REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Matenačka cesta 3/1
Posl.br. P-965/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja-ce ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po pun. Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, Gospodska 28, protiv tuženika OTP bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:52508873833, zastupana po pun. Miroslavu Plaščaru, odvjetniku u OD Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Savska cesta 32, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 19. veljače 2026.god. u prisutnosti oboje punomoćnika stranaka, a objavljene dana 16. ožujka 2026.god.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB 52508873833, da tužiteljima ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 8.846,21 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koja teče na:
1,54 EURA od 11.01.2008. pa do isplate
5,68 EURA od 12.02.2008. pa do isplate
11,59 EURA od 11.03.2008. pa do isplate
6,48 EURA od 11.04.2008. pa do isplate
2,86 EURA od 13.05.2008. pa do isplate
2,34 EURA od 11.06.2008. pa do isplate
1,23 EURA od 11.07.2008. pa do isplate
0,44 EURA od 11.09.2008. pa do isplate
9,79 EURA od 11.10.2008. pa do isplate
20,20 EURA od 18.11.2008. pa do isplate
14,52 EURA od 11.12.2008. pa do isplate
30,51 EURA od 13.01.2009. pa do isplate
42,08 EURA od 18.02.2009. pa do isplate
32,31 EURA od 19.03.2009. pa do isplate
31,92 EURA od 16.04.2009. pa do isplate
29,84 EURA od 12.05.2009. pa do isplate
28,47 EURA od 11.06.2009. pa do isplate
31,23 EURA od 11.07.2009. pa do isplate
25,72 EURA od
11.08.2009. pa do isplate
28,22 EURA od 11.09.2009. pa do isplate
23,93 EURA od 13.10.2009. pa do isplate
27,75 EURA od 11.11.2009. pa do isplate
25,56 EURA od 11.12.2009. pa do isplate
35,40 EURA od 12.01.2010. pa do isplate
41,40 EURA od 11.02.2010. pa do isplate
40,12 EURA od 11.03.2010. pa do isplate
45,22 EURA od 13.04.2010. pa do isplate
52,56 EURA od
11.05.2010. pa do isplate
57,78 EURA od 12.06.2010. pa do isplate
69,98 EURA od 14.07.2010. pa do isplate
55,29 EURA od 12.08.2010. pa do isplate
86,65 EURA od
14.09.2010. pa do isplate
74,17 EURA od
12.10.2010. pa do isplate
78,81 EURA od
12.11.2010. pa do isplate
92,36 EURA od
14.12.2010. pa do isplate
109,53 EURA od 12.01.2011. pa do isplate
87,71 EURA od
11.02.2011. pa do isplate
97,34 EURA od
15.03.2011. pa do isplate
85,14 EURA od
12.04.2011. pa do isplate
104,69 EURA od
12.05.2011. pa do isplate
118,51 EURA od
11.06.2011. pa do isplate
136,65 EURA od
13.07.2011. pa do isplate
193,09 EURA od
11.08.2011. pa do isplate
128,19 EURA od
13.09.2011. pa do isplate
118,88 EURA od
12.10.2011. pa do isplate
120,89 EURA od
11.11.2011. pa do isplate
120,01 EURA od
13.12.2011. pa do isplate
129,55 EURA od
12.01.2012. pa do isplate
134,36 EURA od
11.02.2012. pa do isplate
136,18 EURA od
13.03.2012. pa do isplate
131,89 EURA od
11.04.2012. pa do isplate
134,18 EURA od
11.05.2012. pa do isplate
136,54 EURA od
12.06.2012. pa do isplate
132,85 EURA od
13.07.2012. pa do isplate
132,67 EURA od
11.08.2012. pa do isplate
125,19 EURA od
12.09.2012. pa do isplate
128,28 EURA od
11.10.2012. pa do isplate
133,23 EURA od
13.11.2012. pa do isplate
131,66 EURA od
11.12.2012. pa do isplate
133,94 EURA od
11.01.2013. pa do isplate
127,47 EURA od
12.02.2013. pa do isplate
124,97 EURA od
12.03.2013. pa do isplate
132,10 EURA od 11.04.2013. pa do isplate
121,15 EURA od 14.05.2013. pa do isplate
121,44 EURA od 11.06.2013. pa do isplate
117,30 EURA od 11.07.2013. pa do isplate
122,37 EURA od 13.08.2013. pa do isplate
123,54 EURA od 17.09.2013. pa do isplate
127,43 EURA od 16.10.2013. pa do isplate
127,50 EURA od 16.11.2013. pa do isplate
132,79 EURA od 14.12.2013. pa do isplate
123,80 EURA od 18.01.2014. pa do isplate
119,18 EURA od 13.02.2014. pa do isplate
120,53 EURA od 11.03.2014. pa do isplate
120,17 EURA od 11.04.2014. pa do isplate
117,00 EURA od 13.05.2014. pa do isplate
116,54 EURA od 11.06.2014. pa do isplate
120,37 EURA od 15.07.2014. pa do isplate
122,08 EURA od 12.08.2014. pa do isplate
123,53 EURA od 11.09.2014. pa do isplate
123,70 EURA od 11.10.2014. pa do isplate
126,37 EURA od 11.11.2014. pa do isplate
127,20 EURA od 11.12.2014. pa do isplate
128,28 EURA od 13.01.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 12.02.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 12.03.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 14.04.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 13.05.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 13.06.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 14.07.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 12.08.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 12.09.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 14.10.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 12.11.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 12.12.2015. pa do isplate
121,10 EURA od 10.02.2016. pa do isplate
121,10 EURA od 23.02.2016. pa do isplate
za svaki iznos sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB 52508873833, da tužiteljima ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike neotplaćenog iznosa glavnice na dan 22. veljače 2016.g. u roku od 15 dana pod rijetnjom ovrhe isplati iznos od 2.192,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833, da tužiteljima ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.700,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zateznim kamatama tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
V. Odbija se zahtjev punomoćnika tužitelja Matka Novinca iz Zagreba, Ulica Gjure Szaba 4, za naknadu troškova delegacije.
