Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-173/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, Anina ulica 2/II, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po OD Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 10. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja punomoćnica stranaka, 16. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništavom odredba čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160 / 51400607-5102987354 od 15.05.2006.g., zaključen između 1. - tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. -tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovoreno da će se povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke te u dijelu u kojem je ugovoreno da potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.
II. Utvrđuje se ništavom odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160 / 51400607-5102987354 od 15.05.2006.g., zaključen između 1. - tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. -tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, kojom je utvrđeno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.
III. Utvrđuju se ništavima odredba čl. 12.2. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102987354 od 10.02.2016.g., zaključen između 1. -tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. -tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320.
IV. Utvrđuje se ništavom odredba čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160 / 51401652-5102855546, solemniziranog po javnom bilježniku Biserki Čmrlec Kišić pod brojem: OU-61/2006-1 dana 17.02.2006.g., zaključen između 1. - tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i 3.-tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovoreno da će se povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke te u dijelu u kojem je ugovoreno da potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.
V. Utvrđuje se ništavom odredba čl. 8. st. 1. i st. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102855546, solemniziranog po javnom bilježniku Biserki Čmrlec Kišić pod brojem: OU-61/2006-1 dana 17.02.2006.g., zaključen između 1.-tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i 3.-tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, kojom je utvrđeno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.
VI. Utvrđuje se ništavom odredba čl. 12.2. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102855546 od 08.02.2016.g., zaključen između 1. -tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i 3. -tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, u dijelu koji glasi: "…Korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi Osnovnog Ugovora u CHF…".
VII. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da 1. -tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova Ugovora o kreditu br. 2402006 -1031262160 / 51400607-5102987354 od 15.05.2006.g., isplati iznos od 1.951,62 EUR (slovima: tisućudevetstopedesestjedaneuro i šezdesetdvacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena tekućom od 01. travnja 2011.g. do 31.07.2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na:
- iznos 3,85 EUR od 1.travnja 2011. pa do isplate
- iznos 54,60 EUR od 1. svibanj 2011. pa do isplate
- iznos 67,45 EUR od 1. lipanj 2011. pa do isplate
- iznos 43,36 EUR od 1.srpanj 2011. pa do isplate
- iznos 37,58 EUR od 1. kolovoz 2011. pa do isplate
- iznos 47,52 EUR od 1.rujan 2011. pa do isplate
- iznos 42,71 EUR od 1.listopad 2011. pa do isplate
- iznos 38,94 EUR od 1.studeni 2011. pa do isplate
- iznos 38,58 EUR od 1.prosinac 2011. pa do isplate
- iznos 40,82 EUR od 1. siječanj 2012. pa do isplate
- iznos 42,78 EUR od 1. veljača 2012. pa do isplate
- iznos 43,04 EUR od 1.ožujak 2012. pa do isplate
- iznos 41,69 EUR od 1.travanj 2012. pa do isplate
- iznos 42,60 EUR od 1.svibanj 2012. pa do isplate
- iznos 43,23 EUR od 1.lipanj 2012. pa do isplate
- iznos 36,33 EUR od 1.srpanj 2012. pa do isplate
