Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
Slavonski Brod
Poslovni broj P- 629/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IS OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika-protutužitelja MS OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja nepostojanja prava služnosti, radi utvrđenja ništetnosti upisa prava vlasništva te radi utvrđenja prava stvarne služnosti, dana 16. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
II. Odbacuje se tužba tužitelja IS podnesena dana 28. studenog 2022. godine protiv tuženika MS.
II. Odbacuje se protutužba tuženika MS od 3. siječnja 2023.
III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik stana u [adresa] u [adresa] te suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 12 i dvorište, površine 559 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina u naravi predstavlja zgradu do ulice u kojoj tužitelj stanuje sa svojom obitelji, dok se pored nje nalazi haustor koji je prekriven zajedničkim krovom s kućom. Tužitelj ističe da tuženik MS, koji je stanar u susjednoj [adresa] na kućnom broju 9, neosnovano prisvaja i faktički vrši sadržaj prava stvarne služnosti prolaza pješice preko njegove nekretnine, prolazeći kroz kapiju, haustor i dvorište tužitelja. Tužitelj naglašava da tuženik to pravo nikada nije stekao na zakonom predviđen način, jer služnost nije osnovana pravnim poslom niti je uknjižena u zemljišne knjige, a nisu ispunjeni ni uvjeti za stjecanje dosjelošću prema članku 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U tužbi se detaljno iznosi povijest sporova oko predmetnog prolaza, uz napomenu da su se već vodila četiri istovjetna postupka protiv ukupno 46 stanara [adresa]. Navodi se da je sud u tim postupcima pravomoćno ustanovio da niti jednom od tih stanara ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza te im je zabranjeno daljnje korištenje tužiteljeve nekretnine. Poseban naglasak tužitelj stavlja na prekid kontinuiteta posjeda koji je nužan za dosjelost. Iznosi da je 3. rujna 2004. godine fizički zaključao kapiju i onemogućio prolaz, što je trajalo dulje od godinu dana. Ističe da u tom razdoblju niti tuženik, niti njegovi prednici, niti ostali stanari (osim dvojice koji su kasnije izgubili parnicu o postojanju prava) nisu zatražili sudsku zaštitu posjeda, čime je prema zakonu prekinut tijek dosjelosti za sve korisnike prolaza. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik MS kupio kuću u [adresa] tek 2017. godine, u vrijeme kada je već tekao masovni sudski postupak protiv ostalih stanara, pa stoga on osobno, a niti njegovi prednici, nisu mogli ostvariti zakonski rok od 20 godina neprekidnog poštenog posjedovanja. Tužitelj obrazlaže da [adresa] ima sasvim adekvatnu vezu s ostatkom grada preko Gundulićeve ulice te da sporni prolaz tuženiku nije neophodan, već mu služi isključivo radi osobne komocije kao neznatno kraći put do istočnog dijela grada. S druge strane, tužitelju vršenje ove služnosti nanosi znatnu štetu jer mu se praktički preko privatnog vlasništva uspostavlja javni prolaz, što mu oduzima i ograničava vlasnička prava, smanjuje vrijednost nekretnine i narušava mu mir i pravo na dom, budući da mu nepoznate osobe prolaze pored prozora u svako doba dana i noći uz stalno udaranje metalnom kapijom. Zbog svega navedenog, tužitelj smatra da ima opravdan pravni interes tražiti sudsku zaštitu kako bi spriječio daljnje bespravno korištenje svog posjeda i izbjegao vođenje pojedinačnih postupaka za smetanje posjeda koje tuženik pokreće. Tužbom primarno traž i utvrđenje da tuženiku ne pripada pravo stvarne služnosti i zabranu daljnjeg prolaza, a podredno postavlja eventualni tužbeni zahtjev za ukidanje prava služnosti jer ona tuženiku nije nužna za korištenje n jegove nekretnine.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su činjenični navodi tužitelja činjenično neodrađeni, a pravno apsolutno netočni, pri čemu tužitelj unatoč prijašnjim pravomoćnim presudama, smatra pravno nedopuštenim da tužitelj utvrđuje da li tuženiku nešto pripada ili ne pripada, dok je alternativni tužbeni zahtjev pravno neosnovan, jer se tužbom ne može tražiti ukidanje prava koja prethodno nije utvrđeno. U svezi „kratkog pregleda“ događanja između tužitelja i 47 stanara ulice J. [adresa], gdje sada stanuje tuženik, ne može biti pravni argument za osnovanost tužbe tužitelja, dosadašnje presuđenje, unatoč činjenici da je tužitelj zaista kod Općinskog suda u Požegi ishodio pozitivnu presudu za tužitelja (P - 1060/07)., kao i kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. (P-899/2013), jer su ti sudovi apsolutno pravno netočno primijenili materijalno pravo, kada su zaključili da dosjelost na društvenom vlasništvu ne teče prije 8. listopada 1991., s obzirom da zadnja aktualna sudska praksa iz presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1522/2022 i Vrhovnog suda RH br. Rev x-974/2017., te presude Europskog suda za ljudska prava (predmet I i dr. protiv RH, kao i M protiv RH), upućuje na suprotno, jer se dosjelost na društvenom vlasništvu ima računati od 6. travnja 1941., pa na ovamo. Sublimirano i simplificirano, proizlazi da presude na koje se poziva tužitelj, a kojima je uspio sa svojim tužbenim zahtjevima protiv drugih građana [adresa], predstavljaju presude koje su donijeti na temelju prijašnjih stavova suda o računanju dosjelosti na društvenom vlasništvu, jer su ti sudovi pogrešno smatrali da se dosjelost na društvenom vlasništvu računa samo do 8. listopda 1991., da bi se nakon tih presuda promijenila pravna praksa u RH pod presijom presuda Europskog suda za ljudska prava, te se u vrijeme podizanja ove tužbe, primjenjuje pravna praksa koja stoji na pravnom stajalištu da se dosjelost ima računati od 6. travnja 1941. pa na ovamo. Da su Općinski sud u Slavonskom Brodu i Općinski sud u Požegi u citiranim presudama imali pravilno pravno stajalište, sigurno ne bi došlo do donošenja citiranih presuda. Kako se pravna praska promijenila, tužitelj ne može zasnivati ovu tužbu, na pravnoj praksi koja sada više nije aktualna, već nasuprot, sadašnja sudska praksa upućuje na neosnovanost tužbe tužitelja. 4. Točno je, da je tuženik suvlasnik nekretnina na kući u [adresa]. koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], tj. na kč. br. [katastarska čestica]., dok je tužitelj upisan kao etažni vlasnik na stanu koji se nalazi u kući broj 12., a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (dokumenti 1. 2. 3. i 4.), pri čemu se kuća tuženika nalazi u stambenom naselju koje predstavlja, tzv. slijepu ulicu, iz koje je izgrađen pješački izlaz na [adresa], kako je to prikazano na situacijskom planu i fotografijama (dokument br. 5. 6. 10. i 11.). Predmetni pješački prolaz uspostavljen je 1969. na način da je tadašnji Fond za komunalnu djelatnost Skupštine Općine Slavonski Brod, kao investitor, na zemljištu u društvenom vlasništvu, dao izgraditi prolaz iz Mihanovićeve ulice u predmetno naselje, koje je u to vrijeme imalo naziv „Naselje Vrtić“, zbog čega su tadašnji stanari sufinancirali gradnju pješačkog prolaza uključujući i pravnog prednika tuženika LS, na način da su trasom pješačkog prolaza širine 2 m i dužine 23,90 izgrađene betonske ploče, te cjelokupna infrastruktura prolaza, uključujući zid sa južne strane dvorišta tužitelja sa ulaznim kapijama, pobliže prikazano na skici lica mjesta, (dokument br. 8 i 10.), te su stanari predmetnog naselje nesmetano koristili taj prolaz sve do 2004., tj. duže od 20 godina, kada im je tužitelj zabranio prolaz, koja je zabrana prolaza sudskim odlukama utvrđena kao nezakonita (P- 1573/04 i dr., te saslušanje stranaka i svjedoka DS iz [adresa].). 5. Istodobno, pravni prednik tužitelja VS, stekao je predmetni stan u [adresa]. temeljem ugovora o kupoprodajni stana na kojem postoji stanarsko pravo (1995), a iz kojega, kao i dodatka ugovoru, proizlazi da je pravni prednik tužitelja kupio samo stan od 107,07 m2, a ne i dvorište, tj. kč. br. [katastarska čestica]. na kojem je izgrađena kuća i pješački prolaz. Kasnijom provedbom čl. 221. ZZK došlo je do uspostave jedinstva zemljišta i zgrade u zemljišnoknjižnom postupku br. Rz-7259 ovoga suda, na način da je pravni prednik tužitelja VS na sudskom zapisniku dao netočne podatke da kč. br. [katastarska čestica] odgovara podacima u zemljišnoj knjizi, što je bilo netočno, s obzirom na prijašnju dokumentaciju, kao i činjenicu da su stanari [adresa] protekom 20 godina nesmetanog uživanja predmetne nekretnine već stekli dosjelošću pravo stvarne služnosti prolaza preko dijela predmetne nekretnine u širini od 2 m i dužini od 23,90 m, a koji je prolaz već tada bio fizički odjeljen od dvorišta pravnog prednika tužitelja sa zidom visine 2m, tako da kč. br. [katastarska čestica]., nije imala površinu 559 m2, kako je to netočno priopćio pravni prednik tužitelja, već je bila umanjena za površinu prolaza, tj. 47,80 m2, pa je tada površina te čestice iznosila 511,20 m2. Naprijed iznijeto upućuje da je pravni prednik tužitelja davanjem netočnih podatka Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, te postupanjem Suda protivno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, točnije odredbi čl. 1., došlo do netočnog upisa prava vlasništva za pravnog prednika tužitelja, bez utvrđenja zemljišta nužnog za redovnu uporabu zgrade koja je bila predmetom uknjižbe, odnosno bez stvarnog utvrđenja stvarne povrišine kč. br. [katastarska čestica]., pa je cjelokupna površina te čestice pripisana pravnom predniku tužitelja, iako mu stvarno i pravno nije pripadala, nakon čega je pravni prednik tužitelja darovnim ugovorom takvo gruntovno stanje prenio na tužitelja kao pravnog sljednika. To znači, da je greškom suda pravni prednik tužitelja stekao nešto što mu ne pripada, a ujedno, za zemljište koje je upisano na njegovo ime nije platio niti jedne kune, pa je krajnje nemoralno da tužitelj traži nešto što mu stvarno i pravno ne pripada, te da na temelju toga inkomodira stanare cijelog naselja. Netočno je, da bi nezakoniti postupak tužitelja imao ili mogao imati bilo kakve pozitivne pravne reperkusije, glede njegovih prava, jer njegov nezakoniti postupak za zatvaranjem prolaza koji nikada nije bio njegov i koji nitko sa njegove strane nije izgradio, ne može tužitelju donijeti pravo na koje se sada poziva, da bi tuženik bio u prekidu svoga prava služnosti, s obzirom da je takav nasilni čin tužitelja utvrđen nezakonitim, s obzirom da nešto što je bilo nezakonito uvijek mora biti nezakonito, a onaj koji je nešto stekao nezakonito, ne može mu ništa pripasti zakonito. 7. Kako je pravni prednik tuženika do upisa pravnog prednika tužitelja u zemljišne knjige na zakonit način, tj. temeljem odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao pravo služnosti prolaza pješice preko prijeporne nekretnine, to mu se to pravo ne može oduzeti na način kako to predlaže tužitelj, zbog čega se predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbiju kao neosnovani. 8. U svezi protutužbenog zahtjeva iz odgovora na tužbu tužitelja, evidentno je da je pravni prednik tužitelja netočno izvršio upis prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Konkretno, ugovor o kupoprodaji stana od 5. svibnja 1995. (dokument br. 12.) upućuje da je pravni prednik tužitelja, tj. njegov otac, od tvrtke JVP „Brodska posavina“ iz [adresa], kupio stan na kojem je imao stanarsko pravo od 107,07 m2, što je platio 97.072,80 kn, pri čemu iz obračuna otplate proizlazi da je pravni prednik protutuženika kupio samo stan, a ne i dvorište. Predmetni ugovor položen je u tadašnju knjigu položenih ugovora br. Zs--667/95. (dokument br. 14.)., nakon čega je otvoren postupak uspostave jedinstva zemljišta i zgrade, na način da je određeno brisanje društvenog vlasništva na dvorišnom dijelu nekretnine, te je na temelju izjave pravnog prednika FS, a protivno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, izvršen pripis dvorišta predmetne nekretnine u vlasništvo pravnog prednika protuženika, bez bilo kakve novčane naknade, pri čemu je pravni prednik protutuženika, dao netočne podatke o stanju nekretnine na licu mjesta i podataka u zemljišnoj knjizi, tako da je zemljišnoknjižni odjel izvršio provedbu cjelokupnog dvorišta, tj. kč. br. [katastarska čestica]. iako je sam VS znao da se na dijelu te čestice nalazi pješački prolaz za naselje građana [adresa], pa je došlo do netočnog upisa, temeljem kojega su si protutuženi dali pravo na negiranje prava stanarima [adresa], uključujući i protutužitelju. Nasuprot, iz citiranih dokaza evidentno je je pri osnivanju zemljišne knjige i upisa pravnog prednika protutuženika, prošlo više od 20 godina od kako je - 5 - pravni prednik protutužitelja nesmetano uživao predmetni pješački prolaz, to je u tom času pravni prednik protutužitelja stekao pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko predmetne nekretnine, a isto tako je evidentno da je protutuženik, odnosno njego pravni prednik netočno pravno upisan u zemljišne knjige, zbog čega protutužitelj smatra da se radi o djelomično ništetnom upisu prava vlasništva za protuženika, odnosno njegovog pravnog prednika, a protutužitelj smatra da mu temeljem odredbe čl. 364. toč. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pripada pravo na gruntovni upis prava stvarne služnosti prolaza pješice preko predmetne nekretnine, zbog čega protutužitelj podiže ovu protutužbu i predlaže naslovnom sudu da makar zbog ogluhe ili izostanka Protutužbom traži: utvrđenje ništetnosti upisa prava vlasništva tužitelja na dvorištu, uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (vraćanje u vlasništvo RH) te priznavanje prava stvarne služnosti prolaza protutužitelju.
3. Prema odredbi članka 201. Zakona o parničnom postupku, nužno suparničarstvo postoji kada se prema zakonu ili zbog same prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima. U takvim situacijama suvlasnici se smatraju jednom parničnom strankom, što znači da na aktivnoj strani moraju biti obuhvaćeni svi zemljišnoknjižni suvlasnici kako bi parnica bila dopuštena.
4. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu kč. br. [katastarska čestica], zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je ista u suvlasništvu tužitelja IS u 1/2 dijela i BS u 1/2 dijela, a koji navod je tužitelj naveo i u tužbi.
5. Sud prihvaća pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev-1882/2019-2 od 8. prosinca 2021. godine. Prema tom zaključku, u parnicama o stvarnim pravima na nekretnini u suvlasništvu, svi suvlasnici imaju položaj nužnih suparničara. Budući da tužba koju podnosi samo jedan suvlasnik ne obuhvaća suvlasničku zajednicu kao cjelinu, postoji nedostatak procesnopravne legitimacije, što predstavlja zapreku za vođenje parnice i te se u tom slučaju tužba odbacuje.
6. Kada se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje koje se tiče cijele nekretnine ili njezinog dijela u suvlasništvu, time se neizbježno zadire u suvlasničke dijelove i pravne interese svih ostalih suvlasnika. Zbog prirode pravnog odnosa, spor se mora riješiti na isti način u odnosu na sve suvlasnike, jer bi u protivnom došlo do situacije da pravomoćna presuda ne veže suvlasnike koji nisu sudjelovali u parnici, što je s obzirom na narav stvarnih prava nedopustivo." Iako se citirana presuda Vrhovnog suda RH izvorno odnosila na utvrđenje prava vlasništva i etažiranje, ona se u sudskoj praksi primjenjuje analogno i na druge sporove o stvarnim pravima (poput služnosti). Kao što je istaknuo Vrhovni sud u odluci Rev-1882/2019-2, suvlasnici su u ovakvim parnicama nužni suparničari jer priroda pravnog odnosa nalaže jedinstveno rješenje spora za sve njih. Sudjelovanje samo jednog suvlasnika dovodi do nepotpune aktivne legitimacije, što je neotklonjiva procesna smetnja koja vodi odbačaju tužbe .
7. Vezano uz protutužbu, sud utvrđuje da tuženik-protutužitelj nema pravni interes za zahtjeve pod točkama 1. i 2. (utvrđenje ništetnosti upisa vlasništva tužitelja). Odredba članka 187. stavka 2. Zakona o parničnom postupku propisuje da se tužba za utvrđenje može podići kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa. Pravni interes je procesna pretpostavka za dopuštenost zahtjeva, što znači da osoba koja traži sudsku zaštitu mora dokazati da njezina pravna situacija izravno ovisi o ishodu tog konkretnog zahtjeva. U pogledu protutužbenih zahtjeva pod točkama 1. i 2., kojima tuženik MS traži utvrđenje ništetnosti upisa prava vlasništva tužitelja i vraćanje nekretnine u vlasništvo Republike Hrvatske, sud utvrđuje da na strani tuženika takav interes ne postoji. Tuženik MS nije bio stranka u postupku otkupa stana niti u zemljišnoknjižnom postupku uspostave jedinstva nekretnine i zgrade kojim je VS upisan kao vlasnik 1995. godine. Budući da tuženik sam ne polaže nikakvo pravo vlasništva na predmetnom dvorištu niti traži upis u svoju korist, ishod spora o valjanosti tužiteljevog vlasničkog naslova ne mijenja njegov pravni položaj. Eventualno utvrđenje da je nekretnina i dalje u vlasništvu države ne bi samo po sebi tuženiku dalo pravo služnosti koje on u ovoj parnici svojata, pa stoga on nema izravnu pravnu korist od takvog utvrđenja. Nadalje, zahtjev za brisanje neistinitog upisa u zemljišne knjige (brisovna tužba) može podnijeti samo osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno tim upisom, a tuženik MS takva prava nikada nije imao upisana u zemljišnoj knjizi. Čak i da se radi o ništetnosti upisa na koju sud pazi po službenoj dužnosti, to ne oslobađa tuženika obveze da dokaže vlastiti pravni interes za postavljanje takvog zahtjeva u formi protutužbe. U sličnom predmetu P-14/2023 sud je već zauzeo stajalište da okolnost na koji je način tužitelj stekao nekretninu nije problem niti briga stanovnika [adresa] jer su oni treće osobe u odnosu na taj pravni posao.
