjensko vozilo. Nakon popravka da je provedena dijagnostika i probna vožnja bez utvrđenih grešaka te je vozač preuzeo vozilo. Nekoliko dana kasnije da je došlo do kvara turbine, koja je potom reparirana. I drugi put, tijekom probne vožnje prije preuzimanja, da su obavili dijagnostiku bez uočenih nepravilnosti. Ulje nije curilo. Dijagnostika da se ne provodi uvijek već ovisno o vrsti kvara.

12.4. Svjedok TZ, autoprijevoznik, u svom svjedočkom iskazu navodi da prevozi motorna vozila po servisima u RH i inozemstvu te da je više puta po nalogu LZ prevozio vozila. Sjeća se da je jednom prevezao kombi sa ceradom na relaciji [adresa], koji je preuzeo kod autoservisa na staroj cesti Zagreb-Karlovac. Kasnije da ga je LZ ponovno zvao radi prijevoza istog vozila iz okolice [adresa] u [adresa], ali posao nije prihvatio jer je bio na putu u Italiji, a naručitelju se žurilo.

12.5. Zastupnik po zakonu tužitelja ŠZ u svom iskazu pridružio se iskazu FZ u pogledu slijeda događaja te nadodao da je , kada je vozilo posljednji put stalo, putem WhatsApp i SMS poruka obavijestio tuženika o lokaciji vozila te mu dostavio kontakte osoba kod kojih se nalazio, no tuženik da nikoga nije kontaktirao niti je pokušao organizirati popravak. Vozilo da se prethodno pokvarilo na autoputu, a kako tuženik nije mogao organizirati specijalnu vuču, tužitelj da je to učinio sam. Vozilo da je 17. svibnja 2022. prevezeno u Auto Hrvatska Automobili d.o.o., ovlašteni servis za Peugeot, gdje je pregledano, a popravak da je započeo 31. svibnja 2022., nakon što je vozilo ondje stajalo oko 2 tjedna. Navodi da je utvrđeno da je rashladna tekućina ušla u motor, ulje u ispušni sustav, da se raspala turbina te da je motor postao neupotrebljiv. Servis da je preporučio ugradnju repariranog motora s garancijom jer bi popravak postojećeg bio neisplativ. Kako tuženik nije poduzeo ništa niti je preuzeo vozilo, koje je tužitelju (zbog ugovorenih obveza i penala prema poslovnim partnerima) bilo nužno za posao da je prihvatio ponudu servisa. Nakon zamjene motora vozilo da već godinu dana funkcionira bez problema. Prije davanja naloga za popravak telefonski da je obavijestio tuženika o utvrđenim kvarovima i preporuci servisa, s tim da tuženiku nije dao neki posebni rok za popravak. Nakon što su mu djelatnici servisa potvrdili da ih nitko nije kontaktirao u vezi vozila da je obavijestio tuženika da će angažirati servis i da više ne treba nikoga slati. Sve stavke računa iz ovlaštenog servisa da se odnose isključivo na zamjenu motora. U vrijeme događaja vozilo da je bilo u vlasništvu tužitelja.

12.6. Zastupnik po zakonu tuženika LZ u svom iskazu navodi da su rastavili motor i utvrdili da je ostao bez ulja to fotografirali i tužitelju poslali fotografije. Izvršili su zamjenu motora (iskorišten blok starog motora, a nosač je bio puknut) nakon čega je vozilo zajednički pregledano i testirano. Nakon posljednjeg kvara da je ponudio organizirati prijevoz čim mu se vozač vrati ali da je tužitelj inzistirao na hitnosti i potom odlučio vozilo predati Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Navodi i da je bio spreman snositi troškove prijevoza i popravka te zajedno s njihovim djelatnicima pregledati vozilo, a čak da je unaprijed osigurao zamjenski motor s garancijom. Smatra da je uzrok kvara mogao biti i ljudski faktor ili preopterećenje vozila, osobito jer je naknadno ugrađen zračni jastuk. Ističe kako radovi koje je naplatila Auto Hrvatska Automobili d.o.o. nisu povezani s njegovim zahvatima. Turbina da je jednom reparirana i naplaćena te da mu tužitelj nije izjavio raskid ugovora niti je on kontaktirao Auto Hrvatska Automobili d.o.o. u vezi vozila.

