REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-87/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Brguljanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv tuženika MEDORA HOTELI I LJETOVALIŠTA d.d., Podgora, Mrkušića dvori 2, OIB: 90637704245, zastupan po punomoćniku Boranu Bušurelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o., nakon glavne rasprave zaključene dana 6. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Tomislava Brguljana, odvjetnika, zz tuženika JR i zamjenika punomoćnika tuženika Anamarije Žužul, odvjetnika, 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu od dana 20. prosinca 2021. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 1.3.2021. i to za radno mjesto: "manager financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova /CFO (Chief financialofficer)" te tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

II Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove i zadatke "manager financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova /CFO (Chief financial officer)", sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sve u roku od 15 dana."

II/. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. ožujka 2021. sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to s danom 20. prosinca 2021., odnosno podredno s danom kojim je tužitelj zasnovao radni odnos kod novog poslodavca."

III./ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 4.1.2016. a posljednji zaključeni ugovor je Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 1.3.2021. i to za radno mjesto: "Manager financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova /CFO (Chief financial officer)". Tužitelj je obavljao poslove i zadatke u Zagrebu u uredu Šarengradska 1, kako mu je i ugovoreno ugovorom o radu pa je nadležnost suda ustanovljena u smislu čl. 65 Zakona o parničnom postupku. Tuženik je otkazao tužitelju ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 20. prosinca 2021. Tužitelj je u odnosu na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 20. prosinca 2021. uputio dana 23.12.2021.Zahtjev za zaštitu prava i isti je tuženik kao poslodavac primio dana 27.12.2021. Na taj zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio. Tužitelj pobija citiranu Odluku o izvanrednom otkazu od dana 20. prosinca 2021. kao nepravilnu i nezakonitu. Prilikom donošenja Odluke o otkazu tuženik nije postupio u skladu s prisilnom normom u smislu čl. 116. ZR-a, ali niti na način kako je predviđeno čl. 150. ZR-a. Tužitelj osporava da bi došlo do ostvarenja povrede radne obveze, kao i da bi se radilo o teškoj povredi radne obveze, kao i da bi s ostvarile druge bitne okolnosti u smislu čl. 116. ZR-a. Tuženiku u pogledu opisane povrede radne obveze nije nastupila šteta, što čak i sam tuženik ne navodi u Odluci. Također, je iz pobijane Odluke vidljivo da nisu utvrđivani niti se pazilo o interesima radnika, što je svakako potrebno pravilnim tumačenjem primjenjujući normu iz čl. 116. Zakona o radu. Tuženik je, nakon što je utvrdio propust radnika, mogao radnika jedino upozoriti na taj propust, što ovdje nije slučaj. Isto tako, tijekom trajanja radnog odnosa nije utvrđeno da bi tužitelj ostvarivao povrede radne obveze niti je u tom smislu tužitelju izdavano upozorenje (opomena pred otkaz). Dakle, predmetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je nezakonita i nepravilna, pa stoga predlaže istu poništiti, uz vraćanje tužitelja na rad, te naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe na odredba čl.116. Zakona o radu nije ni nejasna niti dvosmislena. Ističe da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2021. na radnom mjestu “Manager financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova”, a radi se o visokopozicioniranom radnom mjestu te je tužiteljev položaj bio gotov jednak položaju člana uprave društva. Tužitelju je bila povjerena jedna od najvažnijih funkcija unutar samog društva – upravljanje cjelokupnim financijama unutar kojeg opisa posla je upravljao i obračunima i isplatama plaća svih zaposlenika pa tako i svojom. Tužiteljev račun bio je podvrgnut postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima slijedom čega je tužitelj kod Zagrebačke banke d.d., imao otvoren poseban, zaštićeni, račun IBAN:

[broj bankovnog računa]. Dakle, tužiteljeva plaća bila je pod ovrhom, što znači da se isplata iste morala vršiti dijelom na tekući/žiro račun, a samo dijelom na poseban – zaštićeni račun. Tužitelj je bez odobrenja i znanja tuženika, a protivno odredbama Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), vršio obračun svoje plaće na način da je kao račun, na koji se isplaćuje njegova cijela plaća, naveo samo svoj zaštićeni račun koji je otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN:

[broj bankovnog računa]. Drugim riječima, tužitelj je zloupotrijebio svoj položaj managera financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova i svoju cijelu plaću isplaćivao sebi na zaštićen račun iako je bio svjestan i znao da je odredbom članka 173. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) propisano ograničenje ovrhe, odnosno da se na zaštićeni račun može, ovisno o slučaju, vršiti isplata najviše 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, ½ prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, odnosno ¼ prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj. Da nije bila riječ o izdvojenom incidentu, odnosno da je tužitelj kroz dulji vremenski period postupao na prethodno opisan način proizlazi iz platnih lista tužitelja i tuženikovih bankovnih izvoda za vremensko razdoblje 2020-2021. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako tuženiku nije nastupila nikakva šteta, a s obzirom da za predmetnu stvar ta činjenica nije relevantna, tuženik će se samo kratko osvrnuti na istu. Naime, tuženiku je nejasno iz kojih razloga bi tužitelj uopće isticao takvo što s obzirom na činjenicu da nastanak štete nije jedna od pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu, niti je činjenica nastanka ili ne nastanka štete utjecala ili mogla utjecati na zakonitost i pravilnost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Međutim, odredbom članka 201. Ovršnog zakona jasno je propisana odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka, to jest: „(1) Ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. (2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnoga postupka. (3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku. (4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članku 200. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio.“ Dakle, iako za tuženika kao poslodavca još nije nastupila šteta, tužitelj ga je svojim ponašanjem izložio odgovornosti za štetu prema tužiteljevu vjerovniku i tome da protiv njega bude pokrenuta ovrha za dospjele obroke koji nisu mogli biti naplaćeni jer je tužiteljeva plaća isplaćivana suprotno kogentnim zakonskim odredbama Ovršnog zakona. Prethodno opisano ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja već sama po sebi predstavlja opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, odnosno opravdan razlog zbog kojeg, uz uvažavanje svih činjenica i okolnosti, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć. Uslijed takvog postupanja tužitelja, kod tuženika kao poslodavca došlo je i do potpunog gubitka povjerenja u to da bi tužitelj kod tuženika mogao ubuduće uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Naime, kao što je i prethodno spomenuto, tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu managera financija. Odnos između poslodavca i managera - koji bi trebao postavljati kontrolne mehanizme i upravljati poslovanjem i aktivnostima drugih radnika, temelji se isključivo na povjerenju koje je ujedno i jedini instrument poslodavcu za upravljanje managerima, slijedom čega nakon gubitka povjerenja u radnika – managera, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć. S obzirom na činjenicu da je tuženik za prethodno opisano ponašanje tužitelja saznao dana 5. prosinca 2021., a što je i razvidno iz e-mail korespondencije, a da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu donio dana 20. prosinca 2021., odnosno da je odluku o izvanrednom otkazu donio u roku od 15 dana od dana saznanja činjenice na kojoj se izvanredni otkaz temelji, to je ispunjena i druga pretpostavka iz članka 116. ZOR-a, to jest tuženik je tužitelju otkazao ugovor u radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se sam izvanredni otkaz temelji. Slijedom svega prethodno navedenog, jasno je kako je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu tužiteljeva ugovora o radu u cijelosti zakonita. U odnosu na navodnu povredu odredbu članka 119. ZR-a, odnosno vezano uz navode tužitelja, kako je u konkretnom slučaju, tuženik bio ovlašten tužitelju jedino izdati upozorenje – opomenu pred otkaz tuženik navodi sljedeće: Tuženik je svoju obvezu iz članka 119. stavka 2. ZR ispunio na način da je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, što je isti i učinio usmeno pred Upravom tuženika dana 10. prosinca 2021. Štoviše, tužitelj je prilikom iznošenja svoje obrane potvrdio kako mu je račun blokiran te da se zbog njegove protupravne intervencije u obračunu i načinu isplate plaće pljenidba novčanih sredstava nije vršila. U pogledu navodne povrede odredbe članka 150. ZR, navodi da je tuženik je postupajući u skladu s tom odredbom proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Iz svega prethodno navedenog jasno proizlazi kako je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 20. prosinca 2021. u cijelosti zakonita i pravilna slijedom čega se predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tijekom postupka ističe i protutužbeni zahtjev, te ističe da ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, da tada predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom 20.12.2021., odnosno podredno s danom zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod novog poslodavca.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu, opis poslova, zahtjev za zaštitu prava i presliku povratnice, Kolektivni ugovor i Dodatke Kolektivnom ugovoru, e-mail korespondenciju, prijedloge odluke o otkaz i izmjeni iste i sporazuma o trajanju otkaznog roka i isplati otpremnine, obavijesti FINA-e, obračun plaće, platne liste, Očitovanje Sindikalnog povjerenika o namjeri otkaza ugovora o radu, Zapisnik o posvjedočenju činjenica, ispise poziva i fotografije mobitela, elektronički zapis radne knjižice, Odluku o izvanrednom otkazu od 2012.2021., saslušan je tužitelj i zakonski zastupnik tuženika JR, izvršen je uvid u e-mail od 9.12.2021.

