Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: P-609/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jovanu Ajdukoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 18. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja zamjenice punomoćnika tužitelja Kornelije Krizmanić, odvjetnice u Vinkovcima i punomoćnika tuženika Hane Porobija, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 2. Ugovora o kreditu broj: 3209678434 od 18. lipnja 2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je određeno se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da isplati tužitelju SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 134,63 eura (slovima: stotridesetčetiri eura i šezdesettri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća dana 5. srpnja 2007. do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da isplati tužitelju SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 923,39 eura (slovima: devetstodvadesettri eura i tridesetdevet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 16. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. studenog 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj: 3209678434 na iznos od 46.000,00 CHF, te da je odredbom članka 2. navedenog ugovora, određeno; „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora…“.

1.1. Dalje navodi da navedenu odredbu kredita, odnosno dio odredbe u kojoj se određuje naknadu za obradu kredita, tužitelj smatra nepoštenom i ništetnom. Naime, navedena naknada je određena tipski bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita. Dakle, sporna odredba je sastavni dio formularnog ugovora o kreditu o čijem sadržaju korisnik kredita nije mogao pregovarati niti je upoznat sa sadržajem odluka banke na koji ta sporna ugovorna odredba upućuje čime je narušena pravična ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama, te predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ugovora u skladu sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-

3231/2022, U-III-7491/2022, U-III-236/2023, U-III-369/2023, U-III-597/2023 od 13.07.2023.

1.2. Također navodi da je troškove obrade kredita tuženik naplatio tužitelju prilikom isplate kredita dana 5. srpnja 2007. i to u iznosu od 134,63 eura (1.014,37 kn).

1.3. Obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade, te naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 134,63 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je vrijednost predmeta spora od strane tužitelja naznačena suviše visoko obzirom da je tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu glavne tražbine na iznos od ukupno 134,63 eura.

2.1. Također navodi da osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom. Navodi da se naknada za obradu kreditnog zahtjeva iz odredbe članka 2. Ugovora o kreditu temelji, osim na slobodi ugovaranja po Zakonu o obveznim odnosima, također i na posebnim propisima namijenjenim zaštiti potrošača. Navodi da je člankom 3. Pravilnika o naknadama na potrošačke kredite propisano da za obavljanje usluga u poslovima kreditiranja potrošača vjerovnik može obračunavati i naplatiti između ostalog i naknadu za obradu kreditnog zahtjev. Tuženik navodi da je zakonodavac smatrao kako je naknada za obradu kreditnog zahtjeva nezakonita, onda takvu naknadu ne bi dodatno uredio gore citiranim posebnim propisima koji sadrže izričito ovlaštenje banke naplatiti naknadu. Navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu naplata naknade za obradu kredita bila redoviti trošak kreditiranja, koji je prepoznat kako u nacionalnom zakonodavstvu tako i na razini Europske unije. Također navodi da sukladno odredbi članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003., 46/2007., 79/2007.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, te da je u konkretnom slučaju obveza plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva ugovorena jasnim, lako razumljivim i uočljivim odredbama Ugovora o kreditu. Visina naknade je također jasno, lako uočljivo i razumljivo određena pozivom na odredbe Odluke o Tarifi naknada za usluge pa uopće nije dopušteno ocjenjivati da li je predmetna odredba nepoštena. Tuženik također navodi da je tužitelj o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva bio informiran i od strane osobnog bankara koji su imali jasnu uputu da prilikom razgovora o odobravanju kredita upoznaju klijente s obvezom plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva te da ih u tome smislu informiraju da naknadu za obradu kreditnog zahtjeva mogu platiti iz vlastitih sredstva ili iz sredstva kredita. Dalje navodi da je obveza plaćanja naknade također propisana Općim uvjetima poslovanja Banke u točci 5. gdje stoji: „Klijent je dužan snositi troškove koji Banci nastanu u pripremama za sklapanje ugovora, u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Banka.“ Budući da je primijenjena mjerodavna odredba Tarife Banke koja je propisivala naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u postotnom iznosu kredita, ovdje je riječ o fiksnom iznosu što je jasno svakom prosječnom korisniku kredita.

