REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-505/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Aleksandri Gumzej, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja DPD CROATIA d.o.o., OIB: 87109117191, Slatinska ulica 7, Sesvete, kojeg zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, Pavla Hatza 10, protiv tuženika LETIFICO d.o.o., OIB: 53377903082, Velikopoljska ulica 9E, Veliko Polje, radi isplate iznosa od 1.979,06 EUR, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavka Remenarića u Samoboru, Trg kralja Tomislava 10 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.978,99 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a koje teku :

- na iznos od 715,66 EUR od 16. kolovoza 2024.,

- na iznos od 576,33 EUR od 16. rujna 2024. i

- na iznos od 687,00 EUR od 16. listopada 2024.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavka Remenarića u Samoboru, Trg kralja Tomislava 10 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju razliku od 7 centi do dosuđenog iznosa, a koja razlika se odnosi na iznos od 1.978,99 EUR u kojem je platni nalog održan na snazi do zatraženog iznosa 1.979,06 EUR, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavka Remenarića u Samoboru, Trg kralja Tomislava 10 u dijelu u kojem tužitelj traži da se tuženiku naloži plaćanje zakonskih zateznih kamata:

- na iznos od 715,68 EUR od 1. kolovoza 2024. do 15. kolovoza 2024.,

- na iznos od 576,35 EUR od 1. rujna 2024. do 15. rujna 2024. i

- na iznos od 687,03 EUR od 1. listopada 2024. do 15. listopada 2024. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 841,36 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Slavko Remenarić u Samoboru, Trg kralja Tomislava 10, donio je 26. ožujka 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet Ovrv-149/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 3/2025, kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 1.979,06 EUR te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je, a nakon što se Općinski sud u Novom Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-505/2025-3 od 28. svibnja 2025. navedeno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu , navodi da je prijedlog za ovrhu (razumijevajući pod time rješenje o ovrsi) neosnovan i neutemeljen. Naime, da je na paketima koje je tužitelj dostavljao krajnjim kupcima povremeno dolazilo do šteta koje nisu refundirane tuženiku. Nadalje, da u slučaju kada su kupci odabrali opciju plaćanja pouzećem, da su novci predavani zaposleniku DPD -a, a naplaćena sredstva trebala su biti uplaćena na račun tuženika. Međutim, da tužitelj nije uredno doznačivao prikupljena sredstava od naplate po pouzeću te da taj iznos nije usklađen. Konačno, da je između stranaka bilo dogovoreno plaćanje bankovnom doznakom ili međusobnim prijebojem- kompenzacijom te da je tuženik u više navrata potraživao usklađenje koje do kraja godine nije odrađeno. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže usvojiti prigovor te rješenje o ovrsi staviti van snage.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 26. lipnja 2025. (listovi 47- 109 spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te se očitovao na navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome da su tuženikovi navodi u cijelosti neosnovani i paušalni. Tužitelj ističe da je na temelju Ugovora o obavljanju ostalih poštanskih usluga tuženiku pružao poštanske usluge paketne dostave, pri čemu se utuženi iznos odnosi na nepodmirenu naknadu za izvršene ugovorene poštanske usluge po računima 418750-2024, 420043-2024 i 424553-2024. Nadalje, da tuženik ne spori poslovnu suradnju s tužiteljem, a da za svoje navode o navodnoj šteti na paketima i neusklađenim knjigovodstvenim karticama ne dostavlja nikakve dokaze. Navodi da tuženik nije reklamirao tužitelju račun odnosno pojedine dostave iz računa, s obzirom na to da svaka dostava/ paket predstavlja pojedinačni ugovor niti se obraćao s konkretnim prigovorima u vidu neizvršenih usluge odnosno kakvih drugih primjedba. S time u vezi, tužitelj upire na ugovornu obvezu tuženika da, kao korisnik poštanskih usluga, račun za izvršenu uslugu reklamira odnosno podnese pisanu pritužbu sukladno odredbi članka 11. Općih uvjeta, a ističe i da je tuženik sukladno odredbi članka 54. Zakona o pružanju poštanske usluge, a koji se kao lex specialis primjenjuje na sporna pitanja, obvezan kao korisnik poštanskih usluga račun za izvršenu uslugu reklamirati odnosno podnijeti pisanu pritužbu. Nadalje, da mu tuženik nije vratio ni reklamirao ijedan zaprimljeni račun, niti je po pozivu tužitelja dostavio dokaz o plaćanju usluge dostave/ računa, stoga da se može pretpostaviti da je tuženik iste knjižio i odbio pretporez. Budući da su svi utuženi računi izdani na iznos manji od 1.320,00 EUR, sukladno odredbi iz članka 221. b. stavka 4. ZPP-a, predmnijeva se da tražbina tužitelja postoji i to u naznačenoj visini, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Također, tužitelj navod i da se predmetnim ugovorom tuženik obvezao platiti račune u roku od 15 dana od dana fakturirane usluge, da se fakturiranje vrši prvog u mjesecu za protekli mjesec, a da je rok za reklamaciju 8 dana od dana ispostavljanja računa. Stoga, da tužitelj sukladno otvorenim stavkama nakon svakog datuma dospijeća odnosno nakon petnaestog u mjesecu obustavlja COD isplate sukladno Općim uvjetima poslovanja po članku 9.2, a da je prevencija obustave isplate COD-a moguća kod plaćanja obaveza unutar valutnog roka. Nadalje, da obavijest o dugu tužitelj šalje svakog 5. i 20. u mjesecu, a tek ako ni tada dugovanje ne bude podmireno, primljeni iznos se koristi za zatvaranje duga preko COD kompenzacije. U konkretnom slučaju, da usklađenje po navedenim COD paketima nikad nije zatraženo. Zaključno, predlaže da se platni nalog sadržanu rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti održi na snazi te da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

5. Tuženiku je podnesak tužitelja od 26. lipnja 2025. dostavljen 25. srpnja 2025., međutim nije se očitovao na navode i dokazne prijedloge tužitelja, iako je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-505/2025-3 od 28. svibnja 2025. bio upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Osim toga, iako je uredno zaprimio poziv, tuženik nije pristupio ni na ročište održano 3. veljače 2026., čime je pokazao potpunu pasivnost u ovome parničnom postupku.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava : izvoda otvorenih stavki (list 8 spisa), računa broj 424553/POSL1/600032 od 30. rujna 2024. uz ispis izvršenih poštanskih usluga (listovi 51-62 spisa), računa broj 418750/POSL1/600032 od 31. srpnja 2024. uz ispis izvršenih poštanskih usluga (listovi 63-74 spisa), ponude br. 2020-5020 od 17. siječnja 2020. uz dopis (listovi 75- 80 spisa), Općih uvjeta davatelja poštanskih usluga DPD Croatia d.o.o. (listovi 81 - 96 spisa) i računa broj 420043/POSL1/600032 od 31. kolovoza 2024. uz ispis izvršenih poštanskih usluga (listovi 97-109 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 1.979,06 EUR na ime izvršenih poštanskih usluga prema tuženiku u razdoblju od srpnja do rujna 2024.

9. Među strankama je nesporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, dakle postojanje poslovnog odnosa između stranaka u kojem tužitelj pruža poštanske usluge s dodanom vrijednošću i određene dopunske usluge tuženiku kao korisniku.

10. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li u razdoblju na koje se odnose utuženi računi dolazilo do štete na dostavljenim paketima i je li tužitelj uredno evidentirao novčana sredstva za izvršene usluge dostave pošiljke s plaćanjem po pouzeću.

11. Uvidom u izvod otvorenih stavki na dan 3. prosinca 2024. (list 8 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.979,06 EUR, i to po osnovi računa broj 418750-2024 od 31. srpnja 2024. s datumom dospijeća 15. kolovozom 2024. u iznosu od 715,68 EUR, računa broj 420043-2024 od 31. kolovoza 2024. s datumom dospijeća 15. rujnom 2024. u iznosu od 576,35 EUR te računa broj 424553-2024 od 31. rujna 2024. s datumom dospijeća 15. listopadom 2024. u iznosu od 687,03 EUR.