8. Također, Republika Hrvatska kao jedina osoba koja bi mogla imati interes za povrat nekretnine u svoje vlasništvo nije pokrenula nikakve radnje radi zaštite te imovine, što upućuje na to da država ne osporava vlasničko pravo tužitelja. Budući da tuženik protutužbom zapravo pokušava štititi navodna prava treće osobe (države) radi vlastitog komfora kraćeg puta, takav interes nije pravne, već isključivo faktične prirode i ne opravdava pružanje sudske zaštite putem protutužbe. S obzirom na to da je od upisa vlasništva prošlo više od 25 godina, svi rokovi za pobijanje tog upisa su protekli, pa tuženik ne može kroz ovaj postupak relativizirati pravomoćne zemljišnoknjižne upise. Slijedom navedenog, zahtjevi pod točkama 1. i 2. protutužbe su nedopušteni zbog nedostatka pravnog interesa te ih je valjalo odbaciti.
9. Također, sud odbacuje protutužbeni zahtjev pod točkom 3. kojim tuženik- protutužitelj MS traži utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza pješice preko nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je predmetna nekretnina u suvlasništvu IS u 1/2 dijela i BS u 1/2 dijela. Budući da se protutužbom traži utvrđenje postojanja stvarnog prava na nekretnini, na pasivnoj strani protutužbe moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine kao nužni suparničari u smislu članka 201. Zakona o parničnom postupku.
10. Sud polazi od činjenice da je stvarna služnost po svojoj naravi nedjeljiv realni teret na poslužnoj nekretnini. Iz takve pravne naravi služnosti proizlazi da se procesni odnos ne može valjano zasnovati samo u odnosu na jednog suvlasnika niti samo na njegovom idealnom suvlasničkom dijelu. S obzirom na to da se radi o pravu koje je nedjeljivo kako na pasivnoj, tako i na aktivnoj parničnoj strani, zahtjev za utvrđenjem služnosti zadire u prava i interese cijele suvlasničke zajednice. Svaka suprotna odluka nedopušteno bi utjecala na prava suvlasnika koji nije sudjelovao u postupku.
11. Nadalje, priroda materijalnopravnog odnosa u ovom sporu nalaže da svi sudionici tog odnosa moraju biti obuhvaćeni tužbenim (odnosno protutužbenim) zahtjevom. Glavna značajka nužnog suparničarstva jest upravo ta da svi suvlasnici tek zajedno čine jednu stranku, pa se ovaj spor mora riješiti na jednak način u odnosu na sve njih. Ako tuženik-protutužitelj ne obuhvati sve nužne suparničare, on zapravo nije pravilno zasnovao procesni odnos prema suvlasničkoj zajednici kao cjelini, što predstavlja neotklonjivu procesnopravnu smetnju za vođenje parnice. Kako tuženik-protutužitelj MS niti u protutužbi, a niti naknadno tijekom postupka, nije označio drugu suvlasnicu BS kao nužnu suparničarku na drugoj strani, sud utvrđuje nedostatak procesnopravne legitimacije na pasivnoj strani protutužbe. Slijedom navedenog, budući da protuutžbeni zahtjev ima isti nedostatak kao i primarna tužba, sud je odlučio odbaciti i ovaj dio protutužbe.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 3. ZPP- a. S obzirom na to da je u ovom postupku odbačena tužba tužitelja, kao i protutužba tuženika, sud utvrđuje da stranke nisu uspjele u svojim zahtjevima. Budući da je ishod spora za obje stranke procesno negativan, njihov je uspjeh u parnici približno jednak, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja i sudskih pristojbi koji su im nastali do donošenja ovog rješenja.
Slavonski Brod, 16. ožujka 2026.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj osobno
2. Tuženik po punomoćniku