Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-669/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], M 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Daniela Kuzmin-Štimac, odvjetnica iz Opatije, protiv tuženika 1. ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza HR, [adresa], 4. OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravna sljednica pok. VR, [adresa], 5. ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne sljednice iza pok. ČR, [adresa], a on kao sljednik iza pok. BR, [adresa], 6. MRA, [adresa], kao pravni sljednik pok. UR pok. GR, [adresa], Sinclair Ost Hamilton, koja je identična osoba sa UR [adresa]. L. 86 4X5 i 7. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s.1.327,22 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i tuženika, javno objavivši 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužitelj MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], diobom, a potom dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima prednika 1.do 3. tuženika te 7. tuženika i to na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Rijeci, zk. odjel Delnice, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] i to k. č. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], slijedom čega su 1. do 3. tuženici te 7. tuženik dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima nekretnina izvrši uknjižba prava vlasništva za korist tužitelja.

II. Nalaže se 7. tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.755,21 EUR u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova te zahtjev 7. tuženika, odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi da su tada 1. do 7. tuženici odnosno njihovi pravni prednici upisani kao suvlasnici nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (pobliže navedene u izreci), a da su sve te nekretnine bile stvarno vlasništvo njegovih prednika – djeda GR i bake CR koji su početkom 30-ih godina prošlog stoljeća u mjestu [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] sagradili kuću u kojoj su i živjeli zajedno sa djecom, zatim su na kč. br. [katastarska čestica] posadili voćnjak.

Također, njegovi prednici su još za života sve nekretnine podijelili sa svojom djecom i kao i sa tuženicima, pri čemu su njihova djeca bili AR (otac tužitelja), UR – koja je početkom 60-ih godina napustila rodnu kuću i odselila u [adresa] te GR koji je također sa svojom obitelji odselio u SAD.

Nadalje, brat i sestra njegovog oca su još prije preseljenja svoje nekretnine ustupili svom bratu AR koji je nastavio živjeti s roditeljima te se brinuti o zemljištu i stoci. Opisana dioba nekretnina nikada nije formalizirana kroz zemljišne knjige, slijedom čega su i danas kao suvlasnici upisane osobe koje nisu stvarni vlasnici. Nakon smrti djeda, utužene nekretnine su nastavili koristiti baka CR te tužiteljev otac sa suprugom ER te sinovima SR i tužiteljem, a po smrti bake nekretnine je naslijedio otac tužitelja. Nakon smrti oca tužitelja nekretnine su naslijedili supruga i djeca – svaki u 1/3 dijela a u međuvremenu je umro i tužiteljev brat SR pri čemu je u ostavinskom postupku tužitelj svoj dio ustupio majci koja je pak darovnim ugovorom od 07. siječnja 2021. sve utužene nekretnine darovala njemu a isto je učinila i njegova teta ĆRA ugovorom od 17. siječnja 2021. Stoga proizlazi da je on nekretnine stekao nasljeđivanjem iza oca, zatim od brata i darovanjem od majke i tete, da su nekretnine u posjedu njega i njegovih prednika duže od 90 godina, u posjedu i korištenju istih ga nikada nitko nije smetao kao ni njegove prednike niti im osporavao pravo na posjed, slijedom čega smatra da je stekao pravo vlasništva diobom i dosjelošću, pa predlaže donošenje presude kojom će se isto utvrditi.

1.1. Uz tužbu prilaže rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-72/80 iza GR iz [adresa], umrlog 1978., rješenje Z-835/91 o provedbi u zemljišnoj knjizi rješenja O-292/86, rješenje Z-843/93 o provedbi u zemljišnoj knjizi rješenja O-1173/92, rješenje Posl.br. O-2950/20 iza SR, ugovor o darovanju od 07. siječnja 2021. kojim mu ER daruje svoj suvlasnički dio nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te ugovor kojim mu svoj suvlasnički dio istih nekretnina daruje ĆRA a koji ugovor je sastavljen 17. siječnja 2021. te izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] iz kojeg je vidljivo da je tužitelj zajedno sa tuženicima odnosno njihovim prednicima, upisan kao suvlasnik utuženih nekretnina (sve list 7-31), ujedno predlaže saslušanje stranaka i svjedoka, očevid i geodetsko vještačenje.

2.Tuženicima je sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) tužba sa prilozima dostavljena na odgovor uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, te im je određen rok od 30 dana za podnošenje odgovora (čl. 285. st. 2. ZPP-a).

