P-3107/2022-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik iz Splita, Tolstojeva 37/II, protiv tužene: UI ud. Luke, odsutne i nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Jurica Tomić, odvjetnik iz Splita, Put Brodarice 6/III, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja FI, punomoćnika tužitelja Maria Skejića, odvjetnika iz [adresa] i zamjenika punomoćnika tuženika LI, odvjetničkog vježbenika kod Marija Vukovića, odvjetnika iz Splita, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje da je tužitelj HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo (1/1) vlasnik novoformirane kat. čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 252 m2, k. o. [katastarska općina], koja je nastala od dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve kako je prikazano u Geodetskom vještačenju od 20. lipnja 2025. izrađeno od Mile Čatipovića označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A koje geodetsko vještačenje predstavljaju sastavni dio ove presude pa je tužitelj ovlašten na temelju ove presude provesti parcelaciju i na novoformiranoj kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ishoditi upis prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi nadležnog suda na svoje ime za cijelo (1/1) uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika UI za cijelo.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 16. kolovoza 2022., se navodi da su u katastarskom operatu Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Omiš, za K. O. [katastarska općina] na nekretnini označenoj kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 824 m2, upisani tužitelj HI za 574/824 dijela i tuženik UI za 250/824 dijela. Tužitelj ističe da za k. o. [katastarska općina] ne postoje zemljišne knjige te se vlasništvo nad nekretninama utvrđuje temeljem posjedovnog stanja nadležnog ureda za katastar. Upisi u katastarskom operatu ne odgovaraju stvarnom stanju vlasništva i posjeda jer je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik točno određenog dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 252 m2 koji odgovara novoformiranoj kat. čest. zem. [katastarska čestica] prikazanoj na Skici premjeravanja „Solin, rujan, 2021“ izrađenoj od strane trgovačkog društva Podloga d.o.o. Naime, na djelu predmetne nekretnine tužitelj je izgradio stambeni objekt i bazen, odnosno predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću s pripadajućom okućnicom i pomoćnim objektima. Prema tome, tužitelj je vlasništvo predmetne nekretnine stekao građenjem, a podredno i dosjelošću jer se radi o savjesnom i dugotrajnom posjedu te mu nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva, niti je ometan u dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina. Obzirom da stvarno stanje vlasništva na predmetnim nekretninama ne odgovara upisima u javnim knjigama, podnosi se tužba za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 16. studenoga 2024., tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nadalje, predlaže se izvesti sve dokaze te nakon toga donijeti meritornu sudsku odluku, s obzirom da ovaj privremeni zastupnik nema nikakvih saznanja o tužbenim navodima.

3. Na ročištu od 2. veljače 2026. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem prijepisa posjedovnog lista od 16. veljače 2022., izvoda iz katastarskog plana od 16. veljače 2022., potvrde zemljišnoknjižnog odjela Omiš od 16. veljače 2022., rješenja o izvedenom stanju od 17. veljače 2021. Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš, geodetskog elaborata od 20. rujna 2021. Podloge d.o.o. za geodetske i katastarske poslove, projektiranje i konzalting, potvrdu Državne geodetske uprave od 8. veljače 2022., vještačenjem po sudskom vještaku Mili Čatipoviću, saslušanjem tužitelja FI, saslušanjem svjedoka JI i DI.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića od 11. srpnja 2025. proizlazi kako je tužitelj pokazao predmet spora (na Prikazu lica mjesta tijelo označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A) – te isti u naravi predstavlja južni dio dvorišta stambenog objekta anagrafske oznake [adresa], na kojem se nalazi bazen sa uređenim travnjakom, natkriveni parking sa istočne strane te dio nadstrešnice koja je spojena sa stambenim objektom. Isti je omeđen sa zapadne i južne strane betonski zidom, sa istočne strane rubom natkrivenog parkinga, a sa sjeverne strane granicu u naravi predstavlja rub parkinga, dio betonski zid, a preostali dio granice nije definiran na terenu već granica djelomično prolazi kroz spomenuti stambeni objekt. Tako pokazani posjed ima površinu od 252 m2 a nalazi se na dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Uvidom u službeni Sustav digitalnih geodetskih elaborata (SDGE) za predmetnu nekretninu izrađen je i ovjeren Geodetski elaborat od tvrtke Podloga d.o.o. (klasa: 932-06/21-02/683) dana 8. veljače 2022. te je isti preuzeo i usporedio sa pokazanim posjedom na očevidu te potvrđuje da prikazani podaci u elaboratu odgovaraju stvarnom stanju, a za isti je rezerviran novi katastarski podbroj 2790/1 sa novim upisom kultura: dvorište 213 m2, bazen 27 te uređeno zemljište 12 m2, što odgovara ukupnoj površini od 252 m2. Uvidom u kat. operat kat. čest. zem. [katastarska čestica] vodi se u posjedovnom listu br. 5354 kao kuća površine 140 m2 i oranica 684 m2, a uvidom u zemljišnu knjigu vodi se u ZU broj 5354 također kao kuća površine 140 m2 i oranica 684 m2.

7. Tužitelja je izjavio da je njegov pok. otac F, koji je rođen 1888., nekretninu koja je predmet spora, dakle na kojoj se nalazi dvor, bazen, nadstrešnica a koja je na skici vještva list 76. spisa obojan žutom bojom, mijenjao sa susjedom ŽI davnih godina, a otac je zamjenu napravio negdje još 1920. Predmetni dio u trenutku zamjene služio je kao pašnjak, na njemu su bile posađene masline, krumpir. 1973. supruga i on počeli su raditi kuću koja se nalazi sjevernije od predmeta spora. Negdje nakon 3 godine su uselili u kuću da bi ista bila u stanju kakvom je danas prije nekih 8 godina, a danas je u cijelosti izgrađena. Radi se o njegovom nasljedstvu. Baš predmet spora predstavlja dio dvorišta stambenog objekta – kuće na kojem se nalazi bazen sa uređenim travnjakom, natkriveni parking te nadstrešnica koja je spojena sa objektom. Cjelokupan posjed je jasno omeđen, a predmet spora ima površinu oko 252 m2. Otac je preminuo. Supruga i on kuću su počeli raditi uz njegovu suglasnost i odobrenje. Kada mu je predočena skica vještava i fotografije koje prileže spisu list 76. -78. potvrđuje da je na istima prikazan predmet spora. Nitko nikada niti njemu niti njegovom ocu nije osporavao niti pravo vlasništva niti posjeda. Ne poznaje CI.

8. Iz iskaza svjedoka JI proizlazi da su se njegov pok. otac ŽI i pok. F, otac tužitelja, još dok je on bio dijete zamijenili nekretnine tako da je tužiteljevom ocu pripala nekretnina na kojoj nalazi dvor, bazen, dakle ona koja mu je prikazana na fotografijama i skici vještva koje priležu spisu listovi od 76. -78. a na skici vještva je šrafirano žutom bojom. U trenutku zamjene parceli su bili posađene masline. Kasnije je tužitelj izgradio kuću, sa okućnicom koju je uredio i napravio bazen. Koliko mu je poznato nitko nikada nije osporavao da bi to bilo tužiteljevo vlasništvo.

9. Iz iskaza svjedoka DI proizlazi da poznaje tužitelja dugi niz godina, da su susjedi u [adresa]. Njegov otac je još davnih godina mijenjao jedan dio zemlje sa tužiteljevim ocem i to baš na području gdje se nalazi kuća tužitelja, zamjena je bila u vrijeme kada on još nije bio punoljetan. Kada mu je predočena skica vještva list 76. spisa potvrđuje da dio koji je obojan žutom bojom je uvijek obrađivao tužitelj, kasnije je na tom dijelu napravio i bazen, sjevernije podigao kuću i sredio okućnicu. Koliko mu je poznato nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva tužitelju.

10. Čitanjem potvrde zemljišnoknjižnog odjela Omiš od 16. veljače 2022. utvrđeno je da se u istoj navodi da se za katastarsku općinu [katastarska općina] vodi postupak osnivanja te da predmetna čestica nije pronađena niti u kartonima zemljišta niti u otvorenim zemljišnoknjižnim ulošcima.

11. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Split, ispostava Omiš od 16. veljače 2022. utvrđeno je da su kao posjednici na kat. čest. [katastarska čestica] upisani HI i UI.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu iste.

13. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja smatra osnovanim.

14. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva i prava služnosti tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

14.1. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.; dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

14.2. S obzirom na to da je tužitelj, odnosno njegov prednik, stupio u posjed predmetne nekretnine najkasnije 1970., to je vrijeme dosjelosti tužitelju protjecalo u dva pravna režima – po pravnim pravilima OGZ-a i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/1980., dalje ZOVO, koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima „Narodne novine“ broj: 53/1991., kao zakon Republike Hrvatske). Članak 28. stavak 4. ZOVO govori o vremenu stjecanja prava vlasništva od 20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari po tom propisu. No odredba iz članka 8. stavak 2. ZOVO Zakona traži za stjecanje prava vlasništva nekretnina vrijeme od 10 godina, za savjesnog i zakonitog posjednika. Ako je tužitelj počeo stjecati dosjelošću pravo vlasništva sporne nekretnine od 1970. po uvjetima iz članka 8. stavak 2. ZOVO ako je dakle bio savjesni i zakoniti posjednik mogao je steći pravo vlasništva u roku 10 godina. Kako od vremena kada je tužitelj počeo stjecati dosjelošću pravo vlasništva nekretnina putem svoga prednika (od 1970.) do stupanja na snagu ZOVO nije isteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnina (to je vrijeme od 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/1960. od 4. travnja 1960.) nastavio je teći rok i u režimu ZOVO (od 1. rujna 1980.) koji za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika traži također 20 godina posjeda, a za zakonitog i savjesnog 10 godina.

14.3. U slučaju kao što je ovaj kad teče vrijeme dosjedanja u dva navedena režima, a kad je ZOVO-om propisan kraći rok (10 godina) a nakon stupanja na snagu tog zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog (u ovom slučaju ostaje još za protek vremena dosjelosti cca 10 godina) rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom (a to je vrijeme od 20 godina prema navedenom Načelnom mišljenju broj 3/1960). U ovom dakle slučaju traži se protok vremena po navedenom Načelnom stavu od 20 godina, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, a to vrijeme bi tužitelju isteklo 1990. budući da je tužitelj stupio u posjed predmetnih nekretnina najkasnije 1970. i tada je počelo teći vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14.4. Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, na kojeg se upućuje s obzirom na početak dosjedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, već je bio potreban samo pošteni posjed. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/19660., od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojega su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/2009., 9/1992. i 77/1992.; dalje: ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten. Prema članku 28. stavak 2. i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme, pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također, u smislu članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 14120/06., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) traži se pošteni posjed, a u smislu članka 18. stavak 5. ZV-a, poštenje posjeda se presumira.

15. Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dođe se do zaključka da je tužitelj preko svojih prednika u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1970. pa do danas preko 60 godina. Iz iskaza saslušanih svjedoka JI i DI proizlazi da je tužiteljev otac pok ŽI dok su navedeni svjedoci još bili djeca, a rođeni su 1961. odnosno 1958., stekao predmetnu nekretninu zamjenom s njihovim pokojnim ocem F. U vrijeme zamjene predmetna nekretnina je bila pašnjak a na njoj su bile masline. Istu je obrađivao najprije otac tužitelja da bi je tužitelj uz suglasnost oca doveo u stanje u kojem se nalazi danas a u naravi predstavlja dio dvorišta, bazen s uređenim travnjakom, natkriveni parking i nadstrešnicu. Još 1973. tužitelj je sjevernije od predmetne parcele počeo graditi kuću koja je danas u cijelosti izgrađena. O navedenom je iskazivao i sam tužitelj. Radi se o svjedocima koji identično iskazuju o odlučnim činjenicama, nemaju razloga iskazivati neistinito radi čega se njihovi iskazi u cijelosti i prihvaćaju. Čitavo to vrijeme tužitelj i njegov prednik su se ponašali kao vlasnici predmetne nekretnine, tužena a niti treće osobe, nisu osporili pravo vlasništva iako su svoja vlasničko pravna ovlaštenja manifestirali njima na očigled.

15.1. Dakle, tužitelj se prema utvrđenjima ovoga suda nalazi u stvarnom, faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe i kako je to vrijeme bilo duže od 20 godina koliko se prema važećim pravnim pravilima traži za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću (Načelno mišljenje broj 3/1960., članak 28. stavak 4. ZOVO-a, odnosno članak 159. stavak 3. ZV-a), dođe se do zaključka da je tužitelj računajući posjed prednika u posjedu predmetne nekretnine preko 60 godina do danas. S obzirom na to da se posjed smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Za postojanja dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar odnosno nekretninu posjeduje na temelju valjanog naslova, tj. da je uvjeren da je nekretnina koju posjeduje njegovo vlasništvo, a upravo to je slučaj u ovom postupku.

16. Pravni učinci stjecanja prava vlasništva dosjelošću nastupaju ipso iure, čime su ispunjene pretpostavke dosjelosti, jer stjecanje vlasništva dosjelošću ne nastupa tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost pa stoga nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, a upis u zemljišne knjige ima deklaratoran i publicitetan učinak time da je stjecatelj vlasništva dosjelošću ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva.

17. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mile Čatipovića kao stručan, argumentiran u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a niti stranke nisu imale primjedbi na isto.

18. Ističe se da se prema utvrđenjima radi o geometrijski odijeljenom dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (članak 5. stavak 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo te je prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar. Pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina (članak 2. stavak 9., članak 9. stavak 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010., 55/2013., 60/2013.; dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (članak 9. stavak 1. ZV-a, članak 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema članku 19. stavak 4. ZZK-a treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama članka 145. -162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

18.1. Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenih tužbenih zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/2013.) te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145. – 162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a).

19. Odluka o trošku je izostala jer tužitelj nije isti popisao.

20. Slijedom svih prednjih utvrđenja, odlučeno je kao u izreci.

Split, 16. ožujka 2026.

Sutkinja

Jelena Lončar

Pravna pouka:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužitelja

- PZ tužene

- u spis