2.2. Tuženik također navodi da je neosnovano shvaćanje tužitelja, da bi naknada za obradu kreditnog zahtjeva prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, činjenica da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, još sama po sebi nipošto ne znači da uz to ne treba posebno dokazati da u konkretnom slučaju nije došlo do takve, značajne neravnoteže. Praksa automatskog povezivanja činjenice da se o nekoj odredbi potrošačkog ugovora nije pregovaralo ne vodi neposredno zaključku da je time među ugovornim stranama nastala značajna neravnoteža. Značajnu neravnotežu treba posebno utvrđivati, neovisno o činjenici da se o ugovornoj odredbi nije pregovaralo.

2.3. Tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, vezano za vrijednost predmeta spora, tužitelj ističe da u ovome postupku traži deklaratorno utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kao i isplatu u kondemnatornom dijelu, te je pojedine tužbene zahtjeve u tome kontekstu i različito označio.

3.1. Također navodi da je sporna naknada određena tipski bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita. Dakle, sporna odredba je sastavni dio formularnog ugovora o kreditu o čijem sadržaju korisnik kredita nije mogao pregovarati niti je upoznat sa sadržajem Tarife banke na koji ta sporna ugovorna odredba upućuje čime je narušena pravična ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama, te predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dopis tuženika (stranica 4. spisa), ugovor o namjenskom kreditu (stranica 6. -11. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 12. spisa), popis kredita (stranica 31. -36. spisa), uputu za odobravanje kredita građanima (stranica 37. -39. spisa), opće uvjete poslovanja (stranica 40.-44. spisa), te je saslušao tužitelja.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i tuženika sklopili 18. lipnja 2007. ugovor o kreditu broj: 3209678434 temeljem kojega je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Nije sporno da je točkom 2. ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

7. Sporno je je li ništetna odredba ugovora o kreditu temeljem koje je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita, te je sporno je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

8. Uvidom u popis kredita utvrđeno je da je tuženik odredio plaćanje naknade koja se određuje u postotku od ukupnog iznosa kredita.

9. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je naveo da da je imao namjeru adaptirani stambeni objekt u kojem je živio te je otišao u Zagrebačku banku poslovnica [adresa] radi sklapanja ugovora o kreditu, a u ovu banku je otišao iz razloga što je i ranije surađivao sa ovom bankom. Naveo je da je razgovarao sa osobnom bankaricom kojoj je rekao za što mu treba kredit i u kojem iznosu te mu je rečeno da je kredit sa valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji te se on odlučio upravo za ovakav kredit. Nakon toga u banku je donio potrebnu dokumentaciju nakon čega je banka sastavila ugovor te se ne može točno sjetiti je li po ugovor došao u banku ili da ga je ugovor već čekao kod javnog bilježnika. Naveo je da je pročitao ugovor te je vidio i odredbu o plaćanju naknade nakon čega je pitao osobnu bankaricu na što se odnosi ta naknada i ona mu je odgovorila da se odnosi na troškove banke, ali ni ona nije mogla pojasniti koji bi to bili troškovi. Naveo je da je ovaj ugovor mogao sklopiti samo sa ugovorenom naknadom budući je bio takav obrazac ugovora te ukoliko se ne bih složio sa plaćanjem naknade ne bi mogao dobiti niti kredit. Radilo se o sistemu "uzmi ili ostavi". Naveo je da je banka naknadu naplatila na način da mu je isplaćen kredit umanjen za iznos naknade. Naveo je da je novac od kredita iskorišten za adaptaciju stambenog objekta u kojem je tada živio. Naveo je da se on interesirao kod osobne bankarice u vezi ugovaranja naknade jer mu nije bilo jasno na što se odnosi naknada, te mu je ona rekla da se odredba o naknadi nalazi u svakom ugovoru i da bez nje ne može sklopiti ugovor.

10. Saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je ugovor o kreditu sastavila banka koja je u ugovor i unijela odredbu o plaćanju naknade. Utvrđeno je da je tužitelj bio upoznat sa obvezom plaćanja naknade, ali mu nije objašnjeno na što se naknada odnosi. Utvrđeno je da je odredba o plaćanju naknade sastavni dio ugovora o kreditu te da se bez te odredbe ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno da se o obvezi plaćanja naknade nije moglo pregovarati.

11. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP) između ostalog je propisano da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

12. Nadalje, odredbom članka 81. stavka 1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Slijedom navedenog, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

15. Sukladno odredbi članka 295. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., dalje u tekstu: ZOO/05) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva.