2.1. Odgovor na tužbu podnio je 7. tuženik (list 41) u kojem je isti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je istakao da je zbunjujuća činjenica da se na kč. br. [katastarska čestica] vodi kuća kbr. 5 a u stvarnosti je na kući istaknut kbr. 6, u pogledu korištenja utuženih nekretnina istakao je da se radi o zapuštenom imanju oko čišćenja kojeg su se angažirali i mještani sela. Ukazuje da je on kao suvlasnik upisan u 768/1536 dijela te kao takav ne može prihvatiti predloženu presudu bez naknade.

Prilaže dopis mještana načelniku općine [adresa], izvadak iz zemljišne knjige i fotografije.

2.2. Preostali tuženici nisu podnijeli odgovor na tužbu te su u pogledu preostalih tuženika donesene odluke kako slijedi:

- u odnosu na ranije 1. tuženicu JR, kao pravnu sljednicu iza KR, tužitelj je izvršio ispravak pasivne legitimacije podneskom od 13.12.2021. na način da su kao nasljednici iste navedeni NR i ŠR u odnosu na koje je tužbenom zahtjevu udovoljeno je djelomičnom presudom zbog ogluhe od 28.11.2024. (list 147) koja je postala pravomoćna;

- u odnosu na ranije 2. tuženika HR je rješenjem od 28.11.2024. (list 147) utvrđen prekid postupka zbog smrti te su po obavijesti tužitelja njegove nasljednice sada 1., 2. i 3. tuženice koje su rješenjem suda od 09.04.2025. (list 170) pozvane na podnošenje odgovora na tužbu;

- u odnosu na ranije 3. tuženika LR je tužbenom zahtjevu udovoljeno donošenjem djelomične presude zbog ogluhe od 28.11.2024. (list 147) te kako je isti u međuvremenu umro, na nastavak postupka pozvani su njegovi nasljednici kojima je ujedno dostavljena i presuda te protiv iste nisu izjavili žalbu;

- u odnosu na ranije 4. tuženicu OR je tužbenom zahtjevu udovoljeno djelomičnom presudom zbog ogluhe od 28.11.2024. (presuda još nije pravomoćna);

- u odnosu na ranije 5. tuženicu BR su tužitelji izvršili ispravak pasivne legitimacije na način da su njene nasljednice ĐR i IR, pri čemu je u odnosu na IR donesena djelomična presuda zbog ogluhe (koja je postala pravomoćna) a u odnosu na ĐR je rješenjem od 28.11.2024. utvrđen prekid postupka zbog smrti;

- u odnosu na ranije 6. tuženika DRA je tužbenom zahtjevu udovoljeno donošenjem djelomične presude zbog ogluhe (presuda još nije pravomoćna);

2.3. Sukladno prednjem, u uvodu ove odluke navedeni su tuženici u odnosu na koje postupak nije pravomoćno okončan.

Također, u odnosu na 1. do 3. tuženice, kao pravne sljednice iza ranije 2. tuženika HR, tužbenom zahtjevu udovoljeno je donošenjem presude zbog ogluhe budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u suprotnosti sa dokazima koje je podnio tužitelj niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike 1-3 spriječili opravdani razlozi da ne podnesu odgovor na tužbu, sve sukladno čl. 331.b st. 1. ZPP-a.

2.4. Dokazi koje je predložio tužitelj provedeni su u odnosu na 7. tuženika koji je jedini osporio tužbeni zahtjev.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu sada 7. tuženika, tužitelj u podnesku od 13.06.2023. (list 83) ističe da nikada nitko od tuženika nije bio u posjedu kuće i voćnjaka, da je dioba u obitelji napravljena još ranije pa tuženik nema nikakvo pravo na utužene nekretnine, da isti nikada nije sudjelovao u plaćanju troškova nekretnina niti je fizički bio u istima.

Tužitelj je također u spis dostavio i daljnje dokaze i to potvrdu Odjela za katastar nekretnina Delnice o kućnom broju, kopiju katastarskog plana, radne naloge Hep- distribucije d.o.o. za kontrolu mjernog mjesta na adresi [adresa], račune za električnu energiju (sve list 87-115), povijesni posjedovni list te povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 120-140).

Tužitelj je ujedno na pripremnom ročištu odustao od saslušanja svjedoka.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi čitanjem spisu priloženih isprava, saslušanjem tužitelja (list 116), očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem (zapisnik list 190) te čitanjem pisanog nalaza i mišljenja geodetskog vještaka. Tuženik nije pristupio na ročište za koje je bilo određeno provođenje dokaza njegovim saslušanjem, iako upozoren sukladno odredbama čl. 265. do 268. ZPP-a.

4.1. Tužitelj je u stranačkom iskazu u bitnom naveo da je predmet tužbe drvena kuća sa okućnicom u zaseoku [adresa] koja je nekada imala kbr. 5 a sada ima kbr. 6, da su istu napravili njegovi djed i baka GR i CR koji su umrli prije 40-ak godina i u kući su do smrti i živjeli, isti su imali sedmero djece od kojih je jedan bio njegov otac AR te da je još za života djeda i bake postignut dogovor da će predmetna kuća pripasti njegovom ocu. U pogledu 7. tuženika naveo je da je isti njegov daljnji rođak, da misli da su njihovi očevi bili bratići, da istog poznaje od djetinjstva kada su se viđali u [adresa] pri čemu je on školske praznike provodio kod djeda i bake a 7. tuženik je dolazio u kuću sa suprotne strane koju je isti naslijedio. Isti nikada nije tužitelju osporavao korištenje predmetne kuće niti isticao da i njemu ta kuća pripada. On je još za života oca shvatio da su kao suvlasnici upisane i druge osobe ali otac nije htio voditi sudske postupke, pa su njemu osobno naknadno teta iz Kanade kao i supruga očeva brata potpisale suglasnosti odnosno napravile formalne prijepise na njega. Zbog toga se obratio i 7. tuženiku koji nije htio ništa rješavati jer se bojao plaćanja poreza. Njegovi pradjed i prabaka po očevoj liniji bili su ZR i FR.

4.2. Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tužitelj i tuženici odnosno njihovi prednici upisani kao suvlasnici utuženih nekretnina, koje zajedno sa brojnim drugim kat. česticama dolaze upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška].

Prvotno su kao suvlasnici u tom zk.ul. bili upisani Ć i RR, a od 1908. kao suvlasnici su bili upisani D, KR i ZR. Daljnje promjene suvlasnika vršene su temeljem nasljeđivanja, pa je tako između ostalog vidljivo da je 7. tuženik kao suvlasnik upisan 1999 (Z-614/99) temeljem nasljeđivanja iza PR, dok je tužitelj također upisan temeljem nasljeđivanja iza AR (Z-941/93) te naknadno temeljem ugovora o darovanju na suvlasničkim dijelovima ER i ĆRA (Z-2326/21 i 13522/21).

4.3. Čitanjem povijesnog posjedovnog lista utvrđeno je da je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] bio od 1955. bio upisan GR pok. ZR, nakon toga temeljem nasljeđivanja CR i AR te UR (1986.), a brisanjem Leopolda Štimca 1991. kao suposjednik je upisan i tužitelj. Od 2021. nekretnine su prešle u posjedovni list br. 2438 te su upisane kao posjed suvlasnika iz zemljišne knjige.

4.4. Provođenjem očevida na licu mjesta tužitelj je pokazao kuću kbr. 6 sa pripadajućim zemljištem s bočnih strana te sa stražnje strane, pri čemu je geodetski vještak predmetne nekretnine identificirao kao kč. br. [katastarska čestica] – do ceste i dijelom kuća kbr. 6 te kč. br. [katastarska čestica] –u naravi šuma. Isto je naknadno prikazano u pisanom nalazu i mišljenju koji sadrži i fotografije prijepora.

4.5. Stranke nisu istakle primjedbe na identifikaciju kao i naknadno dostavljen pisani nalaz i mišljenje geodetskog vještaka.

Tuženik se na ročištu nakon provedenog očevida očitovao navodom da su on i tužitelj u srodstvu odnosno potječu od zajedničkog prednika, da je zemlja nekada bila zajednička i ista se generacijama dijelila pa su na taj način on i tužitelj suvlasnici u sigurno 30-40 parcela na području [adresa]. Ujedno je naveo i da bi se on odrekao zemljišta koje tužitelju kao vlasniku kuće treba ali pod uvjetom da se onda tužitelj odrekne svojih suvlasničkih dijelova na parcelama koje on u naravi koristi.

5. Ocjenom i analizom prethodno provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan i u odnosu na 7. tuženika.

Pri tom, s obzirom na naknadno očitovanje 7. tuženika proizlazi da isti ne osporava da je tužitelj vlasnik kuće, međutim smatra da se isto tužitelju može priznati pod uvjetom da i tužitelj njemu prepusti svoje upisane suvlasničke dijelove na parcelama koje on u naravi koristi.

5.1. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev prema svim tuženicima iz ove pravne stvari temelji na ranije provedenoj faktičnoj diobi koja nije provedena kroz zemljišne knjige, a iz provedenih dokaza sud nalazi potvrđenim takav navod tužitelja.

Prvenstveno je potrebno navesti da sud prihvaća iskaz tužitelja na okolnost toga da su kuću izgradili njegovi prednici odnosno djed i baka GR i CR te su isti bili u posjedu predmetne nekretnine te koristili i okolno zemljište koje je u konačnici identificirano kao kč. br. [katastarska čestica].

Iskaz tužitelja na prednju okolnost prihvaćen je zbog suglasnosti istog sa ispravama, prvenstveno povijesnim posjedovnim listom iz kojeg je vidljivo da je od osnutka katastarskog operata upravo djed tužitelja GR bio upisan kao posjednik. Nadalje, iskaz tužitelja suglasan je zemljišnoknjižnim podacima na način da on i 7. tuženik (kao i ostali tuženici), u stvari potječu od istih prednika i da se tijekom godina vršio prijenos na nasljednike u zemljišnim knjigama koji u stvari nije odgovarao stvarnom stanju, pa su tako svoj suvlasnički dio na tužitelja prenijele ER i ĆRA.

Također, u navedenom zk. ulošku upisane su ukupno 73 kat. čestice, koje predstavljaju suvlasništvo stranaka iz ovog postupka, a u konačnici i sam 7. tuženik potvrđuje da su on i tužitelj suvlasnici brojnih nekretnina području naselja Stari Lazi, a da on koristi određene nekretnine.

Prednje ukazuje na to da je faktična podjela izvršena i da su temeljem iste prednici tužitelja (a vjerojatno i prednici 7. tuženika) temeljem tako izvršene podjele držali u posjedu pojedine nekretnine koje su im takvom podjelom pripale.

5.2. Odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) koje se odnose na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, konkretno čl. 159. st. 1. i 3. propisano je da se dosjelošću stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, pri čemu se samostalnim poštenim posjedom nekretnine vlasništvo stječe protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Definicija zakonitog, istinitog i poštenog posjeda sadržana je u čl. 18. ZV-a.

Sukladno prednjem, odnosno čl. 18. st. 3., posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema st. 5., posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

Sud nalazi utvrđenim da su tužitelj odnosno njegovi prednici bili samostalni posjednici utuženih nekretnina i to na temelju očito provedene diobe između prednika stranaka, pri čemu 7. tuženik niti ne ističe da su on ili njegovi prednici bili u posjedu utuženih nekretnina već samo ukazuje na svoje zemljišnoknjižno suvlasništvo.

Prema tome, posjed utuženih nekretnina vršili su isključivo tužitelj i njegovi prednici.

5.3. Po ocjeni suda, u ovom se slučaju radi i o poštenom posjedu i to iz razloga što iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužitelj ili njegovi prednici mogli posumnjati da im pravo na posjed ne pripada. O nepoštenom posjedu bi se, neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi, radilo u situaciji da su tuženici ili njihovi prednici tijekom razdoblja posjedovanja osporavali posjed tužitelja odnosno njegovih prednika podnošenjem tužbi i sličnim radnjama kojima bi dali do znanja da i njima pripada pravo na posjed odnosno suposjed odnosno poduzimali radnje koje bi predstavljale izvršavanje suposjeda – a što bi predstavljalo useljenje u kuću kbr. 6.

5.4. Pri tom valja navesti i da su raniji propisi iz područja stvarnog prava (Opći građanski zakonik-OGZ kao i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima- ZOVO) koji su bili na snazi u vrijeme kada je djed tužitelja bio upisan kao posjednik, predviđali su isključivo pošten (savjestan) posjed kao osnovu za stjecanja vlasništva. Par. 1468. OGZ-a bilo je propisano da dosjelost na nepokretnim stvarima nastupa nakon 30 godina i to u slučaju kada u mjestima, gdje nema nikakvih javnih knjiga, stjecanje stvari treba dokazati po sudskim spisima i drugim ispravama, odnosno u slučaju kada stvar nije uknjižena na onoga koji je doista posjeduje. Sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda iz 1960.g, zbog različitosti sudske prakse u primjeni propisa i pravnih pravila koji su bili na snazi do 06. travnja 1941., a koji propisi i pravila više nisu odgovarali načelu zaštite opravdanih interesa pojedinaca i načelu pravne sigurnosti u prometu dobara, prethodno navedeni rok određen je sa 20 godina. Takav posjed mora biti pošten, a pošten posjed, prema par. 326. OGZ-a je onaj posjed kod kojeg posjednik, iz vjerojatnih razloga drži da je stvar njegova.

