REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, [adresa]
Poslovni broj: Pp-1359/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljenika BŠ i II-okrivljene NŠ, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine‟ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) i prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine‟ broj 70/17., 126/19., 84/21., 85/22., 114/22. i 36/24.) povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb broj 211-07/25-5/7009, nakon provedene glavne rasprave, 13. ožujka 2026., javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. I-okrivljenik: HŠ, sin B i N, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, samozaposlen u vlastitom trgovačkom društvu, s mjesečnim primanjima od 3.000,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog malodobnog djeteta, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj, ne vodi se postupak za kazneno djelo i
II-okrivljena: NŠ, kći H i K, rođena **.**.1998. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], VSS, odgajateljica predškolskog odgoja, samozaposlena, s mjesečnim primanjima od oko 970,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog malodobnog djeteta, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana, protiv nje se ne vodi postupak za drugi prekršaj, ne vodi se postupak za kazneno djelo,
k r i v i s u
što je 6. ožujka 2025. oko 14.50 sati u dječjem vrtiću Tratinčica, u [adresa] I-okrivljenik HŠ narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način kada su HŠ i NŠ došli u vrtić po svog sina KŠ, iz sobe sa djecom je izašla odgajateljica ŠŠ, koja se predstavila I-okrivljeniku EŠ, nakon čega je I-okrivljenik HŠ u nazočnosti svog sina na nju počeo vikati, na što je odgajateljica mirnim tonom pokušala roditelje pozvati na individualni sastanak istog dana u 16.30 sati, ali je I-okrivljenik HŠ počeo vikati na istu da ne žele nikakvo sastančenje, te da će to riješiti odmah na licu mjesta, da je njima dosta ove ustanove, nakon čega se I-okrivljenik HŠ unio u lice odgajateljici, vičući na nju da je ona uskratila hranu njihovom djetetu, te da ako to napravi opet da će onda vidjeti, a što je uznemirilo njihovog sina, koji je potrčao u zagrljaj odgajateljici, koja ga je podragala, nakon čega je do istih došla ravnateljica vrtića ĆŠ, te se odgajateljica vratila u sobu smiriti djecu, koja su kroz otvorena vrata čula viku I-okrivljenika, dok je II-okrivljena NŠ narušavala javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako što je vikala na ravnateljicu ĆŠ riječima da kakva je to institucija, da sobe moraju imati video nadzor, na što je ravnateljica rekla roditeljima da se smire, jer uznemiruju drugu djecu i roditelje, nakon čega su okrivljenici napustili vrtić,
dakle, na javnom mjestu se ponašali na naročito drzak i nepristojan način narušavajući mir građana,
čime su počinili prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,
pa im se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče
I-okrivljeniku novčana kazna od 300,00 € (tristo eura),
II-okrivljenoj novčana kazna od 150,00 € (sto pedeset eura).
Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona I-okrivljenik i II-okrivljena su obvezani platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točka 3a. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obavezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 € (trideset eura) svaki, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona .
III. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona
I-okrivljenik HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa] i
II-okrivljena NŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]
oslobađaju se od optužbe
da bi 6. ožujka 2025. oko 14.50 sati u dječjem vrtiću Tratinčica, u [adresa], počinili psihičko nasilje na štetu zajedničkog sina malodobnog UŠ, rođenog 2021., na način da kada su došli po svog sina u dječji vrtić iz sobe s djecom je izašla odgajateljica ŠŠ na koju je I-okrivljenik HŠ u nazočnosti svog sina, počeo vikati govoreći joj da su jučer imali incident, na što je odgajateljica ŠŠ, mirnim tonom pokušala roditelje pozvati na individualni sastanak istog dana u 16.30 sati, ali su okrivljeni HŠ i NŠ počeli vikati na istu u nazočnosti njihovog sina, govoreći oštećenoj da ne žele nikakvo sastančenje, te da će to riješiti odmah na licu mjesta, da je njima dosta ove ustanove, nakon čega se I-okrivljenik HŠ unio u lice odgajateljici i vičući na nju rekao da je ona uskratila hranu njihovom djetetu, te da ako to napravi opet da će onda vidjeti, nakon čega su oboje okrivljenih nastavili vikati na oštećenu, a što je uznemirilo njihovog sina, koji je potrčao u zagrljaj odgajateljici, koja ga je podragala, te time počinili prekršaj iz članka 10. stavka 3. kažnjivo po članku 22. stavku 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/25-5/7009 podnijela je 21. ožujka 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Okrivljenici su sudu dostavili pisanu zajedničku pisanu obranu koju je sudac pročitao na glavnoj raspravi. U pisanoj obrani okrivljenici navode da je njihov sin KŠ je od listopada 2024. pa sve do sredine siječnja 2025. bio na različitim pretragama zbog glavobolja za koje nisu mogli otkriti uzrok te su se bojali najgoreg. Nakon iscrpnih pretraga, utvrđeno je da ima migrene te im je preporučeno voditi dnevnik da bi se mogla napraviti procjena kako postupiti dalje. Postoji par uzročnika koji mogu biti izvor migrene, medu njima i stres i glad. Uputili su vrtić u situaciju i tražili od njih da im prijave ako ga glava zaboli. Prva situacija oko odgojiteljice ŠŠ je bila ta da je prešutjela Matijinu glavobolju u siječnju 2025. te da mu je rekla: „nema veze uskoro ćeš ići kući.” To nikad nisu prijavili, niti su se obazirali na to jer im je tada život bio doslovno stao, ali vrativši se na to, jako je opasno po dijete roditelju prešutjet i tegobu. Sa sinom KŠ rade na tome da ne bude zatvoren oko hrane već da sve proba, a ispljune ako mu se nešto ne sviđa. On je kažnjen uskraćivanjem hrane od strane odgojiteljice koja je upoznata sa njegovim stanjem i ne samo da je uskraćen, već je i emocionalno ponižavan. Dogodilo se to da je KŠ dobio za užinu naranču te da mu je bila kisela i pljunuo je, a za kaznu je ŠŠ njega i još nekoliko djece stavila za jedan stol, a drugu djecu na drugu stranu. Drugoj djeci je podijelila kekse i bombone (koje su roditelji donosili na zahtjev odgajateljice) te i sama uzela keks, a djeca koja su bila, kako ona kaže — zločesta, su sjedila i gledala. KŠ je naravno plakao i bio tužan zbog toga, jer je bio i gladan. Kada je došao kući nakon vrtića ispričao je majci što se dogodilo. Istog trenutka poslan je upit u WhatsApp grupu u kojoj su roditelji iz te vrtićke grupe te su i ostali roditelji potvrdili Matijinu priču i također osudili postupak odgajateljice. Poslan je email ravnateljici iz razloga sto su već imali svakakve ispade s njihove strane i ne žele proživljavati stres zbog njihovih laži. Slijedećeg dana su ih pozvali iz vrtića da dođu jer KŠ boli glava, što misle da nije bila istina. Sjeli su na klupicu ispred sobe i čekali da završe s užinom kako ih ne bi prekinuli. Kada su završili s užinom pokucali su na vrata i KŠ je potrčao do njih. ŠŠ je pružila ruku njemu kao ocu i rekla „a vi ste znači otac” na jedan podrugljiv način pitala je „čemu taj email”. Raspravljali su s njom koja je stalno pojačavala raspravu i nije im dala da odu, djeca nisu bila ni najmanje uznemirena, već su se igrala i smijala. Kada je došla ravnateljica do njih podigla je ton i rekla da ovo nije mjesto za raspravu, na što su oni rekli da inzistiraju na odgovoru na email te da ovo nije nimalo primjereno sa njihove strane. Također je majka predložila da se uvedu kamere u vrtić na što je ravnateljica dobila histerični ispad i vikala da nećemo mi određivati što će se u vrtiću raditi. Da su kamere tada tamo bile postavljene, ne bi se morali boriti s lažnim optužbama jer bi se sve vidjelo i čulo. Iako je odgojiteljica ŠŠ htjela nastaviti raspravu, iako su se oni već okrenuli, ravnateljica joj je rekla da se vrati u sobu. Dakle, nikoga nisu zadržavali. Ravnateljica se obrušila na njih te povišenim tonom razgovarala, vidjeli su da to ne ide u dobrom smjeru i odlučili ju zaobići i otići i proći pored nje svojom voljom. Nije ih ispratila, već je hodala za njima do izlaza dok su s djetetom u naručju praktički bježali od tamo. Pratila ih je sve do izlaza i stalno im dovikivala, dok ih je sin KŠ pitao „Tko je ova zločesta teta?” Kada su izašli iz vrtića bili su u stanju šoka zbog situacije u kojoj smo se našli. Ovo nikako nije način na koji se jedan vrtić treba ponašati. Ogorčeni i zatečeni da su na prijavu kažnjavanja hranom koje je direktno naštetilo njihovom djetetu oni bili napadnuti. Pustili su KŠ još jedan dan i shvatili da je to jako loše za njega i da su pogriješili što je otišao opet tamo. Iz Gradske uprave i Zavoda za socijalni rad su im savjetovali da ispišu dijete jer je njihovo dijete talac u toj ustanovi. Da bi spriječili