16. Slijedom toga, o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

17. Nadalje, sud prihvaća da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom . Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenim naknadama za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

18. Budući iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu pripremila banka, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati. Obzirom je tužitelj na temelju članka 2. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu za obradu kredita, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- tužitelja, a što znači da su navedene odredbe Ugovora nepoštene, temeljem odredbe članka 81. stavak 1. ZZP, te ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP .

19. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj ima status potrošača. Naime, prema odredbi članka 3. točke 1. ZZP, i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

19.1. Saslušanjem tužitelja i čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da je tužitelj ugovor zaključio kao fizička osoba i da je kredit odobren za adaptaciju kuće.

19.2. Obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene, a tuženik tijekom postupka nije niti pokušavao dokazivati drugačije.

20. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetna odredba kojom je ugovoreno plaćanje naknade i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

21. Kako je navedena odredba Ugovora o kreditu ništetna, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, te je sukladno članku 323. ZOO/05 tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

22. Uvidom u dopis tuženika utvrđeno je da je tuženik od tužitelja 5. srpnja 2007. naplatio iznos od 1.014,37 kuna na ime naknade za obradu zahtjeva, te tužitelj ima pravo na povrat ovog iznosa koji je naplaćen na ime naknade za obradu zahtjeva, odnosno iznos od 134,63 eura, koji se iznos dobije kada se iznos u kunama pretvori u euro primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro.

23. Prigovor zastare je neosnovan, jer je člankom 328. ZOO /05 propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu.

23.1. Vezano za zahtjev za isplatu, treba navesti da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.

24. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate temeljem članka 1115. ZOO od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, odnosno od 5. srpnja 2007. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.)

25. Vezano za vrijednost predmeta spora, treba navesti da je odredbom članka 37. stavka 1. ZPP propisano da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

26. U konkretnom slučaju tužitelj je postavio deklaratorni zahtjev kojim traži utvrđivanje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, te kondemnatorni zahtjev kojim traži isplatu novčanog iznosa koji je naplaćen temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu.

27. Nadalje, odredbom članka 40. stavka 1. ZPP propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, Stavkom 2. istog članka propisano je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

28. Tuženik je prigovorio da je tužitelj suviše visoko odredio vrijednost predmeta spora, te je sud na pripremno ročištu od 15. siječnja 2026. provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, te je utvrdio vrijednost predmeta spora u istom iznosu koji je naznačio tužitelj, odnosno u iznosu od 1.000,00 eura i to za dio deklaratornog zahtjeva u iznosu od 865,37 eura, a za dio kondemnatornog zahtjeva u iznosu od 134,63 eura. Tuženik neosnovano navodi da bi se vrijednost predmeta spora trebala odrediti u iznosu od 134,63 eura, koji iznos predstavlja samo kondemnatorni zahtjev. Naime, tužitelj je podnio dva zahtjeva koja se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te je vrijednost predmeta spora potrebno utvrditi prema zbroju tih zahtjev.

29. Također treba napomenuti da je tužitelj mogao podnijeti tužbu samo sa deklaratornim zahtjevom, a nakon toga podnijeti posebnu tužbu samo sa kondemnatornim zahtjevom, te bi se za svaki zahtjev posebno utvrđivala vrijednost predmeta spora, što bi svakako dovelo do povećanja troškova postupka , pa je u konkretnom slučaju tužitelj postupao ekonomično jer je jednom tužbom obuhvatio dva zahtjeva.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka.

31. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 75 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 15. prosinca 2025. u vrijednosti 75 bodova sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 15. siječnja 2026. i 18. veljače 2026. u vrijednosti 75 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti od 37,5 boda sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, odnosno ukupno 337,5 bodova. Kada se vrijednost boda pomnoži sa 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife dobije se iznos od 675,00 eura. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 168,75 eura sukladno Tbr. 46 Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i presuda u iznosu od 39,82 eura, odnosno ukupno 923,39 eura.

32. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP.

33. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen temeljem članka 154. stavak 1. ZPP.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima, 16. ožujka 2026.

Sudac:

Ivan Katičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Jovan Ajduković, Dr. F. Tuđmana 21, [adresa] Vukovar – pun. tužitelja

2. Odvjetničko društvo Porobija i Porobija, Iblerov trg 10/VII, [adresa] Zagreb – pun. tuženika