Poslovni broj: Us I-3099/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice MHZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika, Zadarske županije, Upravni odjel za financije i proračun, Zadar, Božidara Petranovića 8, radi poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. godine u odsutnosti stranaka, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA:UP/II 410-07/24-01/287, URBROJ: 2198-12-03/1-25-2 od 24.listopada 2025. godine.

Obrazloženje

1.U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA:UP/II 410-07/24-01/287, URBROJ: 2198-12-03/1-25-2 od 24.listopada 2025. godine tužiteljica je u bitnom navela: da je na prvostupanjsko rješenje od 29. veljače 2024. godine podnijela podnesak dana 25. ožujka 2024. godine sa potvrdom o prebivalištu na adresi kuće za odmor i da je podneskom molila da joj se donese novo rješenje; da je prvostupanjsko tijelo dana 28. svibnja 2024. godine donijelo Zaključak kojim ne priznaje prijavu boravišta te da u roku 8 dana dostavi dokaze o potrošnji električne energije, telefona, potrošnji vode, podatke o odvozu smeća i slično koji bi poslužili za ocjenu da li se predmetna kuća koristi kao kuća za odmor; da joj nije bilo jasno kako može dostaviti račune za godinu za koju joj je određena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor, kada ista godina još nije završena; da je podneskom od 16. rujna 2025. godine dostavila sve preslike računa o plaćenim uslugama i potrošnji za 2024. godinu za koju joj je razrezan porez; da joj nije jasno kako je njezin podnesak od 25. ožujka 2024. godine cijenjen kao žalba te tko je prikupio podatke i dokaze koji se navode u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, a da ona o tome nije bila obaviještena; navela je da većinom sama boravi u predmetnoj kući u [adresa] pa da je smeća vrlo malo, a da ga je odlagala u kupljene vrećice od komunalnog poduzeća Pag koji su ga uredno odvozili; da je suprug još uvijek radno aktivan i da je u puno slučajeva znao odvesti smeće sa sobom kad bi dolazio joj u posjete i vraćao se doma u Zagreb, što i dalje čini jer u Gradu Pagu ne postoje vanjski kontejneri u koje se može odložiti otpad, a da su dva podzemna spremnika u staroj jezgri grada pod šifrom i da su samo za stanovnike stare jezgre; da računi od fiksnog telefona nisu dokaz potrošnje jer isti isključivo služi za Internet i obavljanje poslova od doma jer je glavna komunikacija putem mobitela; da za zagrijavanje tople vode i grijanje u kući koristi solarne panele postavljene na krovu objekta jer bi inače računi za potrošnju električne energije bili veći da ne koristi solarne panele. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je tužiteljica nezadovoljna prvostupanjskim rješenjem kojim joj je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor, pa da navodi da nije izjavila nikakvu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, već da je podnijela podnesak dana 25. ožujka 2024. godine s potvrdom o prijavi prebivališta na adresi kuće za odmor, pa da je molila da se donese novo rješenje; da je prvostupanjsko tijelo predmetni podnesak smatralo žalbom, što ide u prilog stranci, pa da je tuženik u žalbenom postupku donijelo svoje rješenje; da navedeno ide u prilog stranci, jer sam prijava prebivališta na predmetnoj adresi nije relevantan dokaz o činjenici da se predmetna kuća koristi za stalno stanovanje, već da je potrebno dokazati da se u navedenoj kući uistinu živi; da Zakon o lokalnim porezima određuje obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor temeljem korištenja objekta, bez obzira na adresu prebivališta, pa ako podnesak tužiteljice od 25.ožujka 2024. godine nije žalba, da onda nije imala smisla ni predmetna tužba; da je prvostupanjsko tijelo tužiteljici omogućilo sudjelovanje u postupku, te ju je zaključkom od 28. svibnja 2024. godine pozvalo da dostavi dokaze o stanovanju na predmetnoj adresi, ali da tužiteljica se nije očitovala; da iako je rješenje o porezu na kuću za odmor zaprimljeno na adresi u [adresa], da je prvostupanjsko tijelo udovoljilo tužiteljici te joj je zaključak dostavilo na promijenjenu adresu prebivališta u [adresa]; da prema priloženoj dostavnici nakon drugog pokušaja dostave na adresu u [adresa], pismeno (Zaključak) je ostavljeno u poštanskom sandučiću dana 07. kolovoza 2024. godine; da se tužiteljica nije očitovala u roku od 7 dana nego da je tek nakon godine dana dopisom od 16. rujna 2025. godine, koji je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 26. rujna 2025. godine, ali bez ikakvog privitka i bez dokaza o potrošnji vode o ostalog. Stoga, da je prvostupanjsko tijelo samo dopunilo postupak te pribavilo podatke o potrošnji vode i odvozu otpada, sve u cilju ispravnog utvrđivanja činjeničnog stanja; da je pregledom potrošnje vode za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 27. studenog 2024. godine utvrđeno da je potrošnja vode u cijelom razdoblju isključivo sezonskog karaktera, a da je tijekom predmetne 2024. godine potrošnja vode evidentirana samo u srpnju, kolovozu i rujnu, a da je tijekom 2023. godine potrošnja vode evidentirana samo u travnju, srpnju i kolovozu, dok u svim ostalim mjesecima potrošnja vode nije zabilježena, što ukazuje na sezonsko korištenje predmetne nekretnine; da priložena evidencija odvoza miješanog komunalnog otpada za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. studenog 2024. godine također ukazuje na povremeno odnosno sezonsko korištenje predmetne nekretnine, jer su pražnjenja zabilježena samo u razdoblju od srpnja do početka rujna 2024. godine, isto kao i u 2023. godini samo u srpnju i kolovozu; da je prvostupanjsko rješenje zaprimljeno dana 18. ožujka 2024. godine na adresi u [adresa], nakon čega je tužiteljica promijenila prebivalište iz [adresa] na adresu u [adresa], te 25. ožujka 2024. godine dostavila podnesak koji je cijenjen kao žalba tužiteljice, a u zaglavlju koje je i dalje navedena adresa u [adresa], kao i u dopisu zaprimljenom 26. rujna 2025. godine, pa i u samoj tužbi; da tužiteljičin suprug i dalje živi na adresi u [adresa], što i sama tužiteljica navodi u tužbi, pa da je nejasno što tužiteljica želi postiži promjenom prebivališta kad i sama u komunikaciji koristi svoju adresu u Zagrebu i ističe da je njen suprug vraća doma u Zagreb; da je račune za režijske troškove tužiteljica dostavila tek uz tužbu, ali da oni samo potvrđuju već utvrđeno činjenično stanje odnosno sezonsku potrošnju vode i odvoza smeća; da računi za telefonske usluge nisu dokaz, kako i sama tužiteljica navodi, a da solarni paneli sigurno utječu na potrošnju električne energije koja prema priloženim računima iznosi tek 30-ak eura mjesečno, ali ne na temelju stvarnog očitanja nego temeljem procijene potrošnje, što opet upućuje da se kuća koristi povremeno ili sezonski, jer se potrošnja ne očitava redovito. Tuženik je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II 410-07/24-01/287, URBROJ: 2198-12-03/1-25-2 od 24.listopada 2025. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove Grada Paga, KLASA:UP/I-415-15/24-01/726, URBROJ: 2198-24-03/07-24-1 od 29. veljače 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je za 2024. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za nekretninu na adresi [adresa], površine 152,63 m2 u iznosu od 813,15 eura. Točkom 2. utvrđeno je da je tužitelj utvrđenu obvezu dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun Grada Paga. Točkom 3. utvrđeno je da u slučaju nepravodobno plaćene obveze se obračunava i plaća zatezna kamata, dok je točkom 4. utvrđeno da je tužitelj dužan prijaviti prvostupanjskom tijelu svaku promjenu koja utječe na visinu poreza do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez, a točkom 5. da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4.Na ročištu zakazanom za dan 26. veljače 2026.godine nisu pristupile stranke iako su uredno pozvane a nisu opravdale izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem stanja spisa.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 24. listopada 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 29. veljače 2024. godine, tužiteljici za 2024. godinu utvrđen porez na kuću za odmor na adresi [adresa], površine 162,63 m2 u iznosu od 813,15 eura.

Među strankama je sporno da li je tužiteljicu trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za predmetnu nekretninu u [adresa].

7.Tužiteljica u tužbi navodi da nije izjavila nikakvu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, već da je podnijela podnesak dana 25. ožujka 2024. godine s potvrdom o prijavi prebivališta na adresi kuće za odmor, pa da je molila da se donese novo rješenje. Međutim, ukazati je da sama prijava prebivališta na predmetnoj adresi nije relevantan dokaz o činjenici da se predmetna kuća koristi za stalno stanovanje, već da je potrebno dokazati da se u navedenoj kući uistinu živi.

8.Podnesak tužiteljice od 25. ožujka 2024. godine cijenjen je kao njezina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim joj je utvrđena porezna obveza poreza na kuću za odmor, što ide u prilog tužiteljici, jer ako podnesak tužiteljice od 25. ožujka 2024. godine nije žalba, da onda nije imalo smisla ni da tužiteljica podnosi predmetnu tužbu.

9.Temeljem članka 25. stavak 1. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16, 101/17,114/22, 114/23) obveznici poreza na kuće za odmor su fizičke i pravne osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

10.Prema navedenim odredbama, u postupku dokazivanja statusa kuće za odmor osim osobne iskaznice uzima se u obzir i slijedeća dokumentacija: putovnica, potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, mjesto i vrijeme nastanka troška električne energije, vode, telefona, prijama poštanske pošiljke, mjesto podnošenja porezne prijave, izjave svjedoka, očevid i drugi raspoloživi podaci.

11.Prvostupanjsko tijelo je Zaključkom od 28. svibnja 2024. godine pozvalo tužiteljicu da dostavi dokaze o stanovanju na predmetnoj adresi, ali se tužiteljica se nije očitovala. Iako je prvostupanjsko rješenje o porezu na kuću za odmor zaprimljeno na adresi u [adresa], prvostupanjsko tijelo je s obzirom na činjenicu da je tužiteljica naknadno izvršila promjenu prebivališta na adresu nekretnine u [adresa], tužiteljici predmetni zaključak dostavljalo na promijenjenu adresu prebivališta u [adresa], ali se isti zaključak nije mogao uručiti tužiteljici na adresu u [adresa] jer ista nije zatečena pa joj je taj Zaključak nakon drugog neuspješnog pokušaja dostave, ostavljen u poštanskom sandučiću.

Tužiteljica se po navedenom Zaključku nije očitovala u roku od 7 dana već se očitovala dostavom podneska tek nakon godine dana dopisom od 16. rujna 2025. godine, ali bez ikakvog privitka i bez dokaza o potrošnji vode o ostalog. Kako tužiteljica iako pozvana na dostavu dokaza da se predmetna kuća koristi za stanovanje nije pravovremeno tijekom postupka dostavila nikakve dokaze na iste okolnosti, prvostupanjsko tijelo je samo pribavilo podatke o potrošnji vode i odvozu otpada, sve u cilju ispravnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Tužiteljica je račune za režijske troškove tužiteljica dostavila tek uz tužbu, ali da oni samo potvrđuju već utvrđeno činjenično stanje odnosno sezonsku potrošnju vode i odvoza smeća.

12.Temeljem podataka o potrošnji vode za predmetnu nekretninu u predmetnoj 2024. godini te odvozu komunalnog opada za istu nekretninu u predmetnoj godini, koji podaci su pribavljeni u postupku donošenja rješenja dokazuju da se predmetna nekretnina koristi sezonski, odnosno povremeno tj. da se koristi pretežito tijekom turističke sezone. Naime, prema pribavljenim i spisu priloženim podacima proizlazi da potrošnja vode u predmetnoj nekretnini izvan ljetnih mjeseci nema, što jasno ukazuje na činjenicu da se nekretnina ne koristi tijekom ostatka godine, a isto proizlazi i iz podataka o odvozu komunalnog otpada sa navedene adrese za predmetnu nekretninu.

13.Pregledom potrošnje vode za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 27. studenog 2024. godine proizlazi da je potrošnja vode u cijelom razdoblju isključivo sezonskog karaktera, a da je tijekom predmetne 2024. godine potrošnja vode evidentirana samo u srpnju, kolovozu i rujnu, a da je tijekom 2023. godine potrošnja vode evidentirana samo u travnju, srpnju i kolovozu, dok u svim ostalim mjesecima potrošnja vode nije zabilježena, što ukazuje na sezonsko korištenje predmetne nekretnine.

Također iz priložene evidencije odvoza miješanog komunalnog otpada za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. studenog 2024. godine proizlazi da se predmetna nekretnina koristi povremeno odnosno sezonski budući da su pražnjenja spremnika zabilježena samo u razdoblju od srpnja do početka rujna 2024. godine, isto kao i u 2023. godini samo u srpnju i kolovozu.

14.Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje tužiteljica zaprimila dana 18. ožujka 2024. godine na adresi u [adresa], nakon čega je tužiteljica promijenila prebivalište iz [adresa] na adresu u [adresa], te 25. ožujka 2024. godine dostavila podnesak koji je cijenjen kao žalba tužiteljice, a da je u zaglavlju žalbe i dalje navedena adresa u [adresa], kao i u dopisu zaprimljenom 26. rujna 2025. godine, pa i u samoj tužbi, dakle, sama tužiteljica u komunikaciji sa prvostupanjskim tijelom tuženikom i sudom koristi svoju adresu u Zagrebu, što uz sve naprijed navedeno, ukazuje da je tužiteljičina stvarna adresa stanovanja u [adresa].

Navedeno potvrđuje i sama tužiteljica tužbenim navodima kada navodi da joj suprug koji je još radno aktivan dolazi u posjet u kuću u [adresa] pa da kod odlaska i "povratka doma u Zagreb" sa sobom ponese vrećicu sa otpadom.

15.Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22. i 114/23, dalje: OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

16.Obzirom na sve navedeno, pravilno je zaključeno da tužitelj kuću u [adresa], na adresi [adresa], ne koristi za stanovanje, budući da tužiteljica nije dokazala, sukladno članku 88. OPZ-a, da u predmetnoj kući uistinu živi i da kuću koristi za stanovanje.

17.Cijeneći sve pribavljene dokaze u spisu, u njihovoj ukupnosti, prema ocjeni suda proizlazi da tužiteljica predmetnu kuću u [adresa], na adresi [adresa], ne koristi za stanovanje, što predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na kuću za odmor.

Nasuprot navedenom prvostupanjsko tijelo je zaključak da tužiteljica predmetnu kuću u [adresa], ne koristi za stalno stanovanje, utemeljilo na sadržaju pribavljenih dokaza, cijeneći sadržaj istih dokaza pojedinačno ali i u njihovoj ukupnosti.

18.S obzirom na navedeno, sud je ocijenio da je tužiteljica prvostupanjskim rješenjem zakonito obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2024. godinu, dok tužbeni navodi s obzirom na cjelokupno činjenično stanje spisa, ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika u konkretnom slučaju.

19.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 16. ožujka 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, MHZ, [adresa],,

- tuženiku, Zadarska županija, Upravni odjel za financije i proračun, Zadar, Božidara Petranovića 8,

- u spis.