- iznos 42,45 EUR od 1.kolovoz 2012. pa do isplate
-iznos 41,66 EUR od 1.rujan 2012. pa do isplate
-iznos 39,96 EUR od 1.listopad 2012. pa do isplate
-iznos 41,77 EUR od 1.studeni 2012. pa do isplate
-iznos 42,65 EUR od 1.prosinac 2012. pa do isplate
-iznos 42,03 EUR od 1.siječanj 2013. pa do isplate
-iznos 38,61 EUR od 1.veljača 2013. pa do isplate
-iznos 41,52 EUR od 1.ožujak 2013. pa do isplate
-iznos 49,43 EUR od 1.travanj 2013. pa do isplate
-iznos 40,63 EUR od 1.svibanj 2013. pa do isplate
-iznos 37,09 EUR od 1.lipanj 2013. pa do isplate
-iznos 37,00 EUR od 1.srpanj 2013. pa do isplate
-iznos 37,87 EUR od 1.kolovoz 2013. pa do isplate
-iznos 39,26 EUR od 1.rujan 2013. pa do isplate
-iznos 41,20 EUR od 1.listopad 2013. pa do isplate
-iznos 40,20 EUR od 1.studeni 2013. pa do isplate
-iznos 40,91 EUR od 1.prosinac 2013. pa do isplate
-iznos 41,71 EUR od 1.siječanj 2014. pa do isplate
-iznos 42,21 EUR od 1.veljača 2014. pa do isplate
-iznos 43,00 EUR od 1.ožujak 2014. pa do isplate
-iznos 42,91 EUR od 1.travanj 2014. pa do isplate
-iznos 41,75 EUR od 1.svibanj 2014. pa do isplate
-iznos 14,33 EUR od 1.listopad 2014. pa do isplate
-iznos 44,72 EUR od 1.studeni 2014. pa do isplate
-iznos 45,34 EUR od 1.prosinac 2014. pa do isplate
-iznos 44,98 EUR od 1.siječanj 2015. pa do isplate
-iznos 45,51 EUR od 1.veljača 2015. pa do isplate
-iznos 3,80 EUR od 1.svibanj 2015. pa do isplate
-iznos 45,51 EUR od 1.lipanj 2015. pa do isplate
-iznos 45,51 EUR od 1.srpanj 2015. pa do isplate
-iznos 45,51 EUR od 1.kolovoz 2015. pa do isplate
-iznos 45,51 EUR od 1.rujan 2015. pa do isplate
a s osnovom Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652- 5102855546 isplati iznos od 2.598,31 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena tekućom od 01.travnja 2011.g. do 31.07.2015.g., pa od 01.kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na:
-iznos 47,12 EUR od 1.lipanj 2011. pa do isplate
-iznos 83,36 EUR od 1.srpanj 2011. pa do isplate
-iznos 76,25 EUR od 1.kolovoz 2011. pa do isplate
-iznos 121,80 EUR od 1.rujan 2011. pa do isplate
-iznos 63,36 EUR od 1.listopad 2011. pa do isplate
-iznos 62,78 EUR od 1.studeni 2011. pa do isplate
-iznos 66,42 EUR od 1.prosinac 2011. pa do isplate
-iznos 69,60 EUR od 1.siječanj 2012. pa do isplate
-iznos 32,03 EUR od 1.svibanj 2012. pa do isplate
-iznos 97,13 EUR od 1.lipanj 2012. pa do isplate
-iznos 74,46 EUR od 1.srpanj 2012. pa do isplate
-iznos 69,06 EUR od 1.kolovoz 2012. pa do isplate
-iznos 67,78 EUR od 1.rujan 2012. pa do isplate
-iznos 65,02 EUR od 1.listopad 2012. pa do isplate
-iznos 67,97 EUR od 1.listopad 2012. pa do isplate
-iznos 69,38 EUR od 1.prosinac 2012. pa do isplate
-iznos 68,39 EUR od 1.siječanj 2013. pa do isplate
-iznos 62,83 EUR od 1.veljača 2013. pa do isplate
-iznos 67,55 EUR od 1.ožujak 2013. pa do isplate
-iznos 60,17 EUR od 1.travanj 2013. pa do isplate
-iznos 62,05 EUR od 1.svibanj 2013. pa do isplate
-iznos 61,08 EUR od 1.lipanj 2013. pa do isplate
-iznos 61,72 EUR od 1.srpanj 2013. pa do isplate
-iznos 61,66 EUR od 1.kolovoz 2013. pa do isplate
-iznos 65,12 EUR od 1.studeni 2013. pa do isplate
-iznos 69,05 EUR od 1.prosinac 2013. pa do isplate
-iznos 65,26 EUR od 1.siječanj 2014. pa do isplate
-iznos 69,88 EUR od 1.veljača 2014. pa do isplate
-iznos 70,62 EUR od 1.ožujak 2014. pa do isplate
-iznos 69,03 EUR od 1.travanj 2014. pa do isplate
-iznos 67,33 EUR od 1.svibanj 2014. pa do isplate
-iznos 70,96 EUR od 1.lipanj 2014. pa do isplate
-iznos 65,57 EUR od 1.srpanj 2014. pa do isplate
-iznos 70,21 EUR od 1. kolovoz 2014. pa do isplate
-iznos 27,21 EUR od 1.rujan 2014. pa do isplate
-iznos 108,58 EUR od 1.listopad 2014. pa do isplate
-iznos 82,03 EUR od 1.studeni 2014. pa do isplate
-iznos 58,49 EUR od 1.prosinac 2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
VIII. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže utvrđenje ništavom odredbe
čl. 5.3. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102855546 od 8.2.2016.
IX. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljima s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 469,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2.8.2006. do isplate, tekućim na iznose od:
1,2 € od 02.08.2006. pa do isplate;
0,48 € od 02.09.2006. pa do isplate;
0,57 € od 02.10.2006. pa do isplate;
0,82 € od 02.11.2006. pa do isplate;
0,71 € od 02.12.2006. pa do isplate;
2,12 € od 02.01.2007. pa do isplate;
2,97 € od 02.02.2007. pa do isplate;
2,66 € od 02.03.2007. pa do isplate;
2,9 € od 02.04.2007. pa do isplate;
4,36 € od 02.05.2007. pa do isplate;
5,42 € od 02.06.2007. pa do isplate;
114,47 € od 02.07.2007. pa do isplate;
5,66 € od 02.08.2007. pa do isplate;
5,18 € od 02.09.2007. pa do isplate;
6,47 € od 02.10.2007. pa do isplate;
6,61 € od 02.11.2007. pa do isplate;
5,66 € od 02.12.2007. pa do isplate;
5,56 € od 02.01.2008. pa do isplate;
4,31 € od 02.02.2008. pa do isplate;
2,66 € od 02.03.2008. pa do isplate;
1,18 € od 02.04.2008. pa do isplate;
4,41 € od 02.05.2008. pa do isplate;
5,49 € od 02.06.2008. pa do isplate;
4,16 € od 02.07.2008. pa do isplate;
6,35 € od 02.08.2008. pa do isplate;
6,01 € od 02.09.2008. pa do isplate;
4,44 € od 02.10.2008. pa do isplate;
1,97 € od 02.12.2008. pa do isplate;
85,25 € od 02.08.2009. pa do isplate;
3,66 € od 02.09.2009. pa do isplate;
79,59 € od 02.06.2014. pa do isplate;
10,73 € od 02.09.2014. pa do isplate;
75,45 € od 02.03.2015. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
te se utvrđuje da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljima u iznosima od 235,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
11,76 € od 02.02.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.03.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.04.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.05.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.06.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.07.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.08.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.09.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.10.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.11.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.12.2014. pa do isplate;
11,76 € od 02.01.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.02.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.03.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.04.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.05.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.06.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.07.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.08.2015. pa do isplate;
11,76 € od 02.09.2015. pa do isplate
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te se utvrđuje da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 833,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:
1,04 € od 02.05.2006. pa do isplate;
0,98 € od 02.07.2006. pa do isplate;
1,84 € od 02.08.2006. pa do isplate;
0,66 € od 02.09.2006. pa do isplate;
0,82 € od 02.10.2006. pa do isplate;
1,22 € od 02.11.2006. pa do isplate;
1,05 € od 02.12.2006. pa do isplate;
3,34 € od 02.01.2007. pa do isplate;
4,72 € od 02.02.2007. pa do isplate;
4,21 € od 02.03.2007. pa do isplate;
4,6 € od 02.04.2007. pa do isplate;
80,13 € od 02.05.2007. pa do isplate;
8,69 € od 02.06.2007. pa do isplate;
9,08 € od 02.08.2007. pa do isplate;
8,3 € od 02.09.2007. pa do isplate;
10,4 € od 02.10.2007. pa do isplate;
10,62 € od 02.11.2007. pa do isplate;
9,09 € od 02.12.2007. pa do isplate;
8,92 € od 02.01.2008. pa do isplate;
6,13 € od 02.02.2008. pa do isplate;
3,54 € od 02.03.2008. pa do isplate;
1,21 € od 02.04.2008. pa do isplate;
10,26 € od 02.05.2008. pa do isplate;
7,97 € od 02.06.2008. pa do isplate;
5,89 € od 02.07.2008. pa do isplate;
9,33 € od 02.08.2008. pa do isplate;
8,79 € od 02.09.2008. pa do isplate;