Obrazloženje
1.1.Tužitelji su podnijeli tužbu u kojoj navode da je njihova prednica JT, majka, dana 25.04.2007. g. s prednikom tuženika (Societe Generale-Splitska banka d.d.) sklopila Ugovor o kreditu br. 48513/07, na iznos od 64.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika, važeći na dan korištenja kredita. Prednica tužitelja preminula je dana 31.10.2021., a njezini nasljednici su tužitelji, sin i kći, temeljem rješenja o nasljeđivanju od 27.12.2021. javnog bilježnika Maria Včelika, br. O-846/21, UPP/OS-267/21.
Promjenama u visini kamatne stope kao i promjenama u tečaju valute CHF došlo je i do promjena u visini mjesečnoga anuiteta u odnosu na početni. Odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF su ništetne kao što je utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018. Navedenom sudskom odlukom utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Banke nisu postupale obzirno, savjesno, moralno ni pošteno i time je u trenutku ugovaranja spornih odredaba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
1.2. Iako je prednica tužitelja sklopila Anex ugovora o kreditu, kojim se izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti švicarski franka s položajem kojeg bi tužitelj bio da je ugovorio kreditu u valuti eur, tužitelji kao nasljednici, imaju i nadalje pravni interes za vođenje ovoga postupka, jer je u međuvremenu utvrđena ništetnost valutne klauzule u ugovorima u valuti CHF, budući da predmet konverzije odnosno Anexa nisu bili preplaćeni iznosi već je konverzijom samo smanjena glavnica.
1.3.Tuženik (prednik) je tijekom otplate kredita temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli odnosno vezanosti kredita za CHF valutu, obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF prema kuni, sve do konačne otplate kredita i time su tužitelji preplatili s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, iznos koji su nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji definirali na ukupno iznos od 8.846,21 eura, a na ime razlike glavnice na iznos od 2.192,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Navodi da tužitelj treba dokazati svoj status potrošača. Nadalje, tuženik ukazuje da je potraživanje tužitelja u zastari jer je zastarni rok po kojoj se traži povrat tri godine (eventualno 5 godina) računajući od svake pojedine uplate, zavisno od pravne osnove po kojoj se traži povrat (naknada štete, povrat mjesečnih anuiteta ili stjecanje bez osnove).
Glede navoda tužitelja o valutnoj klauzuli, tuženik navodi da je ista zakonom izrijekom dopuštena, a banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, ali je u javnosti pa i u izvješćima HNB-a bilo upozorenja o mogućem rastu valute CHF. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene nepoštenosti. Nadalje, provedena je konverzija ugovora na koju je prednica tužitelja pristala i tada je uračunavanjem preplate koja je tada utvrđena, njezin položaj kao korisnika kredita već olakšan. Protivi se financijskom vještačenju, jer nema pravne osnove za isto, a ukoliko ga sud odluči provesti, predlaže i izračun tzv. negativnih razlika.
3. Tijekom postupka proveden je uvid u ugovor o kreditu i u dodatak (list 17-24, i 87- 95), rješenje o nasljeđivanju (list 25-27), otplatni plan i u knjigovodstvenu karticu prometa (list 98-122), te je provedeno financijsko vještačenje po sudskom financijskom vještaku iz tvrtke "Darfin" d.o.o. (list 138-150), a ispitana je i tužiteljica (list 131-132).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nesporno je da su tužitelji (po prednici) i pravni prednik tuženika, kao davatelj kredita, dana 25. travnja 2007. god. sklopili ugovor o kreditu ( sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava) kojim se prednik tuženika obvezao staviti prednici tužitelja na raspolaganje iznos od 64.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju banke na dan isplate, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta.