4. Sud je odbio prijedloge za saslušanjem svjedoka NR, VR, DR, MR, pregledom audiosnimke, saslušanjem svjedoka FR, pribavom podataka od FINE, provođenjem financijskog vještačenja, kao nepotrebne, obzirom je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, kao i protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku dana 23.12.2021. uputio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 20.12.2021., te da je tuženik isti zaprimio 27.12.2021., i o istom nije odlučivao (list 345 spisa), pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 17.1.2022., to je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR.

7. Također, tuženik je prije otkazivanja tužitelju izvanrednom otkazom, proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem u smislu čl. 150. ZR, što jasno proizlazi iz očitovanja istoga od 20.12.2021. o namjeri otkaza tužitelju, gdje se ne protivi namjeri poslodavca, pa su drugačiji navodi tužitelja u tom pravcu, ocijenjeni neosnovanima. Neosnovan je i prijedlog tužitelja za saslušanjem NR, predsjednika Radničkog vijeća kao svjedoka, o tome što je isti i kada rekao tužitelju, obzirom tužitelj vjerodostojnost Očitovanja Radničkog vijeća od 20.10.2121., nije sporio.

8. Prema čl. 116. st. 1. ZR, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), uz ispunjenje dviju pretpostavki:

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili drugoj osobito važnoj činjenici,

- da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20.12.2021. utvrđeno je da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu s radnog mjesta Manager financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog koje uslijed gubitka povjerenja poslodavca, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Pritom se navodi da je poslodavac prilikom provjere načina obračuna plaća, došao do saznanja da se cjelokupna plaća tužitelja isplaćuje na zaštićeni račun, protivno propisima, a ne kako je zakonom propisano, dijelom na zaštićeni račun a dijelom na tekući redovni račun radnika. Tužitelj je prema svom radnom mjestu ovlašten nadgledati obračun i vršiti isplatu plaća za sve radnike društva, pa tako i svoju. Na taj način radnik je zlouporabom položaja i povjerenja poslodavca počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa, s obzirom na to da je takav način isplate plaće nezakonit, pri čemu je za obračun i isplatu plaće, bez obzira na to tko ih vrši, odgovoran poslodavac. Radnik je u obrani 10.12.2021. usmeno iznio da potvrđuje počinjenje opisane povrede u cijelosti, potvrdivši da mu je račun blokiran, te da se zbog njegove protupravne intervencije u načinu isplate plaće, pljenidba novčanih sredstava nije vršila, a sve kod činjenice da je cjelovita isplata plaće radnika bila vršena putem zaštićenog računa, a za kojeg je zakonom propisano da se na njega može vršiti isplata najviše jedne trećine plaće. Kako je unutar organizacijske strukture poslodavca radno mjesto radnika definirano kao rukovodeće mjesto najviše razine, takvo ponašanje dovelo je do potpunog gubitka povjerenja u radnika i njegov rad, radnik koji je najbliži suradnik Uprave, i kojem je Uprava povjerila odgovornost isplate plaća i općenito rukovanje novčanim sredstvima u vlasništvu društva, svjesno, postupajući u ime i za račun poslodavca, prekršio je zakon s namjerom da sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist, što je dovoljno za nestanak bilo kakvog povjerenja poslodavca prema radniku, pa je daljnja suradnja apsolutno nemoguća.

