Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: Povrv-48/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja SKM Solutions d.o.o., Zagreb, Ulica Nikole Pavića 17, OIB:96009136453, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HUDEK - TRGOTRANS d.o.o., Biljevec, Biljevec 77, OIB:66718146008, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, u sporu male vrijednosti radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 18. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TR, direktora tužitelja UR i punomoćnika tuženika Marka Hreljca, 16. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina, poslovnog broja: UPP/OS-Ovrv-724/2023 od 14. studenoga 2023., u kojem se tuženiku nalaže u roku od 8 dana platiti tužitelju

iznos od 2.174,34 eura sa zateznom kamatom koja teče

na iznos od 371,25 eura od 28. veljače 2023. do isplate na iznos od 1.803,09 eura od 29. travnja 2023. do isplate

po stopi od 10,50% godišnje u razdoblju do 30. lipnja 2023., po stopi od 12,00% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 12,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 12,25% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 11,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. i po stopi od 10,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena,

kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zateznom kamatom koja teče od 14. studenoga 2023. do isplate po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,25% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. i po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.068,20 eura sa zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2026. pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 14. studenoga 2023. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina pod brojem: UPP/OS-Ovrv-724/2023. Po prigovoru tuženika sud je donio rješenje 19. ožujka 2024. poslovnog broja: Povrv-31/2027-3 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika podnio na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda otvorenih stavaka na dan 13. listopada 2023., a iz koje isprave je vidljivo da tražbina tužitelja iznosi ukupno 2.174,34 eura. Ističe se da je navedena isprava podobna za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22).

3. Tuženik u prigovoru kojeg je istaknuo protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ističe da rješenje o ovrsi osporava u cijelosti. Obrazlaže da vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ne udovoljava zahtjevima iz čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona s obzirom da u njoj nisu naznačeni predmet, vrsta i opseg navodne novčane obveze pa tako tuženik ne zna na što se tražbina uopće odnosi. Ističe nadalje da tuženik u svojim poslovnim knjigama nema evidentirano utuženo potraživanje tužitelja.

4. Tužitelj je činjenično i pravno determinirao predmet tužbenog zahtjeva u svom podnesku od 19. travnja 2024. te u istome ističe da je tuženikov prigovor paušalan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka. Tužitelj ističe da se tražbina odnosi na nepodmireno dugovanje tuženika iz računa broj 10/1/1 od 20. veljače 2023. u iznosu od 371,25 eura i računa broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. u iznosu od 1.803,09 eura. Pojašnjava da se računi odnose na naknadu za izvršene radove na kamionskoj autopraonici tuženika te je tužitelj koji je ovlašten za servis samoposlužnih i automatskih praonica izvršio uslugu ugradnje inverterskog varijabilnog upravljača pogona (Altivar) i regulacije senzora početne pozicije, a koja usluga se odnosi na račun broj 10/1/1. U odnosu na račun broj 22/1/1 tužitelj je izvršio uslugu ugradnje Altivara ATV312HO75N4 0,75 kW 380 V sa uključenim programiranjem i zamjenu ležajeva na kotačima praonice, regulaciju pogona i pogonskog motora autopraonice, ugradnju Altivara, ugradnju i zamjenu sklopnika pogona i sklopnika vodoravne četke, regulaciju Altivara i regulaciju praonice. Na računima je zaračunat i putni trošak u iznosu od 0,40 eura po prijeđenom kilometru na relaciji od adrese tužitelja u Zagrebu, Nikole Pavića 17 do adrese tuženika, a koja relacija u jednom smjeru iznosi 90 km.

5. Tuženik u svom podnesku od 6. lipnja 2024. ističe da nije sporno tužiteljevo izvršenje predmetnih usluga i ugradnje dijelova koji su fakturirani predmetnim računima, već je sporna kvaliteta izvršene usluge i kvaliteta ugrađenih dijelova. Ističe da je tužitelj u dva navrata i to 11. veljače 2023. i 17. travnja 2023. vršio popravak autopraonice te i da je tužitelj tuženiku izdao jamstvo za jamstveni rok od 12 mjeseci, a koji jamstveni rok je počeo teći 17. travnja 2023. Međutim, nakon svega desetak dana predmetna praonica ponovno je prestala raditi uslijed nekvalitete ugrađenih dijelova te nekvalitetno izvedenih radova od strane tužitelja. Budući da unatoč pozivima tužitelj je odbijao izvršiti popravak u skladu sa jamstvom tuženik je odbio tužitelju platiti utužene račune.

6. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže provesti slijedeće dokaze:

- čitanje dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis,

- saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika,

- saslušanje svjedoka RR i ĐR,

- provedbu vještačenje elektrotehničke struke,

- traženje podataka od Porezne uprave o pravu na korištenje prava na odbitak pretporeza za tražbine iz utuženih računa.

7. Tuženik u dokaznom postupku predlaže provesti slijedeće dokaze:

- čitanje dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis,

- saslušanje zastupnika po zakonu tuženika ĆR (tuženik je od ovog dokaznog prijedloga odustao na ročištu koje je održano 19. ožujka 2025.),

- provedbu elektrostrojarskog vještačenja.

8. U dokaznom postupku sud je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja UR, provedeno je kombinirano elektro-strojarsko vještačenje uz uviđaj na licu mjestu po vještacima strojarske struke Aleksandru Makovcu i elektrotehničke struke PR koji su u spis dostavili pisane nalaze te i saslušani na ročištu za glavnu raspravu. Uz sve to sud je pročitao i svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis i to:

- izvod otvorenih stavki na dan 13. listopada 2023. (list 9 spisa),

- račun broj 10/1/1 od 20. veljače 2023. na iznos od 371,25 eura ( list 54 spisa),

- račun broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. na iznos od 1.803,09 eura (list 55 spisa),

- izjava o jamstvenom roku za izvedene radove (list 56 spisa),

- email korespondencija (listovi 57 do 61 spisa),

- izvod otvorenih stavki na dan 31. srpnja 2023. (list 62 spisa),

- dokumentacija dostavljena za potrebe provedbe elektro-strojarskog vještačenja (listovi 143 do 282 spisa).

9. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 18. veljače 2026. sud je odbio prijedlog tuženika za dopunu elektro-strojarskog vještačenja, a to iz razloga što su u postupku imenovani vještaci Hrvoje Matotek i Aleksandar Makovec po mišljenju suda svoje nalaze dali stručno te su i na prigovore tuženika dali jasne i za sud u potpunosti prihvatljive odgovore u povodu prigovora pa posljedično nije potrebno provoditi dopunu vještačenja. Također, odlučeno je i da se dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem svjedoka RR i ĐR neće provesti budući da se odlučno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu može utvrditi bez provedbe ovih dokaza.

10. Sud je na temelju čl. 221.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) od nadležne Porezne uprave zatražio podatak o korištenju prava na odbitak pretporeza po računu broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. te je u spis zaprimljen dopis Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Ivanec od 23. svibnja 2024. (list 75 spisa) iz koje proizlazi da je tuženik navedeni račun evidentirao u knjizi primljenih računa za razdoblje od 1. svibnja do 31. svibnja 2023. te i da je koristio pravo na odbitak pretporeza. Vezano za korištenje prava na odbirak pretporeza po računu broj 10/1/1 od 20. veljače 2023. sud je pozvao tuženika na očitovanje dopisom poslovnog broja Povrv-31/2024-6 od 6. svibnja 2024. i to u skladu sa čl. 221.b st. 4. ZPP-a. U povodu poziva tuženik se u postupku nije decidirano izjasnio o tome da li je koristio ili ne pravo na odbitak pretporeza po ovom računu pa se u ovom postupku ima primjenjivati pretpostavka iz spomenutog čl. 221.b. st. 4. ZPP-a prema kojem se smatra da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza.