6,33 € od 02.10.2008. pa do isplate;
2,46 € od 02.12.2008. pa do isplate;
0,51 € od 02.05.2009. pa do isplate;
3,51 € od 02.06.2009. pa do isplate;
6,18 € od 02.07.2009. pa do isplate;
138,42 € od 02.08.2009. pa do isplate;
4,38 € od 02.09.2009. pa do isplate;
181,94 € od 02.02.2012. pa do isplate;
72,97 € od 02.09.2013. pa do isplate;
104,18 € od 02.01.2015. pa do isplate;
21,12 € od 02.04.2015. pa do isplate;
24,86 € od 02.05.2015. pa do isplate;
43,95 € od 02.09.2015. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
X. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.294,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu.
II. Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev do iznosa od 7.963,37 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika navodeći da su 1. i 2. tužitelji 15.5.2006. sklopili s njime Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102987354, kojim se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 25.334,50 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika važeće na dan puštanja kredita u tečaj, a tužiteljica se obvezala kredit vratiti u roku od 20 godina uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama i to u mjesečnim anuitetima od 174,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika, važeće na dan odobrenja žiro-računa tuženika. Također je ugovoreno da je u anuitetu sadržana kamata koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama tuženika i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,490% godišnje. Temeljem odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu da je tuženik nekoliko puta mijenjao kamatnu stopu i o novom otplatnom planu obavještavao tužiteljicu. Vezano uz promjenjivu kamatnu stopu, tužitelji se pozivaju na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj P-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Slijedom navedenog, da je odredba čl. 8. st .
2. Ugovora o kreditu od 15.5.2006. ništetna, a to da je utvrdio i Vrhovni sud RH u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 20215. Člankom 7. st.3. Ugovora, da se tužiteljica obvezala iznos kredita vratiti u valutnu klauzulu, a koji institut je tužiteljima bio poznat samo načelno i nisu znali koji rizik za sobom nosim švicarski franak, pa se pozivaju i na presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017-10 po 14. lipnja 2018. Potom da su 1. i 2. tužiteljice sklopile s tuženikom 10.2.2016. Aneks broj 1 Ugovora o kreditu radi konverzije predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, a tužitelji smatraju, obzirom da su citirane odredbe unaprijed sastavljene od strane tuženika i to između ostalog i čl. 5.3. i 11.2., da su te odredbe ništetne i o njima tužitelji nisu mogli pregovarati. U trenutku sklapanja Aneksa da tužiteljica nije znala da ima pravo na povrat više od 3.872,82 HRK i da se potpisom Aneksa odriče prava na povrat preostalog preplaćenog iznosa, a Aneks su bile prisiljene potpisati radi osiguranja vlastite egzistencije. Potom da su 1. tužiteljica i 3. tužitelj 16.12.2006. sklopili s tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102855546, gdje je 1. tužiteljica bila korisnica kredita, a 3. tužitelj sudužnik i kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 31.767,33 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika važeći na dan isplate kredita, dok se tužiteljica obvezala iznos kredita vratiti u 216 mjeseci, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u mjesečnim anuitetima od po 282,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važeće na dan odobrenja žiro računa tuženika, a ugovorena je i kamata koja je promjenjiva u skladu s odlukama tuženika i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 8,250% godišnje. Tuženik da je u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu čime su se tužiteljici povećavale rate kredita te se vezano uz ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valuti odnosno plaćanju rata kredita prema važećem tečaju CHF na dan plaćanja, pozivanjem na iste odluke sudova kao i kod prvog Ugovora o kreditu. Također da su tužitelji sklopili 8.2.2016. Aneks broj 1 Ugovora o kreditu radi konverzije time da je u čl. 5.3. utvrđeno da postoji više plaćeni iznos od 7.305,27 HRK, a u čl. 12.2. da je utvrđeno da je tužiteljica i drugi potpisnici Aneksa suglasna sa svim odredbama Aneksa i osnovnog Ugovora u CHF i njihovih sastavnih dijelova i da korisnik kredita nema potraživanja prema banci u vezi osnovnog Ugovora i Aneksa. Konačno, da je tuženik ugovaranjem nepoštenih i ništetnih odredaba, bez valjane pravne osnove stekao novčani iznos na štetu tužitelja i to na razlici između anuiteta s početno ugovorenom kamatnom stopom i naplaćenih anuiteta s kasnije nezakonito povećanim kamatnim stopama, kao i na razlici između ukupno isplaćenog iznosa kredita 1. tužiteljici po tečaju CHF na dan isplate i kasnije naplaćenih anuiteta po tečaju na dan plaćanja anuiteta. Kako se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove to tužitelji traže preplaćeni iznos umanjeno za iznos priznat u konverziji pa su tražili isplatu iznosa od 60.000,00 HRK / 7.963,37 EUR.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer su stranke ugovorile u odredbama čl. 14. st. 5. prvog Ugovora o kreditu i čl. 16. st. 8. drugog Ugovora o kreditu (od 15.5.2006. i 16.2.2006.) nadležnog suda u mjestu sjedišta banke. Dalje u odgovoru u bitnome navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a prije svega ističe prigovor zastare. Uz okolnost da su stranke sklopile Anekse Ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija osnovnih kredita iz CHF u EUR valutu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, time da su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, imajući u vidu da su sve uplate do dana provođenja konverzije 30. rujna 2015. uzete u obzir i da su tužitelji prihvatili izračun konverzije nakon što su primili od tuženika sve potrebne informacije, to da više nemaju nikakvih tražbina prema tuženiku. Naime, provedenom konverzijom da je izjednačena pozicija potrošača korisnika kredita u CHF s pozicijom korisnika kredita u EUR i time su rješenja sva sporna pitanja ugovornih strana koja su predmet ovog spora. Tuženik smatra da su nezakonite odluke Vrhovnog suda RH od 3. rujna 2019. broj Rev-2221/18 kojom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da ove odluke nisu primjenjive na pojedinačne postupke jer je sud ocjenj ivao samo okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne u fazi pojedinačnih pregovora, dok tuženik tvrdi da su tužiteljima bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na način da su mogli shvatiti ekonomske posljedice Ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže uz valutu švicarski franak. U pogledu promjene kamatne stope, da je istu izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, a kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju da je tužiteljima pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna. Osporava da bi na strani tužitelja nastupila šteta. Ističe u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog u iznosu od 801,82 HRK i 1.292,33 HRK, sve sa zateznim kamatama te iznosa od 669,48 CHF, zbog promjene kamatne stope kada je ona bila niža od početno ugovorene.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovore o kreditu, Anekse Ugovorima o kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope, pregled prometa po spornim partijama kredita, izračun konverzije, otplatni plan, obavijesti o usklađenju kamatne stope, provedeno je financijsko vještačenje i pročitan nalaz vještaka Centar poslovnih analiza d.o.o., saslušana je vještakinja Natalija Jambrečić na okolnosti primjedbi na nalaz te su saslušani 1. tužiteljica i 3. tužitelj.
4. Nije sporno između stranaka da su 1. i 2. tužitelji 15.5.2006. sklopili s tuženikom Ugovor o kreditu te im je tuženik isplatio iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 25.334,50 CHF po srednjem tečaju za CHF, da se 1. tužiteljica obvezala iznos kredita vratiti u roku od 20 godina, uz valutnu klauzulu u jednakim mjesečnim anuitetna od po 174,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važeće na dan odobrenja žiro računa tuženika. Nije sporno ni to da su 10. veljače 2016. 1. i 2. tužiteljice sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR. Nadalje, također da su 16.2.2006. 1. tužiteljica i 3. tužitelj sklopili s tuženikom Ugovor o kreditu i to 1. tužiteljica kao korisnik kredita, a 3. tužitelj kao sudužnik kojim je 1. tužiteljici isplaćeni iznos od 31.767,33 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan isplate kredita, mjesečni anuiteti da su iznosili prema otplatnom planu 282,78 CHF. Nije sporno ni to da je tuženik mijenjao više puta kamatnu stopu i da je došlo do povećanja tečaja CHF. Nije sporno da su stranke sklopile Aneks Ugovorima o kreditu 10.2.2016. i 8.2.2016. kojim je provedena konverzija iz CHF u EUR i da su tužiteljima priznate sve uplate po navedenim kreditima od početka ugovornog odnosa do 30.9.2015. sa utvrđenim preplatama .
5. Sporno je pravno pitanje zastare tražbine tužitelja, da li je ovaj sud mjesno nadležan za suđenje u ovom predmetu, da li se presude na koje se pozivaju tužitelji mogu primijeniti na konkretni predmet, da li su tužitelji provedenom konverzijom izgubili pravo tražiti puno obeštećenje preplaćenih iznosa kao razliku između kamatnih stopa koje su vrijedile na dan sklapanja Ugovora u odnosu na kamate koje je tuženik tokom otplate kredita jednostrano mijenjao te kao razlike tečaja CHF koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora i tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, uz uračunavanje priznatog preplaćenog iznosa u Aneksima Ugovora o kreditu te konačno da li tuženik ima osnovanu tražbinu prema tužiteljima zbog potplaćenih iznosa osnovom kamatne stope i tečaja CHF kada su oni bili niži u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji su vrijedili na dan sklapanja Ugovora o kreditu.
6. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti, točno je da su stranke u slučaju spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iste odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača koji je sada na snazi.
7. Predmetni ugovori o kreditu sklopljeni su u Varaždinu, kako to proizlazi iz samih Ugovora o kreditu te kako se radi o standardnom ugovoru tuženika o kojem stranke nisu o pojedinim odredbama pregovarale, već je te odredbe tuženik unaprijed formulirao kao trgovac, to je tužitelj stavljen u nepovoljan položaj u odnosu na tuženika koji ima sjedište u [adresa], jer bi za putovanje do Zagreba trebao prijeći oko 100 kilometara, upravo iz razloga da se pogoduje tuženiku u svim sporovima proizašlih iz sklopljenih ugovora o kreditu, dakle prema njegovom sjedištu koje isključivo njemu prouzrokuje manje troškova. Jednako tako s pravom se tužitelj poziva na Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, te postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
8. U odnosu na obvezu tumačenja nacionalnog prava u duhu prava Europske unije za navesti je presudu Suda Europske unije od 27. lipnja 2000. u predmetima C- 240/98 do C-244/98 u kojem je sud zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U tom predmetu zauzet je stav da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost daje tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležna prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim. Prema tome, na temelju nepoštene odredbe ugovora, ne može se zasnivati nadležnost, u ovom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Grl-143/19 od 11.12.2019. iznio stav da je za spor u svezi s ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležan sud prebivališta potrošača. Tužitelj ima prebivalište u [adresa] pa bi mu odlazak na ročišta u Zagreb doista otežao procesnu poziciju u odnosu na tuženika, a istovremeno olakšao poziciju tuženiku, imajući u vidu cijenu putovanja i utrošeno vrijeme.
9. Slijedom iznijetog, tužitelj se opredijelio za nadležnost Općinskog suda u Varaždinu, zbog čega je i prigovor tuženika mjesne nenadležnosti neosnovan.
10. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
12. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.
13. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost je tuženik predložio saslušanje svjedoka, a od čijeg saslušanja je tokom postupka odustao. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz spisu priloženih isprava od strane tuženika, naprotiv, 1. tužiteljica navodi u stranačkom iskazu da je Ugovor unaprijed bio sastavljen od strane tuženika, da ni o jednoj ugovornoj odredbi nije imala mogućnosti pregovarati s tuženikom, a nije dobio nikakve informacije vezano uz mogućnost povećanja kamatne stope ili tečaja CHF, a banka joj je ponudila isključivo sporni Ugovor o kreditu.
14. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
15. U vrijeme podnošenja ove tužbe 13.6.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120 . ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.
16. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljima bi pripadalo pravo na povrat onoga što su isplatili, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2006. godine, kao i na povrat onoga što su isplatili kao razliku između kamatne stope od 5,490% i 8,250% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
17. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 30.9.2015. (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
18. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
19. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
20. Iz Aneksa Ugovora o kreditu od 10.2. i 8.2.2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplaćenim iznosima, a utvrdile su i preostalu neotplaćenu glavnicu nakon provedene konverzije .
21. Aneksi Ugovorima o kreditu nisu ništetni kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
21.1. Slijedom iznijetog neosnovan je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže utvrđenje ništetnosti čl. 5.3. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102855546 od 8.2.2016., a kojim člankom se utvrđuje da po provedbi konverzije su omogućene korisniku kredita ZID ZPK, da na dan naveden u zaglavlju ovog Aneksa postoji više uplaćeni iznos (preplata)…u iznosu od 7.305,27 HRK čije korištenje će se regulirati Sporazumom iz članka 7. koji čini sastavni dio ovog Aneksa i kojim potpisnici ovog Aneksa suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju od 1.10.2015. do dana navedenog u zaglavlju ovog Aneksa…uzete u obzir pri izračunu iznosa iz ovog stavka.
21.2. Međutim, sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 12.2. oba Aneksa Ugovora o kreditu, a prema kojem članku korisnik kredita i drugi potpisnici ovog Aneksa potvrđuju da su u cijelosti suglasni sa svim odredbama ovog Aneksa i osnovnog Ugovora u CHF… i da korisnik kredita nema potraživanja prema banci u vezi osnovnog Ugovora u CHF. Naime, radi se također o tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom od strane tuženika o sadržaju kojeg stranke Aneksa nisu pregovarale, i to u dijelu spomenute odredbe gdje korisnik kredita izjavljuje da nema potraživanje prema banci u vezi osnovnog Ugovora u CHF.
22. I Vrhovni sud u citiranoj odluci iz točke 21. ističe kako je Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenom s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).
23. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
24. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
25. Međutim, Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.
26. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.
27. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 H protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
28. Točno je da je 1. tužiteljica kao korisnica kredita mogla odbiti konverziju koju joj je banka prethodno bila dužna ponuditi. 1. tužiteljica ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan, dakle da joj je tuženik obračunao sve uplaćene iznose kao da je Ugovor o kreditu otpočetka bio sklopljen u valuti EUR.
29. Sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Aneksom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu i utvrdile preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem citiranog zakona.
30. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe osnovnih Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po Centru poslovnih analiza d.o.o., a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno da su tužitelji do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 5,49%(Ugovor o kreditu 5102987354) godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelj i su do 30.9.2015. više platili 1.951,62 EUR, pri čemu je vještak uzeo u obzir iznos preplate koji je priznat u konverziji. S osnova pak Ugovora 5102855546 da su tužitelji tuženiku više platili zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF iznos od 2.598,31 EUR, prilikom čega je također ukupni iznos umanjen za iznos preplate priznat u konverziji. Jasno je navela da je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju i da su prilikom izračuna konverzije uzete u obzir sve uplate koje su tužitelji izvršili po oba Ugovora o kreditu. Prilikom provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR da su utvrđene preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i promjenu tečaja i da su tužitelji provedenom konverzijom kredita stavljeni u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom. Također je uračunala iznose kada je kamatna stopa bila niža od početne kamatne stope, što proizlazi i iz očitovanja vještaka na primjedbe tuženika na njezin nalaz, dakle da je uzela u obzir i razliku u kamatnoj stopi i razliku u tečaju, pri čemu razlika u tečaju za Ugovor o kreditu 5102987354 iznosi 100,33 EUR, a za Ugovor 5102855546 iznosi 161,69 EUR. Također je navela da su te razlike odnosno izračun prezentirani u tabeli 2, koloni 7, gdje su navedeni negativni brojevi i u tabeli 4, koloni 7 gdje su navedeni negativni brojevi.
30.1. Slijedom iznijetog, sud je obvezao tuženika isplatiti tužiteljima navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose preplaćene i navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom odredbe čl. 1115. ZOO -a, koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Pri tome je za navesti da su tužitelji postavili tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.
30.2. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza, obzirom da je tuženik ustrajao na prigovorima na nalaz, vještakinja je navela da neovisno od provedene konverzije i nakon umanjenja za preplaćene iznose po provedenoj konverziji i prebijenih iznosa zbog manje plaćenog uslijed promjene tečaja CHF i kamatne stope, tužitelji su još uvijek u preplati upravo za utvrđeni iznos zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja CHF.
31. Slijedom iznijetog, sud u cijelosti prihvaća nalaz vještaka stručnim i objektivnim i temelji odluku na nalazu vještaka, odnosno prihvaća tužbeni zahtjev koji je usklađen upravo sa nalazom vještaka.
32. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 13.6.2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju također nije nastupila zastara tražbine za podnošenje konkretne tužbe. Neovisno od toga što su tužitelji u podnesku od 23.10.2025. iz iste činjenične osnove tražili drugi iznos, ni u tom slučaju nije došlo do zastare tražbine jer je ona prekinuta podnošenjem tužbe .
33. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja, pri čemu tuženik tvrdi da ima tražbinu prema tužiteljima u iznosu od 469,48 EUR sa zateznim kamatama (s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 5102987354), iznosa od 235,21 EUR sa zateznim kamatama (niža kamatna stopa od one iz istog Ugovora o kreditu), 833,62 EUR sa zateznim kamatama (potplaćeni anuiteti s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja osnovom Ugovora 5102855546), taj je prigovor neosnovan, odnosno takva tražbina tuženika jer je istu tražbinu vještak uzeo u obzir prilikom izračuna ukupno preplaćenih iznosa na način da je za navedene iznose već umanjila tražbinu tužitelja.
34. Kako su tužitelji povukli dio tužbenog zahtjeva do iznosa od 7.963,37 EUR, to je donijeto rješenje o povlačenju dijela tog zahtjeva kojim se tuženik nije protivio sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a.
35. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
36. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, time da tuženik za povučeni dio tužbenog zahtjeva nije tražio naknadu troška. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 4.3.2020., 22.10.2025., zastupanja na raspravama 12.3.2020., 20.6.2024., 16.12.2025., 10.2.2026., sve u iznosima od po 200,00 EUR, sastava žalbe 250,00 EUR, za zastupanje više osoba 330,00 EUR (uvećanje od 20%), PDV 495,00 EUR, trošak vještačenja 315,00 EUR, sudska pristojba na presudu 126,08 EUR, sudska pristojba na tužbu 126,08 EUR, i pristojba na žalbu 252,17 EUR ili ukupno 3.294,33 EUR. Naprotiv, tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe na ovu presudu jer se pristojba na presudu plaća samo jedanput i ona je plaćena na Presudu od 9.4.2020.
Varaždin, 16. ožujka 2026.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćnici tužitelja – OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, Anina 2/II
2. Punomoćnici tuženika - OD Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta
