REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM

ZAGREBU

Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-405/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu tog suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i to: VAR D.O.O., OIB: 66402309304, WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP D.D., OIB: 52848403362, BDŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], B RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], II, OIB: [osobni identifikacijski broj], KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], URIHO - ZAGREB, OIB: 77931216562, SEVERITAS D.O.O., OIB: 92595616163, DOMI D.O.O., OIB: 20233402883 i DADO,VL. OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, a ovaj po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv I. tuženika RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Manola, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice NI i punomoćnice I. i II. tuženika odvjetnice Ane Manola, temeljem članka 335. st. 4. ZPP-a, 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Boro Bubnjića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-14759/2022, UPP/OS-Ovrv-864/2022 od 26. travnja 2024. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Boro Bubnjića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-14759/2022, UPP/OS-Ovrv-864/2022 od 26. travnja 2024., u dijelu kojim je I. tuženiku RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo platiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 194,93 EUR (slovima: sto devedeset četiri eura i devedeset tri centa) s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 EUR (slovima: tisuću dvjesto trideset sedam eura i pedeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I. tuženika RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR (slovima: tisuću sto dvadeset pet eura) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.498,02 EUR (slovima: tisuću četiristo devedeset osam eura i dva centa) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Bori Bubnjiću iz Samobora, 9. srpnja 2022., protiv I. i II. tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od EUR 1.407,84, kao i troškove ovrhe uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi dana 26. travnja 2024., poslovnog broja Ovrv-14759/2022, UPP/OS-Ovrv-864/2022, protiv kojeg su I. i II. tuženik u roku uložili prigovor, sada odgovor na tužbu.

3. U prigovoru (list 51-52 spisa), I. tuženik navodi kako je potraživanje tužitelja iz predmetnog Izvatka iz poslovnih knjiga, posljedica pogrešnog iznosa pričuve, a o čemu je I. tuženik obavijestio tužitelja još 2021. Naime, kako to ističe I. tuženik na računima su suprotno Zakonu o računovodstvu, na fakturi označeni nejasnim opisom "dodatni iznosi". Nadalje navodi da je obavijesti tužitelja iz 2021., priloženo očitovanje tadašnjeg predstavnika stanara, kojim potvrđuje da tuženici ne koriste nikakve zajedničke dijelove zgrade zbog kojeg bi eventualno moglo doći do bilo kakvog dodatnog terećenja pored redovnog iznosa pričuve. I. tuženik ističe da je predmetno rješenje o ovrsi izdano temeljem računa koji sadrže pogrešno obračunate iznose, čiji je sadržaj protivan prisilnim propisima na snazi u Republici Hrvatskoj te I. tuženik predlaže predmetno rješenje o ovrsi ukinuti.

4. II. tuženik u prigovoru (list 58-59 spisa), također navodi da je potraživanje tužitelja iz predmetnog izvatka iz poslovnih knjiga posljedica pogrešnog obračuna iznosa pričuve o čemu je tužitelj obaviješten još 2021. Navedenoj obavijesti priloženo je očitovanje tadašnjeg predstavnika stanara kojim potvrđuje da stranke ne koriste nikakve zajedničke dijelove zgrade zbog kojeg bi eventualno moglo doći do bilo kakvog dodatnog terećenja pored redovnog iznosa pričuve. II. tuženik ističe da je predmetno rješenje o ovrsi izdano temeljem računa koji sadrže pogrešno obračunate iznose, čiji je sadržaj protivan prisilnim propisima te II. tuženik predlaže predmetno rješenje o ovrsi ukinuti.

5. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Povrv-405/2024 od 9. rujna 2024., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tužitelj se podneskom od 26. rujna 2024. (list 71-148) očitovao na odgovor na tužbu te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj prema navodima tužitelja temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U citiranom podnesku tužitelj navodi da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za poslovni prostor u [adresa], površine 33,93 m2, pod sistemskim brojem: 09907106, koji je u vlasništvu tuženika. Tužitelj ističe da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja uređeni Međuvlasničkim ugovorom te Ugovorom o upravljanom zgradom, kojima su jasno određeni uvjeti plaćanja i izvršenja ostalih obveza suvlasnika nekretnine. Tužitelj ističe da se u odnosu na visinu potraživanja za nekretninu pod sistemskim brojem 09907106 redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje srpanj 2019. do prosinac 2021. u iznosu od 46,93 EUR (353,58 kune) obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima. Konkretno, (0.8 EUR) 6,00kn/m2/m2 x koeficijent 1,00 x 33,93 m2 = 203,58 kn/27,02 EUR. Tužitelj nadalje ističe da je prema Odluci suvlasnika stambene zgrade [adresa] od 28. listopada 2008. za navedeni prostor definirano dodatno terećenje u iznosu od 150,00 kuna (19,91 EUR). Naime, tužitelj ističe da je citirana odluka donesena sukladno članku 2. Međuvlasničkog ugovora, kao i članka 40. ZV-a te kako su istu potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine natpolovičnu većinu svih suvlasničkih dijelova.

7. Polazeći od navedenoga, tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje obračunava na sljedeći način: 203,58 kn/27,02 EUR + 150,00 kuna (19,91 EUR) dodatnog terećenja = 353,58 kune, odnosno 46,93 EUR. Tužitelj nadalje ističe da predstavnik suvlasnika nije samostalno ovlašten donositi odluke, a kojima bi ovdje tuženima odobravao otpis dijela potraživanja, obročnu otplatu duga ili sklapanje nagodbi u odnosu na sporove koji se vode radi naplate zajedničke pričuve. Zaključno, tužitelj ističe da je dokazao osnovu i visinu svog potraživanja te predlaže da sud platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi održi na snazi u cijelosti, kao i da obveže tuženike na naknadu troškova parničnih postupaka tužitelju.

8. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženi su podneskom od 11. prosinca 2024., obavijestili sud da po uputi tužitelja prikupljaju potpise suvlasnika kako bi se moglo postupiti po izjavi predstavnika suvlasnika zgrade, odnosno kako bi se ovaj spor mogao okončati nagodbom s obzirom da je tuženima obračunavan prevelik iznos za pričuvu. Također, uz podnesak od 28. srpnja 2025., tuženi su dostavili u spis dodatno prikupljene suglasnosti suvlasnika stambene zgrade [adresa], čime su isti sakupili suglasnost natpolovične većine suvlasnika, iz čega je jasno da je tužitelj tuženima pogrešno obračunavao pričuvu te da je tužbeni zahtjev neosnovan. Nadalje, podneskom od 17. studenoga 2025., tuženi su istaknuli da tužitelj nije dokazao visinu utužene tražbine, a posebno da nije dokazana osnova za obračun paušalno navedenog "dodatnog iznosa" od 19,91 EUR (150,00 kuna) mjesečno. Tuženi osporavaju da bi Odluku suvlasnika od 28. listopada 2008. donijeli suvlasnici u Međuvlasničkim ugovorom propisanoj većini glasova i suvlasničkih udjela. Tuženi ističu da nisu bili upoznati sa spornom Odlukom iz 2008., da iznos od 6,00kn/m2 (0,80 EUR), koji je utvrđen Međuvlasničkim ugovorom, izmjenama istog te odlukama donesenim temeljem istog ne obvezuju tuženike jer nisu donesene od strane suvlasnika. Naime, tuženi ističu da su Međuvlasnički ugovor, izmjene istog i odluke donesene temeljem istog potpisane od strane najmoprimaca/zakupnika za koje nisu dostavljene punomoći za poduzimanje takve radnje u ime suvlasnika te da svakako nisu donesene propisanom većinom suvlasničkih udjela. Zaključno, tuženi ističu da tužitelj nije dokazao osnovu ni visinu utuženog iznosa te predlažu ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka.

9. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: - Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (list 30-31), e-mail od 17. svibnja 2024. (list 54), presliku izjave predstavnika suvlasnika (list 66), izvadak iz zemljišne knjige – neslužbena kopija (list 75), presliku Međuvlasničkog ugovora (list 76-81), presliku Odluke suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja (list 82-87), presliku ukupnog pregleda prostorija i površina (list 88), III Anex Međuvlasničkog ugovora suvlasnika poslovne zgrade [adresa] (list 89), presliku Odluke o imenovanju predstavnika suvlasnika poslovnog centra oktogon upisanog: katastarska općina [katastarska općina], broj zk. uloška: [broj ZK uloška], broj zemljišta (kat čestice): 1409/5 (list 90-92), presliku punomoći Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. (list 93), presliku Odluke suvlasnika (list 94-97), preslika Ugovora o upravljanju zgradom (list 98-103), presliku zapisnika o primopredaji stambene zgrade (list 104- 106), presliku Godišnjeg programa upravljanja za period 2008-2013 (list 107-108), dopis od 2. ožujka 2016. (list 109), presliku godišnjeg programa upravljanja za 2016- 2026. (list 110-111), presliku II. Anexa Međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade [adresa] (list 112), presliku Odluke suvlasnika (list 113-116), presliku ukupnog pregleda prostorija i površina (list 117), presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 119-123), presliku obavijesti suvlasnicima stambene zgrade [adresa] (list 124), presliku popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 125-128), presliku popisa objekata u zgradi 1293974 (list 129), presliku neslužbenih izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 146-148), presliku suglasnosti suvlasnika za sklapanje nagodbe u ovosudsnom postupku i korekciju obračuna pričuve za tuženike (list 153-154), presliku suglasnosti (list 167).

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), sud je utvrdio da zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi nije osnovan.

11. Između stranaka nije sporno da su tuženi vlasnici poslovnog prostora u [adresa], površine 33,93 m2. Naime, između stranaka postupka sporna je osnova i visina predmetne tražbine s obzirom na navode tuženika koje su isticali tijekom postupka da Međuvlasnički ugovor, izmjene istoga te odluke kojima je utvrđena visina mjesečne pričuve ne obvezuju tuženike jer da iste nisu donesene od strane suvlasnika, već od najmoprimaca/zakupnika za koje nisu dostavljene punomoći za poduzimanje takve radnje u ime suvlasnika te da svakako nisu donesene propisanom većinom suvlasničkih udjela.

12. Člankom 85. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17: dalje u tekstu ZVDSP), propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu .

13. Člankom 90. stavak 1. ZVDSP-a propisno je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanja zajma za pokriće tih troškova, a odredbom članka 89. stavak 2. istog zakona određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

14. Člankom 375. stavak 1. ZVDSP određeno je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Stavkom 3. određeno je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

15. U konkretnom slučaju, tuženi su istakli da Međuvlasnički ugovor, izmjene te odluke koje su donesene temeljem istog nisu donesene od strane suvlasnika već od najmoprimaca/zakupnika za koje nisu dostavljene punomoći za poduzimanje takve radnje u ime suvlasnika te da svakako nisu donesene propisanom većinom suvlasničkih udjela.

16. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

17. Člankom 230. stavak 1. ZPP, propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavkom 2. određeno je da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, dok je stavkom 3. određeno da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

18. Slijedom navedenoga, samo u odnosu na javne isprave, kao i privatne isprave koje su prema posebnim propisima izjednačene sa javnim ispravama postoji zakonska predmjeva da su podaci navedeni u takvim ispravama točni. U konkretnom slučaju, Međuvlasnički ugovor kao i njegovi prilozi nemaju pravnu snagu javne isprave jer prema posebnim propisima nisu izjednačeni u pogledu dokazne snage sa javnom ispravom te isti predstavljaju privatnu ispravu. U navedenom slučaju kada protivna strana osporava istinitost podataka navedenih u privatnoj ispravi, teret dokaza da su podaci koji su u ispravi navedeni istiniti je na strani one osobe koja se na tu ispravu poziva (članak 220. stavak 1., članak 221. stavak 1. te članak 221. a. ZPP-a).

19. U konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio niti predlagao dokaze kojima bi se moglo utvrditi da su potpisi na Međuvlasničkom ugovoru, izmjenama te odlukama koje su donesene temeljem istog zaista potpisi suvlasnika predmetne nekretnine. Naime, teret dokaza o postojanju tzv. pozitivne činjenice, u ovom slučaju da su potpisi na Međuvlasničkom ugovoru, izmjenama te odlukama koje su donesene temeljem istog zaista potpisi suvlasnika ili drugih osoba koje imaju valjanu punomoć za poduzimanje takve radnje u ime suvlasnika je na tužitelju. Naime, tuženi ne mogu dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu koja ne postoji, u ovom slučaju da suvlasnici nisu potpisali Međuvlasnički ugovor, izmjene te odluke koje su donesene temeljem istoga. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-859/2022 od 25. listopada 2023.).

20. Temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

21. U točki II. izreke presude ovaj sud ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora od 26. travnja 2024., poslovnog broja Ovrv-14759/2022, UPP/OS-Ovrv-864/2022 od 26. travnja 2024. u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od EUR 194,93 EUR zajedno sa pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025: dalje Tarifa). Sud je tuženima obzirom su u cijelosti uspjeli u postupku priznao sljedeće troškove: iznos od 200,00 EUR za sastav prigovora na rješenje o ovrsi u skladu s Tbr. 11. toč. 1. Tarife, iznos od 100,00 EUR za pristup na ročište od 15. rujna 2025. u skladu s Tbr. 9. toč. 2. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 19. studenoga 2025. u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 2. prosinca 2025. u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 19. siječnja 2026. u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dakle ukupan iznos od 900,00 EUR, koji je iznos valjalo uvećati za 10% u smislu Tbr. 40. toč. 1. Tarife, dakle uvećati za iznos od 90,00 EUR. Na ukupno priznate troškove postupka od 990,00 EUR, tuženima je u smislu Tbr. 46. valjalo priznati i porez na dodanu vrijednost u smislu Tbr. 46. Tarife iznosa od 247,50 EUR te stoga ukupno priznati troškovi tuženika iznose 1.237,50 EUR. Na navedeni iznos je iznos u smislu članka 151. stavak 3. ZPP valjalo dosuditi i pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

23. Sud tuženima nije priznao iznos od 200,00 EUR uz PDV po stopi od 25% iznosa od 50,00 EUR za sastav podneska od 4. srpnja 2024., budući podnesak s navedenim datumom uopće ne prileži predmetnom spisu. Nadalje, sud tuženima nije priznao troškove na ime sastava podnesaka od: 31. srpnja 2024., 11. prosinca 2024. i 28. srpnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR, dakle ukupan iznos od 600,00 EUR i PDV od 25%, dakle iznos od 150,00 EUR, budući prema ocjeni suda navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nadalje, sud je tuženima priznao trošak na ime pristupa na ročište od 15. rujna 2025. u smislu Tbr. 9. toč. 2. Tarife, dakle iznos od 100,00 EUR uz PDV, dok dodatni zatraženi iznos od 100,00 EUR uz PDV po stopi od 25% iznosa od 25,00 EUR sud tuženima nije priznao uvažavajući da je predmetno ročište odgođeno upravo na prijedlog tuženika. Slijedom navedenoga, sud tuženima nije priznao troškove u ukupnom iznosu od 1.125,00 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

24. Budući tužitelj nije uspio u parnici valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka sukladno članku 154. ZPP. te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

25. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. ožujka 2026.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP - a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I. i II. tuženiku po punomoćnici

- spis