10. Iz iskaza samog tužitelja u ovom postupku proizlazi sljedeće:

- da je kod tuženika bio zaposlen od 1. mj. 2016., te je radio na radnom mjestu Manager financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova,

- da je činjenično točno, kako se navodi o Odluci o otkazu, da je sam sebi isplaćivao plaću u cijelosti na zaštićeni račun,

- da ne zna je li drugim radnicima bila izvršena isplata plaće na zaštićeni račun, jer su tada imali vanjsko računovodstvo koje je bilo zaduženo za poslove isplate plaće,

- da je on, obzirom na svoje radno mjesto, s vanjskim računovodstvenim servisom koordinirao aktivnosti vezano uz isplatu plaća, a 2021. s tuženikom je potpisao aneks ugovora, te od tada pa sve do otkaza je bio odgovorna osoba za obračun i isplatu plaća kod tuženika,

- da ni u tom periodu kada je on bio zadužen, ne zna da li je i drugim radnicima plaća bila isplaćivana na zaštićeni račun,

- da je razlog zašto je sebi u cijelosti isplaćivao plaću na zaštićeni račun, to što mu u tom životnom periodu isplata plaća nije bila u fokusu, imao je privatnih problema, odnosno razvod braka i financijsku iscrpljenost, pa mu je čin isplate u tom trenutku bio besmislen,

- da je on u tom razdoblju bio odgovorna osoba za poslove računovodstva kod tuženika, te iznad njega nije bilo odgovornih osoba za računovodstvene poslove, jedino iznad njega je bila Uprava tuženika,

- da se ne sjeća je li upoznao koga od strane tuženika s tim da sebi isplaćuje cijelu plaću na zaštićeni račun, no napominje da mu to tada nije bilo u fokusu jer je imao oko 10.800,00 kuna za uzdržavanje, tada je bio u tijeku sporazumni razvod braka,

- da ga je prije otkaza tuženik pozvao na obranu koju je usmeno iznio pred zakonskim zastupnikom JR, te je otprilike rekao ovo što i sada, znači da je isplaćivao sebi plaću u cijelosti na zaštićeni račun, nije to sporio ali ga je upoznao sa životnom situacijom u kojoj se nalazio, te napomenuo da time tuženiku nije nastala nikakva šteta,

- da ne vjeruje da bi dalje mogao nastaviti raditi kod tuženika, zapravo ne zna, dana

10.5.2022. zaposlio se kod drugog poslodavca,

- da mu je kolegica VR koja je bila voditeljica kontrolinga rekla da je od nje traženo u petak 3.12.2021. da dostavi obračune plaća i račune na koje se isplaćuje tužiteljeva plaća, od nje je to tražio JR,

- na upit da li je prema Ugovoru o radu od 1.3.2021. radno mjesto tužitelja bilo utvrđeno kao radno mjesto s posebnim ovlastima odnosno kao rukovodeće radno mjesto na kojem je radnik ovlašten voditi poslove za poslodavca i samostalno donositi odluke u okviru ovlasti radnog mjesta, navodi da ako tako piše u ugovoru onda je,

- na upit da li je jedno od temeljnih odgovornosti tužitelja iz ugovora o radu bila to da organizira i operativno upravlja radom odjela financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova, te osigurava uvjete za redovnom i neometano odvijanje svih poslovnih aktivnosti sukladno zahtjevima poslovnih procesa te svih pozitivnih zakonskih propisa, navodi da ako tako piše u ugovoru onda je,

- na upit da li je u slučaju ovrhe dopušteno po zakonu isplaćivati cijelu plaću na zaštićeni račun navodi kako nije,

- na upit postoji li odgovornost poslodavca u slučaju kada se cijela plaća isplaćuje na zaštićeni račun, a postoji ovrha navodi kako nije pravnik pa ne zna ali teoretski smatra da postoji, u tom je trenutku imao ovrhu u iznosu od 22.000,00 kuna na računu,

- na upit da li je s obzirom na opis poslova koje je radio bio zadužen da kontrolira rad računovodstvenog servisa, navodi kako da,

- na upit da li su podaci za koje je naveo da su traženi od kolegice VR bili traženi za sve radnike, navodi kako ne zna, moguće da da, moguće da ne,

- na upit je li tijekom 2021. JR rekao da ima problema vezano uz uzdržavanje, ovrhu na računu, navodi kako su pričali o problemima, ali misli da mu nije rekao da ima ovrhu na računu,

- da mu je plaća bila 30.000,00 kuna bruto.

11. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika JR proizlazi:

- da je kod tuženika u vrijeme otkaza tužitelju obavljao funkciju direktora a tužitelj je u to vrijeme po ugovoru o radu od 1.3.2021. radio kao direktor financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova,

- da je tužitelj u okviru svog radnog mjesta bio zadužen i ovlašten raspolagati sredstvima tuženika, a također i za uredno vođenje poslovnih knjiga te za sve poslove vezane za obračun i isplatu plaće,

- da se tužitelj u jednom periodu nalazio na bolovanju, a kolegica E, koja se kod tuženika zaposlila se iz računovodstvenog servisa koji je radio obračune plaća tuženiku, u tom razdoblju je radila obračune,

- da je, kako tužitelja nije bilo, kolegica njemu je donijela obračune za sve radnike na pregled jer je jedino on bio stariji i nadređena osoba dok nije bilo tužitelja,

- da je inače tužitelj pregledavao te obračune plaće,

- da mu je kolegica te obračune ostavila na stolu, a radilo se o obračunima plaće za sve radnike za 11. mj. 2021., čija je isplata trebala ići do 15.12.2021.,

- da je tada prvi put vidio da neke njegove kolege imaju ovrhe na računu, a za tužitelja je vidio da također ima ovrhe na računu, ali da se njemu isplaćuje ukupan iznos plaće od 100% na zaštićeni račun,

- da mu je, obzirom se tada nalazio u Podgori, te ih pogledao u nedjelju 5.12.2021, to postalo čudno, te je obzirom da je vidio da se nešto čudno događa zatražio pomoć odvjetnika, to je bilo u tjednu od 6.12.2021. do kraja tog tjedna i on mu je rekao da je to točno što je vidio, odnosno da se isplata 100% plaće tužitelja, unatoč ovrhe, isplaćuje na zaštićeni račun,

- da je također tražio kolegicu E isplatne liste nakon što je vidio da je kod tužitelja isplata na navedeni način, te je također od nje taj slijedeći tjedan od 6.12.2021. do kraja tjedna vidio sve isplatne liste tužitelja i utvrdio da se plaća isplaćuje na opisani način,

- da je tužitelja pozvao na obranu prije otkaza i on mu je usmeno iznio obranu i nije sporio da je počinio navedene povrede odnosno da je cijelu plaću isplaćivao na zaštićeni račun, iako je imao ovrhu,

- da tužitelj više ne bi mogao raditi kod tuženika ni slučajno jer je u istoga izgubio povjerenje,

- da se na nivou tuženika dnevno donosi 1.500 odluka, pa obzirom da on nije u mogućnosti donositi sve te odluke mora postojati delegiranje ovlasti i odgovornosti, a konkretno na području računovodstva ne može biti osoba koja je spremna napraviti takav potez bez ikakve prethodne komunikacije, kako je napravio tužitelj, on je zloupotrijebio svoje ovlasti, bez da mu je prije o tome išta rekao,

- da bi, da mu je tužitelj rekao za to, on imao nekakav odgovor, nije bio jedini pod ovrhama, pa čak tuženik i kreditira beskamatno kolege koji su bili pod ovrhama.

12. Prema tome, već je iz iskaza samog tužitelja razvidno da isti ne spori da je počinio povredu radne dužnosti koja predstavlja razlog za izvanredno otkazivanje, odnosno da je isti potvrdio kako je činjenično točno, kako se to navodi o Odluci o otkazu, da je sam sebi isplaćivao plaću u cijelosti na zaštićeni račun, a što i predstavlja povredu radne dužnosti radi koje mu je izvanredno otkazan ugovor o radu.

13. Nadalje, temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove Managera financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova, te da se radi o visokopozicioniranom radnom mjestu te je tužiteljev položaj bio odmah ispod Uprave društva. Tužitelju je bila povjerena jedna od najvažnijih funkcija unutar samog društva – upravljanje cjelokupnim financijama unutar kojeg opisa posla je upravljao i obračunima i isplatama plaća svih zaposlenika pa tako i svojom, a što ne spori niti sam tužitelj. Iako mu je bilo poznato da isplata cijele plaće na zaštićeni račun, obzirom je njegov račun bio podvrgnut ovrsi, predstavlja protuzakonito postupanje, isti je bez odobrenja i znanja tuženika, a protivno odredbama Ovršnog zakona vršio obračun svoje plaće na način da je kao račun, na koji se isplaćuje njegova cijela plaća, naveo samo svoj zaštićeni račun, čime je nedvojbeno zloupotrijebio svoj položaj Managera financija, računovodstva, kontrolinga, nabave i kadrovskih poslova i svoju cijelu plaću isplaćivao sebi na zaštićen račun. Odredbom članka 173. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) propisano je ograničenje ovrhe, odnosno da se na zaštićeni račun može, ovisno o slučaju, vršiti isplata najviše 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, ½ prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, odnosno ¼ prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj. Dakle tužitelj je svjesno protuzakonito postupao, pri čemu isti u ovom postupku takvo svoje postupanje pokušava opravdati time što mu, kako je iskazao, to u tom životnom periodu isplata plaća nije bila u fokusu, imao je privatnih problema, odnosno razvod braka i financijsku iscrpljenost, pa mu je čin isplate u tom trenutku bio besmislen.

14. Takvi navodi ne opravdavaju protuzakonito postupanje tužitelja, tim više što isti nije upoznao tuženika, odnosno zakonskog zastupnika JR ima ovrhu na računu, niti je pokušao od istoga zatražiti pomoć, odnosno bilo kakvo drugo rješenje problema u kojima se našao, već je samoinicijativno, bez ičijeg znanja, vršio isplatu svoje cijele plaće na zaštićeni račun, tako da se ovrha nije mogla provoditi.

15. Iako poslodavac prema čl. 201. Ovršnog zakona snosi odgovornost za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka, u konkretnom slučaju tužitelj je tuženika svojim postupanjem izložio odgovornosti za štetu prema tužiteljevu vjerovniku i tome da protiv njega bude pokrenuta ovrha za dospjele obroke koji nisu mogli biti naplaćeni jer je tužiteljeva plaća isplaćivana suprotno kogentnim zakonskim odredbama Ovršnog zakona.

