REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1894/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja MAREX ZAGREB d. o. o., Sesvete, Livadarski put 21, OIB: 61350403800, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Žakula, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula j.t.d. iz Zagreba, Ulica Crvenog križa 18, protiv tuženika BIOPLUS d.o.o., Maruševec, Brodarovec, Brodarovec 52a, OIB: 65150537918, radi isplate, u pisanom postupku spora male vrijednosti, dana 16. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.110,33 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku:

- na iznos od 1.500,00 EUR-a od 31. svibnja 2025. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 EUR-a od 01. srpnja 2025. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 EUR-a od 31. srpnja 2025. do isplate,

- na iznos od 1.210,33 EUR-a od 31. kolovoza 2025. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od od 1.095,56 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 59,77 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 1.600,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 01. rujna 2025. godine ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da su tužitelj i tuženik 12. svibnja 2025. u Zagrebu sklopili Sporazumnu nagodbu o isplati duga (dalje u tekstu: Nagodba), kojom su utvrdili da tuženik duguje tužitelju iznos od 5.710,33 EUR po računu br. 3208/2024., te navodi da je prilikom sastavljanja i potpisivanja Nagodbe došlo do omaške kojom je izostavljen dio tvrtke tužitelja – oznaka ‘ZAGREB’, međutim koja omaška nema utjecaja na valjanost pravnog posla ili procesnu legitimaciju, budući da iz adrese sjedišta, OIB [osobni identifikacijski broj]a, navedenog direktora te otiska pečata jasno i nedvojbeno proizlazi da je ugovorna strana upravo društvo MAREX ZAGREB d.o.o. Nadalje, navodi da su stranke ugovorile da će tuženik dug podmiriti u četiri rate i to: 1.500,00 EUR do 30. svibnja 2025., 1.500,00 EUR do 30. lipnja 2025., 1.500,00 EUR do 30. srpnja 2025., 1.210,33 EUR do 30. kolovoza 2025., no da do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nije izvršio niti jednu ugovorenu uplatu pa da je stoga dospjelo cjelokupno potraživanje tužitelja iz Nagodbe, u ukupnom iznosu od 5.710,33 EUR, kao i da unatoč opomeni od 10. srpnja 2025. godine kojom je bio izričito pozvan na ispunjenje svojih obveza, tuženik svoje obveze prema tužitelju nije podmirio, kao i da se čl. 3. Nagodbe tuženik izričito obvezao izdati bianco zadužnicu na iznos od 10.000,00 EUR-a kao instrument osiguranja urednog ispunjenja preuzetih obveza, međutim, koju obvezu tuženik nikada nije izvršio, čime je tužitelju uskratio predviđeno sredstvo osiguranja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je isti s tužiteljem sklopio nagodbu o sporazumnom vraćanju duga, te navodi da isti otplaćuje dug sukladno nagodbi, ali sa zakašnjenjem zbog svoje financijske situacije, pa poziva tužitelja da povuče tužbu.

3. Podneskom od 29. rujna 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu u bitnome navevši da nije točno da tuženik postupa sukladno predmetnoj Sporazumnoj nagodbi niti da dug otplaćuje prema predmetnoj nagodbi, već da je isti nakon pokretanja ovog parničnog postupka zaista izvršio dvije uplate od po 300,00 EUR-a (prvu uplata od 300,00 EUR-a 05. rujna 2025. i drugu uplatu od 300,00 EUR-a 11. rujna 2025.). Istim podneskom, budući da je tuženik djelomično podmirio potraživanje tužitelja, tužitelj je djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i to za glavnicu u iznosu od 600,00 EUR-a, te specificirao tužbeni zahtjev. Tuženik je, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe, no budući da se tuženik nije u navedenom roku očitovao na djelomično povlačenje tužbe, to je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, te odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik se očitovao da je do 23. studenoga 2025. smanjio glavnicu prema tužitelju u iznosu od 900,00 EUR-a i to uplatama od 300,00 EUR-a dana 05. rujna 2025., 300,00 EUR-a dana 11. rujna 2025. i 300,00 EUR-a dana 23. rujna 2025., te da je izvršio uplatu tužitelju da 200,00 EUR-a dana 23. studenoga 2025., dok je tužitelj sukladno navedenim naknadnim djelomičnim podmirenjima tuženika, kao i djelomičnom podmirenju u iznosu od 500,00 EUR-a dana 23. prosinca 2025., djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i to za glavnicu u iznosu od 1.000,00 EUR-a, te specificirao tužbeni zahtjev, o kojim djelomičnim povlačenjima tužbe je tuženik obaviješten u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, no budući da se tuženik nije u navedenom roku očitovao na djelomično povlačenje tužbe, to je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, te odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku sporazumne nagodbe o isplati duga od 12. svibnja 2025. (list 5. - 6. spisa), presliku opomene tužitelja od 10. srpnja 2025. (list 7. spisa), presliku kartice stranke od 22. rujna 2025. (list 16. spisa), presliku kartice stranke od 04. prosinca 2025. (list 22. spisa), presliku kartice stranke od 24. prosinca 2025. (list 27. spisa).

6. Sud nije smatrao potrebnim provesti dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, budući da je predmet ovog postupka tužiteljevo potraživanje koje potraživanje je tuženik u cijelosti priznao sklapanjem vansudske nagodbe s tužiteljem, dakle da između stranaka nije sporan pravni osnov potraživanja tužitelja, niti visina utvrđena istom nagodbom, te niti je sporno da je tuženik tijekom ovog postupka djelomično podmirio utuženo potraživanje tužitelja u iznosu od od 1.600,00 EUR-a, za koji iznos je tužitelj djelomično povukao tužbu, pa se stoga po mišljenju ovog suda, odluka u ovoj pravnoj stvari, može donijeti temeljem isprava priloženih u spisu, stoga provođenje predloženog dokaznog prijedloga tužitelja bi bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, te bi samo doprinijelo duljini trajanja ovog postupka.

7. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a, a u vezi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, sud nije održao ročište, budući da to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a posebice imajući u vidu odredbu čl. 492.a. ZPP-a, da u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, kao i da su se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, mogle utvrditi temeljem isprava priloženih u spis, a kako je to prethodno obrazloženo, a niti su stranke predlagale održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, pa bi stoga po mišljenju ovog suda održavanje ročišta bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, kao i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, a kako je to isti konačno postavljen podneskom od 24. prosinca 2025., nakon djelomičnog povlačenja tužbe.

9. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.110,33 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje temeljem sporazumne nagodbe o isplati duga od 12. svibnja 2025. sklopljene između stranaka, a nakon djelomičnog povlačenja tužbe u iznosu od 1.600,00 EUR-a.

10. Između stranaka nije sporan pravni osnov potraživanja tužitelja, budući da tuženik ne spori da su stranke bile u poslovnom odnosu, temeljem sporazumne nagodbe o isplati duga od 12. svibnja 2025., a niti visina tužbenoga zahtjeva, a imajući u vidu da tuženik u odgovoru na tužbu samo navodi da isti otplaćuje svoj dug prema tužitelju sukladno sporazumnoj nagodbi o isplati duga sklopljenoj između stranaka, no da uplaćuje sa zakašnjenjem zbog svoje financijske situacije, te nije sporno da je tuženik tijekom ovog postupka djelomično podmirio tražbinu tužitelja u iznosu od 1.600,00 EUR-a, za koji iznos je tužitelj djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari.

11. Uvidom u presliku sporazumne nagodbe o isplati duga od 12. svibnja 2025. (list 5. - 6. spisa); (dalje: Nagodba), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 12. svibnja 2025. sklopili vansudsku nagodbu, kojom se tuženik kao dužnik po računu tužitelja broj 3208/2024 obvezao tužitelju isplatiti iznos od od 5.710,33 EUR-a, u četiri rate i to: 1.500,00 EUR do 30. svibnja 2025., 1.500,00 EUR do 30. lipnja 2025., 1.500,00 EUR do 30. srpnja 2025. i 1.210,33 EUR do 30. kolovoza 2025.

12. Dakle, ovaj sud je utvrdo da su stranke dana 12. svibnja 2025. sklopile Nagodbu prethodno opisanog sadržaja, sukladno odredbi čl. 150. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) i odredbi čl. 151. ZOO-a, a kojom Nagodbom je tuženik u cijelosti priznao potraživanje tužitelja u iznosu od 5.710,33 EUR-a koje je bilo predmet ovog postupka, do djelomičnog povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

13. Nadalje, budući da između stranaka nije sporno da je tuženik tek tijekom ovog postupka djelomično podmirio tražbinu tužitelja u iznosu od 1.600,00 EUR-a, za koji iznos je tužitelj djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, to postaje sasvim razvidno da tuženik nije izvršio svoju obvezu u roku ugovorenom vansudskom nagodbom sklopljenom između stranaka.

14. Odredba čl. 150. ZOO-a propisuje da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze, dok odredba čl. 154. st. 1. ZOO-a propisuje da za ugovor o nagodbi vrijede opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, ako za taj ugovor nije što drugo predviđeno.

15. Odredba čl. 361. st. 1. ZOO-a za dvostranoobvezne ugovore propisuje da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

16. Imajući u vidu sadržaj vansudske Nagodbe sklopljene među strankama dana 12. svibnja 2025., ovaj sud je mišljenja da je rok plaćanja predmetne tražbine tužitelja, utvrđen istom Nagodbom, bitan sastojak ugovora o nagodbi sklopljenoj među strankama, te budući da je ovaj sud utvrdio da tuženik nije ispunio svoju obvezu u roku određenom istom Nagodbom, to je ugovor o nagodbi sklopljen dana 12. svibnja 2025. među strankama, raskinut po samom zakonu.

17. Ujedno, odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje da tuženik nije izvršio svoju priznatu obvezu u roku sukladno Nagodbi od dana 12. svibnja 2025., dok tuženik nije ničime doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja. Tuženik nije dostavio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, poput dokaza da je isti u cijelosti podmirio priznato potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka, niti je predložio dokaze kojima bi dokazao svoje navode, iako je prema gore navedenim odredbama ZPP-a, to bio dužan učiniti.

18. Na temelju tako provedenog postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da tuženik nije ispunio svoju priznatu obvezu prema tužitelju, a koja je predmet ovog postupka, u roku sukladno Nagodbi sklopljenoj među strankama dana 12. svibnja 2025., a koji rok je bitan sastojak predmetnog ugovora o nagodbi sklopljenog između stranaka, dok tuženik nije dokazao da je isti podmirio priznato potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka, odnosno, ovaj sud je utvrdio da je ugovor o nagodbi sklopljen dana 12. svibnja 2025. među strankama, raskinut po samom zakonu, te stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a, osnovano potražuje isplatu priznatog nepodmirenog iznosa glavnice od 4.110,33 EUR-a od strane tuženika, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na prethodnu navedenu glavnicu, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a, od prvog dana nakon dospijeća rata utvrđenih vansudskom nagodbom sklopljenom između stranaka (list 5. – 6. spis), i to po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se radi o odnosu iz trgovačkog ugovora.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a, ovaj sud je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT): za sastav tužbe od u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-e, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za sastav podneska od 29. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za sastav podneska od 08. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a i za sastav podneska od 24. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a u iznosu od 51,78 EUR-a, kao trošak sudske pristojbe na presudu sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZSP-a, te čl. 7. st. 2. ZSP-a, u iznosu od 43,78 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.095,56 EUR-a.

21. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

22. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

23. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 103,55 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, pa se stoga presuda u ovom sporu male vrijednosti dostavlja punomoćniku tužitelja putem elektroničke komunikacije, u skladu s odredbom čl.461.a st. 3. i 5. ZPP-a, a u vezi čl. 133. st. 5. ZPP-a, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. ZOSP-a, sudska pristojba na presudu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a imajući u vidu da naznačena vrijednost predmeta spora nakon djelomičnog povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari iznosi 4.110,33 EUR-a, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu, te je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. ožujka 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 43,78 EUR-a

2. tuženiku izravno