12. Uvidom u sadržaj utuženih računa tužitelja (listovi 51-74 i 97-109 spisa), koji su izdani u razdoblju od 31. srpnja 2024. do 31. rujna 2024., sud je utvrdio da su ispostavljeni tuženiku na ime izvršenih poštanskih usluga u kojima je tuženik naveden kao pošiljatelj robe, a tužitelj kao pružatelj poštanskih usluga, kao i da su na ispisu izvršenih poštanskih usluga priloženih uz račune, navedeni pojedinačni primatelji tih usluga, zajedno s brojevima paketne oznake, vrstom usluge, poštanskog broja mjesta i zemlje u koju se dostavlja paket, težinom pošiljke, kao i pojedinačnom cijenom za svaku pojedinu isporuku.

13. Uvidom u ponudu tužitelja broj 2020/5020 od 17. siječnja 2020. (listovi 75-79 spisa) vidljivo je da je tužitelj tuženiku ponudio cjenike dostave paketa u domaćem i međunarodnom prometu s dodatnim uslugama i nadoplatama, uz uvjet da se fakturiranje vrši prvog u mjesecu za prošli mjesec, a valuta plaćanja je petnaest dana. Uz ponudu je dostavljen i dopis u kojem se navodi da prihvatom predmetne ponude pošiljatelj, osim na uvjete iz ponude, izrijekom pristaje da se na prava i obveze iz predmetnog ugovornog odnosa primjenjuju u Opći uvjeti DPD Croatia d.o.o. (dalje u tekstu: Opći uvjeti) koji su javno objavljeni na stranici društva. S obzirom na to da je tuženik potpisom uz ovjeru pečatom 17. siječnja 2020. prihvatio predmetne cjenike i uvjete dostave od strane tužitelja, isti se primjenjuju u predmetnoj pravnoj stvari.

14.1. Odgovornost i isključenje odgovornosti pružatelja usluge regulirana je člankom 10. Općih uvjeta kojim je propisano da u unutarnjem prometu pružatelj usluge, između ostaloga, odgovara za gubitak ili oštećenje paketa ili umanjenje njegova sadržaja (stavak 1.), međutim pružatelj usluge ne odgovara kad pošiljatelj, primatelj ili druga ovlaštena osoba ne podnese prigovor u rokovima utvrđenim u Zakonu o poštanskim uslugama i ovim Općim uvjetima (stavak 2. točka b).

14.2. Zakon o poštanskim uslugama („Narodne novine“, broj: 144/2012., 153/2013., 78/2015. i 110/2019.) u članku 54. stavku 2. određuje da u slučaju oštećenja ili umanjenja sadržaja poštanske pošiljke primatelj ili druga ovlaštena osoba mora podnijeti prigovor odmah pri uručenju poštanske pošiljke.

14.3. Odredbom članka 11.1. i 2. Općih uvjeta propisano je da pošiljatelj ili druga ovlaštena osoba ima pravo podnijeti prigovor pružatelju usluge ako smatra, između ostaloga, da je sadržaj paketa oštećen ili umanjen (točka 4.) pri čemu se prigovor može podnijeti u roku od tri (3) mjeseca od dana predaje paketa pružatelju usluge na prijevoz za pošiljke koje se dostavljaju u unutarnjem prometu. Prigovor se podnosi u pisanom obliku te je uz prigovor potrebno priložiti sve dokaze na osnovu kojih osoba koja podnosi prigovor temelji svoj prigovor (stavak 3.). Kao dokaz se podrazumijeva slika/e oštećenog sadržaja paketa, slika/e oštećene transportne kutije te slika/e unutarnje zaštite paketa. Na temelju dokaza se donosi odluka o prihvaćanju štetnog događaja (stavak 4.).

15. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja sukladno kojima će sud uzeti za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

16. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je u razdoblju od prijma pošiljke od ovdje tuženika pa do njezina uručenja primatelju ili drugoj ovlaštenoj osobi na adresu primatelja došlo do oštećenja paketa ili umanjenja njegova sadržaja, odnosno s obzirom na to da tuženik nije dokazao da bi tužitelju zbog navodne štete podnio prigovor u pisanom obliku te uz prigovor dostavio odgovarajuće dokaze, ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da je tužitelj uredno izvršavao ugovorenu uslugu te da na paketima nije dolazilo do oštećenja ili umanjenja sadržaja, a samim time i do obveze tužitelja da navodnu štetu nadoknadi.

17.1. Nadalje, na temelju prihvaćene ponude i odredbe članka 9.2. Općih uvjeta tuženik se obvezao plaćati račune u roku od 15 dana od dana fakturirane usluge, pri čemu se fakturiranje vrši prvoga u mjesecu, a rok za reklamaciju je 8 dana od dana ispostavljanje fakture. Osim toga, ugovoreno je i da pružatelj usluge odnosno tužitelj može naplatiti svoja dospjela, a nenaplaćena potraživanja prema korisniku odnosno tuženiku iz novčanih sredstava koja pri obavljanju usluge dostave pošiljke s plaćanjem po pouzeću (tzv, „cash on delivery“ usluge, skraćeno: COD usluge), u ime i za račun korisnika preuzme od primatelja pošiljke.

17.2. Tuženik je u prigovoru naveo da tužitelj nije uredno doznačivao prikupljena sredstva od naplate po pouzeću te da je zbog toga tuženik u više navrata tražio usklađenje. Iako je tužitelj u podnesku od 26. lipnja 2025. naveo da su se sukladno odredbi članka 9.2. Općih uvjeta, zbog neplaćanja obaveza po dospijeću, iznosi koji su primljeni po osnovi plaćanja po pouzeću koristili za zatvaranje duga tuženika preko COD kompenzacije, iz isprava u spisu- konkretno izvatka iz poslovnih knjiga i računa, je razvidno da u razdoblju na koje se odnose utuženi računi nije bilo umanjenja uslijed COD kompenzacije. Naime, da je tužitelj izvršio prijeboj, tada bi se takvo umanjenje trebalo iskazati u poslovnim knjigama, a u konkretnom slučaju u otvorenim stavkama koje je tužitelj priložio uz prijedlog za ovrhu nema umanjenja.

17.3. Tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio, a samim time ni dokazivao, da tužitelj nije izvršio uslugu u iznosu koji je naveden na računima. Teret dokaza da je tužitelj u razdoblju na koje se odnose utuženi računi zadržavao gotov novac koji je primio od primatelja paketa te da je za primljeni iznos trebalo umanjiti iznos računa je na tuženiku. Međutim, tuženik na navedenu okolnost nije predložio izvođenje dokaza niti je dokazao da se u više navrata obraćao tužitelju da bi se provelo usklađenje u odnosu na naplate izvršene od strane primatelja pošiljke po pouzeću , a kako je tvrdio u prigovoru. Slijedom navedenoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja sud je utvrdio da je tužitelj izvršio tuženiku uslugu u iznosima navedenim na utuženim računima i da u tom razdoblju nije bilo plaćanja po pouzeću po osnovi kojih bi dolazilo do prijeboja.

18. Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovaran je za njezino ispunjenje sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005.,41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

19. S obzirom na to da je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, odnosno uvida u dostavljene knjigovodstvene isprave, zaključio o postojanju tražbine tužitelja, pa iz tog razloga nije pozivao tuženika na dostavu isprava na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza u smislu odredbe članka 221. b ZPP-a, dok tuženik nije dokazao da je iznos računa za izvršene usluge naveden na računima za srpanj, kolovoz i listopad 2024. trebao biti umanjen zbog oštećenja paketa te zadržanog iznosa po osnovi plaćanja korisnika po pouzeću (niti je u tom smislu iznosio adekvatne dokazne prijedloge), iako je teret dokazivanja navedenih spornih činjenica bio na tuženiku, sud je utvrdio da je tuženik, sukladno odredbi članka 9. ZOO- a, dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.978,99 EUR, a koji je jednak zbroju iznosa navedenom na svakom pojedinom utuženom računu.

20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zatezne kamate određena na temelju odredbe članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 121/13., 78/15., 71/15., 114/22.; dalje: ZFPPN), prema kojoj je stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

21. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću sukladno datumima naznačenima na utuženim računima, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate.

22. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo namirenje tražbine u iznosu od 1.978,99 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate na iznos od 715,66 EUR od 16. kolovoza 2024., na iznos od 576,33 EUR od 16. rujna 2024. te na iznos od 687,00 EUR od 16. listopada 2024. te odlučio kao t. I. izreke presude.

23. Međutim, tužitelj je uz prijedlog za ovrhu kao vjerodostojnu ispravu priložio izvod iz poslovnih knjiga- otvorene stavke iz kojeg je razvidno da je iznos po računu broj: 417850-2024 uvećan za 2 centa, iznos na računu broj: 420043 -2024 za 2 centa i na računu broj: 424553-2024 za 3 centa. Odredbom članka 12. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 85/2024. i 145./2024.) propisano je da se u poslovne knjige unose podaci na temelju knjigovodstvenih isprava (stavak 1.) te da se poslovne knjige moraju voditi po načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju (stavak 2.). U konkretnom slučaju knjigovodstvene isprave predstavljaju upravo utuženi računi, a s obzirom na to da iz dostavljenih isprava nije razvidno na temelju čega je tužitelj uvećao ukupan utuženi iznos za 7 centi u odnosu na zbroj iznosa svakog pojedinog utuženog računa, ovaj je sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev za iznos od 7 centi i to račun broj: 417850-2024 za razliku od 2 centa do zatraženog iznosa od 715,68 EUR, račun broj: 420043-2024 za razliku od 2 centa do zatraženog iznosa od 576,35 EUR i računu broj: 424553-2024 za razliku od 3 centa do zatraženog iznosa od 687,03 EUR. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

24. Također, budući da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu zatražio zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od dana izdavanja računa, a ne od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća računa navedenog na utuženim računima i izvatku iz poslovnih knjiga, to je ovaj sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos od 715,68 EUR od 1. kolovoza 2024. do 15. kolovoza 2024., na iznos od 576,35 EUR od 1. rujna 2024. do 15. rujna 2024. te na iznos od 687,03 EUR od 1. listopada 2024. do 15. listopada 2024. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 5., članka 155. i članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da tužitelj u samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23.).

25. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a te članaka 154. st. 5., 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka u zatraženom iznosu od 275,00 EUR i to za sastav prijedloga za ovrhu u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 11. točka 1. Tarife), a što je sukladno Tbr. 54. Tarife 200,00 EUR i uz uvećanje za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 250,00 eura te predujam naknade javnog bilježnika i ostatak naknade sukladno odredbi članka 7. u vezi s člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022.), sve uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

26. S time u vezi, naglašava se da se, sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (troškovima parničnog postupka) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 26. ožujka 2025. do 15. ožujka 2026., kao dana koji je prethodio donošenju ove odluke.

27. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, prema njegovom zahtjevu (list 113 spisa), priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom i to za sastav obrazloženog podneska od 26. lipnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 3. veljače 2026. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), a što je sukladno Tbr. 54. Tarife 200,00 EUR po radnji, sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), a što ukupno iznosi 500,00 EUR.

28. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. ZSP i Tbr. 2.1. TSP, jer je tužitelj obveznik plaćanja te pristojbe kao stranka koja je uspjela sa zahtjevom u sporu.

29. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 841,36 EUR (ovršni troškovi u iznosu od 275,00 EUR i troškovi parničnog postupka u iznosu od 566,36 EUR).

30. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.). Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu 16. ožujka 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu – putem internetske stranice e-Oglasna ploča sudova (8 dana)

- tuženiku izravno- uz dostavu u elektronički poštanski pretinac tuženika (eSpis)

- spis u kal. 30 dana