Prethodno citirana odredba OGZ istaknuta je iz razloga što ista po ocjeni suda predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja, ovo s obzirom na odredbu čl. 388. ZV-a sukladno kojoj se stjecanje stvarnih prava prosuđuje prema odredbama koje su bile na snazi u trenutku stjecanja takvih prava.

Kako je posjed prednika tužitelja na utuženim nekretninama započeo najkasnije 1955. jer je od tog trenutka djed tužitelja bio upisan kao posjednik, proizlazi da je rok za stjecanje prava vlasništva istekao još krajem 70-ih godina odnosno u vrijeme važenja OGZ, jer je ZOVO stupio na snagu 01. rujna 1980.

Činjenica upisa 7. tuženika kao suvlasnika utuženih nekretnina nije od utjecaja na stečeno pravo vlasništva za korist prednika tužitelja. Upis prava suvlasništva tuženika izvršen je temeljem nasljeđivanja i isti predstavlja samo formalan upis, prednje iz razloga što je odredbom čl. 128. ZV-a propisano da se pravo vlasništva na stvar stječe nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno.

Sukladno Zakonima o nasljeđivanju koji su važili kako u trenutku smrti prednika 7. tuženika odnosno danas, nasljeđuju se stvari ili prava koja ostavitelju pripadaju odnosno ostavina se sastoji od onog što je bilo ostaviteljevo u trenutku smrti. To što je netko upisan kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi ne mora istovremeno značiti i da je isti stvarni suvlasnik takve stvari - nekretnine odnosno da ista predstavlja njegovu imovinu, a što se ima primijeniti u konkretnoj situaciji. Tuženik je upisan kao suvlasnik temeljem nasljeđivanja 1999. i to na suvlasničkom dijelu na kojem je njihova prednik također bio upisan temeljem nasljeđivanja a koje pravo suvlasništva u stvarnosti nije postojalo najmanje od 1955. odnosno od trenutka upisa posjeda u katastarskim evidencijama za korist djeda tužitelja.

Također, ostavinski postupak nije kontradiktoran postupak u kojem bi treće osobe (primjerice ovdje tužitelj), mogle istaći prigovor da nešto ne predstavlja ostavinu ostavitelja, pa je u konkretnoj situaciji o upisu 7. tuženika kao suvlasnika odlučeno isključivo na temelju formalnog upisa u zemljišnoj knjizi i očitovanja nasljednika koji su u postupku sudjelovali.

5.5. Zaključno se ističe da je u ovoj pravnoj stvari utvrđen samostalan i pošten posjed tužitelja na utuženim nekretninama u cijelosti odnosno i na suvlasničkim dijelovima tuženika, da iako su tuženici upisani kao suvlasnici da takav upis ne predstavlja i stvarno stanje vlasništva jer je evidentno da niti tuženici niti njihovi prednici nisu izvršavali suposjed utuženih nekretnina niti su tužitelju ili njegovim prednicima na bilo koji način dali do znanja da im suposjed pripada te se po ocjeni ovog suda evidentno radilo o faktičnoj podjeli nekretnina (koja nije bila provedena u zemljišnim knjigama) unutar obitelji ĆRA još davnih godina odnosno zasigurno prije 1955., a temeljem čega posjed koji se nakon toga izvršavao predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

5.6.Iz navedenih razloga tužbeni zahtjev prihvaćen i u odnosu na 7. tuženika. Pri tom valja istaći da na utvrđenje prava vlasništva tužitelja ne utječe uvjetovanje istaknuto po 7. tuženiku već isti, ukoliko smatra da njegovo vlasništvo predstavljaju nekretnine koje su upisane i kao suvlasništvo tužitelja, isto može realizirati u odgovarajućem postupku ili je bio u mogućnosti podnijeti protutužbu u ovoj pravnoj stvari.

6. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno tužitelju su priznati troškovi postupka i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku kako slijedi: za sastav tužbe i zastupanje na 4 ročišta – svaka radnja po 200,00 EUR, trošak izlaska suda na očevid i geodetskog vještačenja u iznosu od 902,13 EUR (sukladno ispostavljenim obračunima) te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu – svaka po 26,54 EUR. Ukupno priznati trošak iznosi 1.755,21 EUR te je plaćanje u cijelosti naloženo 7. tuženiku koji je prouzročio nastanak tih troškova.

Delnice, 16. ožujka 2026.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).