REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-3471/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja OTP banka dioničko društvo, OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split zastupanog po punomoćniku ZN, protiv tuženika DN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi Obvezno - isplata, 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.572,56 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31.10.2017. do 31.12.2022. prema stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.153,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 21. 09. 2022. god. tužba tužitelja protiv tuženika radi isplate.

U tužbi se navodi da je Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Tt- 18/9778-3 od 03.12.2018., u sudskom registru upisano je pripajanje Splitske banke d.d. društvu preuzimatelju OTP banci d.d., koje pripajanje je u sudskom registru društva preuzimatelja upisano rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Tt- 18/9779-4 od 03.12.2018., pa je stoga upisom pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja, OTP banka d.d. postala sveopći pravni sljednik bivše Splitske banke d.d., iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja za vođenje ovog postupka. Klijent bivše Splitske banke d.d., čiji je pravni sljednik OTP banka d.d., bila je Kreditna unija MARJAN.

Po nalogu Kreditne unije MARJAN, pravni prednik tužitelja je s njihovog računa trebao izvršiti isplatu kredita njihovom klijentu TN – ovdje tuženiku, i to u iznosu od 41.986,47 kn.

Međutim, 27.10.2017. došlo je do tehničke greške u računalnom sustavu Banke na način da je 30.10.2017. na račun tuženika izvršena dvostruka isplata kredita u iznosima od po 41.986,47 kn, odnosno ukupno 83.972,94 kn s računa Kreditne unije MARJAN, a čiji se poslovni račun vodio kod pravnog prednika tužitelja (kako je to navedeno pod točkom 1. ove tužbe).

Nakon otkrivanja tehničke pogreške tužitelj je stupio u kontakt sa svim klijentima kojima je izvršena dvostruka isplata zbog te pogreške, te su svi klijenti, osim jednog – ovdje tuženika, izvršili dobrovoljan povrat onog što im je neosnovano isplaćeno.

U izvješću o analizi incidenta od 27.10.2017. (prilog broj 3.) navodi se da određeni transferi nisu obrađeni s traženim datumom valute 27.10.2017., već da su isti obrađeni s datumom 30.10.2017. Nadalje, navodi se i da su neki kunski kreditni transferi obrađeni dva puta, o čemu se obavijestilo klijente sa zahtjevima za refundaciju više isplaćenih sredstava.

U događaju operativnog rizika 37638 od 27.10.2017. (prilog broj 4.) navedeno je da je zbog tehničke greške u poslovanju 21 transakcija za 5 klijenata izvršena dvaput, a da su svi ti klijenti pozvani vratiti neosnovano stečena sredstva, ali da se jedan klijent – ovdje tuženik nakon više pokušaja oglušio na pozive tužitelja, pa povrat s njegove strane nije realiziran.

Iz prometa po računu Kreditne unije MARJAN od 07.06.2022. za dan 30.10.2017. (prilog broj 5.) proizlazi da je 30.10.2017. izvršena dvostruka isplata kredita u iznosima od po 41.986,47 kn (ukupno 83.972,94 kn) na račun tuženika (redni brojevi 12. i 21.). Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz prometa po računu tuženika otvorenog u Erste banci d.d. od 22.07.2022. za dan 30.10.2017. (prilog broj 7.). Nadalje, iz prometa po računu Kreditne unije MARJAN od 25.08.2022. za dan 01.12.2017. (prilog broj 6.) proizlazi da je tužitelj 01.12.2017. obeštetio Kreditnu uniju MARJAN za iznos od 41.986,47 kn, koliko je više isplaćeno tuženiku s njihovog računa koji se vodio kod tužitelja.

Tužitelj je više puta stupio u kontakt s tuženikom radi postizanja sporazuma oko modaliteta i roka vraćanja nepripadno stečenog bez osnove, a održan je i sastanak na kojem je isti učinio nespornim i osnov i visinu, no međutim tuženik i dalje odbija izvršiti povrat traženih sredstava.

Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je: „Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“ Nadalje, odredbom čl. 1113. ZOO-a propisano je: „Tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima ovoga odjeljka“, dok je odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano: „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. U skladu sa svim dosad navedenim, tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke predviđene prethodno citiranim odredbama ZOO- a da u ovom postupku ostvari povrat nepripadno stečenog iznosa od 41.986,47 kn jer prijelaz tog iznosa u imovinu tuženika nema osnove ni u pravnom poslu, ni u odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, a ni u zakonu. U svakom slučaju ističe se i to da okolnost da je došlo do tehničke greške u poslovanju tužitelja ne ovlašćuje drugu stranu da zadrži ono što je bez osnove stekla.

S obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj, u skladu s gore citiranom odredbom čl. 1115. ZOO-a, tužitelju na utuženi iznos pripadaju zatezne kamate od prvog dana poslije dana kada ga je tuženik stekao, odnosno od 31.10.2017. Naime, tuženik je morao znati da mu ne pripada pravo na isplatu iznosa od 83.972,94 kn, već samo 41.986,47 kn, a u svakom slučaju tužitelj je odmah po saznanju za tehničku grešku kontaktirao sve klijente na koje se ista odnosila, pa je s tim bio upoznat, a što proizlazi iz događaja operativnog rizika 37638 od 27.10.2017. (prilog broj 4.).

Slijedom svega dosad navedenog, tužitelj ima stvarni i pravni interes za povratom neosnovano stečenog iznosa od tuženika, radi čega podnosi ovu tužbu Općinskom sudu u Splitu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu s prijedlogom da sud nakon održane glavne i javne rasprave, pa makar i na temelju ogluhe ili priznanja, odnosno zbog izostanka, donese sljedeću

P R E S U D U

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 41.986,47 kn / 5.572,56 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31.10.2017. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određujeza svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, predlaže isti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na plaćanje troškova postupka.

Prigovara se o osnovanosti jer nije riječ o dvostrukoj isplati zbog tehničkih pogrešaka temelja. Iz navoda tužbe, sve da su točni, proističe da je tuženik zaključio ugovor sa Kreditnom unijom Marijan a ne sa Splitskom bankom odnosno OTP d.d., a koji kredit je vraćen. Prigovara se nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja jer je tuženik zaključio ugovor o kreditu sa Kreditnom unijom Marijan a ne sa Splitskom bankom odnosno o OTP bankom.

U podnesku od 20. prosinca 2023. godine punomoćnik tužitelja navodi da je tužitelj 28.10.2022. primio tuženikov odgovor na tužbu od 25.10.2022., kojim tuženik u bitnom navodi da prigovara osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je do dvostruke isplate kredita kojeg je zaključio s Kreditnom unijom MARJAN došlo zbog tehničke greške u poslovanju pravnog prednika tužitelja, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je tuženik zaključio Ugovor o kreditu s Kreditnom unijom MARJAN, a ne s tužiteljem, pa se tužitelj ovim putem na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu očituje na način kako dalje slijedi.

Prije svega, tužitelj ističe da je točno da je tuženik zaključio Ugovor o kreditu s Kreditnom unijom MARJAN, ali kako je Kreditna unija MARJAN bila klijent pravnog prednika tužitelja i kako je imala otvoren poslovni račun kod pravnog prednika tužitelja, to je pravni prednik tužitelja s računa Kreditne unije MARJAN trebao tuženiku kao njihovom klijentu izvršiti isplatu odobrenog mu kredita, i to u iznosu od 41.986,47 kn.

Međutim, s obzirom da je 27.10.2017. došlo do tehničke greške u računalnom sustavu banke, to je tuženiku umjesto iznosa od 41.986,47 kn izvršena dvostruka isplata odobrenog mu kredita u iznosima od po 41.986,47 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 83.972,94 kn.

Neosnovani su i potpuno promašeni navodi tuženika da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je do dvostruke isplate kredita došlo zbog tehničke greške u poslovanju pravnog prednika tužitelja, budući okolnost da je došlo do tehničke greške u poslovanju pravnog prednika tužitelja ne ovlašćuje drugu stranu – ovdje tuženika da zadrži ono što je stekao bez osnove.

Da je tome tako, proizlazi iz presude i rješenja Vrhovnog suda RH, posl. broj: Rev-257/2022 od 07.06.2022., u kojoj je Vrhovni sud RH pod točkom 17. obrazloženja zauzeo pravno shvaćanje da:

„Okolnost da je došlo do greške u poslovanju banke (bilo ljudske bilo računalne) ne ovlašćuje drugu stranu da zadrži ono što je bez osnove stekla.“ Prema tome, ne bi trebalo biti nikakve dvojbe da tuženik nema pravo zadržati u svojoj imovini nepripadno stečeni iznos od 41.986,47 kn, jer prijelaz tog iznosa u imovinu tuženika nema osnove ni u pravnom poslu, ni u odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, a ni u zakonu, zbog čega su ispunjeni svi uvjeti iz odredbi čl. 1111., 1113. i 1115. ZOO-a da se u ovom postupku naloži tuženiku isplatiti tužitelju baš taj iznos uvećano za zatezne kamate.

Nadalje, kako je to već i u tužbi rečeno, a suprotno navodima tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj aktivnu legitimaciju za vođenje ove parnice crpi iz činjenice što je baš on, odnosno pravni prednik tužitelja izvršio tuženiku isplatu ovdje utuženog iznosa. Dakle, imovina tužitelja je umanjena za iznos od 41.986,47 kn, pa je stoga jedino tužitelj aktivno legitimiran voditi ovu parnicu protiv tuženika. Činjenica što tuženik nije s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer to tužitelj niti ne tvrdi, već tužitelj tvrdi da je po nalogu svog klijenta – Kreditne unije MARJAN trebao tuženiku isplatiti iznos od 41.986,47 kn na ime odobrenog mu kredita kojeg je tuženik zaključio s Kreditnom unijom MARJAN, ali da je zbog tehničke greške u poslovanju banke na račun tuženika pogrešno izvršio dvostruku isplatu odobrenog mu kredita. Međutim, ta tehnička greška ne daje za pravo tuženiku da zadrži iznos od 41.986,47 kn koji mu ni po kojem osnovu ne pripada.

Slijedom navedenog, jasno je da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja promašen i neosnovan.

S obzirom da je 15.07.2022. stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22), a 01.01.2023. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredba o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), tužitelj ovim putem uređuje tužbeni zahtjev u pogledu tijeka zateznih kamata, te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću

P R E S U D U

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.572,56 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31.10.2017. do 31.12.2022. prema stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

U dokaznom postupku sud je pregledao rješenje TS u Splitu od 03.12.2018., izvješće o analizi incidenta Splitske banke, događaj operativnog rizika 37638 od 27.10.2017., saldo konto kartice od 07.06.2022., 25.08.2022., izvod prometa po računu od 22.07.2022., opomene pred tužbu od 04.07.2022. s povratnicom, potvrdu plaćanja, saslušanje svjedoka BN, LN, ŠN te tuženika.

Pun. tužitelja popisao je parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa stečenog bez osnova.

Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

U svom iskazu kao parnična stranka tuženik DN navodi slijedeće:

"Ja sam kod kreditne unije Marjan dignuo kredit i kasnije prešao u Erste banku kojoj sam otplaćivao kredit. Ja nisam poslovao sa tužiteljem pa ne znam otkud njima informacija da bi ja njima nešto dugovao. Ja sam kod kreditne unije Marjan dignuo kredit i dobio taj iznos, a kad me raspravni sudac pita koliki iznos sam dobio tom prilikom mogu reći da se ne sjećam.

Na pitanje punomoćnika tužitelja da li je tuženik provjeravao uplate i isplate na tekućem računu, tuženik odgovara da nije

Na pitanje da li me je banka kontaktirala ili odvjetnik mogu reći da sam bio u odvjetničkom uredu Anić i nije bilo dogovora.

Na pitanje da li je tuženik kod odvjetnika donio izlist uplata i isplata sa tekućeg računa iz kojih je bilo razvidno da su bile dvije uplate, tuženik odgovara da nije donio."