U toč. 2., 3., 4. Ugovora navodi se da se kredit odobrava isključivo za adaptaciju, a otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, prema tečaju kreditora valute CHF na dan isplate odnosno otplate u 180 mjesečnih anuiteta.
6. U svojem iskazu, tužiteljica je izjavila da je 2007.g. bila još dijete , ali sjeća se da je majka podigla kredit za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj ona i danas živi sa suprugom. Mjesečna obveza s osnove otplate kredita se znatno povećavala i stoga je majka pristala na sklapanje dodatka ugovoru odnosno konverziju, a kredit je otplatila prijevremeno. Majka je bila medicinska sestra i nije imala nikakvu vlastitu djelatnost.
7. Ugovor o kreditu sklopila je prednica tužitelja kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.
8. Zastara prava na vođenje ovoga postupka nije nastupila jer se računa od dana pravomoćnosti presude iz tzv. kolektivnog spora kojom je utvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kojem se otplata kredita veže uz tečaj CHF valute. Naime, tužba je podnijeta 12. lipnja 2023., dok je presuda od koje teče zastarni rok od 5 godina, postala pravomoćna 14. lipnja 2018.g.
9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelja nije informirao o svim posljedicama valutne klauzule u ugovoru. To je utjecalo na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Vrhovni sud je odbio reviziju na ovu odluku.
10. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu u CHF valuti.
11. Nadalje, iz provedenog postupka je utvrđeno da su ugovorne odredbe iz toč.2. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema eur u, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURAO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.
12. U ovome predmetu radi se o potrošačkom ugovoru koji je obuhvaćen pravnim posljedicama presude iz postupka pos.br. P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu po tužbi tužitelja Potrošač protiv ovdje tuženika i dr. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužitelj na isto pristao i da iz navedenog tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu LT protiv Erste Bank Hungary Zrt, koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
13. Isto tako je odlukom Vrhovnog suda Rev-18/2018 od 26. 05. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. U odnosu na navedeno također valja istaknuti da je u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev - 2868/2018 od 12.02.2019. zauzeto stajalište da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim zahtjevima. Bez obzira što je predmetni kredit konvertiran, tuženik u konverziji nije vratio do tada preplaćenu kamatu i preplatu zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj. Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog ugovornog odnosa koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je predmetnom ugovornom odnosu slučaj. Budući provedena konverzija nije ispravila posljedicu nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, to istaknuti prigovor tuženika u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.
14 . Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.
15. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i razlike glavnice temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli utvrđenih pravomoćnom presudom.
16. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz tvrtke Darfin d.o.o. KT, iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je prodajni tečaj banke kreditora na dan isplate kredita bio 4,520900, a na dan konverzije 7,0637 kn. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 10. svibnja 2007. do konverzije dana 10. veljače 2016., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 8.825,75 eura. Razlika preostale glavnice zbog promjene kamatne stope i tečaja iznosi 2.192,70 eura.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale.
Također, sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se ukupno preplaćeni iznos umanji za iznos tzv. negativnih razlika, tj. za iznose koje je tužitelj plaćao u nižem iznosu od početnog anuiteta, obzirom da tuženik nije podnio prigovor prijeboja koji mora biti podnijet unutar zastarnog roka i do zaključenja prethodnog postupka, a sve sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci posl.br. Rev-549/2023 od 18.12.2023.
17. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja teče od plaćanja prvog otplatnog obroka jer je tuženik, kao nepošteni stjecatelj (ugovorne odredbe koje je sastavio utvrđene su ništetnima) dužan platiti kamate od dana nezakonitog stjecanja.
Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju.
Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 i Tbr.40/1 u iznosu od 220,00 eura, zastupanje na ročištima dana 04.07.2024., 04.11.2024.15.01.2025. i 19.02.2026. po Tbr. 9/1 i Tbr. 40/1 za svako ročište 220,00 eura, za podnesak od dana 05.03.2024.02.09.2024. i 19.01.2026. po Tbr. 8/1 i Tbr. 40/1 svaki po 220,00 eura, što ukupno iznosi 1.760,00 eura, na koji iznos je priznat PDV u iznosu od 440,00 eura, te je priznat trošak vještačenje u iznosu od 500,00 eura, tako da ukupni parnični trošak iznosi 2.700,00 eura.
Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.
19. Punomoćnik tužitelja zatražio je naknadu troškova dolaska na ročišta u Donju Stubicu zbog delegacije predmeta, u iznosima po 14,20 eura, a za koje troškove nije priložio prijevozne karte, pa je sukladno odredbi čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (NN 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 2 155/2023, 36/2024), valjalo zahtjev odbiti i riješiti kao u izreci.
20. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Donjoj Stubici, 16. ožujka 2026.god.
S U D A C:
Vesna Posavec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud .
DN-a:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženiku
