Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pr-85/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o., iz Zadra, protiv tuženika Udruga za smještaj, skrb i njegu "Osmjeh Dvor" Trgovi 38b, Dvor, OIB: 59228190098, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Ocvarek, odvjetnik iz Siska, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 5. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice JF iz [adresa] koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je nedopušten i nezakonit Izvanredni otkaz ugovora o radu donesen od strane tuženika UDRUGA ZA SMJEŠTAJ, SKRB I NJEGU „OSMIJEH DVOR“, Trgovi 38b, Dvor, OIB: 59228190098 datiran u preambuli dana 5. studenog 2024. godine a na kraju teksta dana 7. studenog 2024. godine te se utvrđuje da radni odnos tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

2. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 1. studenoga 2023. godine, s danom 19. siječnja 2025. godine, te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljice na ime naknade štete iznos od 2.520,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do naplate po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku UDRUGA ZA SMJEŠTAJ, SKRB I NJEGU „OSMIJEH DVOR“, Trgovi 38b, Dvor, OIB: 59228190098, da tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 16. ožujka 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Udruga za smještaj, skrb i njegu „OSMIJEH DVOR“, Trgovi 38b, Dvor, OIB: 59228190098, nadoknadi trošak u iznosu od 1.000,00 Eura sa kamatom od 16. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje; tužiteljica), podnijela je tužbu kod ovoga suda 24. prosinca 2024., protiv tuženika Udruga za smještaj, skrb i njegu „OSMIJEH DVOR“, [adresa], OIB: 59228190098, (dalje; tuženik). Tužiteljica navodi kako je 12. studenog 2024. zaprimila Izvanredni otkaz ugovora o radu datiran u preambuli dana 5. studenog 2024., a na kraju teksta dana 7. studenog 2024. U predmetnoj odluci navodi se kako tužiteljici s danom primitka gore navedene odluke prestaje radni odnos zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa, u konkretnom slučaju nedolaska na posao. Protiv predmetne odluke tužiteljica je dana 26. studenog 2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem se očitovala na navode iz obrazloženja gore citirane odluke o otkazu budući da je ista utemeljena na netočnim utvrđenjima koji ne odgovaraju pravom stanju stvari. Predmetni zahtjev tuženik je zaprimio dana 29. studenog 2024. te se na njega očitovao odlukom koju je tužiteljica zaprimila dana 12. prosinca 2024. Razlozi koji se navode u odluci o otkazu iskonstruirani su od strane tuženika kako bi se pronašao razlog za otkaz tužiteljici, odnosno netočno odražavaju stvarno stanje stvari, te ne predstavljaju ništa doli nastavak protupravnog postupanja tuženika u odnosu na tužiteljicu. Naime, predmetna odluka o izvanrednom otkazu samo je posljednja u nizu šikanoznih odluka i postupanja tužitelja usmjerenih prema tuženici, koja postupanja se sastoje od fingiranja sporazumnog raskida ugovora o radu protiv koje odluke tužiteljica već bila izjavila zahtjev za zaštitu prava pa do jednostranog i nezakonitog smanjenja plaće tužiteljici kao i promjene njenog radnog mjesta, sve protivno kogentnim odredbama Zakona o radu. Ovakva postupanja predstavljaju ogledni primjer diskriminacije radnika i mobbinga na radnom mjestu. Ono što se prvenstveno ističe je činjenica kako je do situacije uslijed koje je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu došlo upravo zbog nezakonitog postupanja tužitelja koji ju je ranije nezakonito odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Tuženik je doduše nakon što je tužiteljica putem svojih punomoćnika ukazala na nezakonitost njegovog postupanja tužiteljicu ponovno prijavio na mirovinsko osiguranje no to ne mijenja činjenicu da tužiteljica ne može i ne smije trpjeti negativne posljedice zbog ovakvih nedopuštenih postupanja tuženika. O tome da je tužiteljica odmah po obavijesti da je raniji otkaz ugovora o radu stavljen van snage preko svojeg liječnika pokušala izvršiti prijavu bolovanja može posvjedočiti i sam liječnik kao i o njenoj zdravstvenoj nesposobnosti za rad tijekom cijelog mjeseca listopada. O zdravstvenoj nesposobnosti naše tužiteljice da se vrati na posao tuženik je bio pravovremeno izvješten. U svojoj odluci kojom se tuženik očitovao na zahtjev za zaštitu prava koji je tužiteljica izjavila protiv odluke o otkazu tuženik nije otklonio povrede na koje tužiteljica ukazala već se samo paušalno očitovao te ponovio navode iz pobijane odluke o izvanrednom otkazu.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 10. siječnja 2025., tuženik osporava sve navode iz tužbe. Tuženik navodi kako tužitelj nigdje ne navodi radi čega smatra da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, bilo u procesnom dijelu, bilo u sadržajnom dijelu, pa tako ne osporava da su razlozi koji se navode o odluci o otkazu ugovora o radu kao razlog otkaza netočni, neistiniti niti osporava procesnu valjanost odluke. Jedino što navodi da je sama odluka rezultat šikanoznih odluka i postupanja tuženika prema tužiteljici i da je ta odluka rezultat mobbinga. Tužiteljica je dobila izvanredan otkaz jer za razdoblje:

