Poslovni broj: Ovr-497/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sucu toga suda Dubravku Facku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305 iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri protiv ovršenika GU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici iz Zagreba, radi odgode i proglašenja ovrhe nedopuštenom, 16. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upućuje se ovršenik u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka ovog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku Marku Jurlini pod poslovnim brojem Ovrv-9341/14 od 17. prosinca 2014., zbog istaknutog žalbenog razloga nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, što čini razlog iz članka 50. stavka 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14-dalje OZ), te da dokaz o pokrenutoj parnici dostavi na naprijed označeni broj spisa.

II. Odbija se prijedlog ovršenika radi odgode ovrhe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška, kao nesnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio naslovnom sudu prijedlog za odgodom ovrhe i prijedlog da se pljenidba i prijenos radi naplate novčane tražbine proglasi nedopuštenim. Prijedlog ovršenika sud je razmatrao kao žalbu nakon proteka roka protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku Marku Jurlini pod poslovnim brojem Ovrv-9341/14 od 17. prosinca 2014. te prijedlog radi odgode ovrhe.

2. Ovršenik u žalbi ističe postojanje žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ- a, odnosno ističe da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Navodi da je Rješenje o ovrsi broj Ovrv-9341/14 od 17. prosinca 2014. postalo pravomoćno 31. ožujka 2015., a zahtjev za naplatu je predan na FINA-i dana 11. veljače 2006., a odredbom čl. 233. OZ-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stoga ovrhovoditelj više ne može putem FINA-e provoditi ovrhu na temelju predmetnog Rješenja o ovrsi.

2.1. Podredno, ovršenik je uložio i prijedlog za odgodu ovrhe. Ističe da je osoba starije životne dobi koja zbog blokade računa ne može primati novčana sredstva i ne može podmirivati svoje osnovne životne potrebe čime trpi teško nadoknadivu štetu. Također primanja ovršenika su mala i nedostatna za zadovoljenje svakodnevnih potreba pa bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio daljnju teško nadoknadivu štetu.

3. Sud je prijedloge ovršenika dostavio ovrhovoditelju na očitovanje. Ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 12. ožujka 2026., u kojem navodi da prijedloge ovršenika smatra neosnovanim. Ovrhovoditelj ističe da je ovršenikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Navodi da je predmetno Rješenje o ovrsi prvi puta dostavljeno na provedbu FINA-i 04. svibnja 2015. a FINA je zaprimila 12. svibnja 2015. te je zavedeno u redoslijed naplate. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, sukladno čl. 245. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj ističe da su navodi ovršenika paušalni i ničim dokazani. U konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni subjektivni i objektivni uvjeti za odgodu ovrhe propisani člankom 65. OZ-a jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje već je samo paušalno naveo da traži odgodu ovrhe. Stoga ovrhovoditelj predlaže prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbiti kao neosnovan.

4. Sadržajno, ovrhovoditelj je pokrenuo postupak izvansudske ovrhe kod FINA-e na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od strane javnog bilježnika Marka Jurline pod poslovnim brojem Ovrv-9341/14 od 17. prosinca 2014., a ovršenik je podnio žalbu nakon proteka roka i prijedlog radi odgode ovrhe, dok se prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne može podnijeti u slučaju kada je ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno kada je postupak izravne naplate pokrenut kod FINA-e temeljem navedene ovršne isprave.

5. Člankom 284. stavak 5. OZ-a određeno je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu (članak 287. OZ-a) protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

6. Člankom 53. stavak 1. do 4. OZ-a određeno je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka. Ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Sud će odbaciti naknadno podnesenu žalbu nakon proteka roka koja se temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi. Podnošenje žalbe iz stavka 1. ovoga članka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Uvidom u žalbu ovršenika, utvrđeno je da je ista podnesena iz razloga sadržanog u članku 50. stavka 1. točka 11. OZ-a, odnosno iz razloga nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Ovršenik smatra da je prošao desetgodišnji rok zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, slijedom čega je razvidno da se žalba ne temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

7. Člankom 55. stavak 1. OZ-a određeno je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona (žalba nakon proteka roka) ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.

8. Obzirom da rješenje o žalbi nakon proteka roka ovisi o utvrđivanju sporne činjenice među strankama, odnosno da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom a ovršenik nije dokazao sporne činjenice javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno iste nisu općepoznate a njihovo se postojanje ne može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Osim žalbe nakon proteka roka, ovršenik je sadržajno podnio i prijedlog radi odgode ovrhe. Ovršenik predlaže sudu odgodu ovrhe do pravomoćnog rješenja ovog postupka. Člankom 65. st. 1. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta. Prvi uvjet je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, dok je drugi uvjet da postoji jedan od 10 uvjeta sadržanih u članku 65. st. t. 1.-10.

10. Sud je utvrdio da je ovršenik ispunio uvjet iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a jer je protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članka 53. OZ-a.

11. Prema ocjeni ovog suda, sadržaj prijedloga za odgodu ovrhe ne ukazuje niti na jedan od valjanih razloga zbog kojih bi se ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi trebala odgoditi, budući da ovršenik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

12. Analizirajući pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete valja prije svega istaknuti te smisao i svrha ovršnog postupka ostvarenje dospjele tražbine ovrhovoditelja. Stoga bi odgoda njene provedbe bila opravdana samo zbog štete koja bi ovršeniku mogla biti prouzročena nemogućnošću da protuovrhom ili restitucijskom parnicom zbog stjecanja bez osnove i ovrhom koja bi se naknadno provela, reparira novčani iznos za koji je ovrha provedena.

13. Stoga navodi ovršenika da je osoba starije životne dobi koja zbog provedbe ovrhe ne može podmirivati svoje osnovne životne potrebe ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe jer je ovršenik dužan trpiti provedbu ovrhe te posljedično umanjenje svoje imovine koje nastupa zbog provedbe ovrhe. Navodi ovršenika da su njegova primanja mala i nedostatna za zadovoljenje svakodnevnih potreba nisu ničim dokazani jer ovršenik u spis nije dostavio nikakve dokaze o svojim imovinskim prilikama. Stoga je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbijen kao neosnovan pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. Člankom 14. stavak 5. Ovršnog zakona određeno je da je ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. O troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja (stavak 7.). Pokretanjem izvansudske ovrhe, podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i, ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio trošak ovršeniku, a ovrhovoditelj je dužan ovršeniku nadoknaditi samo onaj trošak koji mu je neosnovano prouzročio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Samoboru 16. ožujka 2026.

Sudac

Dubravko Facko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja (čl. 11. st. 1. i 3. OZ). Žalba se podnosi ovom sudu, u 2 (dva) primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža

2. Odvjetnica Ivana Binički Ložnjak

3. U spis