13. Na prijedlog tužitelja sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Danielu Sikiriću kojeg je tijekom postupka i saslušao. Zadatak vještaka bio je utvrditi koji je bio uzrok kvara tužiteljevog vozila kada ga je šlep služba prvi put dovezla kod tuženika na popravak, je li tuženik izvršio popravak, jesu li naknadni kvarovi u uzročno-posljedičnoj vezi sa popravkom tuženika; ukoliko jesu, je li popravak kod Auto Hrvatska Automobili d.o.o. u uzročno-posljedičnoj vezi s ranijim popravcima tuženika, jesu li stavke iz računa Auto Hrvatska Automobili d.o.o. broj 4485/11554 od 30. lipnja 2022. opravdane odnosno mogu li se dovesti u svezu sa potrebnim popravkom.

13.1. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da se uzrok kvara koji je nastupio na teretnom automobilu Peugeot Boxer reg. oznake [registarska oznaka] dana 31. ožujka 2022. najvjerojatnije nalazio u neispravnosti sistema za ubrizgavanje goriva. Ovo "najvjerojatnije" iz razloga što spisu ne prileže testovi dijagnostike vozila poslije prvog kvara, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi što bi bio uzrok kvara. Međutim, imajući u vidu fotografije oštećenja motora koje je priložio tuženik zaključuje da je do takvih oštećenja došlo zbog nepravilnog izgaranja goriva, odnosno zbog neispravnosti sistema za ubrizgavanje goriva. Nepravilno izgaranje goriva u cilindru da rezultira vrlo visokim temperaturama izgaranja što za posljedicu ima topljenje sklopova u cilindru (klip, glava motora, ventili), a što da se u konkretnom slučaju i dogodilo temeljem priloženih fotografija.

Prema računu automehaničarskog obrta [obrt] od dana 15. travnja 2022. (račun br. 25/2022), proizlazi da su bila zamijenjena dva injektora (brizgaljke), dok drugi elementi sistema za ubrizgavanje goriva nisu mijenjani. Iz tog razloga da je mišljenja da je u automehaničarskom obrtu [obrt] uklonjena posljedica, ali ne i uzrok osnovnog kvara. Dakle, posljedica nepravilnog izgaranja goriva da je bila oštećenje glave motora, ventila, klipa… koje dijelove je tuženik očito zamijenio i taj dio popravka motora uradio tehnički ispravno, čime se može objasniti da je vozilo nakon prvog popravka prošlo još određenu kilometražu do ponovnog kvara.

Nadalje, popravci koji su rađeni od strane tuženika da nisu u uzročno- posljedičnoj vezi sa naknadnim kvarom predmetnog osobnog vozila, već da su ti naknadni kvarovi opet bili posljedica neispravnosti sistema za ubrizgavanje goriva, koji su bili posljedica i prvog kvara. Kako neispravnost sistema za ubrizgavanje goriva nije otklonjena pri prvom popravku vozila u automehaničarskom obrtu [obrt], nedugo nakon tog popravka vozila, zbog istog uzroka da je uslijedio i naknadni kvar. Da se osnovni uzrok kvarova, kako prvog, tako i naknadnog, nalazio u neispravnosti sistema za ubrizgavanje goriva da proizlazi i iz testova injektora (brizgaljki) koji su rađeni u Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Karlovac nakon drugog kvara na vozilu, a koji testovi su pokazali nepravilnost pri ubrizgavanju goriva.

Nepravilno izgaranje goriva kod dizelskog motora dovodi do oštećenja turbopunjača, klipova, glave motora, cilindrima… Pri takvom opsegu oštećenja sklopova pogonskog motora vozila da ekonomski nije opravdano vršiti zamjene oštećenih dijelova sklopova već da je ekonomičnije zamijeniti čitavi pogonski motor, kako je to i napravljeno u servisu Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Karlovac stoga da su stavke iz računa Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Karlovac broj 4485/44551/3 od 30. lipnja 2022. opravdane i mogu se dovesti u svezu sa potrebnim popravcima.