- od 10. listopada 2024. pa do 23. listopada 2024. (punih 13 dana)

- od 1. studenog 2024. pa do 7. studenog 2024. (punih 7 dana)

nije dolazila na posao, nije kontaktirala poslodavca radi čega ne dolazi na posao niti je niti naknadno dostavila Potvrde o bolovanju (ili doznake za bolovanje). Tuženik nije znao radi čega ne dolazi na posao i postupio je “in favorem“ radnika i pričekao je kako bi tužiteljica mogla eventualno opravdati svoj nedolazak na posao (jer je i prije dostavljala naknadno doznake za bolovanje). No kako se ništa nije dešavalo, tuženik je izravno kontaktirao radnicu i punomoćnika radnice sa zahtjevom za očitovanje i da dostavi doznake za bolovanje i da opravda svoj nedolazak na posao. Tek 5. studenog 2024. tuženik dobiva očitovanje i konačno saznaje da doznaka za bolovanje nema jer u tom razdoblju tužiteljica nije bila na bolovanju. Razlog radi čega bolovanje nije otvoreno, punomoćnik tužiteljice objašnjava činjenicom da radi odjave s HZMO-a i naknadnoj prijavi liječnik nije mogao otvoriti bolovanje pa predlaže saslušanje liječnika. Ovakvo obrazloženje je apsurdno jer je tužiteljica nakon što je odjavljena ponovno prijavljena na HZMO 8. listopada 2024. Dakle, nakon 8. listopada 2024. liječnik je mogao otvoriti bolovanje tužiteljici. Tvrdnja da je tuženik mobingirao i šikanirao tužiteljicu nije točna. Doista je postojala prepirka između stranaka ali riječ je o samo prepirci i ta prepirka nije niti može biti razlog za otkaz. Razlozi za otkaz su gore navedeni. Slijedom navedenoga predlaže se da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u odluku o otkazu ugovora o radu (str. 5-7 spisa), Zahtjeve za zaštitu prava iz radnog odnosa ( str. 8-11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice ( str. 13-15 spisa), obavijest HZMO ( stranica 18- 19 spisa), elektronički zapis HZMO ( stranica 31-38 spisa), Odluka o prestanku ugovora o radu ( stranica 39 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme, platne liste za tužiteljicu ( str. 98-100 spisa), saslušan je svjedok DF, te tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika kao stranke.

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza, sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Iz provedenih dokaza, a naročito iz ugovora o radu je nesporno utvrđeno da je tužiteljica zaposlenica tuženika od 1. studenog 2023. na radnim poslovima njegovateljice starijih i nemoćnih osoba te da je člankom 14. ugovora o radu regulirana plaća tužiteljici.

6. Uvidom u Odluku o prestanku ugovora o radu od 24. rujna 2024. utvrđeno je da je tužiteljici otkazivan ugovor o radu sa danom 24. rujna 2024. na zahtjev radnika. Navedena odluka je potpisana od strane poslodavca, ali ne i radnice.

7. Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđeno je da se tužitelji otkazuje ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme a koji je zaključen 1. studenog 2023. U obrazloženju odluke se navodi kako je tužiteljica bila odjavljena sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 24. rujna 2024. jer je nakon prepirke s poslodavcem otišla sa radnog mjesta Na istu odjavu tužiteljica je uložila zahtjev za zaštitu prava radnika koji je zahtjev poslodavac usvojio i ponovno je prijavljena na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Poslodavac je navedenu odluku donio 8. listopada 2024. i poslao je punomoćniku tužiteljice 9. listopada 2024. Uvidom u doznake poslodavac je utvrdio da je tužiteljici zaključeno bolovanje sa 1. listopada 2024. te ju je pozvao da se vrati na posao, no tužiteljica se istome nije odazvala, već se dana 10. listopada 2024. obratila hitnoj pomoći što je dostavljeno poslodavcu. Nakon toga nije kontaktirala poslodavca, te isti nije znao da li je tužiteljica na bolovanju, Radi istoga punomoćnik poslodavca je 31. listopada 2024. putem maila obratio se tužiteljici sa zahtjevom da dostavi doznake za bolovanje, odnosno da se očituje o razlozima nedolaska na posao. Punomoćnik tužiteljice je 5. studenog 2024. mailom obavijestio tuženika o bolovanju tužiteljice i dostavio doznake za razdoblje od 23. listopada 2024. do 31. listopada 2024. s time da je naveo da za ranije razdoblje ne može dostaviti doznake jer ih liječnik nije mogao izdati iz tehničkih razloga. Navedeno tuženik ne prihvaća, smatra da je nakon obraćanja Zavodu za hitnu medicinu tužiteljica trebala kod svog liječnika otvoriti bolovanje za razdoblje od 10. listopada 2024. do 23. listopada 2024. te kako nije u tom razdoblju je neopravdano izostala sa posla, te joj se radi istoga otkazuje ugovor o radu.

8. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava radnika utvrđeno je da je tužiteljica po otkazivanju ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika 26. studeni 2024., te je tuženik odlukom od 12. prosinca 2024. odbio zahtjev za zaštitu prava radnika. Tužiteljica je 24. prosinca 2024. podnijela tužbu ovome sudu kojom potražuje nedopuštenom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Dakle Navedena tužba je pravovremena sukladno članku 133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 97/19, 151/22, 64/23; dalje ZR-a).

9. Uvidom u elektronički zapis HZMO utvrđeno je da je tužiteljica imala prijavljen status zaposlene osobe kod tuženika o 1. kolovoza 2023 do 31. listopada 2023., od 1. studenog 2023. do 24. rujna 2024. te od 25. rujna 2024. do 12. studenog 2024.

10. Uvidom u priloženu mail korespondenciju utvrđeno je da se punomoćnik tuženika obraćao tužiteljici da u roku od 3 dana dostavi doznake za bolovanje za razdoblje nakon 10. listopada 2024. kada je bila u Zavodu za hitnu pomoć.

11. Tužiteljica JF, u svom iskazu navodi da je bila na bolovanju od 23. listopada do 11. studenog 2024., a za što je od tuženika isplaćena i za što ima i doznake za bolovanje koje je predala poslodavcu, no unatoč doznakama koje je predala poslodavcu, njoj je poslodavac otkazao ugovor o radu. Dana 10. listopada 2024. je završila na hitnoj i u svezi čega se javila svom liječniku radi bolovanja, no kako ju je tuženik prijavio na mirovinsko od 8. listopada 2024., ali s istim datumom ju nije prijavio na zdravstveno osiguranje, liječnik joj je rekao da ne može otvoriti bolovanje te joj je dao tablete za smirenje, a rekao joj je da ne može otvoriti bolovanje, jer nije zdravstveno osigurana kao radnik već kao nezaposlena osoba. Više nije razgovarala niti komunicirala sa tuženikom osobno vezano za njenu nesposobnost za rad već je sve komunicirano putem odvjetnika, a koji odvjetnik se obraćao tuženiku vezano za njenu privremenu nesposobnost za rad. Koliko je njoj poznato, njen punomoćnik se mailovima obraćao tuženiku vezano za njenu privremenu nesposobnost za rad. Nju je naknadno, oko 18. listopada 2024. kontaktirala djelatnica iz Zavoda za zdravstveno osiguranje te joj je rekla da je poslodavac naknadno napravio prijavu za Zdravstveno osiguranje retroaktivno zbog čega imaju problem odnosno duplu prijavu na zdravstveno osiguranje kao nezaposlena i kao zaposlena te joj je rekla da zavod to mora riješiti sa Hrvatskim zavodom za mirovinsko te ukoliko je prijavljena na mirovinsko da se Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje mora uskladiti sa mirovinskim. Ona se nakon toga opet nije obraćala direktno poslodavcu već se obratila svom odvjetniku i sve iznijela, a iz razloga što nije imala povjerenja u poslodavca, slijedom čega je svu komunikaciju obavljala putem svog punomoćnika. Sve se to nastavilo na prvi otkaz od 24. rujna 2024. nakon kojeg joj je njena radna kolegica, sada bivša javila da će joj tuženik smanjiti plaću za 200 eura, a kako bi ju primorao da sama da otkaz. Sve se to vuče od tog vremena. Osobno nikada nije otkazala ugovor o radu, već je bivša partnerica z.z. tuženika donijela tužiteljici odluku o otkazu datiranu 24. rujna 2024. i to dana 27. rujna 2024. i to u dvorište tužiteljice, a koju odluku o otkazu tužiteljica nije željela potpisati. Nakon tog pokušaja uručenja otkaza ugovora o radu 24. rujna i uložene žalbe tužiteljice, tuženik je ponovno prijavio tužiteljicu na HZMO, ali ne na HZZO. Nadalje, po završetku bolovanja došla je raditi kod tuženika 12. studenog 2024. i prvog radnog dana je donijela doznake tuženiku i to za period od 1. studenog do zaključno 11. studenog 2024. te je pozdravila zakonskog zastupnika tuženika koji ju je pozdravio, no partnerica zakonskog zastupnika ju nije pozdravila već je na računalu isprintala novi otkaz i uručila ga je tužiteljici. Prilikom dolaska na posao predala doznake za period od 1. studenog do zaključno 11. studenog 2024. i u svezi te doznake joj je isplaćena plaća, a potvrdu o bolovanju nadležnog liječnika proslijedila je odvjetniku 23. listopada 2024. te vjeruje da je istu potvrdu punomoćnik tužiteljice proslijedio tuženiku. Tužiteljica navodi da je naknadno podigla doznaku za period od 1. studenog do 11. studenog 2024. iz razloga što je tuženik rekao da nema takvu doznaku iako mu je tužiteljica istu uručila prvi dan nakon što je došla na posao te je po istoj isplaćena plaća tužiteljici. Sva komunikacija vezano za bolovanje bila je preko punomoćnika tužiteljice, koji je isto dostavljao tuženiku dok tužiteljica nije osobno komunicirala sa tuženikom, a zbog prethodnog otkaza te zbog narušenog povjerenja tužiteljice kao radnika prema poslodavcu i njezinom zdravlju. Sa svojim odvjetnikom komunicirala je telefonski i putem e-maila kada mu je e-mailom dostavljala doznake dok je tuženik komunicirao sa tužiteljicom putem također punomoćnika te je tužiteljici dostavljen e-mail 8. listopada 2024. da dođe u ponedjeljak 10. listopada 2024. raditi, a nakon što je usvojen Zahtjev za zaštitu zakonitosti tužiteljice na otkaz od 24. rujna 2024. no tužiteljica navodi da je tužiteljica 10. listopada 2024. završila na hitnoj a o čemu je obavijestila svog punomoćnika koji je o tome obavijestio tuženika. Nadalje navodi da je isti dan telefonski u radno vrijeme zvala svog obiteljskog liječnika, a koji ju je izvijestio da ne može otvoriti bolovanje jer nije osigurana kao radnik na zdravstveno osiguranje, već kao nezaposlena osoba. Daljnja komunikacija sa tuženikom je išla na podmukli način i to na način da je tužiteljicu zvala sa radnog mjesta radna kolegica, a kad bi se tužiteljica javila tada bi sa tužiteljicom razgovarala bivša šefica UF, partnerica z.z. tuženika i nagovarala tužiteljicu da i bolesna dođe raditi, na što je tužiteljica rekla da je bolesna, a koji razgovor su slušale kako UF tako i radna kolegica EF. Njezin obiteljski liječnik morao joj je zaključiti bolovanje s danom 1. listopada 2024., a iz razloga što je s danom 2. listopada 2024. bila odjavljena kao radnik i kod HZZO bila prijavljena kao nezaposlena osoba. Navodi da je tek 16. ili 18. listopada 2024. zvala djelatnica HZZO te ju je obavijestila da postoji dupla prijava kao nezaposlena i zaposlena osoba te je navela da se prijava na zdravstveno mora uskladiti sa prijavom Hrvatskom zavoda za mirovinsko osiguranje. Nije joj poznato je li djelatnica HZZO-a zvala poslodavca. Zaključno, ne spori da u dane navedene u otkazu, a zbog lošeg zdravstvenog stanja, nije dolazila na posao.

12. Zz tuženika PF, u svom iskazu navodi da nije dobio doznake od 10. listopada do 23. listopada 2024., kao i doznake od 1. studenog do 7. studenog 2024. od strane tužiteljice. Nikad nitko do otkazivanja nije njega osobno od strane tužiteljice kontaktirao niti slao e-mail. Njenog punomoćnika je vjerojatno kontaktirao punomoćnik tužiteljice, no on to ne zna točno. Dana 24. rujna 2024., kada je tužiteljica demonstrativno napustila radno mjesto, drugi dan je tuženik dobio doznake za bolovanje za tužiteljicu. Naime, on je rekao tužiteljici da ide na drugo radno mjesto, a koje radno mjesto ima manju plaću, na što je njemu tužiteljica rekla da ona neće raditi za manji iznos i napustila je radno mjesto. Drugi ili treći dan nakon toga, a to je bilo 24. rujna 2024. njegov je punomoćnik ili knjigovođa dobio doznake za bolovanje. Dodaje i da u tom njihovom razgovoru prvi put je tužiteljica bila neugodna odnosno bezobrazna prema njemu, a on joj je rekao da bar odradi otkazni rok, na što je ona rekla da neće raditi za manje novca nego što je radila do tad. On ju je tada odjavio iz razloga što mu je ona rekla da neće raditi i napravio je to iz razloga što je tužiteljica dala otkaz i to ne skriva. Potom su se upleli odvjetnici tužiteljice i tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava zbog čega je otkaz poništen i tužiteljicu je ponovno vratio na firmu. Nakon toga su počela bolovanja iz jednog u drugog, iz drugog u treće, no doznake tužiteljica nije dostavila, a tužiteljici je bilo loše, no i nadalje je primala plaću i nije dolazila na radno mjesto. Na poziv EF i UF da dođe raditi, tužiteljica je rekla da ne može ništa reći dok ne kontaktira svoje odvjetnike, no u tom razgovoru tužiteljica nije potvrdila da bi bila bolesna i privremeno nesposobna za rad. Tužiteljici je isplaćena plaća za studeni 2024. odnosno naknada plaće, a iz razloga što je donijela doznake za bolovanje i po istim doznakama joj je isplaćena naknada plaće. Odjavu i prijavu tužiteljice na mirovinsko i zdravstveno je radio njegov knjigovođa. No čim se radnik prijavi na mirovinsko osiguranje, automatizmom je prijavljen na zdravstveno osiguranje, što se može i provjeriti. Tužiteljica nakon 24. rujna 2024. uopće nije dolazila na radno mjesto, a što je njemu bilo poznato odmah 24. rujna 2024. da tužiteljica nije na svom radnom mjestu i da nakon toga ne dolazi na radno mjesto. On ne zna zašto je sad na sudu, pozivali su tužiteljicu da radi no na drugo radno mjesto jer na postojećem radnom mjestu nije mogla raditi zato što on nije bio zadovoljan sa tužiteljicom na postojećem radnom mjestu. On je pozivao tužiteljicu da dođe na drugo radno mjesto sa manjom plaćom kao i svi drugi, a ne na radno mjesto na kojem je imala tužiteljica sklopljen ugovor o radu. Ističe da je tužiteljica došla 12. studenog 2024. tuženiku na dogovor kako će dalje, a ne raditi u domu, a na radnom mjestu njegovateljice koje joj je ponuđeno od strane tuženika i to na drugo radno mjesto sa manjom plaćom. Tužiteljica je tog datuma 12. studenog 2024. rekla da je došla na dogovor pred svima. Tužiteljicu je odjavio u rujnu 2024., jer je tužiteljica dala otkaz, a ne zna kad je tužiteljicu nakon toga ponovno prijavio. Nadalje navodi kako je u studenom 2024. odjavio tužiteljicu iz razloga što mu tužiteljica više nije trebala, jer je tuženik našao drugog radnika. Nikad nije tužiteljicu upozoravao za povrede radnih obveza.

13. Svjedok DF u svom iskazu navodi je tužiteljica njegova pacijentica 2 ili 3 godine, a tužiteljicu poznaje i prije tog perioda od kada je njegova pacijentica, a poznaje ju budući da žive u istom mjestu, no nisu prijatelji niti se posjećuju. Tužiteljica je došla u njegovu ambulantu 24. rujna 2024. i to vidno uzrujana i povišenog tlaka, imala je tlak 160 sa 96, a sama je iskazala da je kod kuće imala tlak 180 zbog čega joj ja provjerio tlak i utvrdio vrijednost. Obzirom na navedeno, a i činjenicu da svaki puta kada je došla u njegovu ambulantu, nakon toga je bila vidno uzrujana, crvena u licu, pod vidljivim akutnim stresom, on je tužiteljici otvorio bolovanje sa danom 25. rujna 2024., jer nije mogao otvoriti bolovanje 24. rujna 2024., budući da je taj dan tužiteljici završila smjena. Nakon toga tužiteljica je ponovno došla u njegovu ordinaciju sutradan sa istim tegobama na kontrolni pregled EKG-a i tlaka, a naknadno također na kontrolu 28. rujna 2024. u radnu subotu, te je izvršena ponovna kontrola i nanovo su utvrđene tegobe zbog kojih je bolovanje i otvoreno. Naime, iako je na tom kontrolnom pregledu utvrđeno da se tlak normalizirao zbog primijenjene terapije lijekovima i bio je na gornjoj granici normale, kod tužiteljice su još postojale okolnosti zbog kojih nije bila sposobna za rad. Svjedok joj je prepisao i Helex od samog početka jer je bila uzrujana i nadalje joj je rekao da uzima Helex. No, 4. listopada 2024. tužiteljica je ponovo došla u ordinaciju, te je rekla da ju je bivši poslodavac, odnosno ovdje tuženik odjavio sa zdravstvenog osiguranja sa danom 2. listopada 2024., slijedom čega se tužiteljica sama išla prijaviti na zdravstveno osiguranje, no pod drugoj osnovi kao nezaposlena osoba i to pod šifrom F osiguranje. Naime, šifra radno aktivno odnosno zaposlenog osiguranika je A1. Obzirom da se tužiteljica vodila kao osiguranik pod šifrom F, odnosno kao nezaposlena osoba od 2. listopada 2024., on joj je morao prekinuti bolovanje 1. listopada 2024. Dodaje da je tako zaključeno bolovanje tužiteljici zaključeno isključivo jer se tužiteljica kao osiguranik vodila pod šifrom F, a ne zato što je tužiteljica postala sposobna za rad, odnosno jer su uklonjene njezine tegobe. Tužiteljica je znala u tom trenutku da nije moglo biti otvoreno bolovanje, a obzirom da je bila prijavljena kao nezaposlena osoba. Naime, po njegovoj procijeni tužiteljica je i dalje trebala ostati na bolovanju. Nakon toga, tužiteljica je u ordinaciju došla 23. listopada 2024. zbog problema sa bivšim poslodavcem koji joj je dao otkaz, odjavio ju sa osiguranja, a nakon toga retroaktivno ponovno prijavio na osiguranje. U tom trenutku, a obzirom da je otvorio bolovanje tužiteljici, ona je morala biti prijavljena na staž osiguranja kod poslodavca, no ne zna kada ju je poslodavac prijavio, već je imao samo podatak da je prijavljena u sustavu koji je njemu dostupan. U periodu između, odnosno od perioda za koji ima evidentirano da je tužiteljica došla u njegovu ordinaciju, a to je 4. listopada 2024., a nakon toga tek 24. listopada 2024., njemu nisu poznate okolnosti jer se tužiteljica nakon 4. listopada 2024. pa sve do 24. listopada 2024. nije javljala u njegovu ordinaciju, no u tom periodu je tužiteljica imala svoju terapiju koju joj je prepisao na mjesec dana, a to je terapija radi kontrole krvnog tlaka i terapija radi smirenja Helexom. Na kontrolu tužiteljica je došla 4. studenog 2024. kada je uzela i doznaku za bolovanje, a kada joj je nastavljena terapija (antihipertenzivna i antidepresivna). Dana 11. studenog 2024. joj je zaključeno bolovanje jer joj je stanje bilo poboljšano. Kada je tužiteljica došla za doznake za bolovanje u studenom, to su bile doznake koje je bilo otvoreno od 23. listopada 2024. do zaključno 11. studenog 2024. Tužiteljici je otvoreno bolovanje 23. listopada 2024. kao zaposlenoj osobi. U trenutku kada je tužiteljica došla 4. listopada 2024., nije joj bilo otvoreno bolovanje jer je bila prijavljena na zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba pod šifrom F. U potvrdi o privremenoj nesposobnosti tužiteljice za rad od 24. rujna 2024. je navedeno očekivano trajanje bolovanja 21 dan, no da taj podatak unosi HZZO, a obzirom na dijagnozu i stanje pacijenta, no konačnu odluku koliko će bolovanje trajati (kraće ili duže) donosi liječnik obiteljske medicine, u konkretnom slučaju svjedok za tužiteljicu. Nadalje iskazuje da 4. listopada 2024., kada se tužiteljica pojavila u ordinaciji svjedoka, prema njenom stanju nije bila privremeno sposobna za rad. Obzirom da se nakon tog datuma tužiteljica nije javljala sve do 23. listopada 2024., sada ne može reći je li se u međuvremenu promijenilo ili pogoršalo stanje tužiteljice, odnosno je li u međuvremenu od 4. listopada 2024. do 23. listopada 2024. poboljšalo stanje do te mjere da bi bila sposobna za rad. Nakon što je svjedoku predočena medicinska dokumentacija Zavoda za hitnu medicinu SMŽ sa stranice 19. spisa, svjedok navodi da obzirom na navode u tom dokumentu kao i dijagnoze akutna reakcija na stres, funkcionalni proljev, a za koji navodi da je uzrokovan akutnim stresom, a ne vizurom ili bakterijom, tužiteljica prema procjeni svjedoka na taj dan nije bila sposobna za rad, odnosno bila je privremeno nesposobna za rad. Ističe da nakon toga svjedok nije vidio tužiteljicu jer se nije javila u ordinaciju, tako da sada ne može reći više od toga. Dodaje samo da u slučaju da je tužiteljica došla kod njega i da je bila u radnom odnosu da bi joj svjedok 100% otvorio bolovanje. Svjedok još navodi da kada se tužiteljica 23. listopada 2024. pojavila u ordinaciji da je svjedok tada mogao otvoriti bolovanja Sud je iskazu ovog svjedoka poklonio vjeru u cijelosti, jer isti je objektivan i odgovara materijalnim dokazima u spisu. Iz iskaza ovog svjedoka je jasno vidljivo da se tužiteljica nakon odlaska na hitnu 10. listopada 2024. nije obraćala svom liječniku, već je to učinila tek 23. listopada 2024. i tada joj je i otvorio bolovanje, nije na liječniku da provjera da li je tužiteljica bila prijavljena kao zaposlena osoba ili ne, o istome je računa morala voditi sama tužiteljica. Kada je imala problema sa poslodavcem i već joj je bezuspješno otkazivan ugovor o radu, morala je voditi računa o tome da vrši provjeru da li je prijavljena u HZZO-u ( radi se o javnim ispravama dostupnim onima na koje se odnose) i odmah nakon što je izvršena prijava morala je tražiti od svog liječnika da joj se otvori bolovanje i te doznake dostaviti poslodavcu, nije dužnost poslodavca da ispituje da li je tužiteljica otvorila bolovanje ili iz kojeg razloga ne dolazi na posao. Nikakve „ prepirke „ sa poslodavcem ne opravdavaju postupanje tužiteljice, odnosno ona je sam morala voditi brigu o svom statusu kod HZZO, poslodavac ju je samo bio dužan prijaviti, a ona je trebala tražiti otvaranje bolovanja od svog liječnika odmah po ispunjavanju uvjeta i te doznake dostaviti poslodavcu, a ne u razdoblju do gotovo dva tjedna ništa ne poduzimati i biti izvan svog radnog mjesta, ne obavještavajući poslodavca o razlozima i postupajući potpuno neracionalno.

14. Razlozi za izvanredni otkaz tužiteljice su nedostavljanje doznaka o otvorenom bolovanju u razdoblju od 10. listopada 2024. do 23. listopada 2024. te neovisno o odnosima stranka, tužiteljica je trebala dostaviti navedene oznake, upravo ti narušeni odnosi su je trebali potaknuti da postupa sukladno pravilima Zakona o radu, a ne obratno, da sjedi kod kuće gotovo dva tjedna i ne provjerava da li je prijavljena na HZZO i da li može otvoriti bolovanje. Svojim postupanjem tužiteljica se sama dovela u situaciju kada joj liječnik nije mogao retroaktivno otvoriti bolovanje, nije dokazala da radi svog zdravstvenog stanja nije mogla sama ili putem treće osobe u ta dva tjedna to zatražiti, pa sukladno navedenom u odnosu na razloge za izvanredno otkazivanje ugovora o radu osnovan je izvanredni otkaz. Dakle poslodavac je ne tereti za ne dostavljanje doznaka od 1. listopada 2024. do 10. listopada 2024. koji također nije pokriven sa bolovanjem, već od 10. listopada 2024. kada je bila na hitnoj i nakon čega je trebala posjetiti svog liječnika i dostaviti doznake.

15. Člankom 37. ZR-a određeno je da je radnik dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka. Ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao. Iz provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica već 10. listopada 2024. mogla dostaviti dokaz o bolovanju, a ona to nije učinila puna dva tjedna, odnosno nije tražila doznake, pa joj kasnije liječnik nije mogao retroaktivno otvoriti bolovanje.

16. Člankom 116. ZR-a određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

17. Sukladno provedenim dokazima ovaj sud nalazi da je tužiteljici opravdano otkazan ugovor o radu izvanrednim otkazom jer nije dostavila doznake o bolovanju za razdoblje za koje je poslodavac tereti, a što je bila njena dužnost. Točno je da je prije toga je poslodavac neosnovano odjavljivao, no između stranka nije sporno da u razdoblju za koju ju tereti poslodavac nije dolazila na posao, nije od liječnika tražila otvaranje bolovanja i nije provjeravala da li može otvoriti bolovanje, već je olako uzimala da je poslodavac nije ponovno prijavio. Da je ovo stanje trajalo jedan ili dva dana sud bi prihvatio da se nije snašla, da je bila pod stresom, ali kada gotovo 2 tjedna nije provjeravala navedenu situaciju, iako je znala za postupanje poslodavca, tada se sama dovela u situaciju da poslodavac ima opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu.

18. Kako nije usvojen njen zahtjev da se utvrdi nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu, to nije niti usvojen zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu, te naknadom štete, a za koju se utvrđuje visina sukladno priloženim platnim listama,( pa bi naknada štete tri bruto plaće iznosila 2.520,00 Eur ).

19. Temeljem članka 154 st. 1 tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku i to : trošak jednokratne nagrade u iznosu od 625,00, Eura, te trošak ročišta od 10. travnja 2025. u iznosu od 125,00 Eura, te sastav podneska od 2. travnja 2025., te 5. studeni 2025., svaki 125,00 Eur, dakle ukupan trošak u iznosu od 1.000,00 Eura. 120. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 16. ožujka 2026.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu u roku od 8 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda e- komunikacijom.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćniku Karlu Guzobadu, odvjetniku iz Zagreba

2. Tuženiku po punomoćniku Dinku Ocvareku, odvjetniku iz Siska