Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Poslovni broj: Pp-4713/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ME, zbog prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09., 47/09., 114/22., 47/23.) postupajući po optužnom prijedlogu, PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem 211- 07/24-5/12538 od 13. svibnja 2024., nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u odsutnosti okrivljenika, dana 11. ožujka 2026., temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. 70/17., 118/18. i 114/22.), 16. ožujka 2026., objavio je i

presudio  je

Okrivljenik ME, sin LE i M, dj. L, rođen **.**.1992., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], stolar, izvanbračna zajednica, jedno dijete, pismen, SSS, lošeg imovnog stanja, nezaposlen, prekršajno osuđivan,

kriv je

I. što je 10. svibnja 2024. u 22:55 sati u Sinju, u ulici Bazana br.15, narušavao javni red i mir osoblju i gostima caffe bara Bazana na način da je TE (rođ. 1994.) glasno vrijeđao pogrdnim riječima "štraco, kurvo, pušila si mi kurac",

čime je postupio protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09., 47/09., 114/22., 47/23.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 13. istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa te članka 33. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22. ),

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 eura (tristo eura).

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.

II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika ovom Sudu 15. svibnja 2024., a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. Na zaključenu glavnu raspravu okrivljenik nije pristupio te je pročitana obrana okrivljenika te okrivljenik u svojoj obrani navodi da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Da je točno da je caffe bar Bazana poslovao, u njemu je bilo dosta gostiju, da se u njemu i on nalazio, da je gledao utakmicu na televiziji, ali da nije narušavao javni red i mir te TE nije glasno vrijeđao, a niti joj je uputio bilo kakve riječi. Inače, ona je radila možda mjesec dana u navedenom kafiću te mu je na taj način poznata. Da je od nje te prigode bio daleko pet stolova, netko je s njim sjedio, ali da se ne može sjetiti tko, a ona je bila s nekim mladićem, bila je pijana te je radila svašta, svađali su se, zajedno su išli u WC, pa joj je netko dobacio da kako je nije sramota ići s mladićem u WC, ali nije točno da ju je vrijeđao na bilo koji način. Da joj je on nešto napravio, odnosno glasno vrijeđao, misli da bi odmah zvala policiju, te je sigurno da bi ga policija tu zatekla, a ovako su ga zvali na telefon te su tek sljedećeg dana sa njim obavili razgovor u policijskoj postaji. Nakon što je upoznat da je osim nje svjedok i ŽE, da njega poznaje, a isti se tada s njom nalazio. Vlasnik caffe bara UE se nalazio na tom mjestu, kao i jedan konobar, ali se sada ne može sjetiti njegova imena. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te iskazuje da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja TE, svjedok UE, pročitana je prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijest počinitelju prekršaja, te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u odnosu na TE.

4. Svjedokinja TE u svom iskazu navodi da se te prigode nalazila kao gošća u caffe baru Bazana, bila je u svom društvu, između ostalog s njom se nalazio ŽE, a ME, on je bio napit te ju je vrijeđao glasno govoreći joj da je kurva, kurvetina, da mu je pušila kurac, to je čuo cijeli kafić, jer je u kafiću bilo gosta, da se nalazila s jedne strane kafića, a on s druge tako da ju je glasno vrijeđao te su to mogli čuti svi gosti koji su se nalazili u kafiću. Koliko se sjeća da mu je tada rekla da će zvati policiju te kada je policija došla na mjesto događaja, on je već napustio kafić. Na upit suda je li se na tom mjestu nalazio vlasnik kafića UE, iskazuje da se on nije nalazio na tom mjestu, netko je drugi radio, ne zna tko. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ostaje pri onom što je navela, kako je već rekla od nje je bio udaljen par stolova, te ju je vrijeđao, s nikim nije išla u wc, nije bila pijana, što se tiče vlasnika caffe bara SE on se nije nalazio na tom mjestu. Da je odmah zvala policiju te kad su došli policijski službenici, njega nisu zatekli, policijski službenici proveli su alkotestiranje te nije bila pijana. Okrivljenik na navedeni iskaz nije imao pitanja, a niti primjedbi.

5. Svjedok UE u svom iskazu navodi da u vezi događaja može reći da je točno da je vlasnik caffe bara, međutim o događaju se uopće ne može očitovati, ne može se sjetiti je li se uopće nalazio u svom caffe baru, a upravo je na sudskom hodniku i pitao okrivljenika iz kojeg je razloga pozvan na sud, na što mu je on odgovorio da je TE zvala policiju jer da je on nešto rekao što je nju uvrijedilo. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, navodi da se ne može sjetiti je li se nalazio na tom mjestu, a u svakom slučaju da se nešto strašno dogodilo sigurno bi se sjetio da je bio na tom mjestu, dakle da nije siguran da se nalazio na tom mjestu te se o tome ne može očitovati. Na navedeni iskaz okrivljenik nije imao pitanja ili primjedbi.

6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude.

7. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a istim člankom propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

8. Obrana okrivljenika u kojoj navodi da nije kriv, nije osnovana.

9. Temeljem iskaza svjedokinje TE koja u svom iskazu navodi da ju je okrivljenik kritične prigode glasno vrijeđao da je kurva, kurvetina, da mu je pušila kurac, da je to čuo cijeli kafić, jer da je u kafiću bilo dosta gosta, da se ona nalazila s jedne strane kafića, a on s druge, tako da ju je glasno vrijeđao te da su to mogli čuti svi gosti koji su se nalazili u kafiću, te kada mu je rekla da će zvati policiju, da je napustio kafić, pri čemu ostaje i nakon što je upoznata s obranom okrivljenika, a za napomenuti je da okrivljenik nije imao nikakvih pitanja, a niti primjedbi na iskaz svjedokinje, iskaz svjedokinje u potpunosti je prihvaćen kao objektivan, te osnovom navedenog iskaza ispitane svjedokinje koja u detalje opisuje tijek događaja, čiji iskaz je uvjerljiv i u cijelosti jasan, a koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica koji bi upućivali suprotno, a kako se sve to događalo u navedenom caffe baru, u kojem se nalazilo dosta gostiju, što ukazuje da se sve događalo za vrijeme radnog vremena caffe bara, što takvom mjestu daje karakter javnog mjesta, nedvojbeno je da je okrivljenik na javnom mjestu narušavao javni red i mir upravo na način kako je to i opisano u izreci presude, te je slijedom navedenog iskaz okrivljenika neosnovan te usmjeren jedino na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, a također je za istaknuti da svjedokinja TE u svom iskazu navodi da se te prigode u kafiću nije nalazio vlasnik caffe bara, UE, premda je okrivljenik izjavio da se u caffe baru nalazio vlasnik UE, što svjedok UE ne potvrđuje, budući da navodi da se ne može sjetiti je li se nalazio na tom mjestu ili ne, ali da se nešto strašno dogodilo da bi se sjetio da je bio u caffe baru, te čak da je pitao okrivljenika iz kojeg je razloga pozvan na sud, te da mu je okrivljenik odgovorio da je TE zvala policiju jer da joj je on nešto rekao što ju je uvrijedilo, na koji iskaz okrivljenik nije imao pitanja te primjedbi, te s obzirom na navedeno je za zaključiti da se isti uopće nije nalazio u caffe baru te na njegovom iskazu sud nije temeljio odluku, a s obzirom da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje, odustalo se od ispitivanja svjedoka ŽE.

10. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik kritične prigode postupio protivno citiranoj odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle, narušavao je javni red i mir na način opisan u izreci presude, to su se u djelu okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja opisanog u izreci presude pa ga je valjalo proglasiti krivim i kazniti.

11. Pri odlučivanju o vrsti kazne za prekršajno djelo iz izreke presude, okrivljeniku su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što je do sada osuđivan, što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, prema kojoj odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp- 5551/2023 koja je pravomoćna 24. listopada 2024. osuđen zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp-16831/2024, koja je pravomoćna 28. svibnja 2025. osuđen zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvaćen je prijedlog tužitelja te je okrivljeniku izrečena novčana kazna kao u izreci, a sve vjerujući da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 16. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v.r.

Vinka Kulić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

Dostaviti:

1. okrivljeniku

2. tužitelju

3. ovdje