U svom iskazu svjedok CN navodi slijedeće:

"Poznat mi je ovaj slučaj. Naime, ja sam u to vrijeme bila direktorica sektora u banci, pa mi je poznato da je tog dana, petak 27.10. 2017. godine, došlo do greške u sustavu na način da je izvršena 21 transakcija duplih isplata. Mi smo odmah pokušali doći do klijenata kojima je taj novac isplaćen pa tako i do tuženika, u čemu smo uspjeli na kraju te smo se pokušali sa tuženikom dogovoriti da nam izvrši povrat uplaćenog novca međutim on to nije učinio do danas. Nažalost, bude tehničkih incidenata kao što je ovaj. Tužitelj je u dva navrata teretio račun Kreditne unije Marjan međutim zbog naše greške mi smo obeštetili kreditnu uniju Marjan za jedan nalog koji nije trebao ići."

U svom iskazu svjedok LN navodi slijedeće:

"Poznat mi je ovaj slučaj jer sam ja radila kod tužitelja kada se dogodio tehnički incident dana 27.10.2017. godine. Dogodilo se da smo mi dvaput procesuirali račune naših klijenata pa tako i kreditne unije Marjan na način da smo dva puta isplatili po jednom nalogu klijentima. Tako se dogodilo da smo i tuženiku po jednom nalogu Kreditne unije Marjan isplatili dva ista iznosa. Kada smo vidjeli grešku mi smo obeštetili kreditnu uniju Marjan jer je greška bila na tužitelju te smo kontaktirali tuženika koji do danas nije podmirio tražbinu."

U svom iskazu svjedok ŠN navodi slijedeće:

"Dana 27.10.2017. godine došlo je do tehničkog incidenta kod tužitelja na način da je tužitelj isplatio dvaput novčane iznose klijentima. To se dogodilo i u ovom slučaju kada smo po nalogu kreditne unije Marjan greškom isplatili dva novčana iznosa. Službe su došle do klijenta tj. do tuženika i tražile da izvrši povrat novca međutim tuženik do danas nije izvršio povrat novca."

Po ocjeni ovog suda iskazi saslušanih svjedoka su uvjerljivi, logični i sukladni jedni s drugima dok je iskaz tuženika neuvjerljiv, nelogičan i kontradiktoran sa ostalim provedenim dokazima u ovom postupku.

Iz pregleda Izvoda prometa po računu Kreditne unije MARJAN od 07.06.2022. za dan 30.10.2017. proizlazi da je 30.10.2017. izvršena dvostruka isplata kredita u iznosima od po 41.986,47 kn na račun tuženika (redni brojevi 12. i 21.).

Iz pregleda Izvoda prometa po računu tuženika otvorenog u Erste banci d.d. od 22.07.2022. za dan 30.10.2017. proizlazi da je izvršena dvostruka isplata kredita u iznosima od po 41.986,47 kn na račun tuženika.

Iz pregleda Izvješća o analizi incidenta od 27.10.2017. i Događaja operativnog rizika 37638 od 27.10.2017. proizlazi da je došlo do tehničke greške u poslovanju pa je stoga nekim klijentima transakcija izvršena dva puta, te da su svi ti klijenti pozvani vratiti neosnovano stečena sredstva, ali da se jedan klijent – ovdje tuženik nakon više pokušaja oglušio na pozive tužitelja, pa povrat s njegove strane nije realiziran.

Budući da je sud iz citiranih dokaza nedvojbeno utvrdio da je kod tužiteljice došlo do tehničke greške u poslovanju i da je zbog toga tuženiku dana 30. listopada 2017. godine u 2 navrata isplatila na račun tuženika iznos 41.986,47 kn (5.572,56 eura) neosnovan je tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije na strani tužiteljice. Tužiteljica ima pravo tražiti povrat greškom isplaćenog iznosa, a tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je stekao bez osnova sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi.

Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. St. 1. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika trebalo obistiniti trošak postupka i to: za sastava tužbe 200,00 eura (Tbr.7.t.1.OT), za sastav 1 podneska 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT), za zastupanje po punomoćniku na 2 ročišta po 200,00 eura (Tbr.9.t.1.OT), ukupno 800,00 eura. Utvrđenom iznosu potrebno je pridodati 25 % PDV-a od 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe tužbe od 51,09 eura i presude od 102,18 eura, ukupno 1.153,27 eura.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 16. ožujka 2026.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. OTP banka dioničko društvo, Ulica Domovinskog rata 61, [adresa] Split zastupanog po punomoćniku ZN

2. DN, [adresa]