16. No, ono što je najvažnije, tužitelj je zloupotrijebio svoj položaj kod tuženika, bez znanja tuženika postupao je protivno zakonskim odredbama, iako je znao da to nije dopušteno. Upravo takvo postupanje tužitelja kao odgovorne osobe tuženika za cjelokupno financijsko poslovanje tuženika, predstavlja opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, odnosno opravdan razlog zbog kojeg, uz uvažavanje svih činjenica i okolnosti, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

17. Stoga je, obzirom na sve izneseno, Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 20.12.2021., zakonita i dopuštena, sukladno čl. 116. ZR, obzirom je u postupku utvrđeno postojanje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i postojanje osobito važne činjenice, koje opravdavaju upravo izvanredno otkazivanje.

18. Tuženik je tužitelju prije otkazivanja omogućio i pravo na obranu, što proizlazi i iz iskaza samog tužitelja, čime je tuženik postupio sukladno čl. 119. st. 2. ZR.

19. Tuženik je dokazao i postojanje druge pretpostavke za izvanredno otkazivanje, odnosno da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć. Naime, po stavu ovoga suda, tuženik kao poslodavac je dokazao razloge koji opravdavaju njegov gubitak povjerenja u tužitelja, budući očigledno isti ni u kom slučaju više ne bi mogao nastaviti raditi kod tuženika, neovisno o suprotnom stavu tužitelja, obzirom je tužitelj kao odgovorna osoba protuzakonito sebi isplaćivao plaću u cijelosti na zaštićeni račun, iako je znao da je takvo postupanje protivno zakonu, a s istim nije upoznao odgovornu osobu tuženika, čim je grubo zloupotrijebio svoj položaj rukovodećeg radnika kod tuženika, pa nastavak radnog odnosa istoga kod tuženika, apsolutno više ne bi bio moguć, budući je tuženik kao poslodavac opravdano potpuno izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, te isti više ne bi mogao obavljati poslove kod tuženika.

20. U odnosu na prigovor tužitelja da bi nastupila prekluzija za izvanredno otkazivanje, u smislu čl. 116. st. 2. ZR, odnosno da bi ugovor o radu tužitelju bio otkazan protekom roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, valja navesti kao iz provedenih dokaza proizlazi da je takav prigovor tužitelja neosnovan.

21. Naime, rok od 15 dana računa se od saznanja odgovorne osobe, konkretno direktora tuženika JR za razlog za otkaz, a isti je u svom iskazu decidirano naveo da je mu je u tjednu od 6.12.2021. do kraja tog tjedna odvjetnik rekao da je to točno što je vidio, odnosno da se isplata sto posto plaće tužitelja, unatoč ovrhe, isplaćuje na zaštićeni račun, a da je također tražio kolegicu E isplatne liste nakon što je vidio da je kod tužitelja isplata na navedeni način, te je također od nje taj slijedeći tjedan od 6.12.2021. do kraja tjedna vidio sve isplatne liste tužitelja i utvrdio da se plaća isplaćuje na opisani način. Prema tome, neovisno o tome što je isti 3.12.2021. zatražio detaljnu provjeru obračuna plaća, što proizlazi iz e-maila od 9.12.2021., te što je toga dana zatražio provjeru, ne znači samim time da je već toga istoga dana i utvrdio činjenice za izvanredno otkazivanje tužitelju. Naprotiv, isto je, prema njegovom iskazu, utvrdio u tjednu od 6.12.2021. do kraja toga tjedna, pa je samim time tada i saznao za razlog za otkaz, a kako je Odluka o izvanrednom otkazu donesena dana 20.12.2021., to je ista donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR.

22. Obzirom je otkaz tuženika utvrđen zakonitim i dopuštenim, to je neosnovan i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad, budući za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 124. st. 1. ZR, pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

23. Neosnovan je i zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, obzirom za isto nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. st. 1. i 2. ZR, budući je otkaz poslodavca utvrđen dopuštenim.

24. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan valjalo odbiti u cijelosti, a također i protutužbeni zahtjev tuženika, pa je odlučeno kao u izreci.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr.7.2. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 625,00 eura.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. ožujka 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika