REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: P-970/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužiteljice DAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanom po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave dana 2. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice, Petra Šapine, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. u Zagrebu i punomoćnika tuženika Krešimira Vestića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, temeljem članka 335. st. 4. ZPP-a, 16. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena u odnosu na iznos od 1.758,91 EUR uz zakonske zatezne kamate.
i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210378832 od 6. kolovoza 2007. ovjeren kod Javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-3720/07 dana 8. kolovoza 2007. a koji glasi: “u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora”, “a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.” te u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o kreditu broj 3210378832 od 6. kolovoza 2007. ovjeren kod Javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-3720/07 dana 8. kolovoza 2007. a koji glasi: ”Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici DAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.485,76 Eur (slovima: šest tisuća četiristo osamdeset pet eura i sedamdeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
na iznos od 87,85 Eur od 01.10.2009. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.11.2009. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.12.2009. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.01.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.02.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.04.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.05.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.06.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.07.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.08.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.09.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.10.2010. pa do isplate
na iznos od 87,85 Eur od 01.11.2010. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.12.2010. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.01.2011. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.02.2011. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.03.2011. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.04.2011. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.05.2011. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.06.2011. pa do isplate
na iznos od 78,49 Eur od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.08.2011. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.09.2011. pa do isplate
na iznos od 69,50 eur od 01.10.2011. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.11.2011. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.12.2011. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.01.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.02.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.03.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.04.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.05.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.06.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.07.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.08.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.09.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.10.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.11.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.12.2012. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.02.2013. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.03.2013. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.04.2013. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.05.2013. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.06.2013. pa do isplate
na iznos od 69,50 Eur od 01.07.2013. pa do isplate
na iznos od 70,79 Eur od 01.08.2013. pa do isplate
na iznos od 70,79 Eur od 01.09.2013. pa do isplate
na iznos od 70,79 Eur od 01.10.2013. pa do isplate
na iznos od 70,79 Eur od 01.11.2013. pa do isplate
na iznos od 70,79 Eur od 01.12.2013. pa do isplate
na iznos od 70,79 Eur od 01.01.2014. pa do isplate
na iznos od 63,61 Eur od 01.02.2014. pa do isplate
na iznos od 63,61 Eur od 01.03.2014. pa do isplate
na iznos od 63,61 Eur od 01.04.2014. pa do isplate
na iznos od 63,61 Eur od 01.05.2014. pa do isplate
na iznos od 63,61 Eur od 01.06.2014. pa do isplate
na iznos od 63,61 Eur od 01.07.2014. pa do isplate
na iznos od 55,81 Eur od 01.08.2014. pa do isplate
na iznos od 55,81 Eur od 01.09.2014. pa do isplate
na iznos od 55,81 Eur od 01.10.2014. pa do isplate
na iznos od 55,81 Eur od 01.11.2014. pa do isplate
na iznos od 55,81 Eur od 01.12.2014. pa do isplate
na iznos od 55,81 Eur od 01.01.2015. pa do isplate
na iznos od 51,19 Eur od 01.02.2015. pa do isplate
na iznos od 51,19 Eur od 01.03.2015. pa do isplate
na iznos od 51,19 Eur od 01.04.2015. pa do isplate
na iznos od 51,19 Eur od 01.05.2015. pa do isplate
na iznos od 51,19 Eur od 01.06.2015. pa do isplate
na iznos od 51,19 Eur od 01.07.2015. pa do isplate
na iznos od 47,03 Eur od 01.08.2015. pa do isplate
na iznos od 47,03 Eur od 01.09.2015. pa do isplate
na iznos od 47,03 Eur od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 47,03 Eur od 01.11.2015. pa do isplate
na iznos od 47,03 Eur od 01.12.2015. pa do isplate
na iznos od 47,03 Eur od 01.01.2016. pa do isplate
na iznos od 41,70 Eur od 01.02.2016. pa do isplate
na iznos od 41,70 Eur od 01.03.2016. pa do isplate
na iznos od 41,70 Eur od 01.04.2016. pa do isplate
na iznos od 41,70 Eur od 01.05.2016. pa do isplate
na iznos od 41,70 Eur od 01.06.2016. pa do isplate
na iznos od 41,70 Eur od 01.07.2016. pa do isplate
na iznos od 39,15 Eur od 01.08.2016. pa do isplate
na iznos od 39,15 Eur od 01.09.2016. pa do isplate
na iznos od 39,15 Eur od 01.10.2016. pa do isplate
na iznos od 39,15 Eur od 01.11.2016. pa do isplate
na iznos od 39,15 Eur od 01.12.2016. pa do isplate
na iznos od 39,15 Eur od 01.01.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.02.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.03.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.04.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.05.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.06.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.07.2017. pa do isplate
na iznos od 27,98 Eur od 01.08.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.09.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.10.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.11.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.12.2017. pa do isplate
na iznos od 33,78 Eur od 01.01.2018. pa do isplate
na iznos od 23,79 Eur od 01.02.2018. pa do isplate
na iznos od 23,79 Eur od 01.03.2018. pa do isplate
na iznos od 23,79 Eur od 01.04.2018. pa do isplate
na iznos od 23,79 Eur od 01.05.2018. pa do isplate
na iznos od 23,79 Eur od 01.06.2018. pa do isplate
na iznos od 23,79 Eur od 01.07.2018. pa do isplate
na iznos od 21,90 Eur od 01.08.2018. pa do isplate
na iznos od 21,90 Eur od 01.09.2018. pa do isplate
na iznos od 21,90 Eur od 01.10.2018. pa do isplate
na iznos od 21,90 Eur od 01.11.2018. pa do isplate
na iznos od 21,90 Eur od 01.12.2018. pa do isplate
na iznos od 21,90 Eur od 01.01.2019. pa do isplate
na iznos od 19,92 Eur od 01.02.2019. pa do isplate
na iznos od 19,92 Eur od 01.03.2019. pa do isplate
na iznos od 19,92 Eur od 01.04.2019. pa do isplate
na iznos od 19,92 Eur od 01.05.2019. pa do isplate
na iznos od 19,92 Eur od 01.06.2019. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje od 01.10.2009. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici DAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.365,06 EUR (slovima: dvije tisuće tristo šezdeset pet eura i šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice DAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.050,38 EUR (slovima: tisuću pedeset eura i trideset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.486,31 EUR (slovima: tri tisuće četiristo osamdeset šest eura i trideset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopila s tuženikom kao kreditorom 6. kolovoza 2007., Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3210378832, kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 71.670,32 EUR (540.000,00 kuna), dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama. Tužiteljica ističe da je člankom 2. točka 1. citiranog ugovora o kreditu ugovoreno da je tužiteljica dužna tuženiku plaćati u anuitetima pored iznosa kredita i redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika s time da ista na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99 % godišnje. Tužiteljica ukazuje i na članak 7. točku 2. predmetnog ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora (tuženika), korisnik kredita (tužiteljica) pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Tužiteljica ističe da su odredbe članka 2. i članka 7. točke 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je promjenjiva sukladno odluci banke ništetne.
2. Naime, kako to ističe tužiteljica u smislu članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je člankom 270. Zakona o obveznim odnosima propisano kako je ugovor ništetan ako činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva. Tužiteljica ističe da u konkretnom slučaju, činidba u pogledu kamatne stope koju je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku nije niti određena niti odrediva. Tužiteljica ističe da se temeljem predmetnog ugovora o kreditu kamatna stopa mijenjala isključivo temeljem jednostrane odluke tuženika, da se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo te da nisu bili precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene. Nadalje, tužiteljica ističe da je članak 2. točka 1. i članak 7. točka 2. predmetnog ugovora u dijelu kojim se određuje promjenjivost kamatne stope u suprotnosti s Zakonom o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao lex specialis te kojim je regulirana materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima. Tužiteljica ističe da se navedenim promjenama kamatne stope mijenjao i dužni iznos mjesečnog anuiteta, a čime je tužiteljica ukupno preplatila iznos od 8.244,67 EUR (62.119,47 kune). Tužiteljica predlaže da u slučaju ako predmetna dokumentacija nije potpuna i dovoljna za izračun visine tužbenog zahtjeva da sud službenim putem od tuženika zatraži dostavu sve relevantne dokumentacije potrebne za provođenje financijsko - knjigovodstvenog vještačenja nakon čega će urediti tužbeni zahtjev u smislu članka 186.b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica ukazuje na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 4. srpnja 2014., poslovnog broja Pž-7129/13, u kojoj je prema navodima tužiteljice zauzeto stajalište da su odredbe ugovora o kreditu kojima se promjene kamatne stope čine ovisnim o odluci tuženika (banke) nepoštene, pa prema tome i ništetne. Tužiteljica ističe da je takav stav potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. rujna 2024. (list 262 - 266), tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210378832 od 6. kolovoza 2007. ovjeren kod javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-3720/07 od 8. kolovoza 2007., koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora", a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d." te " u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora". Također, predlaže da sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. navedenog ugovora o kreditu koji glasi: "za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Nadalje, predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 6.485,76 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka uz zakonske zatezne kamate.