11. Za dan 17. prosinca 2024. određeno je ročište za glavnu raspravu na koje na početak ročišta nije pristupio uredno pozvani predstavnik tužitelja te budući da se tuženik nije upustio u raspravljanje sud je donio rješenje poslovnog broja Povrv- 31/2024-19 od 17. prosinca 2024. i to u skladu sa čl. 295. st. 2. ZPP-a. U kasnijem tijeku postupka po tužiteljevom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje sud je raspravnim rješenjem poslovnog broja Povrv-31/2024-23 dopustio povrat u prijašnje stanje te i ukinuo ranije citirano rješenje poslovnog broja Povrv-31/2024-19. Naime, sud smatra da postoje opravdani razlozi za propuštanje ročišta održanog 17. prosinca 2024. od strane predstavnika tužitelja u smislu čl. 117. st. 1. ZPP-a. Ističe se da je sud prihvatio argumentaciju tužitelja u smislu opravdanosti izostanka, a posebice je uzeo u obzir da je direktor tužitelja minimalno zakasnio na sporno ročište.

12. Budući da je glavna rasprava koja je kod Trgovačkog suda u Varaždinu održana 18. veljače 2026. u skladu sa čl. 315. st. 3. ZPP-a zbog promjene raspravnog suca počela iznova sud je pozvao stranke na izjašnjenje u smislu čl. 315. st. 3. ZPP-a te su punomoćnici stranaka izjavili da se ne protive da se pročitaju zapisnici o izvedenim dokazima u dosadašnjem tijeku postupka. Posljedično sud je raspravnim rješenjem odlučio da se u ovom postupku izvedeni dokazi neće ponovno provoditi već će se pročitati zapisnici o izvedenim dokazima.

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

14. Tužitelj, dakle, tužbenim zahtjevom traži isplatu ukupnog iznosa od 2.174,34 eura zajedno sa zateznim kamatama s time da se tražbina odnosi na račun broj 10/1/1 od 20. veljače 2023. u iznosu od 371,25 eura i račun broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. u iznosu od 1.803,09 eura.

15. Sud navodi da između stranaka činjenično nije sporno slijedeće:

- da je tužitelj prema tuženiku izvršio usluge – ugradnje Altivara i regulacije senzora na automatskoj praonici za kamione u vlasništvu tuženika za koje izvršene usluge su ispostavljeni utuženi računi broj 10/1/1 od 20. veljače 2023. u iznosu od 371,25 eura i broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. u iznosu od 1.803,09 eura,

- da je za izvedene radove po računu broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. tužitelj tuženiku izdao jamstvo uz jamstveni rok od 12 mjeseci koji je počeo teći 17. travnja 2023.,

- da se desetak dana nakon izvršene usluge po računu broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. pojavio kvar na automatskoj praonici zbog kojeg je ista prestala s radom.

16. Imajući u vidu navedeno nesporno činjenično stanje valja primarno zaključiti da su parnične stranke zasnovale ugovorni odnos i to ugovorni odnos iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) – ugovor o djelu – odnosno tužitelj se kao izvođač obvezao obaviti određeni posao, a tuženik kao naručitelj se obvezao platiti tužitelju naknadu.

17. Nadalje, iz ranije navedenog nespornog činjeničnog supstrata sud zaključuje da (a što između stranaka nije sporno) je tužitelj kao izvođač izvršio svoju osnovnu obvezu iz predmetnog ugovornog odnosa odnosno predmetni posao je obavljen s time da se ističe da je u svakom pojedinom računu točno navedena vrsta i količina obavljenog posla.

18. Ono što je činjenično / pravno sporno među strankama je pitanje da li je tužitelj radove iz utuženih računa izveo kvalitetno odnosno da li ugrađeni dijelovi imaju nedostatke, a što je sve imalo za posljedicu novi kvar na automatskoj praonici. Naime, tuženik u postupku tvrdi da je predmetna autopraonica, a nakon što je prethodno u dva navrata tužitelj vršio svoju uslugu i to 11. veljače i 17. travnja 2023., radila svega desetak dana te je praonica ponovno prestala raditi zbog nekvalitete ugrađenih dijelova i nekvalitetno izvedenih radova od strane tužitelja. Pri tom tuženik ističe da je tužitelj vezano za račun broj 22/1/1 izdao jamstvo za jamstveni rok od 12 mjeseci.

19. Prilikom saslušanja na glavnoj raspravi održanoj 17. veljače 2025. direktor tužitelja UR detaljno je pojasnio koju uslugu je tužitelj izvršio za tuženika, a vezano za sporno pitanje da li je usluga izvršena kvalitetno izjavio je da je ustanovljeno da autopraonica naknadno ne radi zbog kvara na pogonu četki, a to je kvar nevezan uz obavljeni servis tužitelja. Ovdje sud ističe da zastupnik po zakonu tuženika ĆR nije pristupio ročištu za saslušanje te i da je tuženik odustao od ovog dokaznog prijedloga pa posljedično sud nije imao mogućnost da sasluša direktora tuženika na sporna činjenična pitanja.

20. Upravo u svrhu utvrđenja da li je tužitelj svoje radove iz predmetnih računa izveo kvalitetno i prema pravilima struke odnosno radi utvrđenja je su li uzrok ponovnog kvara na autopraonici nekvalitetno izvedeni radovi ili ugrađeni dijelovi sud je odredio dokaz kombiniranim elektro-strojarskim vještačenjem uz uviđaj na licu mjesta te je spomenuti uviđaj obavljen 9. svibnja 2025. na kojem su bili prisutni zastupnici po zakonu stranaka te i sudski vještaci Aleksandar Makovec i Hrvoje Matotek.

21. Pisani nalaz vještak Aleksandar Makovec dostavio je u spis 5. lipnja 2025. (listovi 287 do 292 spisa) te je vještak dao mišljenje da je autopraonica mehanički ispravna te da je utvrđeno da postoji neispravnost elektromotora, a što je preduvjet za ispitivanje rada upravljačkog sustava Altivar. Vještak ističe da ispravnost pogonskih elektromotora nije spadala u radove koje je na autopraonici izvodio tužitelj.

22. Pisani nalaz vještak Hrvoje Matotek dostavio je u spis 30. srpnja 2025. (listovi 302 do 321 spisa) te je vještak zaključio da su usluge po utuženim računima pružene kvalitetno i po pravilima struke iz razloga jer su sustav Altivar kao i sklopnici na dan uviđaja pokazali funkcionalnost za rad unatoč odmaku vremena od dana pružanja usluga te i da je trenutno nefunkcioniranje autopraonice najvjerojatnije posljedica neispravnosti elektromotora zaduženog za horizontalno pomicanje vertikalnih četki. Vještak zaključuje da imajući u vidu trenutno stanje autopraonice (kvar elektromotora za horizontalno pomicanje vertikalnih četki) nije moguće zaključiti da je trenutna nefunkcionalnost autopraonice posljedica radova provedenih po tužitelju iz utuženih računa.

23. Po dostavi pisanih nalaza vještaka tuženik je u svom podnesku od 16. veljače 2026. istaknuo činjenični navod da vještaci prilikom uviđaja uopće nisu provjeravali ili ispitivali ispravnost elektromotora za horizontalno pomicanje vertikalnih četki te da posljedično vještaci neosnovano tvrde da je navodno trenutno nefunkcioniranje autopraonice posljedica neispravnosti navedenog elektromotora. Nadalje, tuženik zaključuje da zbog navedenog vještak Hrvoje Matotek nije ispunio svoj zadatak vještačenja odnosno nije utvrdio neispravnosti ili ispravnost upravljačkog uređaja Altivar a što je osnovna primjedba tuženika u ovom postupku.

24. Vještaci su saslušani na ročištu koje je održano 18. veljače 2026. te je vještak Hrvoje Matotek vezano za prigovor tuženika iz kojeg proizlazi da je "napamet" se očitovao o ispravnosti rada elektromotora za horizontalno pomicanje vertikalnih četki izjavio da navedeno ne odgovara stvarnom stanju budući da su na očevidu pustili u pogon navedeni elektromotor, utvrdili da isti dobiva napon električne energije, ali da isti ne obavlja svoju funkciju. Navedeno je utvrdio zajedno sa vještakom Aleksandrom Makovcem, a prisutan je bio i direktor tuženika. Posljedično u cijelosti ostaje kod prvotnog nalaza. Vještak Aleksandar Makovec također je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza te je na dodatno pitanje izjavio da je na očevidu utvrđeno da električni napon dolazi do motora, ali motor nije proradio što znači da je nekakva greška unutar samog motora. Dodao je da je jedini način da se u cijelosti ispita ispravnost rada cijele autopraonice taj da se autopraonica pusti u pogon. Upravljački sustav Altivar na očevidu je pušten u pogon te je utvrđeno da isti ima napon i da signalizira da je spreman za rad odnosno da je ispravan. Izjavio je da isti ne može pokrenuti rad autopraonice ako svi radni motori nisu ispravni s time da istaknuo da radni motori nisu dio upravljačkog sustava Altivar.

25. Nakon što su vještaci Hrvoje Matotek i Aleksandar Makovec iznijeli svoje stručno mišljenje prema kojem u bitnome predmetna autopraonica trenutno ne radi zbog neispravnosti rada elektromotora za horizontalno pomicanje vertikalnih četki te i imajući u vidu da tužitelj nije obavljao posao vezan za rad navedenog elektromotora ovaj sud zaključuje da u postupku nije dokazano da bi tužitelj svoj posao koji je specificiran u svakom pojedinom računu obavio nekvalitetno ili pak da bi ugrađeni dijelovi bili nekvalitetni.

26. Imajući u vidu navedeno sud zaključuje da je tuženik dužan ispuniti svoju osnovnu obvezu iz predmetnog ugovornog odnosa odnosno dužan je podmiriti tražbine iz predmetnih računa broj 10/1/1 od 20. veljače 2023. u iznosu od 371,25 eura i račun broj 22/1/1 od 21. travnja 2023. u iznosu od 1.803,09 eura.

27. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu tekuću na glavnični iznos. Pravo tužitelja na zateznu kamatu proizlazi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a u kojem je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, s time da prema čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Budući da predmetni ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja u svojoj naravi trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO -a (ugovor sklopljen između trgovaca u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti) stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. ZOO-a za osam postotnih poena. Dospijeće predmetne tražbine vidljivo je iz svakog pojedinog računa te je tako vidljivo da tražbina iz računa broj 10/1/1 dospijeva 27. veljače 2023., a tražbina iz računa broj 22/1/1 dospijeva 28. travnja 2023. Posljedično tužitelj osnovano zahtijeva zateznu kamatu koja teče od prvog slijedećeg dana nakon dospijeća svake pojedine tražbine.

28. Slijedom navedene argumentacije sud tužbeni zahtjev tužitelja cijeni osnovanim te je sud u točci I. izreke presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina, poslovnog broja: UPP/OS-Ovrv-724/2023 od 14. studenoga 2023.

29. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da je tužitelj u ovom postupku u cijelosti uspio razvidno je da je tuženik dužan naknaditi troškove postupka. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika (vrijednost predmeta spora iznosi 2.174,34 eura):

- trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21, 18/22 i 154/22 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) i trošak prema čl. 6. Pravilnika u iznosu od 25,00 eura (uključen PDV),

- sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku Tbr.11.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 248,75 eura (uključen PDV),

te u fazi parničnog postupka kod suda:

- sastav podnesaka po punomoćniku od 19. travnja 2024., 1. srpnja 2025. i 8. rujna 2025. prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 750,00 eura (uključen PDV; 3 x 250,00 eura),

- zastupanje na ročištima po punomoćniku 18. rujna 2024., 17. veljače 2025., 19. ožujka 2025., 9. svibnja 2025. i 18. veljače 2026. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 eura (uključen PDV; 5 x 250,00 eura),

- iznos od 68,20 eura s osnova pristojbe na presudu

odnosno sumarno je tužitelju priznat trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 273,75 eura u ovršnoj fazi postupka te u iznosu od 2.068,20 eura u fazi parničnog postupka. Dio troška koji je nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika dosuđen je tužitelju u točci I. izreke presude (održavanje na snazi platnog naloga) dok je u točci II. tuženiku naložena platež iznosa kao dio troška koji je nastao u parničnoj fazi postupka pred sudom. Na dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata i to dio troška nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika tekuća od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona te na dio troška nastao u parničnoj fazi tekuća od dana donošenja ove odluke u skladu sa čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zatraženi trošak sastava podneska od 5. studenoga 2024. i 24. prosinca 2024. tužitelju nije priznat budući da je ocijenjen kao nepotreban u smislu čl. 155. st. ZPP-a.

U Varaždinu 16. ožujka 2026.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e- Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika