Poslovni broj: P-1789/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Š [adresa], zastupan po punomoćnici JJ, supruzi tužitelja, protiv tuženika Grada Zadra, OIB: 09933651854, Narodni trg 1, 23000 Zadar, zastupan po gradonačelniku NJ, a ovaj po punomoćnici TJ, diplomiranoj pravnici kod tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 29. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, presude objavljene 16. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste, uknjiži kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini, za ¼ dijela, uz istovremeno brisanje istog prava suvlasništva s imena tuženika, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠJ u tužbi podnesenoj 10. rujna 2025. navodi da je tuženik upisan vlasnikom predmetne nekretnine za suvlasnički udio od ½ dijela. Međutim da takav upis ne odgovara stvarnom stanju s obzirom da je tužitelj stvarni suvlasnik i suposjednik predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja oranicu, a predmetni suvlasnički udio od ¼ dijela je tužitelj stekao temeljem Ugovora o zamjeni sklopljenim s RJ, ovjerenim kod Javnog bilježnika Jelene Skoblar, broj OV- 12184/2025 od 4. rujna 2025., te je tužitelj stupio u suposjed navedene nekretnine. Prednica tužitelja RJ rod. ŠJ je svoje je pravo suvlasništva predmetne nekretnine za ¼ dijela stekla nasljeđivanjem svoga oca LJ temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-118/68 od 10. svibnja 1968., u kojem rješenju se navodi kao BJ žena ČJ. Istim rješenjem o nasljeđivanju predmetnu nekretninu su u istim suvlasničkim udjelima stekli i brat RJ (Paule) [adresa], IJ, te njene sestre MJ i J AJ. MJ je svoj dio od 1/4 dijela darovala IJ koji je dakle svoj ukupni udio od ½ dijela uknjižio u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru posl.br. P-60/19 od 20. studenog 2020. upravo protiv tuženika Grada Zadra. Druga sestra pravne prednice tužitelja, ŠJŽ svoj je udio od ¼ dijela darovala svome sinu ZJ koji je ishodio nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-2331/2022 od 31. kolovoza 2023. kojim je također utvrđeno njegovo pravo suvlasništva za 1/4 dijela naspram ovdje tuženika Grada Zadra. Obitelj ZJ je oduvijek bila vlasnik i posjednik predmetne nekretnine što potvrđuje i povijest posjedovanja te povijest zk. upisa koji prileže spisu Općinskog suda pod posl.br. P-60/19 i P-2331/2022. Naime, predmetna nekretnina je svojim položajem odgovarala dijelu stare č.z. 1381/3 k. o. [katastarska općina] te su kao posjednici još od 1920. godine na njoj bile evidentirane osobe iz obitelji ZJ te je takav upis bio neizmijenjen do 1955. godine kada je bila utvrđena izmjena posjednika, i to na DJ, pok. N (oca LJ) i na LJ (oca RJ), kada je i formirana predmetna nekretnina oznake 1475. Dakle, obitelj LJ je predmetnu nekretninu oduvijek obrađivala, a ista je ranije služila kao vrt u kojem su se sadile povrtne kulture. Tužitelj se dakle osobno i putem svojih pravnih prednika nalazi u savjesnom, neprekinutom i nesmetanom posjedu preko 100 godina i nema drugih koji bi istom osporavali pravo vlasništva, a što je uostalom utvrdio i Općinski sud u svojoj pravomoćnoj presudi posl.br. P-60/19 od 20. studenog 2020. te nepravomoćnoj presudi posl. br. P-2331/2022 od 31. kolovoza 2023., s obzirom da tužitelji u navedenim predmetima za istu nekretninu imaju istog pravnog prednika, LJ pok. DJ. Slijedom navedenoga se ukazuje da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju, pa stoga tužitelj ima pravnog interesa uknjižiti svoje pravo suvlasništva i predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik Grad Zadar se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu dok tužitelj ne dokaže činjenične navode tužbe, te je predložio tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: Ugovor o zamjeni nekretnina od 4. rujna 2025. (l.s. 3-6), rješenje o nasljeđivanju O-118/68 od 10. svibnja 1968. iza smrti LJ pok. DJ (l.s. 8-9), zk. izvadak (l.s. 10 i 12-13), prijepis posjedovnog lista (l.s. 11), izvod iz katastarskog plana (l.s. 14), povijest posjedovanja (l.s. 25-27), te su saslušani svjedoci OJ i ĆJ (l.s. 29).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet postupka je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela.

7. Iz Ugovora o zamjeni nekretnina od 4. rujna 2025. (l.s. 3-6) zaključenog između ŠJ i RJ proizlazi da su stranke izvršile zamjenu nekretnina na način da je RJ prepustila u vlasništvo ovdje tužitelju SJ svoj ukupni suvlasnički udio do ¼ dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj prepustio RJ udio od 400/2004 nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.1. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju O-118/68 od 10. svibnja 1968. iza smrti LJ pok. DJ (l.s. 8-9) proizlazi da su ga naslijedili ud. CJ za 1/5 dijela, kći AJ za 1/5 dijela, kći FJ za 1/5 dijela, kći BJ za 1/5 dijela i sin IJ za 1/5 dijela.

7.2. Prema sadržaju zk. izvatka (l.s. 10 i 12-13) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist Grada Zadra za ½ dijela i IJ za ½ dijela, a što je istovjetno upisu u katastru nekretnina prema prijepisu posjedovnog lista (l.s. 11).

7.3. Temeljem povijesti posjedovanja (l.s. 25-27) je utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu stare čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije Zadra 1964. godine. Pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] koji datiraju iz 1920. godine je čest. zem. [katastarska čestica] evidentiranom u starom posjedovnom listu broj 34 u korist posjednika PJ za 3/12 dijela i dr. Takvo stanje ostaje neizmijenjeno do I. revizije k. o. [katastarska općina] 1955. godine, a kojom je utvrđena izmjena posjednika čest. zemlje [katastarska čestica], pa su od tada, njezinim posjednicima evidentirani ĐJ pok. N 51 m2, te LJ i ĐJ 270 m2. Spomenutom novom izmjerom formirana je nova čest. zemlje [katastarska čestica], koja je revizijom po izmjeri upisana posjedom VJ, ĐJ. Potom je 1986. godine prema rješenju o nasljeđivanju broj O-118/68, iza smrti VJ, slijedi nova izmjena, a kada se posjednicima čest. zemlje [katastarska čestica] evidentiraju (Up 385/86) HJ, LJ ¼, IJ, LJ ¼, RJ rod. IJ 1/4 i MJ rod. Mičić 1/4. Potom 2010. godine prema ugovoru o darovanju broj OV- 7891/09 slijedi nova izmjena posjednika, ujedno i posljednja, jer je tada, umjesto HJ, posjednikom njezinog dijela čest. zemlje [katastarska čestica] upisan (KI./10-03/93) ZJ.

7.4. Svjedok OJ (l.s. 29), rođena 1958. godine, je navela da joj je poznata predmetna nekretnina i njezina lokacija i da se nalazi odmah uz zid tužiteljeve kuće. Taj dio se obrađivao i sadio, a tu je zemlju obrađivala i sadila RJ koja je također rodica tužitelja, a i rodica njezinog muža, oni su djeca od dva brata. Između RJ i tužitelja je bila zamjena, ne zna točno kada, pa je ŠJ dobio predmetu nekretninu, a RJ je dobila zauzvrat nekretninu zv. Cerodule, koju nekretninu je ŠJ stekao od svoga oca NJ i u diobi sa sunasljednicima. RJ je predmetnu nekretninu dobila nasljeđivanjem od svoga oca LJ, a LJ od svoga oca DJ. Na ovoj nekretnini ima i drugih suvlasnika pa tako jedan dio ima sestra od navedene RJ koja se zove HJ i njen dio je pripao sinu ZJ, drugi dio ove nekretnine pripada sestri od RJ koja se zove MJ, a ona je svoj dio prepisala bratu T, koji se zove i IJ. Ovo troje ima ukupno 276 m2 pa kada se podijeli na tri dijela onda proizlazi što kome pripada. Ovo nikada nije bilo gradsko zemljište nego privatno vlasništvo. Zadnje se ova nekretnina obrađivala unazad godinu dana dok je RJ još mogla raditi na ovoj nekretnini, a ona je tu imala vinograd, smokve i masline. Nakon nje ovu nekretninu uređuje tužitelj tako što kosi na njoj travu. Nitko nikada nije smetao tužitelja i njegove suvlasnike u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine, a to zna jer je njezina kuća odmah 30 m od predmetne nekretnine, a živi na ovoj lokaciji od 1979. godine od kada se udala.

7.5. Svjedok ĆJ (l.s. 29), pok. IJ, rođ. 1949. godine, bratić tužitelja, je naveo da mu je poznata predmetna nekretnina koja se nalazi iza tužiteljeve kuće, a tu kuću tužitelj dijeli sa svojim stricem R koji je ujak svjedoka, a sada tu živi njegova žena L i sin toni zv. B, pa tako u polovici živi ŠJ i njegova supruga, a u drugoj polovici navedena L i sin Č. Ova predmetna zemlja koja se nalazi iza kuće koja je pripadala AJ, I, RJ i MJ, radi se o bratu i tri sestre koji su ovu nekretninu stekli od oca LJ koji je tu nekretninu stekao od svoga oca. Ovaj dio koji sada pripada tužitelju ŠJ je ranije držala RJ, i to na način da su ŠJ i RJ izvršili zamjenu nekretnina, ne zna, ali zna da je RJ u zamjenu za ovu nekretninu dobila nekretninu na predjelu Cerodule gdje su uglavnom bili vinogradi, a sada se to ne obrađuje. Viđao je pok. supruga RJ, koji se zvao ČJ, da obrađuje ovu nekretninu, on je tu sadio povrtne kulture, paprike, pomidore, fažole, a nekada je tu bilo i trsje. Ova zemlja je od LJ otkada je rođen i LJ su tu zemlju dobili od crkve i prešla im je u vlasništvo. Nikada nitko nije smetao tužitelja i njegove prednike u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine, nije tu bilo sporova koliko ja zna. Ne zna da je u blizini bilo gradske zemlje ili da je predmetna nekretnina ikada pripadala gradu. Stankov otac se zvao EJ. Svjedok živi odmah u blizini prijepora, njegova je kuća naslonjena na kuću tužitelja. Tužitelj uređuje predmetnu nekretninu, čisti je i kosi.

8. Analizirajući materijalne dokaze je sud utvrdio da je tužitelj valjanim ugovorom o zamjeni nekretnina od 4. rujna 2025. dokazao da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine za ¼ dijela, te da je njegova prednica RJ navedeni suvlasnički udio stekla nasljeđivanjem oca LJ, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju O-118/68 od 10. svibnja 1968. u kojem se RJ navodi kao BJ žena ČJ. Otac prednice tužitelja LJ je prema povijesti posjeda bio upisan posjednikom predmetne nekretnine u katastru nekretnina od 1955. godine.

8.1. Sud vjeruje iskazima svjedoka OJ i ĆJ u cijelosti jer su iskazi ovih svjedoka sukladni svim materijalnim dokazima. Tako sud vjeruje svjedocima kada navode da je između RJ i tužitelja izvršena zamjena nekretnina prema kojoj je tužitelj stekao predmetnu nekretninu, a RJ je dobila zauzvrat nekretninu zv. Cerodule. RJ je predmetnu nekretninu dobila nasljeđivanjem od svoga oca LJ, a LJ od svoga oca DJ, te da nitko nikada nije smetao tužitelja i njegove suvlasnike u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine. Svjedok ĆJ dodatno navodi da je viđao ČJ, pok. supruga RJ, da obrađuje ovu nekretninu, on je tu sadio povrtne kulture, paprike, pomidore, fažole, a nekada je tu bilo i trsje.

9. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 94/17- dalje ZV) je određeno da se vlasništvo može steći, između ostalog, na temelju pravnog posla te da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (st. 2.). Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika stjecatelja, a na način određen zakonom. U st. 3. tog čl. određeno je da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Odredba čl. 119. st. 1. ZV određuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

10. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije 1950-tih, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, valja navesti da prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, a što znači da tužiteljica nije bila dužna dokazati zakonit naslov stjecanja nekretnine svoga oca, već je tuženik bio dužan dokazati da je posjed tužiteljice i njezinog oca bio nepošten.

10.1. Kako je vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću teklo i kroz vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), valja navesti da je u primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, (kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV), na koju se poziva pobijana presuda, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

10.2. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja.

10.3. Odredbom čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U st. 3. se navodi da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U st. 4. se navodi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Prema tome je za izvanrednu dosjelost, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, u smislu odredbi ZV-a potreban pošten posjed u trajanju od 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 3. ZV-a.

10.3. Predmnijeva poštenja posjeda nije oborena niti jednim provedenim dokazom.

10.4. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

10.5. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

10.6. Budući ne postoji treća osoba stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP u ovom predmetu, u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Dakle, prednica tužitelja RJ je stekla pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću, odnosno samostalnim neprekidnim poštenim posjedom koji traje najkasnije od 1955. godine računajući posjed njezinog prednika UJ, obzirom na upis UJ kao posjednika u katastru nekretnina, te da im u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan, kako su to iskazivali saslušani svjedoci, a da se nekretnina obrađivala, da su se na njoj sadile povrtne kulture, paprike, pomidore, fažole, a nekada je tu bilo i trsje.

11. Prema tome, na temelju provedenog dokaznog postupka je nedvojbeno utvrđeno da su se na strani prednice tužitelja RJ ispunile pretpostavke za stjecanje suvlasništva izvanredovnom dosjelošću u suvlasničkom udjelu od ¼ dijela, i to posjedovanjem tih nekretnina 40 godina, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a. Nadalje je tužitelj dokazao da je valjanim ugovorom o zamjeni nekretnina od 4. rujna 2025. stekao valjani pravni temelj za stjecanje i uknjižbu prava suvlasništva za ¼ dijela, sve kako to propisuje odredba čl. 114. ZV-a.

12. Odluka o trošku je izostala jer stranka koja je u postupku uspjela nije potraživala parnični trošak.

U Zadru, 16. ožujka 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 355. ZPP, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici

- Tuženiku osobno

Nakon pravomoćnosti:

-Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Zadar