4. Tužbenim zahtjevom od 12. lipnja 2019. tužiteljica je potraživala iznos od 8.244,67 EUR, dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 6.485,76 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate iz čega proizlazi da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 1.758,91 EUR. Obzirom smanjenje tužbenog zahtjeva ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe te se tuženik u roku od petnaest dana nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega se smatra da je pristao na isto, to je smislu članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
5. U odgovoru na tužbu (list 93-109), tuženik je istaknuo kako u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu izračun te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužiteljice, a dospjeli su prije 12. lipnja 2014. Naime, kako to ističe tuženik zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala te protekom roka od pet godina od dana svake pojedine uplate. Nadalje, tuženik ističe da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za konkretnu tražbinu unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.
6. Tuženik ističe da su osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu te stoga tuženik pozivom na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izračeno u odluci broj U-III-3176/2007 od 6. svibnja 2010. ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Nadalje tuženik ističe kako se kamatna stopa počevši od 1. siječnja 2013. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Naime, kako to ističe tuženik, uprava Banke je na svojoj 688. sjednici održanoj 11. prosinca 2012. donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013., a kojima je implementiran članak 11.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 127/12). Tuženik ističe da se počevši od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenjala u skladu s promjenama javno dostupnog parametra i to u konkretnom slučaju: 6M Libor za CHF, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope. Zaključno, tuženik predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.
7. U podnesku od 23. listopada 2019. (list 111-116), tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora, istaknuo je da je potrebno utvrditi postoji li za tužiteljicu kolektivna tužba koja bi prekinula zastaru za njezin pojedinačni zahtjev. Tuženik ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt-249/14 zauzeo stajalište kako se na ovakav predmet ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora te stoga nije došlo do prekida zastare za tužiteljicu. Nadalje tuženik ističe da se kamatna stopa nakon 1. siječnja 2013. određuje primjenom fiksnog i varijabilnog dijela, a da je prije navedenog datuma svaka promjena kamatne stope učinjena u skladu sa zakonom i ugovorom. Tuženik ističe da je člankom 23. J. Ugovora o kreditu navedeno kako opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu te da je tužiteljica potpisom ugovora potvrdila primitak istih.
8. Očitujući se na odgovor na tužbu i podnesak tuženika od 23. listopada 2019., tužiteljica je u podnesku od 28. studenoga 2019. (list 126-129), između ostaloga istaknula da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovnog broja Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. zauzeo stajalište u pogledu zastare potraživanja da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO/05. Tužiteljica je nadalje istaknula da se u konkretnom slučaju nije pojedinačno pregovaralo o pojedinim člancima predmetnog ugovora o kreditu te tako ni o člancima 2. i 7., dakle člancima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Tužiteljica ističe da je tuženik jednostrano odredio na koji će se način mijenjati kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora te da je na isti način postupio i 2013., sam odredivši koji će to biti parametar za promjenu kamatne stope u konkretnom ugovornom odnosu, bez da je prethodno o navedenome pregovarao s tužiteljicom niti joj ponudio sklapanje odgovarajućeg dodatka ugovora o kreditu. Također, tužiteljica ističe da je istaknuti prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji u potpunosti promašen obzirom je nesporno da su ugovorne strane predmetnog ugovora o kreditu tužitelj i tuženik te je stoga nebitno je li umjesto tužitelja, pojedinu uplatu izvršila treća osoba.
9. U podnesku od 20. siječnja 2020. (list 133-135), tuženik je osporio tužiteljici svojstvo potrošača.
10. Podneskom od 8. lipnja 2020. (list 160-164) tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev predlažući da sud utvrdi da su ništetni i bez pravnog učinka članci 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivost kamatne stope te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka precizirala tužbeni zahtjev, potražujući isplatu iznosa od 48.866,94 kune uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka.
11. U podnesku od 29. rujna 2020. (list 166-168), tuženik je istaknuo da je tužiteljica povukla kondemnatorni tužbeni zahtjev za više od 20%, da se povlačenju ne protivi ali da potražuje razmjerni parnični trošak.
12. Napominje se da je predmetni postupak vođen pred Općinskim sudom u Zlataru, koji je 9. travnja 2021. donio presudu pod poslovnim brojem P-389/2019, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, poslovnog broja Gž-644/2021 od 14. lipnja 2023. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Gr1 289/2023 od 29. rujna 2023. određeno je da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu.
13. Tužiteljica je podneskom od 13. rujna 2024., postavila konačni tužbeni zahtjev, uvažavajući da je službena valuta u Republici Hrvatskoj EUR te je predložila da sud utvrdi da su ništetne i bez pravnog učinka članci 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivost kamatne stope te potražuje iznos od 6.485,76 EUR uz zakonske zatezne kamate i troškove postupka.
14. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3210378832 od 25. srpnja 2007., solemniziranog po javnom bilježniku Zvonimiru Bartoleku, pod brojem ovjere OV-3720/07 od 8. kolovoza 2007. (list 10-16), presliku tabličnog prikaza Efektivne kamatne stope/realne godišnje kamatne stope (list 17-23), presliku prometa po kreditu (list 24-34), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 3. kolovoza 2009. (list 35), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 5. listopada 2010. (list 36), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije: 7103753161 od 5. listopada 2010. (list 37-40), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 3. lipnja 2011. (list 41), presliku obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 8. siječnja 2013. ( list 42), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije: 7103753161 od 2. prosinca 2013. (list 43-45), presliku obavijesti o promjene kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 4. lipnja 2013. (list 46), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 2. prosinca 2013. (list 47), presliku obavijesti o promjeni visine kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 3. lipnja 2014. (list 48), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije: 7103753161 od 3. lipnja 2014. (list 49-51), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 2. prosinca 2014. (list 52), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije: 7103753161 od 2. prosinca 2014. (list 53-55), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 2. prosinca 2015. (list 60), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije: 7103753161 od 2. prosinca 2015. (list 61-63), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 2. prosinca 2016. (list 64), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije: 7103753161 od 2. prosinca 2016. (list 65- 67), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 1. lipnja 2017. (list 68), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije:
7103753161 od 1. lipnja 2017. (list 69-71), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 1. prosinca 2017. (list 72), presliku otplatnog plana Zagrebačke banke d.d., broj kreditne partije: 7103753161 od 1. prosinca 2017. (list 73- 74), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 4. lipnja 2018. (list 75), presliku otplatnog plana za kredit od 4. lipnja 2018. (list 76), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope – prijepis Zagrebačke banke d.d. od 8. siječnja 2013. (list 103), presliku Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 104 -109), presliku Općih uvjeta poslovanja (list 117-121), presliku Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 121-123), provedeno je financijsko vještačenje te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 9. travnja 2020. (list 140-148), na ročištu od 3. ožujka 2021. (list 208-210) saslušana je tužiteljica kao stranka postupka.
15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
16. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice kao korisnice kredita prema tuženiku kao kreditoru radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete te zahtjev za isplatu prema navodima tužiteljice preplaćenih mjesečnih kamata.
17. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3210378832 od 6. kolovoza 2007., koji je solemniziran po javnom bilježniku Zvonimiru Bartoleku, pod poslovnim brojem OV-3720/07 od 8. kolovoza 2007.; dalje Ugovor. Nije sporno da je navedenim ugovorom, tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 71.670,32 EUR (540.000,00 kune) uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a koja je u razdoblju od dvije godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna te koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99% godišnje. Također, nije sporno da je citiranim ugovorom određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te da su ugovorne strane suglasne da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. Nadalje nije sporno da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanima u mjesečnim anuitetima.
18. Naime, u konkretnom slučaju sporno je pitanje je li ništetan članak 2. i članak 7. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete. Posljedično, sporno je pitanje je li tuženik u obvezi vratiti tužiteljici ono što je temeljem ovih ugovornih odredaba primio. Slijedom navedenoga, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Također, u konkretnom slučaju sporno je pitanje ima li tužiteljica status potrošača te je li nastupila zastara predmetne tražbine.
19. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice, sud je između ostale dokumentacije koja prileži spisu izvršio uvid u predmetni Ugovor o kreditu. Naime, uvidom u navedeni Ugovor, utvrđeno je da se korisnik kredita u članku 2. između ostaloga obvezuje u anuitetima platiti i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, da je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i to temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., da je ugovoreno da je redovna kamata u razdoblju od dvije godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna, da na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% godišnje. Nadalje, utvrđeno je kako je člankom 2. predmetnog ugovora određeno da su ugovorne strane suglasne da se po isteku razdoblja od dvije godine pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini koja se određuje u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Nadalje, uvidim u članak 7. predmetnog ugovora o kreditu utvrđeno je kako je navedeno da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.
20. Saslušana kao stranka na ročištu od 3. ožujka 2021. (list 208 -210), tužiteljica je između ostaloga istaknula da je predmetni ugovor s tuženikom zaključila radi kupnje stana u [adresa], na adresi [adresa] u kojem živi zajedno s obitelji. Nadalje je navela da je cjelokupni iznos kredita isplaćen na žiro račun tvrtke preko koje je kupljen stan te da je stan kupljen u privatne svrhe. Tužiteljica je nadalje navela da joj je u banci rečeno koju dokumentaciju treba prikupiti za realizaciju kredita, da je istu prikupila te je predala u banci i dogovorila dan za potpisivanje ugovora. Tužiteljica je navela da je pročitala ugovor te uočila odredbe vezano za promjenjivost kamatnih stopa te da joj je na njezin upit vezano za navedeno rečeno da je to standardni obrazac ugovora, kao i da ne mora značiti da će uopće doći do promjene kamatne stope. Nadalje je tužiteljica iskazivala da je sve bilo u redu do dana kada je saznala da se rata kred ita povećala za gotovo 132,72 EUR (1.000,00 kuna), da u trenutku prije potpisivanja ugovora nije bila svjesna okolnosti da rata kredita može biti viša ili niža od ugovorene rate. Tužiteljica je istakla da je tražila objašnjenje od službenika banke vezano za odredbu o promjenjivosti kamatne stope te da joj je rečeno da tako mora pisati u ugovoru, da se radi o standardnom ugovoru te da navedeno ne znači da će se kamata stopa obvezno promijeniti. Također, tužiteljica je istakla da u stanu kojeg je kupila sredstvima kredita cijelo vrijeme stanuje s obitelji te da taj stan nije nikome iznajmljivala. Odgovarajući na postavljeni upit, tužiteljica je istaknula da se kredit otplaćivao i dalje se otplaćuje iz novčanih sredstva s računa banke i to od njezine plaće.
21. Sud prihvaća iskaz tužiteljice, ocjenjuje ga istinitim te životno i logično uvjerljivim.
22. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, 46/2007, 79/2007; dalje: ZZP), koji odredbom člankom 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Članak 81. stavak 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, stavkom 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. stavak 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
23. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 6. kolovoza 2007. Člankom 269. stavak 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema članku 272. stavak 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi članku 270. stavak 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
24. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu navedene zakonske odredbe, proizlazi da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope temeljem članka 87. stavka 1. ZZP ništetne iz slijedećih razloga. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu članka 269. stavak 2. i članka 272. stavak 1. ZOO. U članku 2. i članku 7. Ugovora o kreditu, ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i u skladu s promjenama tržišnih uvjeta te korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate te se obvezao plaćati tako izmijenjene anuitete. Na navedeni način prema ocjeni ovog suda nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako predmetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Slijedom navedenoga , po ocjeni ovog suda, sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu članka 81. stavak 1. ZZP. Prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Naime, prema ocjeni ovog suda tužiteljici je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istoj kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo joj je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Slijedom navedenoga, tužiteljica kao potrošač nedvojbeno nije imala utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu) te je stoga postupanje tuženika suprotno članku 247. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne. Slijedom navedenoga, sporne ugovorne odredbe zaista i jesu prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, slijedom čega iste predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.
25. Neosnovano se tuženik za razdoblje nakon 1. siječnja 2013. poziva na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 127/12., u daljnjem tekstu ZID ZPK/12), budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi parnične stranke sukladno odredbama toga Zakona sklopile eventualne dodatke predmetnom Ugovoru o kreditu kojima bi bile izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu kamatne stope. Naime, tuženik je tužiteljici poslao obavijest od 8. siječnja 2013., (list 103) u kojoj je između ostaloga naveo da u skladu s odredbama ZID ZPK/12 kojima se nalaže tuženiku visinu promjenjive kamatne stope izraziti na temelju parametara koji su jasni i poznati potrošačima, a koji su primjerice u zakonu navedeni da je uskladio Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013. Isto tako, tuženik je u navedenoj obavijesti naveo da se u skladu s navedenim Općim uvjetima , promjenjive kamatne stope sastoje od varijabilnog i fiksnog dijela i da kamatna stopa po predmetnom stambenom kreditu na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena te iznosi 6,70%, a koja se prema novim uvjetima sastoji od varijabilnog dijela kamatne stope koja se izražava kao 6M NRS1 za HRK koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 2,26000 postotnih poena i fiksnog dijela u iznosu od 4,69000 postotnih poena. Iz navedene obavijesti proizlazi da je kamatna stopa veća od iznosa ukupne početne kamatne stope i to bez valjanog obrazloženja te se stoga ne može smatrati da su takvim postupanjem valjano primijenjene odredbe ZID ZPK/12, niti se može smatrati da je tužiteljica pristala na ovakvu ponudu novacije, bez da su stranke zaključile dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu kojim bi bile izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu kamatne stope. Slijedom navedenoga, tuženik slanjem navedene obavijesti nije ostvario pravo potraživati kamatu po stopi većoj od početno ugovorene u spornom razdoblju te je postupajući na taj način i nakon 1. siječnja 2013. dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao tuženiku (tako i VSRH u Rev-1172/18).
26. U odnosu na prigovore tuženika da su uplate po kreditu vršene od strane treće osobe i prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije, valja napomenuti kako su uplate po kreditu vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita (tužiteljice), kreditor (tuženik) ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se i hoće li se uopće korisnik kredita (tužiteljica) i treća osoba kasnije razračunavati, nije na kreditoru, niti je to pitanje koje bi sud trebao utvrđiva ti. Eventualno potraživanje koje bi treća osoba koja je faktički izvršila uplatu mogla imati prema korisniku kredita (tužiteljici) tiče se odnosa te osobe i samog korisnika kredita (tužitelja), a ne kreditora.
27. Neosnovano tuženik osporava tužiteljici status potrošača. Naime, člankom 3. stavak 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji stana. Tužiteljica je predmetni ugovor zaključila izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti. Teret dokaza da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu koja je namijenjena njezinom zanimanju, odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku te kako tuženik na tu okolnost nije preložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.
28. Ukazuje se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023. posl. br. Su IV–56/2023-9 koji glasi:
''Na kome je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003, 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007, 125/2007)?
U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.''
29. Naime, iako se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, radi se o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke te se stoga prema ocjeni ovog suda predmetni stav može primijeniti i u ovoj konkretnoj pravnoj stvari.
30. Ukazuje se na članak 12. ZPP, koji određuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. To u konkretnom slučaju znači da pitanje ništetnosti članka 2. i članka 7. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sud može raspraviti kao prethodno pitanje.
31. Zakon o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u članku 328. određuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
32. Slijedom navedenoga, tužiteljica može tražiti da se pitanje ništetnosti članka 2. i članka 7. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope raspravi i to bilo kao samostalan tužbeni zahtjev bilo kao prethodno pitanje.
33. Iz provedenih dokaza u ovom postupku, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i to članak 2. i članak 7. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope.
34. Sukladno članku 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, člankom 323. stavak 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Tužiteljica u trenutku zaključenja ugovora prema okolnostima nije morala znati za postojanje uzroka ništetnosti. Naime, kako je naprijed izneseno tuženik tužiteljici nije razjasnio pojedine ugovorne odredbe te stoga tužiteljica prema okolnostima nije morala znati za postojanje uzroka ništetnosti, a kako je naprijed izneseno tuženik je odgovoran za sklapanje ugovora koji je sadržavao ništetne odredbe.
35. Slijedom navedenoga, tuženik je u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa s osnova kamate preko početno ugovorene kamatne stope prilikom korištenja kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO.
36. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je tražbina tužiteljice zastarjela neosnovan. Naime, tužiteljica je u ovom postupku od suda tražila utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu, a tek je kao posljedicu utvrđenja ove ništetnosti postavila zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih kamata te stoga sukladno pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. poslovni broj: Su-IV-47/2020 rok zastarijevanja ove tražbine počinje teći tek pravomoćnošću sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora. Kako je o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijela predmetnog ugovora odlučeno ovom presudom, nije protekao rok od pet godina, propisan člankom 225. ZOO-a, za zastaru zahtjeva za isplatu preplaćenih kamata kao posljedicu utvrđene ništetnosti.
37. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano člankom 215. ZOO-a. Navedeno znači da zastara zahtjeva za isplatom utužene tražbine nije nastupila jer zastara restitucijskog zahtjeva temeljem instituta ništetnosti općenito ne počinje teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti. Naime, tražbina tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema članku 225. ZOO-a. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
38. Valja reći da je takav stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovnog broja Rev-43/2022 od 14. lipnja 2022. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci u spojenim predmetima: broj U-III-3231/2022, U-III-7491/2022, U-III-236/2023, U-III-369/2023, U-III-597/2023 od 13. srpnja 2023. Slijedom navedenog, to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem članka 225. ZOO.
39. Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužiteljici naplaćene, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 9. travnja 2020. (list 140-148) izračunao preplaćeni iznos kredita s osnove promjenjive kamatne stope, ukoliko se početno ugovorena kamatna stopa od 4,99% uzme kao važeća kamatna stopa. Navedeno, s obzirom na činjenicu da su tužiteljica i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko te se ovako utvrđena kamatna stopa ima smatrati transparentnom i jasnom, od stranaka utvrđenom (tako i u odluci VSRH Revt 249/14). Vještak je izračunao da ukupno potraživanje tužiteljice temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračunatih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 6.485,76 EUR (48.866,94 kune). Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 9. travnja 2020., budući da je isti objektivan, logičan i uvjerljiv. Pritom se napominje kako nijedna stranka na isti nije imala primjedbi te da u tom pravcu stranke nisu isticale daljnje dokazne prijedloge. Slijedom navedenoga, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica zbog povišenja kamatne stope na temelju ništetnih ugovornih odredbi preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 6.485,76 EUR.
40. Člankom 10. stavak 2. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Naime, općepoznata je činjenica da je tuženik trgovačko društvo koje se lukrativno i trajno bavi (uz ostale usluge) pružanjem usluga davanja kredita. Također, nije sporno da tuženik u svom poslu mora postupati u skladu s člankom 10. stavak 2. ZOO-a (s pažnjom dobrog stručnjaka). Ponašanje u skladu s naprijed navedenom pažnjom, prema mišljenju ovog suda, podrazumijeva da je obveza tuženika, između ostalog, drugoj ugovornoj strani valjano rastumačiti ugovorne odredbe. To u konkretnom slučaju znači da je djelatnik banke tužiteljici bar sumarno morao rastumačiti ugovorne odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogla procijenit i ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, dok u konkretnom slučaju iz iskaza tužiteljice proizlazi da tome nije tako.
41. Slijedom navedenog tuženik je dužan dokazati da je rastumačio ugovor jer tužiteljica ne može dokazivati negativnu činjenicu – da joj tuženik nije rastumačio ugovor. Sud smatra, a osobito uzimajući u obzir da je tuženik dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka prilikom ispunjavanja svojih obveza iz ugovornog odnosa, da je razumno očekivati kako je isti trebao rastumačiti tužiteljici ugovor, neovisno o tome je li tužiteljica postavljala dodatna pitanja o ugovoru. Posebno se ukazuje da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao za kojeg vrijede i ostala temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe i načelo zabrane zlouporabe prava, a da su predmetne sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi suprotne i navedenim načelima obveznog prava, jer je njima tužiteljica kao korisnik kredita dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom je na temelju istih jedino mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no ne i procijeniti kolika će kamata bili u budućem kreditnom razdoblju. Tuženik tijekom postupka nije niti naveo niti ičim dokazao da je tužiteljici objasnio način utvrđivanja kamatne stope, odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi tužiteljica mogla predvidjeti učinke koji će za nju nastupiti u budućnosti. I iz iskaza tužiteljice kao stranke, a koji je sud ocijenio logičnim, životnim i uvjerljivim, jasno proizlazi da tuženik istoj prethodno navedene parametre koji utječu na formiranje kamatne stope nije tumačio, niti se o istima pojedinačno pregovaralo.
42. Sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi članka 270. stavak 1., članka 272. stavak 1. i konačno članka 322. stavak 1. ZOO -a kao i članka 87. ZZP, ovdje predmetne odredbe članka 2. i članka 7. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope Ugovora o kreditu ništetne te je stoga primjenom članka 323. stavak 1. ZOO, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice.
43. Primjenom odredaba članka 1115. te članka 29. stavak 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koje datume tuženik nije izrič ito osporio, uvažavajući prethodno nedvojbeno utvrđenje o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Temeljem iznesenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kojim je utvrđena djelomična ništetnost i naložena isplata kako je to naprijed izneseno i odlučiti kao u izreci presude pod točkama I. II. i III. izreke presude.
44. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na člancima 154. i 155. ZPP-a te Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025; dalje: Tarifa). Slijedom navedenoga, tužiteljici je valjalo priznati: iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 29. listopada 2019. sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 21. siječnja 2020. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 13. listopada 2020. sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 18. prosinca 2020. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 19. siječnja 2021. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 3. ožujka 2021. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 12. rujna 2024. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 2. travnja 2025. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dakle ukupan iznos od 1.500,00 EUR na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife valjalo pridodati porez na dodanu vrijednost od 375,00 EUR. Također, tužiteljici je valjalo priznati iznos od 265,44 EUR na ime plaćenog predujma za provođenje vještačenja, iznos od 95,72 EUR za sudsku pristojbu na tužbu u smislu Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023; dalje Uredba), kao i iznos od 128,90 EUR za sudsku pristojbu na presudu u smislu Tbr.2.1. Uredbe. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 2.365,06 EUR na koji je iznos tužiteljici dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP. te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.
45. Sud tužiteljici nije priznao troškove pristupa na ročišta od 29. listopada 2019. i 13. listopada 2020., koji bi visinom premašivali dosuđeni iznos od 50,00 EUR za svako ročište uz PDV ukupnog iznosa od 25,00 EUR, obzirom se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja. Obzirom je tužiteljica zatražila naknadu troškova za pristup za navedena ročišta u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, to je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice u iznosu od 375,00 EUR u dijelu koji se odnosi na troškove pristupa navedenim ročištima. Također, sud tužiteljici nije priznao trošak u iznosu od 200,00 EUR za sastav podneska od 28. studenoga 2019., kao i trošak za sastav podneska od 8. lipnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR uz PDV po stopi od 25% iznosa od 100,00 EUR, jer se prema ocjeni ovog suda ne radi o potrebnim troškovima za vođenje postupka. Također, sud tužiteljici nije priznao iznos od 104,28 EUR za sudsku pristojbu na tužbu, budući pristojba za tužbu u konkretnom slučaju iznosi 95,72 EUR, a koji je iznos dosuđen tužiteljici. Isto tako, sud tužiteljici nije priznao iznos od 71,10 EUR za sudsku pristojbu na presudu, budući pristojba za prvostupanjsku presudu u konkretnom slučaju iznosi 128,90 EUR, a koji je iznos dosuđen tužiteljici. Slijedom navedenoga, sud tužiteljici nije priznao troškove ukupnog iznosa od 1.050,38 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.
46. Budući tuženik nije uspio u parnici valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka sukladno članku 154. ZPP. Napominje se da je tuženik u podnesku od 29. rujna 2020. (list 166-168), podnio zahtjev za naknadu troškova postupka na ime djelomičnog povlačenja tužbe. Tuženik je podnesak tužiteljice od 8. lipnja 2020., kojim je djelomično povukla tužbu zaprimio 17. lipnja 2020. što proizlazi iz potvrde o otpravku s poleđine lista 165 spisa, dok je zahtjev za naknadu troškova na ime djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva podnio 29. rujna 2020., dakle izvan roka od petnaest dana predviđenog člankom 193. stavak 2. ZPP. Napominje se da tuženiku radi navedenoga djelomičnog povlačenja tužbe nisu nastali nikakvi dodatni troškovi te osobito valja ukazati da je tužiteljica uspjela u cijelosti glede osnove te u odlučnom dijelu glede visine te je uzimajući u obzir sve navedeno odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.
47. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. ožujka 2026.
SUDAC:
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
