Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-290/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Anita Jozičić odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanženković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ČŠ iz, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Mihael Acalinović i Ivan Acalinović, odvjetnici u Visu, radi smetanja posjeda, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-123/2024-26 od 22. prosinca 2025., dana 16. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija sa kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-123/2024-26 od 22. prosinca 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u točci I izreke odbačena je tužba tužiteljice kao nepravovremena, dok je točkom II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 1.016,55 EUR sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da ga drugostupanjski sud preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan. Tužiteljica traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu i na rješenje o smetanju posjeda.

3. Odgovor na žalbu podnijeli su tuženici, koji žalbu smatraju neosnovanom i protive se svim žalbenim navodima te predlažu drugostupanjskom sud potvrditi pobijano rješenje, uz naknadu troška tuženicima u vidu sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite jer su tuženici nakon rušenja betonskog zida (koji je predstavljao granicu posjeda stranaka) prema navodima tužiteljice 30. svibnja 2024. po spornom dijelu nekretnine u njezinom posjedu (oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) bacili i razasuli smeće u vidu građevinskog otpada, šute, oplate, stolica i kanti, čime su protuzakonito ušli u prostor njezine faktičke vlasti.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom čitanjem svih pisanih isprava, provedenim očevidom i vještačenjem te saslušanjem stranaka i svjedoka VŠ, RŠ, DŠ, LŠ i BŠ, GŠ i ŠŠ u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud utvrdio je u bitnom sljedeće činjenično stanje:

- da je je kuća tužiteljice položena na čest. zgr. [katastarska čestica], a kuća tuženika na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su pozicionirane jedna do druge, sve kako proizlazi iz nalaza geodetskog vještaka Rajka Radišića na koji stranke nisu imale prigovora;

- da iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da su tijekom zime 2024. tuženici srušili ogradni zid, za što je tužiteljica saznala u siječnju 2024., no koji zid nije predmet ovoga spora;

- da je uslijed rušenja zida i nakon toga došlo do odlaganja i bacanja na nekretninu tužiteljice građevinskog otpada, šute, oplate, kanti i drugih predmeta;

- da iz SMS poruka između LŠ i tužene ZŠ proizlazi kako je tužiteljica sve vrijeme bila informirana kako o početku radova, tako i o naknadnoj komunikaciji njezinog sina i tužene, što znači da je najkasnije do 10. veljače 2024. znala za novo stanje lica mjesta i radove poduzete na zidu od strane tuženika;

- da, uspoređujući fotografiju koja datira od 10. veljače 2024. (list 26 spisa) s onom od 30. svibnja 2024. (list 34 spisa), kao i s fotografijama koje je sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić izradio prilikom očevida 9. listopada 2024. (listovi 83 i 84 spisa), proizlazi kako u pogledu izgleda sporne zemljišne površine nema bitnih odstupanja.

7. Na temelju prethodno iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbacuje tužiteljičinu tužbu primjenom odredbe čl. 21. st. 1. u svezi st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) uz sljedeće obrazloženje:

- da postavljanje konstrukcije drvene oplate pričvršćene metalnim stupićima uz izmjenu podloge popločane ciglom, odnosno rušenje zida, predstavlja stvarno smetanje i ograničenje u odnosu na posjedovno stanje i korištenje predmetne nekretnine kakvo je bilo prije radova tuženika;

- da je tužiteljica u zimskim mjesecima 2024. saznala za sve radnje koje su ograničile njezina ovlaštenja i predstavljaju čin smetanja posjeda/suposjeda, a istodobno je saznala i za počinitelje, uz napomenu kako se tuženici nisu ogradili od radova koji su predmet spora i bez sumnje izvedeni u njihovom interesu;

- da tužiteljica nije zatražila sudsku zaštitu u roku od 30 dana od saznanja za navedeno.

8. Tužiteljica u podnesenoj žalbi u bitnom ponavlja da nije tražila sudsku zaštitu u pogledu betonskog zida koji su tuženici srušili u veljači 2024., već u pogledu smeća (građevinskog otpada, šuta, oplate, stolica, kanti i sl.) kojeg su tuženici, prema saznanju tužiteljice od 30. svibnja 2024., pobacali i razasuli, pri čemu i iskazi svjedoka jasno razlikuju rušenje betonskog zida od naknadnog odlaganja građevinskog otpada. Ističe da se odlaganje smeća i građevinskog otpada na spornoj površini nije dogodilo odmah nakon rušenja zida, nego tek kasnije tijekom izvođenja radova na izgradnji kamina i adaptaciji prvog kata kuće, pa je pogrešno utvrđenje suda da je smeće odloženo u veljači 2024. odmah nakon rušenja betonskog zida. Slijedom takvih utvrđenja smatra da rok za podnošenje tužbe nije promašen jer je tužiteljica za stvarno smetanje posjeda saznala tek 30. svibnja 2024.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem na taj način rješenja i postupka koji je prethodio donošenju istog utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žalba jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, budući su iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Pritom činjenica da žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku, poglavito ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

12. Naime, prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju koje je doneseno nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljičino pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da je na temelju njih tužiteljičina tužba ocijenjena nepravovremenom ne može dobiti značaj postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stane i iz istog izveo pravilan zaključak o nastupanju prekluzije za podnošenje tužbe, što je dovelo do pravilne primjene materijalnopravne odredbe čl. 21. st. 3 Zakona i vlasništvu i posljedično tome rješenja o odbačaju tužbe.

14. Naime, neovisno o iskazima svjedoka, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da, uspoređujući fotografiju koja datira od 10. veljače 2024. (list 26 spisa) s onom od 30. svibnja 2024. (list 34 spisa), kao i s fotografijama koje je sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić izradio prilikom očevida 9. listopada 2024. (listovi 83 i 84 spisa), u pogledu izgleda sporne zemljišne površine zapravo nema bitnih odstupanja. Pr itom valja istaknuti da su rušenjem zida na početku 2024. godine tuženici zapravo preuzeli posjed prijepora i isti ogradili, te su od tada tamo odlagali svoje stvari, građevinski materijal, šutu ili građevinski otpad, čime su nedvojbeno uspostavili svoju faktičnu vlast na tom dijelu nekretnine, slijedom čega ocjena karaktera „smeća“, odnosno da li je tijekom tog razdoblja s toga dijela parcele nešto odneseno, a nešto novo stavljeno, ne može predstavljati novi čin proširenja tuženikovih posjedovnih ovlasti. Navedeno je potvrđeno i prepiskom od 10. veljače 2024. između sina tužiteljice svjedoka BŠ i tužene ZŠ, u kojoj prepisci su uključene i fotografije prostora, koji je u tom trenutku već bio ograđen po tuženicima i prekriven otpadom. Stoga je od tada za tužiteljicu počeo teći subjektivni rok za podnošenje tužbe, i njezine žalbene interpretacije iskazivanja svjedoka ne mogu dovesti do drugačijeg zaključka.

15. Slijedom svega iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

16. Obzirom da tužiteljica u žalbi navodi da pobija i odluku o troškovima postupka, no bez konkretiziranja razloga osporavanja tog dijela rješenja, te kako u donošenju te odluke, koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP -a, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

17. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženicima nije dosuđen jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, kao niti sudske pristojbe na taj odgovor jer iz spisa ne proizlazi niti da su tuženici tu pristojbu platili, a niti da ih je prvostupanjski sud na plaćanje pozvao.

U Varaždinu 16. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Požar