REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2898/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa Ivana Miloš, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9013125795, sklopljenog 1. listopada 2007. između tužiteljice i tuženika, kojom je ugovorena promjenjiva godišnja kamatna stopa na kredit, sukladno jednostranoj odluci tuženika, pa je stoga ništetna:

- odredba članka 4.1. u dijelu koji glasi: ''...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...''.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.703,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos

-94,35 EUR od 29.02.2008. do isplate

-94,35 EUR od 31.03.2008. do isplate

-94,35 EUR od 30.04.2008. do isplate

-94,35 EUR od 31.05.2008. do isplate

-94,35 EUR od 30.06.2008. do isplate

-94,35 EUR od 31.07.2008. do isplate

-94,35 EUR od 31.08.2008. do isplate

-94,35 EUR od 30.09.2008. do isplate

-94,35 EUR od 31.10.2008. do isplate

-94,35 EUR od 01.12.2008. do isplate

-94,35 EUR od 31.12.2008. do isplate

-98,26 EUR od 31.01.2009. do isplate

-98,26 EUR od 02.03.2009. do isplate

-98,26 EUR od 06.04.2009. do isplate

-98,26 EUR od 30.04.2009. do isplate

-98,26 EUR od 02.06.2009. do isplate

-98,26 EUR od 01.07.2009. do isplate

-98,26 EUR od 01.08.2009. do isplate

-98,26 EUR od 31.08.2009. do isplate

-98,26 EUR od 30.09.2009. do isplate

-98,26 EUR od 31.10.2009. do isplate

-98,26 EUR od 30.11.2009. do isplate

-98,26 EUR od 31.12.2009. do isplate

-109,76 EUR od 05.02.2010. do isplate

-109,76 EUR od 05.03.2010. do isplate

-109,76 EUR od 06.04.2010. do isplate

-109,76 EUR od 30.04.2010. do isplate

-109,76 EUR od 07.06.2010. do isplate

-109,76 EUR od 21.07.2010. do isplate

-109,76 EUR od 31.07.2010. do isplate

-109,76 EUR od 31.08.2010. do isplate

-109,76 EUR od 07.10.2010. do isplate

-109,76 EUR od 12.11.2010. do isplate

-109,76 EUR od 30.11.2010. do isplate

-109,76 EUR od 30.12.2010. do isplate

-98,54 EUR od 21.01.2011. do isplate

-98,54 EUR od 22.02.2011. do isplate

-98,54 EUR od 31.03.2011. do isplate

-98,54 EUR od 29.04.2011. do isplate

-98,54 EUR od 31.05.2011. do isplate

-98,54 EUR od 28.06.2011. do isplate

-102,22 EUR od 23.07.2011. do isplate

-102,22 EUR od 29.08.2011. do isplate

-102,22 EUR od 28.09.2011. do isplate

-102,22 EUR od 28.10.2011. do isplate

-102,22 EUR od 28.11.2011. do isplate

-102,22 EUR od 28.12.2011. do isplate

-102,22 EUR od 27.01.2012. do isplate

-102,22 EUR od 28.02.2012. do isplate

-102,22 EUR od 27.03.2012. do isplate

-102,22 EUR od 25.04.2012. do isplate

-102,22 EUR od 29.05.2012. do isplate

-102,22 EUR od 27.06.2012. do isplate

-102,22 EUR od 26.07.2012. do isplate

-102,22 EUR od 28.08.2012. do isplate

-102,22 EUR od 26.09.2012. do isplate

-102,22 EUR od 29.10.2012. do isplate

-102,22 EUR od 26.11.2012. do isplate

-102,22 EUR od 09.12.2012. do isplate

-102,22 EUR od 27.12.2012. do isplate

-102,22 EUR od 28.01.2013. do isplate

-102,22 EUR od 26.02.2013. do isplate

-102,22 EUR od 26.03.2013. do isplate

-102,22 EUR od 25.04.2013. do isplate

-102,22 EUR od 27.05.2013. do isplate

-102,22 EUR od 27.06.2013. do isplate

-102,22 EUR od 27.07.2013. do isplate

-102,22 EUR od 27.08.2013. do isplate

-102,22 EUR od 27.09.2013. do isplate

-102,22 EUR od 05.10.2013. do isplate

-102,22 EUR od 12.11.2013. do isplate

-109,10 EUR od 03.12.2013. do isplate

-109,10 EUR od 04.01.2013. do isplate

-109,10 EUR od 07.02.2013. do isplate

-109,10 EUR od 06.03.2014. do isplate

-109,10 EUR od 11.04.2014. do isplate

-109,10 EUR od 07.05.2014. do isplate

-109,10 EUR od 11.06.2014. do isplate

-69,70 EUR od 24.07.2014. do isplate

-69,70 EUR od 01.08.2014. do isplate

-69,70 EUR od 02.10.2014. do isplate

-69,70 EUR od 20.11.2014. do isplate

-69,70 EUR od 10.12.2014. do isplate

-69,70 EUR od 10.12.2014. do isplate

-59,37 EUR od 31.01.2015. do isplate

-59,37 EUR od 11.03.2015. do isplate

-59,37 EUR od 09.04.2015. do isplate

-59,37 EUR od 29.04.2015. do isplate

-59,37 EUR od 06.06.2015. do isplate

-59,37 EUR od 08.07.2015. do isplate

-56,22 EUR od 31.07.2015. do isplate

-56,22 EUR od 20.08.2015. do isplate

-56,22 EUR od 28.09.2015. do isplate

-56,22 EUR od 08.10.2015. do isplate

-56,22 EUR od 12.11.2015. do isplate

-56,22 EUR od 09.12.2015. do isplate

-43,89 EUR od 15.01.2016. do isplate

-43,89 EUR od 09.02.2016. do isplate

-43,89 EUR od 02.03.2016. do isplate

-43,89 EUR od 01.04.2016. do isplate

-43,89 EUR od 05.05.2016. do isplate

-43,89 EUR od 02.06.2016. do isplate

-37,88 EUR od 05.07.2016. do isplate

-37,88 EUR od 08.08.2016. do isplate

-37,88 EUR od 13.09.2016. do isplate

-37,88 EUR od 31.10.2016. do isplate

-37,88 EUR od 01.11.2016. do isplate

-37,88 EUR od 07.11.2016. do isplate

-19,20 EUR od 15.12.2016. do isplate

-19,20 EUR od 01.01.2017. do isplate

-19,20 EUR od 02.02.2017. do isplate

-19,20 EUR od 06.04.2017. do isplate

-19,20 EUR od 09.05.2017. do isplate

-19,20 EUR od 09.06.2017. do isplate

-5,09 EUR od 08.07.2017. do isplate

-5,09 EUR od 14.08.2017. do isplate

-5,09 EUR od 04.09.2017. do isplate

-5,09 EUR od 04.10.2017. do isplate

-5,09 EUR od 06.11.2017. do isplate

-5,09 EUR od 01.12.2017. do isplate

po stopi koja je:

- do 31.7.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1.1.2023. do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. do isplate, određena za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

r i j e š i o j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica podnescima od 30. kolovoza 2021. i 30. rujna 2025. djelomično povukla tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 2.904,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.253,83 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 1.10.2007. sklopila Ugovor o kreditu(dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 958.792,04 kn s ugovorenim rokom otplate od 353 mjesečna anuiteta. Navodi da je pored iznosa glavnice tužiteljica prema Ugovoru bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 4,78 % godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjana na štetu tužiteljice. Kako je tužiteljica zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćala povećane iznose, to ista, smatrajući da su korištene nepoštene ugovorne odredbe i konačno postavljenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi ništetnima dio odredbe iz čl. 4.1. Ugovora o tome da je kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Svojim zahtjevom tužiteljica je u tužbi zahtijevala isplatu iznosa od 12.608,67 eura/95.000,00 kn, dok je u podnescima od 30. kolovoza 2021. i 30. rujna 2025. djelomično povukla tužbu te je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu iznosa od 9.703,73 eura koji se odnosi na razliku između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, sve sa zateznom kamatom na pojedine iznose uz naknadu parničnog troška. To se smatra djelomičnim povlačenjem kojoj se tuženik nije protivio pa je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ukazuje da je osnova ovog spora ugovor o kreditu bez valutne klauzule pa je svako pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz kolektivne parnice "Potrošač" neosnovano niti se ista mogu primijeniti na konkretan predmet. Ističe da je zadatak suda utvrditi da li je tužiteljica kao potrošač bila u razumnoj mjeri obaviještena o bitnim elementima ugovora, da li je bila pažljiva prilikom sklapanja istog i oprezna u pogledu svog tržišnog djelovanja. Ističe da je ista bila obaviještena o svim kreditnim uvjetima i imala je mogućnost izbora, volja stranaka bila je ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu koja je izričito dopuštena i tužiteljica je na nju pristala. Navodi da je tuženik tužiteljicu obavještavao o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

3.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor (list 5-7 spisa), Ugovor o kreditu od 28.12.2006. (list 8-10 spisa), otplatnu tablicu (list 17), otplatni plan (list 17- 33 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o., MO (list 86-93 i 123-128 spisa) i iskaz tužiteljice (list 158).

