REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1364/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženog Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-76/2024-71 od 19. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-76/2024-71 od 19. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.458,93 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2010. do isplate (točka I. izreke), a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.885,36 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga, a posebice zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u ovom postupku trebalo primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/1998., 127/2000., 59/2001., 109/2001., 147/2002., 117/2003., 30/2004., 177/2004., 92/2005., 43/2007., 79/2007. i 35/2008., dalje: ZMO/98), kao specijalni propis, i odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.), a ne članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009. i 75/2009.; dalje: ZOOP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Sa žalbom tužitelja sud prvog stupnja postupio je prema članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad svojoj osiguranici ZS u razdoblju od 11. prosinca 2005. do 30. travnja 2009., u iznosu od 3.458,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6.1. Tužitelj tvrdi da je opća nesposobnost za rad i priznanje prava na invalidsku mirovinu njegovoj osiguranici prema rješenju od 19. travnja 2007. posljedica štetne radnje (prometne nezgode od 22. rujna 2001.) koju je prouzročio osiguranik tuženika.

7. Predmet je drugi put u žalbenom postupku, nakon što su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2948/2016-2 od 19. lipnja 2024. ukinute nižestupanjske prihvaćajuće odluke i predmet vraćen na ponovno suđenje s izraženim pravnim shvaćanjem da su za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine mjerodavne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

8. Sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku izveo dokaz financijskim vještačenjem na temelju kojega je utvrdio da je korisnici invalidske mirovine ZS u vremenskom razdoblju od prosinca 2005. do travnja 2009. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 4.941,33 eura, a u istom razdoblju pripadala bi joj invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu u iznosu od 6.536,08 eura, dakle 1.594,81 eura više, slijedom čega isplatom invalidske mirovine za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

10. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

11. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava - primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 160. stavka 2. točke 1. ZMO/98, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine njegovoj osiguranici, po kojoj odredbi bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, ili se primjenjuje članak 27. ZOOP-a.

12. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

13. Po shvaćanju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud u ovom sporu kojega je pokrenuo HZMO protiv štetnikova osiguratelja radi naknade štete koju trpi u vidu isplaćene mirovine primijenio članak 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

13.1. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

13.2. ZOOP je, dakle, posebniji zakon budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO -om koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito.

13.3. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13.4. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja HZMO-a i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

13.5. Budući da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tužitelj ne trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP -a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

14. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Puli 13. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus