REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2837/2018-91

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mislavu Karlovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. OIB:55545787885, Zagreb, Vončinina 3, uz sudjelovanje PZC Brod d.o.o., OIB: 53235973903, Slavonski Brod, Nikole Zrinskog 115, kao umješača na strani tuženika, zastupanog po punomoćnici Edvigi Sušenj Janjatović, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka i zamjenika punomoćnika umješača, dana 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. isplatiti tužitelju CH iznos 5.299,84 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 3.713,84 eur od 16. ožujka 2026. do isplate;

- na iznos 1.400,00 eur od 9. listopada 2018. do isplate;

- na iznos 186,00 eur od 16. ožujka 2026. do isplate

te mu isplatiti i trošak postupka u iznosu 4.543,04 eur sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos 3.713,84 eur za razdoblje od 9. svibnja 2018. do 15. ožujka 2026. te na iznos 186,00 eur za razdoblje od 9. listopada 2018. do 15. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. ožujka 2018. sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu [adresa] u smjeru Bresnice. Nezgoda da se dogodila na način da je tužitelj upravljao osobnim automobilom marke BMW reg. oznake [registarska oznaka], krećući se kroz mjesto [adresa] u smjeru Bresnice, smjerom zapad-istok, naletom na led izgubio je kontrolu nad automobilom te je dolaskom u blizinu kbr. 103 A, po prethodnom izlasku iz zavoja u desno, došlo do zanošenja automobila na kolniku i slijetanja u južni putni kanal, a nakon izlaska iz putnog kanala došlo je do udara desnom bočnom stranom u betonsko-metalnu ogradu kbr. 103, vlasništvo EH, a čemu je isključivi uzrok bio led koji se nalazio na cesti. Tužitelj tvrdi da je u prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede koje da su dovele do povrede prava osobnosti tj. njegovog prava na tjelesno zdravlje. Također, da mu je u navedenoj prometnoj nezgodi nastala i imovinska šteta na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u njegovom vlasništvu. Smatra da tuženik u svojstvu nadležne pravne osobe za održavanje ceste, nije vodio brigu niti je poduzimao primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na državnoj cesti br. 49, radi čega da je došlo do predmetne prometne nezgode i zbog čega da postoji njegova odgovornost za naknadu tužitelju nastale neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te štete na vozilu. Navodi da bi popravak nastale štete na vozilu iznosio ukupno 122.703,05 kn, što je da je vidljivo iz izvida štete Uniqa osiguranje d.d. broj AU-108/18 od 16. ožujka 2018., kao i iz predračuna autoservisa "Roščić" od 4. travnja 2018. Slijedom navedenog na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] da je nastala tzv. totalna šteta za koju potražuje naknadu štete u iznosu 28.000,00 kn. Navodi da se tuženiku obratio u mirnom postupku sa odštetnim zahtjevom 9. svibnja 2018. zahtijevajući naknadu štete na vozilu u svome vlasništvu, međutim isti je svojim dopisom posl. br. OST-13/18 od 21. svibnja 2018. odgovorio da samo na temelju pravomoćne sudske presude, kojom je utvrđena odgovornost tuženika, može isplatiti nastalu štetu. Navodi da se tuženiku također obratio u mirnom postupku i sa odštetnim zahtjevom 9. listopada 2018. zahtijevajući naknadu štete radi povrede prava osobnosti tužitelja tj. njegova prava na tjelesno zdravlje međutim, da nije dobio nikakav odgovor. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu naknade imovinske štete na vozilu u iznosu 28.000,00 kn sa zateznom kamatom od 9. svibnja 2018. do isplate; na isplatu neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu ukupno 12.000,00 kn sa zateznom kamatom od 9. listopada 2018. do isplate te obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost za štetu u cijelosti, ističe prigovor nerazumljivosti tužbe, prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava tijek zatezne kamate i visinu zahtjeva. Ističe da iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu. Ističe prigovor nerazumljivosti tužbe budući da iz iste nije jasno kojom i kakvom štetnom radnjom je tuženik prouzročio štetu tužitelju, nije jasno od čega se sastoji uzročnost niti su jasne druge pretpostavke za štetu na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što iz dokaza koji prileže tužbi ne proizlazi da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti. Ističe prigovor isključive odgovornosti za štetu tužitelja budući iz potvrde PP Pleternica br. 511-22-06/2-11-60/2018 od 21. ožujka 2018. proizlazi da je do štetnog događaja došlo uslijed neprilagođene brzine kretanja tužitelja. U Potvrdi PP Pleternica da se navodi da je protiv tužitelja podnesen obvezni prekršajni nalog iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Kako je motorno vozilo opasna stvar, a iz potvrde PP Pleternica proizlazi da tužitelj nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti, koje postupanje je protivno čl. 51. st. 1. i 5. ZSPC- a, a uzročnost se pretpostavlja, to proizlazi da je tužitelj sam sebi prouzročio štetu. Predlaže odbiti zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 26. kolovoza 2019. društvo PZC Brod d.o.o., kao nadležno za održavanje sporne dionice ceste na kojoj se dogodio štetni događaj, izjavilo je da stupa u ovaj postupak na strani tuženika, usprotivilo se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Miješanje navedene pravne osobe u postupak na strani tuženika sud je dopustio rješenjem od 29. kolovoza 2019. (list 66 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Potvrdu MUP-a RH od 21. ožujka 2018. i 31. srpnja 2019. (list 6 i 54 spisa), presliku članka sa portala Požega.eu (list 7-9 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 10-14 spisa), izvid štete AU- 108/18 od 16. ožujka 2018. (list 15-17 spisa), ponudu autoservisa "Roščić" od 4. travnja 2018. (list 18-19 spisa), presliku prometne dozvole vozila tužitelja (list 20-21 spisa), Potvrdu Stanice za tehnički pregled od 19. ožujka 2018. o odjavi vozila (list 22 spisa), presliku računa Stanice za tehnički pregled vozila o trošku odjave vozila i izdavanju Potvrde (list 23 spisa), odštetne zahtjeve tužitelja sa potvrdama o preporučenim pošiljkama od 9. svibnja 2018. i 9. listopada 2018. (list 24-26 i 28-30 spisa), odgovor tuženika od 21. svibnja 2018. na odštetni zahtjev (list 27 spisa), izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu tuženika (list 39-41 spisa), preslika dnevnik rada zimske službe PZC Brod d.o.o. od 8. i 9. ožujka 2018. (list 43-44 spisa), popis prometnih znakova sa lokacijama za državne ceste (list 45-46 i 55-56 spisa), fotografije državne ceste D-49 – google street view (list 57-60 spisa), putni radni listovi PZC Brod d.o.o. na dan 8. i 9. ožujka 2018. (list 61-64 spisa), dopis DHMZ-a o vremenskim prilikama (list 98-100 spisa), iskaz tužitelja (list 136-137 spisa), iskaz svjedoka BH (list 137-138 spisa), iskaz svjedoka ĐH (list 152 spisa), iskaze svjedoka ČH, EH i LH (list 163- 165 spisa), nalaz i mišljenje te usmeno obrazloženje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (list 177-191 i 208-209 spisa), presliku facebook stranice autoškole Pavlin (list 219 spisa), prezentaciju prof. ĆH s Veleučilišta u Rijeci (list 220-243 spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ŠH te usmeno obrazloženje istog (list 270-274 i 309-310 spisa), izvršene je uvid u spis Prekršajnog suda u Požegi poslovni broj: PpP-223/18, presliku spisa i fotoelaborata s fotografijama MUP-a, PU Požeško-Slavonska, PP Pleternica broj: 511-22-06/2-11-60/2018.

5. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao u toč. I. izreke.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te štete na vozilu koji tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je 9. ožujka 2018. upravljajući vozilom naletio na led na kolniku državne ceste br. 49 zbog čega je došlo do zanošenja vozila i slijetanja u kanal, a slijedom čega da mu je nastala navedena šteta za koju da odgovara tuženik jer da nije vodio brigu niti poduzimao mjere radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na predmetnoj dionici državne ceste.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja. Sporna je pasivna legitimacija, odgovornost te osnovanost i visina zahtjeva. Tuženik ističe i prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja.

8. Podneskom od 18. lipnja 2020. (list 114-115 spisa), tužitelj je pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH SU-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. zahtjev za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu postavio u visini ukupno 18.250,00 kn, dok je zahtjev za isplatu imovinske štete na vozilu visinom ostao isti kao u zahtjevu iz tužbe.

9. Iako je ovakvim zahtjevom iz podneska od 18. lipnja 2020. tužitelj doista izvršio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP iako je prethodni postupak zaključen 4. studenog 2019. (list 73-74 spisa), valja reći da su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., u istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05." te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima (Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka pa je u smislu odredbe čl. 190. ZPP opisana preinaka i dopuštena. Pritom valja reći da iz stanja spisa proizlazi da se tuženik upustio u raspravljanje po tako preinačenom zahtjevu, a da se prethodno uopće niti nije usprotivio opisanoj preinaci, već je to učinio samo umješač podneskom od 13. siječnja 2021. (list 124 spisa).

10. Podneskom od 5. rujna 2024. (list 196-198 spisa) tužitelj je novčane zahtjeve za isplatu iskazao u važećoj valuti eur (2.422,18 eur za neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu te 3.713,84 eur za imovinsku štetu na vozilu) te je konačno podneskom od 19. lipnja 2025., a po provedenom medicinskom vještačenju zahtjev za naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći i njege precizirao u visini ukupno 1.586,00 eur dok je zahtjev za imovinsku štetu visinom ostao isti (3.713,84 eur).

11. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti cijenjeni su spisu priležeća dokumentacija, iskazi svjedoka BH, ĐH, ČH, EH i LH, iskaz tužitelja, provedeno prometno vještačenje te je izvršen uvid u spis Prekršajnog suda u Požegi poslovni broj: PpP- 223/18 te spis MUP-a, PU Požeško-Slavonska, PP Pleternica broj: 511-22-06/2-11- 60/2018.

12. Uvidom u Zapisnik o očevidu MUP-a RH koji prileži spisu Prekršajnog suda u Požegi poslovni broj: PpP-223/18 utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila 9. ožujka 2018. u ranim jutarnjim satima (policija je dobila dojavu u 6,29 sati) u naselju, državna cesta D-49, I dionica , 3 kilometara plus 920 metara, u mjestu [adresa] te je pod stavkom "osobine ceste" navedeno da se radi o asfaltnom kolničkom zastoru te je navedeno da je kolnik zaleđen i to u dužini 80 m, a ograničenje brzine je prometnim pravilnom na 50 km/h. Sve navedeno nije niti sporno između stranaka.

13. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Požegi poslovni broj: PpP-223/18 utvrđeno je da je istom prileži presuda navedenog poslovnog broja od 10. kolovoza 2018. kojom je ovdje tužitelj oslobođen optužbe da bi 9. ožujka 2018. u 6,20 sati izazvao prometnu nesreću na način da je upravljao osobnim vozilom marke BMW reg. ozn. [registarska oznaka], krečući se kroz mjesto [adresa] u smjeru Bresnice, smjerom zapad-istok. Dolaskom u blizinu kbr. 103a, po prethodnom izlasku iz zavoja u desno, isti nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste (zavoj, kolnik djelomično zaleđen) tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Tom prilikom došlo je do zanošenja automobila na kolniku i slijetanja u južni putni kanal, a nakon izlaska iz putnog kanala došlo je do udara desnom bočnom stranom u betonsko-metalnu ogradu kbr. 103 vlasništvo EH, a čime da bi počinio prekršaj iz čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama. Navedena odluka postaja je pravomoćna 10. kolovoza 2018.

14. Iz iskaza tužitelja, u bitnom, proizlazi da je dana štetnog događaja išao svojim vozilom na posao oko 6,20 h, na cesti nije bilo nikoga i upravljao je brzinom oko 50 km/h kada ga je u jednom dijelu auto zanio budući da je bio led na cesti koji on nije vidio. Nakon zanašanja vozilom je sletio u kanal, a potom udario u ogradu kuće u vlasništvu EH. Dio ceste s kojeg je izletio je bio u blagom zavoju. Navodi da je EH nakon štetnog događaja došao do njegovog auta, otvorio vrata, otkopčao mu pojas te pitao da li je dobro, vidio je da nije dobro te je zvao hitnu i policiju i rekao mu je da je otprilike pola sata ranije netko sletio s autom zbog leda na cesti. Inače poznaje EH. Primijetio je da, kada su djelatnici hitne stali sa svojim vozilom, da su doslovno klizali po cesti budući da je toliko bilo leda. Navodi da led na cesti nije mogao zamijetiti budući da je sama cesta bila sive boje, ali da je sigurno bila površina leda oko 50-ak metara. U vezi štetnog događaja tužitelj je bio 3 tjedana na bolovanju te mu je potrebnu pomoć i njegu pružala tadašnja djevojka, sadašnja supruga. Navodi da se nakon štetnog događaja sjeća da se jedna ženska osoba sa svojim vozilom zastavila i pitala je li treba šta pomoći na šta su joj djelatnici hitne odgovorili da ne treba. Koliko se sjeća nije više nitko naišao. Navodi da nije osobno vidio da bi netko sletio prije njega s ceste, već mu je to kako je i rekao, rekao g. EH, a tužitelj je vidio da se sa strane nalaze neki komadi plastike.

15. Iz iskaza svjedoka ĐH i ČH proizlazi da su oni bili djelatnici policije koji su vršili uviđaj konkretne prometne nezgode. Svjedok ĐH potvrđuje, a kao što je i navedeno o u Zapisniku o očevidu da je u vrijeme vršenja očevida na mjestu događaja vanjska temperatura zraka iznosila -1 stupanj celzijusa te da je kolnik bio djelomično zaleđen u dužini 80 metara, od kbr. 105 - kbr. 103. Sjeća se da je na mjestu štetnog događaja teren malo nakošen, radi se o nagibu zavoja te se očito voda slila na taj dio kolnika i isti je bio zaleđen. Sjeća se isto tako da su se tog jutra dogodila i slijetanja drugih vozila, ali ista nisu prijavljena. Predmetni dio kolnika nije bio posut solju niti šljunkom. Svi relevantni prometni znakovi na spornoj dionici su utvrđeni i kao takvi upisani u zapisnik o očevidu. Tragove kočenja unesene u skicu radio je kolega ČH. Prije mjesta štetnog događaja nalazi se raskrižje udaljeno otprilike 500 metara. Kolnik je bio zaleđen iz razloga što se, a kako je ranije naveo voda slijevala sa sporedne ulice na kolnik u smjeru kretanja vozila tužitelja, a koja sporedna ulica je bila viša od kolnika kojim se kretao tužitelj. Na upit kako je utvrdio da cesta nije bila posipana navodi da je to utvrdio tako što je kolnik bio zaleđen. Navodi da se i njemu kao službenoj osobi prilikom vršenja očevida na tom dijelu kolnika klizalo, budući da isti nije bio posut. Svjedok ČH iskazuje da je po dolasku u [adresa] vozilo tužitelja zatečeno izvan kolnika, negdje ispred kuće EH. Po dolasku su utvrdili da je bilo poledice na cesti, cesta je bila skliska. Poledica je bila na obje strane kolnika u širini oko 3-4 m i dužine možda toliko i to na dijelu kolnika na samom početku zavoja, možda oko 50 m prije kuće EH. Do tog mjesta nisu naišli na poledicu, a niti iza zavoja, odnosno bilo je zaleđeno mjestimice uz bankinu isprekidano i to od zavoja pa do Ribićeve kuće. Nisu mogli utvrditi brzinu kojom se tužitelj kretao pa je izvršio potrebna mjerenja, a zapisnik je sastavio kolega ĐH i taj zapisnik se nalazi u policiji. Ucrtao je sve tragove, ali se ne sjeća sada koji su to sve tragovi i gdje su se nalazili. Sve piše u situacijskom planu koji je sastavni dio zapisnika. Misli da su taj dio trebale Hrvatske ceste posuti solju. Ne sjeća se da li je bio znak koji upozorava na klizavost, a obzirom da je ta poledica bila na samom početku zavoja nije baš siguran da se mogla uočiti. Inače, utvrdili su da je oštećena ograda vlasnika kuće EH, a i automobil je bio oštećen. Ne može se sjetiti ali čini mu se da vozač – tužitelj nije bio na mjestu događaja kada su oni došli. Nisu niti Hrvatske ceste bile prisutne, a kada su obavili očevid led se već otopio. Misli da su očevid završili oko 8,30 sati. U zapisniku bi trebalo biti navedeno koliku je površinu led zahvatio. Tog dana više nisu imali dojavu o prometnim nezgodama na tom dijelu. Sjeća se da je bio svjedok EH prisutan prilikom očevida.

16. Iz iskaza svjedoka EH proizlazi da živi u [adresa] i sjeća se da je 2018. početkom ožujka bilo dosta hladno i da je cesta bila zaleđena od škole pa sve do njegove kuće pa čak i iza. Radi se o dionici oko 200 m. Škola je malo na uzvisini i zatim se cesta pruža prema Vatrogasnom domu i Pleternici, cesta ima pad tako da se sva voda slijeva od škole prema Vatrogasnom domu, a njegova kuća je udaljena od škole oko 100 m. Te noći je bila temperatura -6 stupnjeva tako da se dosta zaledila. On je iz kuće izašao oko 6,30 sati kada je čuo prasak i po izlasku je vidio da se automobil popeo na njegovu ogradu, na sami ulaz, a jedan dio na zid. Prišao je vozaču koji se već uspio izvući ali u međuvremenu je došla hitna koja je odvezla vozača te policija. Nije mogao izaći van dok automobil nije bio sklonjen. Čuo je da je to jutro više osoba sletjelo s ceste ali ne zna da li je o tome obaviještena policija. Ta dionica ceste je dosta kritična, svjedok je to jutro prije same nezgode izašao van da vidi kakva je cesta i da zna hoće li ići na posao vlakom ili autom. Vidio je da je ograda zamrznuta i kolnik ispred njegove kuće tako da je odlučio ići vlakom. Vratio se u kuću i ubrzo nakon toga čuo prasak. Djelatnici PZC Brod su došli na lice mjesta s kombijem nakon nesreće i misli da su tada bili prisutni i službenici policije. Svjedok je vidio da su oni nakon te nesreće posipali tu dionicu, a inače ta dionica je dosta kritična u zimskim periodima pa čak i u ljetnom periodu. Njegova kuća je s desne strane u smjeru Pleternica, a na mjestu gdje se nalazi zavoj iz kojeg je tužitelj izletio. Na tom dijelu nije bilo nikakvih znakova koji bi upozoravali na klizavost ceste. LH je došao nakon nezgode kad je već bila policija i hitna, misli da je on došao kao novinar jer je slikao.

17. Iz iskaza svjedoka LH proizlazi da se sjeća da je kao novinar dobio poruku da se dogodila prometna nesreća u [adresa], a inače policija obavještava novinare o težim prometnim nezgodama. Razmišljao je da li ići ili ne, bilo je snijega i leda. Odlučio je ići i već je u Kuzmici vidio vozila koja su sletjela s ceste. Do [adresa] je jedva došao jer je kolnik bio toliko klizav, skroz od Pleternice do [adresa], a bilo je i snijega na cesti. Kolnik je bio toliko klizav tako da je svjedok jedva pronašao mjesto gdje je parkirao, a to došavši do mjesta gdje se nalazilo vozilo. Vozilo je bilo na ogradi kuće koja je na dosta nezgodnom mjestu, skoro uz sami zavoj. Kada je izašao iz auta vidio je da je na tom dijelu snijeg, a ispod led. Ne zna kada je snijeg padao ali ga je bilo i na cesti. Nije vidio da je ralica prolazila, a smatra da je bilo potrebe da ralica prođe, a posebno da se baci sol na cestu. Poslikao je mjesto prometne nesreće i automobil i vraćajući se u Požegu sreo je u mjestu Vesela koja se nalazi između Pleternice i Požege, zimsku službu. Misli da je i on zvao dežurnu službu u Slavonski Brod i pitao zašto nisu očistili cestu, na što su odgovorili da su sve službe na terenu. Svjedok tvrdi da je kolnik bio zaleđen gotovo na cijeloj dionici, a posebno od škole pa do zavoja jer cesta pada od škole do zavoja ukoso, tako da se slijeva i zadržava voda koja se u zimskom periodu zaledi. Ne može ništa reći o samom mehanizmu prometne nesreće, osim što je vidio da je kolnik bio klizav, zaleđena cesta prekrivena snijegom, posebno na mjestu izlijetanja vozila iz zavoja, tako da pretpostavlja da je uzrok slijetanja klizava cesta. Ne sjeća se da li je bio prometni znak oznake klizavosti. Nije vidio da su sletjela vozila u samim [adresa], ali na licu mjesta je čuo da je već netko ujutro sletio na tom dijelu, ali se izvukao.

18. Iz iskaza svjedoka BH proizlazi da je kao djelatnik PZC Brod d.o.o. bio na predmetnom dijelu ceste negdje oko 8 h, a kako to proizlazi iz radnog naloga te nije primijetio da bi na istom dijelu ceste bilo leda. Sjeća se da je tog dana njegovo radno vrijeme bilo od 7 sati međutim, on je oko 8 h sati izašao na taj dio ceste. Sjeća se da je dana štetnog događaj došao po pozivu policije u vezi prometne nezgode. Navodi da kada je došao na mjesto štetnog događaja po pozivu policiju na tom dijelu ceste nije ništa posebno radio. Za vrijeme prije nego što je oko 8 h došao na mjesto štetnog događaja ne zna kakvo je bilo stanje ceste, misli da je prošao kamion sa rasipačem za sol. Navodi da je sporna dionica inače po njegovim saznanjima u to vrijeme prilično frekventna jer ljudi idu na posao. Navodi da inače u vrijeme doba godine nastanka štetnog događaja za sporni dio dionice je prvi stupanj pripravnosti službe. Pojašnjava da se radi o najslabijem stupnju pripravnosti, a ovisno o temperaturi i vremenskim uvjetima. Navodi da se inače prema pravilima zimske službe od 15.11. postavljaju znakovi – sklizav kolnik, upotreba lanaca i slično. Navodi da su za spornu dionicu bile postavljene dopunske table – opasnost sklizavog kolnika i to jedno 100 m prije nastanka štetnog događaja budući da se radi o zavojitoj cesti. Nema saznanja koliko dnevno prometuje vozila tom dionicom, ali potvrđuje da je ista prometna. Mjesto nastanka štetnog događaja je državna cesta i ista povezuje Pleternicu i Novu Gradišku i predstavlja izlaz na autoput.

19. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića proizlazi da se nezgoda dogodila prilikom prolaska osobnog vozila tužitelja BMW 320d reg. oznake [registarska oznaka] kroz desni zavoj polumjera oko 105 metara, pri čemu je na zaleđenom kolniku došlo do destabilizacije, gubitka kontrole nad vozilima i slijetanja van desnog ruba kolnika. Brzina vozila tužitelja u trenutku destabilizacije je iznosila oko 51 km/h. Primjerena brzina kretanja vozila kroz zavoj u uvjetima mokrog i nezaleđenog kolnika je iznosila oko 64 km/h i pri toj brzini na mokrom kolniku nikako ne bi smjelo doći do destabilizacije vozila. Brzina pri kojoj svakako mora doći do destabilizacije vozila u uvjetima zaleđenog kolnika iznosi oko 41 km/h, pa kako se tužitelj kroz zavoj kretao brzinom od oko 51 km/h, slijedi da se kretao brzinom prekomjernom za zaleđeni kolnik i da je zaleđeni kolnik uzrok nezgode. Tužitelj je mogao uočiti da nailazi na mokru dionicu kolnika, ali nije mogao prepoznati da se radi o zaleđenoj podlozi, jer razlika između mokrog i zaleđenog kolnika vizualno nije uočljiva. Nema primjedbi na opseg štete utvrđen od strane tuženika. Vještak navodi da je štetu na vozilu bilo potrebno rješavati kao ekonomsku totalnu štetu jer je trošak popravka vozila premašivao 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete. Tržna vrijednost neoštećenog osobnog vozila tužitelja BMW 320 d Touring je na dan utvrđivanja štete zajedno s uključenim PDV-om i državnim davanjima iznosila oko 37.309,29 kn, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila oko 9.327,32 kn, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što zajedno s uključenim državnim davanjima iznosi oko 27.981,96 kn ili 3.713,84 eur.

19.1.Vještak je u svom usmenom obrazloženju na ročištu 24. siječnja 2025. (list 208-209 spisa), a vezano za prigovore tuženika od 16. rujna 2024. naveo da je prisutnost pješačkog prijelaza, škole i prometnog znaka djeca na cesti bila poznata vlasniku prometnice i radi se o činjenicama koje nisu vezane isključivo na poledicu pa je vlasnik prometnice prometnim elaboratom trebao utvrditi primjerenu brzinu kretanja za ovu predmetnu dionicu i postaviti odgovarajući prometni znak ograničenja brzine. Izvanredne okolnosti o kojima vozač mora voditi brigu jesu na primjer noćni uvjeti vožnje, mokar kolnik i slični promjenjivi uvjeti zbog čega eventualno je bilo potrebno smanjiti brzinu. Brzinu kretanja vozila tužitelja na početku tragova zanošenja vještak je izračunao pomoću jednadžbi koje uvažavaju gubitak energije kretanja vozila na putu usporenja i gubitak energije nastankom deformacija na vozilu i oštećenim objektima. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Obzirom na znakove pješačkog prijelaza i blizine škole, djeca na cesti, tužitelj je upravljao prilagođenom brzinom, odnosno brzina od 50 km/h kojom se vozilo kretalo na početku tragova zanošenja i da je prema stanju spisa navedena brzina prilagođena uvjetima na cesti i prometnim znakovima. Na mokrom kolniku zaustavni put je 2 metra dulji u odnosu na suhi kolnik uz uračunatu reakciju od 1 sekunde. Duljina ukupnog zaustavnog puta za suhi kolnik iznosi oko 26,8 metara, a za mokar kolnik 28,7 metara. Vještak je naveo da su pitanja tuženika usmjerena na duljine zaustavnog puta su važna za pitanje kočenja vozila ispred pješačkog prijelaza, vjerojatno vezano na činjenicu da se mjesto nezgode nalazi u blizini škole, a pitanje primjerene brzine za taj slučaj se ne može utvrditi ukoliko ne znamo koliko je iznosila bočna preglednost od putanje kretanja pješaka uzdužno u odnosu na kolnik pa poprečno gledano do samog pješačkog prijelaza niti je na skici prometne policije vidljivo gdje se točno pješački prijelaz nalazi u odnosu na mjesto slijetanja. U konkretnom slučaju bilo je bitno utvrditi brzine u kretanju kroz zavoj na mokrom i zaleđenom kolniku što sam i učinio.

20. Tuženik je podneskom od 4. veljače 2025., kao i nakon usmenog očitovanja prometnog vještaka na ročištu 24. siječnja 2025. i nadalje osporavao nalaz i mišljenje istog, ističući i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da nije dokazao da je cestu kritične zgode koristio sukladnoj njenoj namjeni pa da nema pravo zahtijevati da mu se popravi šteta koju je prouzročio. Smatra da iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi niti jedna odlučna činjenica iz koje bi se moglo utvrditi postojanje pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu.

21.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, budući da je isti sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima prometne znanosti i struke te na temelju sve relevantne spisu priležeće dokumentacije, a vještak je usmenim obrazloženjem svog nalaza i mišljenja argumentirano otklonio sve primjedbe tuženika, čime je nalaz i mišljenje jasno, potpuno i neproturječno.

22. Sud je ocijenio vjerodostojnima iskaze svjedoka ĐH, ČH, EH i LH te iskaz tužitelja, budući da su isti uvjerljivi i životni te kako međusobno suglasni, tako i suglasni prihvaćenom nalazu i mišljenju prometnog vještaka. Sud je imao u vidu da su svjedoci ĐH i UH iskazivali o činjenicama koje su kritične zgode utvrđivali kao policijski djelatnici koji su vršili i uviđaj konkretne prometne nezgode, a čime je njihov iskaz o prometnoj situaciji te zatečenom stanja na kolniku posebno u vezi činjenice zaleđenosti kolnika na spornoj dionici i njegovoj neposipanosti solju posebno relevantan. Tako je suglasno iskazivao i svjedok LH koji je osobno vidio i tako isto opisao stanje kolnika. Iz iskaza svjedoka BH, djelatnika službe za održavanje sporne ceste, sud nije mogao zaključivati o stanju kolnika u trenutku nastanka štetnog događaja odnosno njegove zaleđenosti jer i sam navodi da je na spornu dionicu došao oko 8,00 sati po pozivu policije (štetni događaj je bio oko 6,20 ujutro), ne zna kakvo je bilo stanje kolnika prije tog vremena. Njegov iskaz u dijelu gdje navodi da misli da je kolnik bio posipan solju nije prihvaćen jer je u suprotnosti sa prihvaćenim iskazima svjedoka ĐH, ČH, EH i LH i iskaz tužitelja iz kojih navedeno ne proizlazi, a niti navedeno proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a niti iz priloženog dnevnika službe PZC Slavonski Brod d.o.o. (list 43-44 spisa). Kao suprotan prihvaćenim iskazima svjedoka ĐH i ČH te nalazu i mišljenju prometnog vještaka nije prihvaćen niti iskaz svjedoka BH u dijelu u kojem navodi da su za spornu dionicu bile postavljene dopunske table – opasnost sklizavog kolnika i to jedno 100 m prije nastanka štetnog događaja budući da se radi o zavojitoj cesti. U konačnici iz samog Zapisnika o očevidu koji je javna isprava ne proizlazi da je takav znak bio postavljen, već samo znakovi opasnosti "Više uzastopnih zavoja od kojih je prvi lijevo", "Obilježen pješački prijelaz", " Djeca na cesti", zatim znak izričite naredbe "Zabrana pretjecanja svih vozila na motorni pogon osim motocikala bez bočne prikolice i mopeda" te znakovi obavijesti "Djeca na cesti " i "Obilježen pješački prijelaz".

23. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da se predmetna prometna nesreća dogodila na dakle na državnoj cesti D-49 u mjestu [adresa], u smjeru Bresnice i to na način da je tužitelj upravljajući vozilom, prilikom prolaska kroz desni zavoj polumjera oko 105 metara, na zaleđenom kolniku došlo do destabilizacije, gubitka kontrole nad vozilom i slijetanja van desnog ruba kolnika. Također je utvrđeno da iako se tužitelj kretao brzinom od oko 51 km /h (dozvoljeno je 50 km/h i tužitelj iskazuje da se kretao tom brzinom), do destabilizacije vozila u uvjetima zaleđenog kolnika došlo bi i kod brzine od oko 41 km/h, a uzrok nezgode je zaleđeni kolnik. Također je utvrđeno da je tužitelj mogao uočiti da nailazi na mokru dionicu kolnika, ali da nije mogao prepoznati da se radi o zaleđenoj podlozi jer razlika između mokrog i zaleđenog kolnika vizualnoj nije uočljiva, a i tužitelj je u svom iskazu naveo da led na cesti nije vidio. Osim toga iz Potvrde DHMZ-a (list 98-100 spisa) proizlazi da su vremenske prilike na području Sulokvca na dan 8. i 9. ožujka 2018., a prema podacima klimatološke mjerne postaje Požega i Pleternica, bile takve da je na dan koji prethodi nezgodi bilo oborina, da je minimalna dnevna temperatura zraka bila -2 stupnja celzijusa i pojava slabog mraza na od ranog jutra na dan štetnog događaja, a govore u prilog očekivanosti poledice na dan štetnog događaja.

24. Ovdje treba reći da odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja proizlazi iz činjenice da je u skladu sa odredbom čl. 2. st.1. toč. 18. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11,22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 u daljnjem tekstu: ZC), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, društvo za, pored ostalog i za upravljanje i održavanje državnih cesta, a što proizlazi i iz priloženog izvatka iz sudskog registra za navedenu pravnu osobu (list 39-41 spisa) te da je u konkretnoj situaciji propustio održavati kolnik na navedenoj državnoj cesti u skladu sa odredbom čl. 26. i čl. 31. ZC te čl. 22. i 24. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine 90/14- dalje u tekstu- Pravilnik) i to način da predmetni kolnik državne ceste bude siguran za promet vozilima odnosno, nije sa kolnika na spornoj dionici državne ceste uklonio led niti je navedenu površinu posipao odgovarajućim materijalom kako bi spriječio njenu klizavost i time omogućio njeno nesmetano korištenje, a niti je postavio znak kojim bi upozorio vozače na navedeno stanje kolnika. Slijedom navedenog, tuženik je u smislu citiranih odredbi ZC i Pravilnika pasivno legitimiran u ovome postupku i odgovoran za nastanak štetnog događaja i temeljem odredbe čl. 1084. u vezi čl. 1045. i čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), jer iako je u izvršavanju obveze iz profesionalne djelatnosti dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO), isti nije osigurao predmetnu dionicu državne ceste za siguran i nesmetan promet vozila, odnosno nije dokazao da bi za neredovito obavljanje svojih djelatnosti imao neki opravdan razlog.

25. Što se tiče navoda tuženika da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka nije moguće utvrditi odgovornost tuženika, za naglasiti je da je zaključak o odgovornosti sud donio ocjenom svih dokaza i analizom gore navedenih odredba propisa, a sukladno čl. 8. ZPP, pri čemu je nalaz i mišljenje prometnog vještaka poslužio samo kao stručna pomoć u dokazivanju činjenica relevantnih za donošenje takve odluke. Osim toga, kraj činjenice da je tužitelj sudionik štetnog događaja i vlasnik vozila kojim je kritične zgode upravljao predmetnom dionicom državne ceste, a kako to proizlazi dakle iz Zapisnika o očevidu, iskaza tužitelja i preslike prometne dozvole vozila PŽ- 922 dm, neosnovan je navod tuženika o tome da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete jer da "nije dokazao da je cestu kritične zgode koristio sukladnoj njenoj namjeni pa da nema pravo zahtijevati da mu se popravi šteta koju je prouzročio". Osim toga sud nije posebno cijenio presliku facebook stranice autoškole Pavlin (list 219 spisa) i prezentaciju prof. ĆH s Veleučilišta u Rijeci (list 220-243 spisa), a koje je tuženik priložio ustrajući u prigovorima na nalazu i mišljenje prometnog vještaka jer je ista priložena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a niti jsu isti relevantni za donošenje odluke.

26. Sud ne nalazi da bi postojala suodgovornost na strani tužitelja, budući da iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem u predmetnoj prometnoj situaciji na bilo koji način doprinio nastanku predmetne prometne nezgode. Ovdje, u odnosu na navode tuženika da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima i stanju ceste, valja reći da se štetni događaj dogodio na cesti gdje je najveća dopuštena brzina u predmetno vrijeme iznosila 50 km/h pa je brzina kretanja od oko 51 km/h (kojom brzinom se kretao tužitelj u trenutku destabilizacije vozila prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka) po ocjeni ovoga suda bila primjerena utvrđenim uvjetima na kolniku. S tim u vezi valja dodati da niti nalaz i mišljenje prometnog vještaka ne upućuje na to da bi takva brzina tužitelja bila u uzročnoj vezi s nastankom predmetne prometne nesreće, odnosno, da bi manja brzina tužitelja dovela do drugačijeg ishoda, imajući pritom u vidu da tužitelj nije mogao prepoznati da se radi o zaleđenom kolniku. Pri tom valja naglasiti da je tužitelj, iako ovaj sud u pogledu nastanka štetnog događaja i krivnje za djelo koje predstavlja prekršaj nije vezan izrekom odluke Prekršajnog suda, oslobođen od optužbe da bi kritične zgode postupio suprotno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i propustio prilagoditi brzinu kretanja uvjetima na kolniku, već se radilo o vremenskoj nepogodi odnosno zaleđenom kolniku u zimskim uvjetima, a što tužitelj dolaskom na taj dio ceste nije mogao predvidjeti.

27. Osnovanost i visinu imovinske štete na vozilu tužitelja sud je utvrdio prihvaćenim nalazom i mišljenjem prometnog vještaka iz kojeg dakle, proizlazi da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta te da visina iste iznosi 3.713,84 eur. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 1046. čl. 1085. st.1. i 3., čl. 1086., čl. 1089. st.1. i čl. 1090. ZOO, valjalo je obvezati tuženika na naknadu štete u iznosu 3.713,84 eur te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

28. Radi osnovanosti i visine neimovinske štete sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ŠH iz kojeg proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 9. ožujka 2018. zadobio trzajnu ozljedu vrata i natučenje desne strane prsnog koša. Ova mu je ozljeda utvrđena na dan štetnog događaja. Proveo je liječenje kako je gore opisano imobilizacijom vrata. Nakon zadnjeg pregleda kirurga 22. ožujka 2018. bez daljnjih pregleda i pretraga vezanih za predmetnu ozljedu. Završetak liječenja je zadnji pregleda kirurga 22. ožujka 2018. Time je liječenje okončano. Vještak drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj, zadobivene ozljede i provedenog liječenja. Nakon završenog liječenja nisu zaostale trajne posljedice. Na temelju medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja drži da ozljeda u ovom štetnom događaju nije bila takove naravi i težine koja je dovela do strukturalnih oštećenja vratne kralježnice. Nema dokaza da je zadobivena ozljeda dovela do trajnih posljedica. Nema dokumentacije iz koje bi se vidjelo kakvo je zdravstveno stanje tužitelja bilo prije predmetnog ozljeđivanja. Time nema smanjenja životne aktivnosti zbog zadobivene ozljede u ovom događaju. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Bol jakog intenziteta je trpio oko 3 dana, srednjeg 5 dana, a manjeg još do 3 tjedana sveukupno. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imao oko 1-2 dana, srednjeg 3-4 dana i manjeg do 2 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Tužitelj je potom još sveukupno trebao tuđu pomoć 2 tjedana 3 puta tjedno po 2 h zbog otežanog obavljanja osnovnih životnih aktivnosti (npr. nabava i pripremanje hrane...).

28.1.Vještak dr. ŠH je u svom usmenom obrazloženju na ročištu 13. veljače 2026. (list 309-310 spisa), a vezano za prigovore tuženika i umješača, naveo da je svoje mišljenje temeljio na dokumentaciji koja je priložena u sudski spis i kliničkom pregledu tužitelja. Iz postojeće dokumentacije je razvidno koje je ozljede tužitelj zadobio te narav i težina istih, koje tegobe je imao zbog kojih je tražio pomoć liječnika te u konačnici i duljina provedenog liječenja. Dakle iz dokumentacije proizlaze trzajna ozljeda vrata i natučenje desne strane prsnog koša. Činjenica je da je tužitelj zadnji pregled koji je dokumentiran načinio 22. ožujka 2018. što je 2 tjedna po predmetnom događaju. Međutim iz ove dokumentacije koja je dostavljena vide se tegobe koje je imao, konkretno nakon inicijalnog pregleda kojeg je načinio u jutarnjim satima točnije u 8,25 sati u Hitnoj službi OB Požega ponovno se javljao zbog izraženih smetnji u večernjim satima zbog čega je pregledan od strane neurologa te od strane kirurga. Isto tako na zadnjem pregledu kirurga se navodi i dalje određene tegobe odnosno klinički nalaz ograničene pokretljivosti vrata. Vještak napominje da su ocjene bola, straha i tuđe pomoći kumulativnog karaktera te da obzirom na ovaj nalaz odnosno tegobe koje su opisane u med. dokumentacije smatra da su iste trajale dulje od ovog zadnjeg pregleda kojeg je učinio. Stoga je i dao ocjene ovako kako je navedeno u njegovom pisanom nalazu i mišljenju. Na pitanje kako dolazi do zaključka o trajanju bolova, straha i potrebom za tuđom pomoći s obzirom da je tužitelj bio sposoban za rad vještak je naveo da ne zna prije svega na temelju čega se došlo do zaključka o sposobnosti za rad, nadalje o kakvom radu odnosno vrsti posla se radi. Netko može obavljati posao, a da ipak ima i strah i bol zbog ozljeda koje je pretrpio u određenom razdoblju prije toga tako da to ne isključuje postojanje ni straha ni bola, a čak i potrebe za tuđom pomoći, a što je vezano uz vrstu posla koju netko obavlja.

29. Tuženik je nakon usmenog očitovanja vještaka liječnika nalazu i mišljenju i nadalje prigovarao međutim, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ŠH jer je sačinjeno stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja. Vještak je u nalazu i mišljenju detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, ocijenio je njegovo zdravstveno stanje te je na temelju toga i dao ocjenu bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Usmenim očitovanjem vještak liječnik je otklonio sve prigovore tuženika i umješača na nalaz i mišljenje čime sud isto prihvaća kao potpuno, jasno i neproturječno.

30. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

31. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužitelj naveo u tužbi i kako su isti utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka: fizički bolovi i strah, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pri tome je sud imao u vidu vrstu zadobivenih ozljeda, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, uzevši u obzir i da je tužitelj tijekom liječenja liječen po kirurgu, da je učinila rtg vratne kralježnice i desne strane prsnog koša; da je nosio Schantzov ovratnik, mirovao, koristio analgetike i sedative (kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika). Pri utvrđenju visine neimovinske štete sud je, u skladu sa odredbom čl. 1100. st.1. ZOO svakako, kao notornu činjenicu, uzeo u obzir visoku stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove odluke. Naime, orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u zatraženoj visini 1.400,00 eur.

32. Isto tako tužitelju je, a kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika, zbog načina liječenja kao i zadobivenih ozljeda, bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 40 sati zbog otežanog obavljanja osnovnih životnih aktivnosti kao što su nabava i priprema hrane i sl. Tužitelj je u iskazu naveo da mu je pomoć i njegu pružala tadašnja djevojka, sadašnja supruga. Stoga tužitelju temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, pripada i novčana naknada za tuđu pomoć i njegu. Obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 4,64 eur po satu i koji iznos sud u skladu sa odredbom čl. 223. st.1. ZPP nalazi primjerenim, to je prihvaćen i zahtjev tužitelja po navedenoj osnovi u visini 186,00 eur.

33. Tužitelju je stoga za neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosuđeno ukupno 1.586,00 eur te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

34. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđen iznos neimovinske štete (1.400,00 eur) valja reći da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza takve štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako tužitelj zateznu kamatu na neimovinsku štetu potražuje od 9. listopada 2018. jer se pisanim zahtjevom od navedenog dana prethodno obratio tuženiku (list 28-30 spisa), a liječenje je prethodno okončano 22. ožujka 2018. to isti osnovano potražuje zateznu kamatu od 9. listopada 2018. do isplate te mu je ista tako i dosuđena.

35. Odlučujući o tijeku zatezne kamate na iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te štete na vozilu valja reći kako visina iste može biti poznata tek onda kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu (čl. 1095. st.1. ZOO) ili drugim riječima, kada nenovčana materijalna šteta dobije značenje novčane obveze. Zbog toga sud smatra da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete (tuđe pomoći i njege) te na imovinsku štetu na vozilu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te je odbijen zahtjev u dijelu potraživane zatezne kamate na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 9. listopada 2018. do 15. ožujka 2026. te za potraživani tijek zatezne kamate na naknadu za imovinsku štetu na vozilu za razdoblje od 9. svibnja 2018. do 15. ožujka 2026. te je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke.

36. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

37. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je u cijelosti dosuđen tužitelju (nije uspio samo sa nerazmjerni dijelom zahtjeva koji se odnosi na potraživani tijek zatezne kamate što predstavlja sporedno potraživanje), sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora i prema priloženom troškovniku.

37.1. Tužitelju je tako priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva od 9. listopada 2018. 100 bodova (tbr. 32/1 Tarife), sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 25. ožujka 2019., 17. listopada 2019., 18. lipnja 2020. i 15. lipnja 2022. svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 18. siječnja 2021. i 5. rujna 2024. svaki po 50 bodova (tbr. 8/3 Tarife), sastav podnesaka od 23. siječnja 2019., 7. travnja 2023. i 19. rujna 2024., svaki po 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 4. studenog 2019., 20. svibnja 2022., 16. veljače 2023., 8. studenog 2023., 6. svibnja 2024., 24. siječnja 2025. i 13. veljače 2026., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 1.475 boda što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 2.950,00 eur, a uvećano za 25% PDV (737,50 eur) te uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu 99,54 eur, uplaćeni trošak dolaska svjedoka ĐH na ročište 56,00 eur, uplaćeni predujam za prometno vještačenje 400,00 eur te uplaćeni predujam za medicinsko vještačenje u zatraženom iznosu 300,00 eur, sveukupno iznosi 4.543,04 eur.

37.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 19. studenog 2019. i 18. veljače 2025. jer istima dostavlja dokaz o uplati predujma čime se ne radi o nužnom trošku postupka. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 8. svibnja 2020. jer istim dostavlja dokaz o tome da je obavijestio svjedoke o odogođenom ročištu, a što ne predstavlja nužni trošak postupka. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 19. lipnja 2025. jer takav ne prileži spisu te mu nije priznat niti trošak pristojbe na presudu jer iz stanja spisa proizlazi da ista nije plaćena pa mu taj trošak (još) nije nastao. Uplaćeni predujam za izdavanje potvrde DHMZ-a o vremenskim prilikama (400,00 kn/ 53,09 eur- list 80 spisa) bit će vraćen tužitelju na račun nakon pribave podataka o navedenom, a budući da je sud te podatke pribavio po služenoj dužnosti bez troška pa isti ne može ići na teret suprotne strane.

38. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 16. ožujka 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja uz rješenje - u roku 8 dana dostaviti presliku tekućeg računa tužitelja radi povrata uplaćenog, a neiskorištenog predujma u visini 53,09 eur

- tuženiku

- punom. umješača