13.2. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik prigovorio utvrđenom uzroku. Prema mišljenju tuženika vještak nije u potpunosti analizirao iskaze svjedoka i stranaka niti je temeljem raspoložive dokumentacije mogao utvrditi uzrok kvara predmetnog vozila (čak ni sa vjerojatnošću) obzirom da prilikom popravka servis Auto Hrvatska Automobili d.o.o. u konkretnom slučaju nije uopće utvrđivao uzrok kvara vozila, niti je vršen izvid štete niti osiguranje dokaza, temeljem kojih bi se moglo točno utvrditi oštećenje dok iz ispisa injektora ne proizlazi za koje točno vozilo su rađeni, niti datum 15. lipnja 2022. odgovara datumima za koje sam tužitelj i svjedok RZ navode da je vršena dijagnostika. Kilometraža koja je napravljena vozilom do ponovnog kvara po ocjeni tuženika predstavlja znatniju kilometražu koju vozilo s neispravnim sistemom za ubrizgavanje goriva (u kombinaciji sa prijevozom tereta) ne bi moglo prijeći, a da isti kvar nije prethodno otklonjen ili postojao. Određenu kilometražu da bi možda prešlo, ali toliku ipak ne.

13.3. Na ročištu glavne rasprave vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja te nadodao kako zračni jastuci nemaju utjecaja na rad motora niti bi zamjenu istih bilo moguće dovesti u vezi sa kvarovima motora. Također, niti opterećenost predmetnog vozila (pločicama ili bilo kojim drugim teretom) da se ne bi mogla dovesti u svezu sa kvarovima motora jer se radi o teretnom vozilu koje i jest dizajnirano za prijevoz tereta. Pojašnjava kako zaključke nije temeljio samo na iskazima svjedoka, već i na priloženoj dokumentaciji, posebno izgledu fotografija oštećenja sklopova motora koje je priložio tuženik te rezultatima testova injektora odrađenih u AUTO HRVATSKA d.o.o. Pri tome napominje da se iz tih testova ne može zaključivati da li se radi o konkretnom vozilu tužitelja, pa zaključak o tom prigovoru ostavlja sudu. Dakle, ako se testovi injektora odnose na vozilo tužitelja te imajući u vidu fotografije oštećenja sklopova motora, zajednički nazivnik za oba kvara da bi bio neispravnost u sustavu ubrizgavanja goriva. Kilometraža prijeđena između dva popravka vozila da nije značajna te da je i tu kilometražu vozilo moglo prijeći ako je sustav za ub rizgavanje goriva bio neispravan, jer neće u svakom slučaju doći do značajnog oštećenja motora koji će blokirati njegov rad. Naime, nepravilno ubrizgavanje goriva na pogonski motor može utjecati na način da motor ne ispostavlja punu snagu, da vozilo prekom jerno dimi, da vozilo radi neravnomjerno i slično, a što vozač ne mora primijetiti ako ne obraća pažnju baš na te stvari. Da je tuženik popravio sustav za ubrizgavanje goriva kada ga je tužitelj prvi put dovezao u servis najvjerojatnije da ne bi došlo do naknadnog kvara i troškova popravka u Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Izgled oštećenja sklopova motora da upućuje na zaključak da se radi o nepravilnom izgaranju goriva u komori za izgaranje. Tuženik da je očito popravio posljedicu neispravnog sustava za ubrizgavanje goriva, a ta posljedica da je bila oštećenje glave, klipa, ventila…. Ponovni kvar da nije bio uzrokovan neadekvatnim popravkom tih dijelova već da je do kvara došlo zbog toga što je u vozilu i dalje postojao kvar u sustavu za ubrizgavanje goriva , a kojeg po njegovom mišljenju tuženik nije uklonio pri prvom popravku. Za utvrđivanje uzroka kvara da je potrebno napraviti dijagnostiku vozila, a po potrebi i rastavljanje sklopova vozila. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je oba puta napravio dijagnostiku međutim, takav dokaz ne prileži spisu, što ne znači da ona nije napravljena. Međutim, tuženik da je priložio fotografije, a testovi injektora vozila da ukazuju na neispravno ubrizgavanje goriva, odnosno ubrizgavanje viška goriva. S obzirom da višak ubrizganog goriva stvara vrlo visoke temperature u cilindru motora, može doći do oštećenja sklopova motora u vidu njihova taljenja, pucanja i slično. Prema tome njemu da je tehnički prihvatljivo zaključiti da je naknadno oštećenje motora moglo doći zbog neispravnog sustava za ubrizgavanje goriva. Neispravni injektori da ukazuju na uzrok kvara, a što da se poklapa i sa izgledom oštećenja motora prema fotografijama koje je priložio tuženik. Od ostale dokumentacije Auto Hrvatska Automobili d.o.o. da postoji radni nalog i račun popravka, dok fotografije nisu priložene. Ukoliko u spisu ne bi postojale fotografije koje je priložio tuženik, tada da svoj zaključak da ne bi mogao temeljiti na tome da je uzrok prvog kvara bio u neispravnom sistemu za ubrizgavanje goriva.