3.2. Presudom ovog suda poslovni broj P-1456/21-33 od 20. siječnja 2022. tužbeni zahtjev ocijenjen je osnovanim u cijelosti.

3.3. Povodom žalbe tuženika, izjavljene protiv gore navedene presude, Županijski sud u Šibeniku je rješenjem poslovni broj Gž-382/2022-5 od 8. travnja 2025. uvažio žalbu tuženika te ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju navedene odluke viši sud je naveo da je prvostupanjski sud propustio, na temelju dokaza koje su stranke predložile izvesti, ocijeniti narav Ugovora- odnosno je li tužiteljica glede istog imala status potrošača, jer je u razlozima pobijane presude općenito naveo utvrđenja iz kolektivnog postupka radi zaštite prava i interesa potrošača, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno s obzirom na to da predmetna utvrđenja nisu primjenjiva u ovom postupku u kojem se radi o kreditu ugovorenom u kunama. Također, drugostupanjski sud je u ukidnom rješenju ukazao i na to da tuženik nije bio prekludiran, u smislu čl. 299. st. 2. ZPP, u iznošenju činjenica istaknutih u prigovoru i primjedbama na prvi nalaz i mišljenje vještaka s obzirom na to da je tuženik podatke o promjeni kamatne stope od kolovoza 2015. do svibnja 2019. dostavio upravo na zahtjev vještaka financijske struke, pa se radi o podacima koji su vještaku bili potrebni radi stvaranja mišljenja vještaka, tj. radi se o okolnosti koju ima u vidu odredba čl. 259. st. 2. ZPP prema kojoj se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za davanje mišljenja vještaka.

3.4. Tužiteljica je u ponovljenom postupku, podneskom od 30. rujna 2025., specificirala kondemnatorni tužbeni zahtjev u skladu s korigiranim nalazom i mišljenjem vještaka od 21. rujna 2021. te je predložila da sud naloži tuženiku isplatiti iznos od 9.703,73 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos.

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP -a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

5. Među strankama nije sporno da je 1.10.2007. sklopljen Ugovor u valuti kuna te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,35% godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana na višu u nekoliko navrata.

6.Sporno jesu li promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome radi li o ništavoj odredbi, tj. je li ista bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. Sporna je i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu Ugovorom i otplatnim planom.

7. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje:ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

8.1. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je čl. 1. Ugovora odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunama, dok iz čl. 2. Ugovora proizlazi da je kredit odobren radi konverzije kredita iz CHF u kune i zatvaranje kredita br. 9012197001, što je u skladu i sa iskazom tužiteljice.

8.2.Naime, iz navedenog iskaza proizlazi da je tužiteljica kod tuženika podigla stambeni kredit u CHF radi kupovine stana u [adresa] na adresi [adresa], koji je i danas njezina jedina nekretnina. Namjera joj je bila od početka ostvariti kredit u kunama, međutim u banci joj je rečeno da nije kreditno sposobna za kunski kredit te su je uvjeravali da jedino može podignuti kredit u CHF. To je i učinila, međutim nakon otprilike 10 mjeseci, tražila je da se taj kredit zatvori i da joj se omogući kunski kredit, od čega ju je tuženik odgovarao, a konačno je na to pristao ali tražio je dodatnu hipoteku na još jedan stan koji je u vlasništvu tužiteljičine majke. Ističe da je kredit realiziran u poslovnici u Zaprešiću i sve je vodio voditelj poslovnice. Ugovor o kreditu prvi put je vidjela kod javnog bilježnika i tamo ga praktički nije stigla niti pročitati. Nije dobila ništa od dokumentacije osim ugovora, nije joj dostavljen niti jedan otplatni plan, a kod ugovaranja kredita izričito je pitala da li će rata ostati ista i voditelj poslovnice rekao je da se ne brine, te da se ista neće mijenjati. Tužiteljica navodi da o promjeni kamatnih stopa nije nikada bila obaviještena od strane tuženika. Naime, rata joj je bila veća od plaće, stoga je svaki mjesec odlazila u banku kako bi platila onaj višak koji nije mogao biti ustegnut preko trajnog naloga, i svaki put je tek na šalteru doznala kolika će biti rata za pojedini mjesec, koja je svaki put bila sve veća. Dva puta je pisanim putem od tuženika tražila objašnjenje razloga podizanja rate, no niti jednom na svoj upit nije dobila odgovor. Ističe da je kredit realiziran za stan u kojem živi i danas, to joj je jedina nekretnina, a zaposlena je kao urednik na HRT-u.

8.3. Slijedom navedeno, na temelju gore navedenih odredbi Ugovora i iskaza tužiteljice, sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač u skladu s odredbama ZZP, dok je tuženik taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

9. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja sporne ugovorne odredbe te uzrokuje li ista znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, ovaj sud ukazuje na dio iskaza tužiteljice u kojem ona navodi da je kod ugovaranja kredita izričito pitala hoće li rata kredita ostati ista na što joj je voditelj poslovnice tuženika rekao da se ne brine te da se rata neće mijenjati te da je to standardni kredit i jedini koji može ostvariti.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužiteljice posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatila sklapanje navedenog ugovora s obzirom na to da joj je djelatnik tuženika rekao da je to standardni i jedini krediti koji može ostvariti, pa iz navedenog proizlazi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredbe koja se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Stoga sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač, koja prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koja nije bila informirana o načinima promjene kamatne stope. Također, iz navedenog proizlazi da, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora, tuženik kao trgovac i tužiteljica kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza.

13. Prema odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.

14. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima Ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora.

15. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bile unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o odredbi o kojoj nije bilo moguće pregovarati.

16. S obzirom da se o navedenoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo te je ona bile unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 96. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž -1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog, navedena ugovorna odredba utvrđena je ništetnom.

17. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18. Kako je odredbe Ugovora o kreditu ništetna u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, u skladu s odredbom čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

19. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su -IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

20. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o., MO sa zadatkom utvrditi da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izraženoj u tom ugovoru.

21.1. Iz konačnog nalaza od 21.9.2021. proizlazi da razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 9.703,73 EURA (u nalazu 73.114,05 kn), sve s iznosima i datumima dospijeća upravo kako je to tužitelj i precizirao u svom konačno postavljenim zahtjevu. Iznos u kunama pretvoren je u eure po fiksnom tečaju 1 EUR = 7.53450 kn.

21.2. Stranke nalazu od 21.9.2021. nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu.

22. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope, prema nalazu i mišljenju vještaka. Sud je prihvatio izračun prema varijanti pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom na okolnost da su tužiteljica i tuženik na dan sklapanja Ugovora decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko, u konkretnom slučaju 4,78 %, pa se ovako utvrđena kamatna stopa ima smatrati transparentnom i jasnom, od stranaka utvrđenom (tako i VSRH Revt 249/14). Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka odnosno prometa po kreditu. Visina stope zatezne kamate dosuđena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, prema citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope po odluci banke, tuženik je propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

25. Slijedom navedenog, a kako je tužbeni zahtjev na isplatu bio po visini identičan nalazu vještaka to je isti valjalo prihvatiti i presuditi kao u točki II. izreke presude.

26. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

27. Kamate su dosuđene do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan prvog siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

26.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora (9.703,73 EURA). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podnesaka od 13.2.2020., 30.08.2021. i 30.9.2025. (u iznosu od 100 bodova za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8.1. Tarife), sastav podnesaka od 10.12.2020., 22.01.2021. i 21.10.2021. (Tbr. 8/3) (u iznosu od 25 bodova za svaki od navedenih podnesaka) i zastupanje na ročištima 21.04.2021., 09.12.2021. i 3.2.2026. u iznosu od 100 bodova za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9.1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.937,50 EURA. Tom iznosu dodan je trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EURA, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 172,54 EURA i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 143,49 EURA. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.253,83 EURA sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

26.2. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 29.4 2021. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP -a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

26.3. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u odnosu na povučeni dio valja reći da bi tuženiku pripadalo pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi povučenog dijela tužbenog zahtjeva neovisno o uspjehu u sporu, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako VSRH u Rev 2603/11 od 19. veljače 2013. i dr.), što u ovom parničnom postupku nije slučaj, odnosno tuženiku zbog toga nisu nastali posebni troškovi, a koji bi u konkretnom slučaju opravdavali primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 16. ožujka 2026. godine

Sudac:

Ivan Bešlić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.