REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2889/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje, OIB: 10840749604, iz Zagreba, Slavonska avenija 1 b, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Bilić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja, 16. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici CP isplatiti tužitelju Generali osiguranje d.d. iznos od 625,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 399,09 EUR od 13. studenoga 2013. do isplate,
- 127,75 EUR od 3. veljače 2015. do isplate,
- 98,71 EUR od 28. travnja 2015. do isplate, sve po kamatnoj stopi, za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se nalaže tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba, na temelju vjerodostojne isprave od 24. studenoga 2014., koja se odnosi na nenaplaćenu premiju tužitelju, donio 2. veljače 2015. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-232/15 koje je postalo pravomoćno i ovršno 27. travnja 2015., kojim je naloženo ovršeniku, sada pokojnom FP, da u roku od osam dana namiri ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, tražbinu iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 3.006,94 kn, odnosno 399,09 EUR zajedno s odmjerenim troškovima u iznosu od 962,50 kn, odnosno 127,75 EUR te daljnjim troškovima u iznosu od 743,75 kn, odnosno 98,71 EUR. Tražbina u iznosu od 399,09 EUR, s dospijećem 13. studenog 2013., odnosi se na račun br. 13035675/ polica br. [broj police]. Tužitelj navodi i da je sukladno čl. 86. Zakona o osiguranju došlo do preuzimanja portfelja, što je razvidno iz Ugovora o cesiji od 21. prosinca 2020., a koji je sklopljen od strane Izvor upravljanje d.o.o. (prije: Izvor osiguranje d.o.o.), kao ustupitelja potraživanja (cedenta), s jedne strane, i Generali osiguranja d.d., kao primatelja potraživanja (cesionara), s druge strane. Navodi da je cedent, Izvor upravljanje d.o.o., svoje dospjelo i nesporno potraživanje od cesusa po ranije sklopljenim Ugovorima o osiguranju ustupilo cesionaru Generali osiguranju d.d., prijenosom portfelja Izvor osiguranja d.d. na društvo Generali osiguranje d.d., kao novog osiguravatelja, s početkom od 30. travnja 2020. te da je tužitelj dana 14. srpnja 2015. poslao Financijskoj agenciji na provedbu rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-232/15, kao i HZMO-u podnesak za pribavu podatka o tome je li ovršenik (sada pok. FP) osiguranik u HZMO-u, međutim, od FINE je zaprimio obavijest o vraćanju osnove za plaćanje od 24. srpnja 2015. iz razloga što je ovršenik preminuo **.**.2015. Tužitelj je 9. veljače 2016. zaprimio dopis javnog bilježnika Vesne Pučar kako nije moguće udovoljiti traženju rješenja o nasljeđivanju iza pok. FP, iz razloga što predmet nije pravomoćno okončan. Isti zahtjev tužitelj je ponovo uputio sudu 26. ožujka 2025. te je od istoga suda zaprimio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-6493/15-20 od 26. svibnja 2020., koje je postalo pravomoćno 15. srpnja 2020., a prema kojem je nasljednicom pokojnog FP proglašena u cijelosti tuženica koja je njegova polusestra, a nasljedstvo se sastoji od nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, zkč. [katastarska čestica] dvorište, pov. 192 m2 i stambena zgrada br.9, 9/1 pov. 230 m2, suvlasništvo ostavitelja na 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-2) jednosobni podrumski stan, u 1/3 dijela upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica] oranica, pov. 1 jutro, 152 čhv, zkč. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica u selu pov. 932 čhv, vlasništvo ostavitelja u cijelosti, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica]. oranica pov. 4 jutra 488 čhv, vlasništvo ostavitelja u cijelosti i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica] šuma cigani pov. 1 jutro 647 čhv, vlasništvo ostavitelja u cijelosti. Kako nasljednik, temeljem čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, odgovara za ostaviteljeve dugove, a navedeni dug nije podmiren, tužitelj je u tužbi zatražio od tuženice isplatu iznosa od 625,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 399,09 EUR od 13. studenog 2013. do isplate, na iznos od 127,75 EUR od 3. veljače 2015. do isplate te na iznos od 98,71 EUR tekućim od 28. travnja 2015. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula prigovor litispendencije iz razloga što tužitelj ovim parničnim postupkom potražuje od tuženice, kao nasljednice pok. FP, iznos o kojem je već odlučeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-232/15. Budući da je tuženica, kao nasljednica, u trenutku smrti pok. FP stupila u njegovu pravnu poziciju, predložila je, sukladno odredbi čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odbaciti tužbu, jer bi donošenjem presude u ovoj pravnoj stvari sud odlučio o zahtjevu o kojemu je već prethodno odlučeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi. Tuženica osporava pravomoćnost i ovršnost predmetnog rješenja o ovrsi iz razloga što je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti donesena upravo na dan smrti pok. FP, tj. 29. lipnja 2015., pa smatra da je upitno je li istom rješenje uredno dostavljeno. Istaknula je i prigovor zastare potraživanja jer iz tužbe proizlazi da tužitelj potražuje novčani iznos za navodno dospjelu, a neplaćenu premiju po računu br. 13035675 na iznos od 399,09 EUR od 13. studenoga 2013., koji račun, kao ni policu i drugu dokumentaciju temeljem koje potražuje utuženi iznos, tužitelj nije dostavio uz tužbu, pa je osporila tražbinu tužitelja kako u osnovi, tako i u visini. Istaknula je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije dokazao navodni prijenos potraživanja na njega, budući da ugovorne strane Ugovorom o cesiji nisu izričito prenijele svoja potraživanja, među kojima i ono prema pok. FP, već samo utvrdile da su dospjela i nesporna potraživanja od dužnika po ranije sklopljenim Ugovorima o osiguranju ustupila prijenosom portfelja osiguranja s Izvor osiguranja d.d. na Generali osiguranje d.d. s početkom od 30. travnja 2020., a što se potvrđuje potpisom ugovora. Tuženica smatra kako navedeni Ugovor zapravo uopće nije ugovor o cesiji, već ugovor koji su Izvor upravljanje d.o.o. (ranije Izvor osiguranje d.d.) i tužitelj sklopili kako bi pokušali prikazati da je prijenosom portfelja osiguranja Izvor osiguranja d.d. došlo i do prijenosa potraživanja, a što nije točno. Naime, Zakonom o osiguranju je propisano da društvo za osiguranje može prenijeti sve ili dio ugovora o osiguranju, odnosno portfelj osiguranja, na drugo društvo za osiguranje uz prethodno odobrenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFE), ali predmetno ne obuhvaća i potraživanja iz prethodnih ugovora o osiguranju koji nisu obuhvaćeni predmetnim portfeljem. Tuženica navodi kako u trenutku prijenosa portfelja s danom 30. travnja 2020. niti tuženica, a niti njezin prednik, nisu imali sklopljen ugovor o osiguranju s Izvor osiguranjem d.d. koji bi uopće i mogao biti predmetom prijenosa portfelja. Smatra da tužitelj navodno potraživanje prema tuženici, odnosno njenom predniku, nije stekao ni prijenosom portfelja niti predmetnim Ugovorom koji sadržajno nije ugovor o cesiji. Slijedom navedenog, predložila je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-232/2015 od 2. veljače 2015., podnesak od 14. srpnja 2015., dopis od 14. srpnja 2015., obavijest o vraćanju osnove za plaćanje Financijske agencije od 24. srpnja 2015., potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. studenoga 2015., dopis od 15. siječnja 2016., dopis od 1. veljače 2016., podnesak od 24. ožujka 2025., rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-6493/2015-20 od 26. svibnja 2020., potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja, Ugovor o cesiji od 21. prosinca 2020., povijesni izvadak iz sudskog registra, rješenje HANFE KLASA: UP/I-974-02/19-01/36, URBROJ: 326-001-22-20-16 od 7. svibnja 2020., obavijest, listu dospjele, a nenaplaćene premije, te račun FINE broj 28-0715-0619189 od 14. kolovoza 2015.
4. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim.
5. Među strankama nije sporno da je tuženica nasljednica pokojnog FP, što i proizlazi iz rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-6493/2015-20 od 26. svibnja 2020. koje je prema potvrdi pravomoćnosti postalo pravomoćno 15. srpnja 2020. Nije sporno niti da je društvo Izvor osiguranje d.d. protiv prednika tuženice 31. siječnja 2015. podnijelo prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, što i proizlazi iz navedenog prijedloga, iz kojeg proizlazi i da je kao vjerodostojna isprava podnesena lista dospjelih a nenaplaćenih premija od 24. studenog 2014., koju je tužitelj priložio i u ovom postupku, prema kojoj je prednik tuženice nije podmirio svoju obvezu po polici br. [broj police], već je preostalo dugovanje u iznosu od 3.006,94 kn, odnosno u važećoj valuti 399,09 EUR. Nadalje, nije sporno niti da je javni bilježnik Mladen Matoš donio po tom ovršnom prijedlogu rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-232/15, za koje je izdana potvrda pravomoćnosti s danom 27. travnja 2015., iz sadržaja kojeg rješenja je razvidno i da su istim ovrhovoditelju dosuđeni, pored zatražene glavnice u iznosu od 3.006,94 kn, odnosno u važećoj valuti 399,09 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2013. do isplate, i troškovi postupka u iznosu od 962,50 kn, odnosno 127,75 EUR te daljnji troškovi u iznosu od 743,75 kn, odnosno 98,71 EUR.
6. Među strankama nije sporno niti da je ovrhovoditelj podnio FINI navedeno rješenje radi provedbe, kao i da je FINA vratila osnovu zbog nemogućnosti provedbe jer je ovršenik preminuo, što i proizlazi iz podneska od 14. srpnja 2015. i obavijesti o vraćanu osnove za plaćanje od 24. srpnja 2015.
7. Sporno je radi li se o presuđenoj stvari, zatim je li tužitelj aktivno legitimiran za predmetnu tražbinu, osnovanost i visina iste i je li nastupila njena zastara.
8. Iako je predmet ovršnog postupka provedenog po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod poslovnim brojem Ovrv-232/15 ista tražbina koja je i predmet ovog postupka, kako to proizlazi iz visine utuženog iznosa glavnice te činjeničnih navoda iz prijedloga za ovrhu iz tog predmeta te činjeničnih navoda predmetne tužbe, a radi se o dugovanju po polici br. [broj police] i temeljem nje ispostavljenom računu br. 13035675, iz kojeg proizlazi dug u iznosu od 399,09 EUR s dospijećem na dan 13. studenog 2013., nije osnovan prigovor presuđene stvari (tuženica ga pogrešno naziva prigovorom litispendencije). Ovo iz razloga što ne postoji identitet između stranaka, budući da su i ovrhovoditelj, a i ovršenik u tom postupku, pokrenutom radi neispunjenja ugovorne obveze, bili Izvor osiguranje d.d. te prednik tuženice, dok je u ovom postupku na aktivnoj strani tužitelj, koji tvrdi da mu je tražbina ustupljena, a na pasivnoj strani tuženica, kao nasljednica ovršenika iz tog postupka, prema kojoj je tražbina usmjerena po osnovi odgovornosti za dugove ostavitelja.
9. Glede tvrdnje tuženice da njen prednik moguće nije primio navedeno rješenje o ovrsi, za istaknuti je da je isto opskrbljeno potvrdom pravomoćnosti te da o osnovanosti iste sud ne može raspravljati u ovom postupku, već o tome može po zahtjevu stranke odlučiti sud u izvanparničnom postupku, kako to propisuje odredba čl. 36. st. 3. i 6. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 73/17,131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), a tuženica je priznala tijekom postupka da nije podnijela zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti, za koji je legitimirana kao nasljednica ovršenika iz tog postupka, pa je slijedom toga njen prigovor neosnovan, pa je sud odbio njen prijedlog za pribavu i uvid u predmet javnog bilježnika u kojem je doneseno rješenje o ovrsi, kao nepotreban.
10. Tuženica je neosnovano osporila i aktivnu legitimaciju tužitelja, jer je iz izvatka iz sudskog registra razvidno da je ovrhovoditelj iz navedenog ovršnog postupka, koji je ujedno i ugovaratelj police osiguranja iz koje je proizišla predmetna tražbina, tj. društvo Izvor osiguranje d.d., preoblikovano u društvo s ograničenom odgovornošću pod nazivom Izvor upravljanje d.o.o., te iz Ugovora o cesiji koje je isto sklopilo s tužiteljem proizlazi da je prethodno (15. listopada 2019.) sklopljen Ugovor o prijenosu imovinske cjeline tog društva na tužitelja, a između ostalog su istim preneseni svi ugovori o osiguranju (prijenos portfelja osiguranja u cijelosti) i to s učinkom na dan zaključene transakcije, odnosno od 30. travnja 2020., kada je HANFA utvrdila prestanak važenja odobrenja za poslove osiguranja društvu Izvor osiguranje d.d., s tim da je iz rješenja HANFE od 16. siječnja 2020. razvidno da je istim izdano odobrenje za navedeno preuzimanje portfelja od strane tužitelja, a iz Obavijesti objavljene u Narodnim novinama od 6. svibnja 2020. i da su istom o tome obaviješteni klijenti. Nadalje, iz navedenog Ugovora o cesiji proizlazi i da je Izvor upravljanje d.o.o. ustupilo tužitelju svoja dospjela i nesporna potraživanja od dužnika po ranije sklopljenim ugovorima o osiguranju koje je sklopilo društvo Izvor osiguranje d.d. i to prema popisu koji je sadržan u tom Ugovoru od rednog broja 1 do 1536, s tim da je iz tog popisa razvidno da je predmetna tražbina prema FP, iz ovršnog postupka poslovni broj Ovr-232/15, navedena pod rednim brojem 402, iz čega slijedi da je ista valjano ustupljena u smislu čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), s obzirom da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, a iako je obveza ustupitelja obavijestiti ga o ustupu, to nije pretpostavka za valjanost ustupa, sukladno čl. 82. ZOO.
11. Sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), ostavina prelazi na nasljednike u trenutku smrti ostavitelja, što znači da nasljednik s tim trenutkom stupa u pravnu poziciju ostavitelja, a sukladno odredbi čl. 139. st. 1. ZN, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, s tim da sukladno st. 3. istog članka ta odgovornost ide do visine vrijednosti naslijeđene imovine, ali na to sud ne pazi po službenoj dužnosti, već po prigovoru, koji tuženica u ovom postupku nije istaknula. Tuženica tijekom postupka nije osporila da bi njen prednik imao sklopljen ugovor o osiguranju na koji se odnosi predmetna tražbina te nije dokazala da je tražbina iz istog, osnovanost i visina koje proizlazi iz vjerodostojne isprave (lista dospjele a neplaćene premije), a i činjenice da je u odnosu na prednika tuženice za istu tražbinu doneseno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi, podmirena bilo od strane njenog prednika ili nje.
12. Međutim, tražbina tužitelja je zastarjela, jer je protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Naime, tražbina tužitelja u dijelu zatražene isplate iznosa od 399,09 EUR je dospjela 12. studenog 2013., kako to proizlazi iz vjerodostojne isprave, a u preostalom dijelu, koji se odnosi na dosuđeni trošak ovršnog postupka, s pravomoćnošću rješenja o ovrsi kojim su ti troškovi odmjereni, tj. 27. travnja 2015., dok je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 22. travnja 2025. Pritom je za ukazati da pogrešno smatra tužitelj da se u konkretnom sporu primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. ZOO te da isti nije protekao, s obzirom da smatra kako mu je početak tijeka za cjelokupnu tražbinu pravomoćnost i ovršnost navedenog rješenja o ovrsi donesenog u odnosu na prednika tuženice tj.
27. travanj 2015. Naime, navedeni desetogodišnji zastarni rok se odnosi na prisilno ostvarenje tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela, odnosno javnobilježničkim aktom te bi isti bio relevantan da je tužitelj, temeljem pravomoćnog i ovršenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša donesenog u odnosu na prednika tuženice, uz dokaz o prenošenju tražbine na njega (Ugovor o cesiji) i prelasku iste na tuženicu (pravomoćno rješenje o nasljeđivanju), pokrenuo ovršni postupak u odnosu na tuženicu temeljem tog rješenja, a što je mogao sukladno odredbi čl. 32. OZ. Umjesto toga, tužitelj je podnio predmetnu tužbu, moguće jer Ugovor o cesiji nije ovjerovljen (solemniziran), već su samo na njemu ovjereni potpisi po javnom bilježniku, pa je pribjegao opciji dokazivanja tražbine u parničnom postupku, kako to predviđa odredba čl. 32. st. 1. OZ, u kojem slučaju bi se trebalo raditi o deklaratornom tužbenom zahtjevu), pa je petogodišnji zastarni rok bez prekida trajao u odnosu na tuženicu i to od dospjelosti tražbine (u odnosu na glavnicu u iznosu od 399,09 EUR to je 13. studeni 2013., a u odnosu na troškove ovršnog postupka u preostalom iznosu od 226,46 EUR to je 27. travanj 2015.), sve do podnošenja tužbe te je isti protekao.
13. S obzirom da se radi o zastarjeloj tražbini, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a isti je odmjeren primjenom čl. 155. istog zakona, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).
15. Tuženici, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. toč. 1. (50 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 27. siječnja 2025. po Tbr. 9. toč. 1. (50 bodova), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. (25 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 62,50 EUR.
16. Slijedom navedenog, dosuđena joj je naknada parničnog troška u iznosu od 312,50 EUR i to sa zateznim kamatama, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.
17. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.
U Zagrebu, 16. ožujka 2026.
Sutkinja:
Davorka Ćurko Nasić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u 4 primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može samo pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