13.4. Punomoćnik tuženika prigovorio je i usmenoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka navodeći kako isti nije na decidiran način odgovorio na postavljena mu pitanja niti je dao objektivno provjerljive odgovore kojima bi objasnio točnu tehničku mogućnost isključenja bilo kakvih kvarova kao uzroka popravaka vršenih kod servisa Auto Hrvatska Automobili d.o.o. držeći da se temeljem ovakvog nalaza i mišljenja vještaka ne može smatrati dokazanim što bi uopće bio točan uzrok kvara vozila prilikom popravka u Auto Hrvatska Automobili d.o.o. Neovisno o prednje navedenom tuženik da ne osporava zaključak vještaka kako popravak tuženika nije u uzročno - posljedičnoj vezi s naknadnim popravcima u kom smislu da posebno treba cijeniti i opasku samog vještaka u pogledu priloženih ispisa testova injektora.

Konačno, tuženik smatra kako iz provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi tužitelj prije svega bio ovlašten potraživati predmetne troškove, budući isti nije niti dostavio dokaz da bi bio vlasnikom predmetnog vozila, a jednako tako nije dokazano i da bi tuženik po bilo kojem osnovu bio dužan isplatiti tužitelju utužene iznose. U najgoroj varijanti po tuženika, tužitelja da ne bi moglo pripadati pravo i na povrat sredstava plaćenih tuženiku i na isplatu sredstava plaćenih Auto Hrvatska Automobili d.o.o., jer po tome ispada da sam tužitelj ne bi za ni jedan ni drugi popravak platio ikakav iznos. Iako se tuženik ne slaže s zaključkom vještaka glede mogućnosti prelaska kilometraže vozila s neispravnim sistemom izgaranja, jer takvo što naprosto tehnički nije moguće u onolikoj kilometraži koju sam tužitelj i njegov djelatnik navode , ističe kako je upravo iz toga razvidno da je tužitelj od izvršenog djela od strane tuženika imao stanovitu korist korištenjem predmetnog vozila, pa ga ni u tom slučaju ne bi pripadalo pravo na povrat sredstava plaćenih tuženiku. Tuženik da je kako tijekom postupka tako i u svom iskazu jasno u više navrata potvrdio, s čim je i sam zastupnik po zakonu tužitelja bio dobro upoznat i prije pokretanja ovog postupka, da je tuženik bio tužitelju voljan izvršiti ponovni popravak i to bez ikakve naknade neovisno o svojoj odgovornosti koju ni tada nije smatrao, no tužitelj je takvo što odbio i nije omogućio tuženiku bilo kakve daljnje radove, već je svojevoljno inzistirao i dao vozilo na popravak u Auto Hrvatska Automobili d.o.o., što je slobodna volja tužitelja, ali za to da onda ne može ni u kom slučaju teretiti tuženika.

14. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručno, jasno, logično i uvjerljivo obrazloženo. Vještak je utvrdio da je uzrok kako prvog tako i naknadnog kvara najvjerojatnije bio u neispravnosti sustava za ubrizgavanje goriva. Prilikom prvog popravka tuženik je otklonio posljedice nepravilnog izgaranja goriva (oštećenja glave motora, ventila i klipova), ali nije uklonio sam uzrok – kvar u sustavu ubrizgavanja. Zbog toga je došlo do ponovnog nepravilnog izgaranja goriva, stvaranja prekomjernih temperatura i konačnog teškog oštećenja motora. Vještak je posebno istaknuo da, da je sustav ubrizgavanja goriva bio pravilno dijagnosticiran i saniran prilikom prvog popravka, do naknadnog kvara najvjerojatnije ne bi došlo. Nadalje je utvrdio da je, s obzirom na opseg oštećenja, zamjena kompletnog motora u ovlaštenom servisu bila tehnički i ekonomski opravdana te da su stavke iz računa servisa Auto Hrvatska Automobili d.o.o. u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim kvarom.

14.1. Sud nije prihvatio prigovore tuženika kojima osporava zaključak vještaka u pogledu uzroka kvara i postojanja uzročne veze. Naime, tuženik nije dostavio dokaz o provedenoj dijagnostici sustava ubrizgavanja goriva prilikom prvog popravka, iako tvrdi da je ista izvršena. Fotografije (prije i nakon popravka) koje je sam priložio potvrđuju opseg oštećenja karakterističan za nepravilno izgaranje goriva, a što se podudara sa rezultatima testiranja injektora. Ovdje valja naglasiti da test injektora nije samostalan i izoliran dokaz, već se on uklapa u cjelinu dokaza. Njegova vjerodostojnost proizlazi iz konteksta spisu priležećeg radnog naloga, danih ponuda, ispostavljenih računa, iskaza i kronologije događaja te ga vještak ne koristi kao jedini temelj zaključka već ga povezuje s fotografijama oštećenja.

14.2. Iskazi svjedoka FZ i zastupnika po zakonu tužitelja ŠZ u bitnome su suglasni po pitanju kronologije i obavještavanja te su u skladu sa materijalnim dokazima koje prileže spisu i zaključcima vještaka stoga im sud poklanja vjeru kao i svjedoku RZ čiji iskaz također korespondira sa materijalnim dokazima u spisu. Za naglasiti je da ovaj svjedok nema neposredan interes u ovom sporu. S druge strane sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu zastupnika po zakonu tuženika LZ kao ni njegovom zaposleniku DZ jer navodi o dijagnostici nisu potkrijepljeni dokumentacijom, a alternativni uzroci (opterećenje, zračni jastuci) nisu potvrđeni vještačenjem. I sam vještak nalazi kako njihovi iskazi o izvršenim popravcima ne korespondiraju izdanim račun ima stoga sud ocjenjuje da su njihovi iskazi dani u cilju umanjenja odgovornosti tuženika.

15. Obzirom je među strankama bio sklopljen ugovor o djelu prema kojem izvođač odgovara za pravilno izvršenje posla te za nedostatke djela sud je provedenim dokazima utvrdio kako tuženik nije izvršio posao s pažnjom dobrog stručnjaka jer nije otklonio osnovni uzrok kvara te je time odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala kao posljedica ponovnog oštećenja motora.

15.1. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističe se da tuženik tijekom postupka nije osporavao da mu je upravo tužitelj podmirio dva računa koje mu je ovaj izdao za popravak predmetnog vozila, dok je tužitelj tijekom postupka dokazao da je podmirio i račun izdan od strane ovlaštenog servisa. Dakle, u konkretnom slučaju štetu je pretrpio tužitelj jer je učinjenim plaćanjem umanjena njegova imovina. Neovisno o navedenom radi se o vozilu koje je dva puta ranije, prije popravka u ovlaštenom servisu, popravljao tuženik po nalogu tužitelja, da je upravo tuženik direktno kontaktirao sa zastupnikom po zakonu tužitelja pa je tuženik, da je imao dvojbi glede vlasništva ili ovlaštenja tužitelja, bio u mogućnosti i dužan to provjeriti već prilikom prvog zaprimanja vozila, što nije učinio niti je takvo što tada bilo sporno. Svjedok RZ, zaposlenik servisa Auto Hrvatska Automobili d.o.o., prilikom zaprimanja vozila u servis vlasništvo nad istim utvrdio je uvidom u knjižicu vozila, na temelju koje je otvoren radni nalog (stranica 12 spisa) te je kao vlasnik evidentirano društvo tužitelja. Stoga, sud ocjenjuje ovaj prigovor tuženika paušalnim i neosnovanim.

15.2. Prigovor prekluzije sud također ne nalazi osnovanim jer iz iskaza saslušanih svjedoka kao i stranačkih iskaza te materijalnih dokaza (koji u tom dijelu nisu proturječni) proizlazi da je tuženik odmah telefonskim putem obaviješten o ponovnom kvaru, da mu je rečeno gdje se vozilo nalazi, da mu je opisan kvar, da mu je i kasnije javljeno da je vozilo prevezeno u servis, da mu je poslan i kontakt servisa te da mu je rečeno koje je dijagnosticirano stanje motora. Kako za urednu obavijest nije propisana posebna forma, već je dovoljno da izvođač bude upoznat s postojanjem nedostatka i njegovom naravi, sud izvodi zaključak da je na opisani način tužitelj u cijelosti postupio u skladu sa odredbama čl. 604. i 605. ZOO-a, unutar ostavljenog roka. Međutim, tuženik s druge strane nije organizirao pregled ili preuzimanje vozila, nije kontaktirao djelatnike ovlaštenog servisa niti je ponudio konkretan rok niti način otklanjanja kvara pa sud ovakvo ponašanje tuženika ne može dovesti u svezu sa tvrdnjama danima tijekom postupka da je bio spreman popraviti vozilo neovisno o svojoj krivnji. Za naglasiti je da se vozilo kod ovlaštenog servisa nalazilo dva tjedna prije popravka. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako mu je to bilo jedino teretno vozilo, da je imao ugovorene poslove uz rizik ugovorenih penala te da je vozilo već ranije bilo izvan funkcije dulje vrijeme. U takvim okolnostima tužitelj nije bio dužan neograničeno čekati postupanje tuženika. Sukladno odredbi čl. 346. i 349. ZOO -a vjerovnik je ovlašten poduzeti razumne mjere radi sprječavanja daljnje štete. U okolnostima kada je tužitelju vozilo bilo nužno za obavljanje poslovne djelatnosti, a kvar je onemogućavao njegovu uporabu, tužitelj je bio ovlašten poduzeti razumne mjere radi sprječavanja daljnje štete i osposobljavanja vozila dakle, angažiranje ovlaštenog servisa nakon izostanka konkretne reakcije tuženika predstavlja razumno i opravdano postupanje.

16. Prema ZOO-u izvođač odgovara za štetu koja nastane zbog toga što djelo nema potrebna svojstva ili nije izvršeno sukladno pravilima struke. Ugovorna obveza tuženika nije bila samo izvršiti određene radove, već otkloniti kvar na način da vozilo bude trajno i sigurno osposobljeno za redovitu uporabu. Šteta se sastoji u trošku koji je morao snositi radi zamjene motora, a koji je u izravnoj uzročno -posljedičnoj vezi s neurednim izvršenjem tuženika. Dosuđeni iznos od 12.508,22 EUR predstavlja (provedenim vještačenjem) dokazani i opravdani izdatak nužan za uspostavu ispravnog stanja vozila te se njime tužitelj, protivno shvaćanju tuženika, ne dovodi u povoljniji položaj, već u onaj u kojem bi bio da je tuženik svoju obvezu izvršio uredno i stručno.

Stoga, slijedom navedenog sud utvrđuje da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu: protupravnost u vidu neurednog ispunjenja ugovorne obveze, šteta, uzročno-posljedična veza i krivnja; te je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u cijelosti.

Na priznati iznos sud je tuženiku naložio platiti tužitelju i zatezne kamate, a sama odluka kamatama (uređenima na stranici 132 spisa) donesena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose (točka I. izreke presude).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav tužbe, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima održanima 14. ožujka 2023., 12. svibnja 2023., 2. lipnja 2023., 6. prosinca 2024. i 16. veljače 2026., sve sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te za sastav podnesaka od 30. siječnja 2023. i 8. prosinca 2025., sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife; za svaku nabrojanu radnju tužitelja pripada nagrada u visini od po 100 bodova (vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife) što iznosi 1.600,00 EUR, što uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 2.000,00 EUR, a na koji iznos valja nadodati materijalni trošak vještačenja u iznosu od 699,98 EUR kao i iznose sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 171,53 EUR i presudu u iznosu od 85,77 EUR (polovina iznosa), sukladno čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) i Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) što sveukupno iznosi 2.957,28 EUR. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a po nižoj stopi dok je u preostalom dijelu, iznos od 85,77 EUR, koji se odnosi na daljnje zatraženi trošak na ime sudske pristojbe na presudu odbijen kao neosnovan .

U Zadru 16. ožujka 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima,

- tuženiku po punomoćnicima,

- u spis.