bilo kakvo aktivno ili pasivno zapuštanje KŠ ili bilo kakav drugi oblik nasilja ispisali su ga iz tog vrtića. Prilikom ispisa nisu htjeli navesti pravi razlog (neadekvatna zaštita djeteta) jer, naravno, nisu htjeli ostaviti trag tome što rade. Morali su ih dva puta kontaktirati da to naprave. ŠŠ i ravnateljica ĆŠ koriste ovu situaciju kako bi ih prikazale kao zle ljude, koriste djecu i koriste gradsku (državnu) ustanovu u kojoj se odgojiteljice očito boje za svoj posao kada slijepo ponavljaju ono što im se kaže. DV Tratinčica je mjesto gdje se nasilje ne doživljava kao takvo, to je mjesto gdje ravnateljica sjedi pod klimom dok su djeca na +32 °C u sobi, gdje se djelatnici boje za svoj posao. To je mjesto na kome su djeca najmanje bitna, gdje je glavni razlog za sve da je odgojitelja malo i da ne mogu sve pratiti i najbitnije je da se skupe i pričaju dok su djeca vani raspuštena ne pazeći na njih. Iz tog vrtića je poruka da djeci ne treba previše vjerovati jer djeca imaju bujnu maštu, ali do koje granice? Je li stvar u dječjoj mašti ili u korištenju toga kao „alibi” za sve što naprave. Najlakše je okriviti djecu, ali nije ispravno. Kada situacija eskalira, kasno je. Djeca ostaju nezaštićena, a roditelji u strahu svjesni da se bore s državnom službom. Smatraju da su jedini nasilnici u ovoj priči oni, za što imamo dokaze, a time i elemente za kaznenu prijavu prema odgajateljici ŠŠ. Smatraju da, da je istina to što se protiv njih navodi, da bi policija bila pozvana u trenutku „vikanja” za koje ih optužuju, a čega nije bilo. Također ih nisu niti zamolili da odu, jer kao što su naveli, oni su ti koji su htjeli otići što prije. Ukoliko su kao takvi krivi što su branili dijete od nasilja, krivicu će podnijeti ponosno jer svaki roditelj mora štititi svoje dijete. Što se tiče remećenja javnog reda i mira, još jednom izjavljuju da ni na koga nisu vikali, a kamoli prijetili te da su samostalno doslovno pobjegli iz vrtića s djetetom u naručju dok ih je ravnateljica pratila i histerično im se i dalje obraćala.
2.1. I-okrivljenik je na raspravi iskazao da se ne smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Nije istina da bi se 6. ožujka 2025. oko 14.50 sati u dječjem vrtiću Tratinčica ponašao na naročito držak i nepristojan način niti na bilo koji drugi način da bi remetio javni red i mir, kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Naime, tog dana je zajedno sa suprugom došao u vrtić na poziv odgajateljice jer je njihovog sina KŠ boljela glava te su mu dijagnosticirane migrene, a njima je kao roditeljima preporučena da vode dnevnik kako bi se utvrdilo što bi bio uzrok tih migrena. Kada su došli djeca su upravo ručala te su sjeli ispred sobe u kojoj se nalazi njegova odgojna skupina i pričekali da ručak završi, a kada ih je KŠ vidio kroz staklena vrata sobe izašao je van i potrčao mi u zagrljaj, a odmah nakon toga je izašla i odgajateljica ŠŠ sa kojom su razgovarali ali smatra da nije bilo nikakve vike ni galame niti se prema njoj nepristojno ponašao. Povod razgovora je bio mail koji su poslali vrtiću, u kojem su opisali događaj od prethodnog dana, gdje je njihov sin zajedno sa još nekoliko druge djece bio kažnjen zbog činjenice da mu se nije svidjela naranča koja je bila ponuđena djeci, te su ta djeca sjedila za drugim stolom, dok je odgajateljica sa ostalom djecom iz skupine sjedila za stolom na kojem su se nalazili keksi te su oni svi zajedno jeli kekse, dok su keksi bili uskraćeni njihovom sinu i djeci za drugim stolom. Htjeli su samo odgajateljici ukazati na neprimjerenost takvog postupanja prema djeci, no odgajateljica je cijelo vrijeme negirala da je to bio razlog zašto on nije dobio kekse već da je razlog što je bio zločest jer je pljunuo naranču koju mu je ona ponudila. Htjeli su joj reći da se takve odgojne metode ne smiju primjenjivati, ne dovodeći uopće u vezu njegovu primarnu dijagnozu migrene, iako je ustanovljeno da kod KŠ migrenu izazivaju stres, a isto tako i glad. Ističe da cijeli ovaj događaj odnosno razgovor s odgajateljicom je trajao svega nekoliko minuta, a odmah nakon toga je došla i ravnateljica dječjeg vrtića, ali nije istina da bi nju njegova supruga verbalno napala već joj je samo rekla da bi upravo zbog ovakvih situacija u sobama trebao biti postavljen video nadzor kako bi se utvrdilo što se odgađa u slučaju nepravilnosti prilikom postupanja prema djeci, a također nije točno da bi ih niti odgajateljica i ravnateljica vrtića pozvale da dođu na individualni razgovor tog poslijepodneva.
2.2. II-okrivljena je iskazala da se ne smatram se krivom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret jer navedene zgode nije na koji način remetila javni red i mir niti se naročito drsko i nepristojno ponašala u dječjem vrtiću Tratinčica kojeg je tada pohađao njihov malodobni sin KŠ. Ostaje u cijelosti kod navoda pisane obrane koju su dostavili u spis te se također pridružujem i obrani koju je iznio njezin suprug, ovdje I-okrivljenik. Ravnateljicu koja je došla nakon što su razgovarali sa odgajateljicom odgojne skupine u koju je išao njihov sin nije verbalno napala niti na nju vikala, već je samo predložila postavljanje video nadzora u sobe u kojima se nalaze djeca kako bi se moglo utvrditi na koji način se postupa sa djecom i što se uopće događa sobi. Sa njom je razgovarala smirenim tonom, a smatra da je odgajateljica bila ta koja je govorila neistine vezano za uskraćivanje hrane i njihovom djetetu i drugoj djeci, a što je sve bio razlog zbog čega su sina ispisali iz tog dječjeg vrtića i upisali ga u drugi.
3. U dokaznom postupku ispitane su svjedokinje ŠŠ i ĆŠ.
3.1. Svjedokinja ŠŠ je iskazala da se sjećala događaja od 6. ožujka 2025. jer je tada bila na radnom mjestu, a zaposlena je kao odgajateljica u Dječjem vrtića Tratinčica u [adresa], u odgojnoj skupini Mišići koju je tada pohađalo i dijete od okrivljenika KŠ, a bio je u dobnoj skupini djece od četiri godine. Dok je s djecom bila u sobi primijetila je mušku osobu koja je staja ispred ulaznih vrata u sobu, neko vrijeme, zbog čega je izašla iz sobe te se predstavila osobi, jer joj je taj čovjek bio nepoznat. On joj je rekao da je otac UŠ. Rekao joj je da su on i supruga, majka djeteta, došli zbog incidenta od prethodnog dana, a u vezi kojeg su elektroničkom poštom obavijestili ravnateljicu vrtića, s tim da se radilo o tome da su ju optužili da je djeci uskratila hranu, zbog čega im je rekla da mogu istog tog dana u 16.30 sati doći na individualni sastanak nakon što završi njezino radno vrijeme, kako bi razgovarali o tom događaju i pokušali pronaći rješenje u koliko smatraju da postoji odnos prema njihovom djetetu odnosno ostaloj djeci takav kakav su oni opisali u svojoj pritužbi. U to vrijeme su djeca bila u sobi, a kako su se otvorila vrata sobe vidjela je da je ispred vrata osim oca djeteta i majka djeteta NŠ, te je sa njima oboje razgovarala prilikom izlaska iz sobe. Kada im je rekla da želi da na sastanku riješe eventualne probleme u vezi njihovog odnosa sa djecom, otac djeteta je na nju počeo vikati da ne želi nikakvo sastančenje i da im je dosta ustanove koju pohađa njihovo dijete, da to žele odmah riješiti, te je vikao da je uskratila hranu njihovom djetetu te ukoliko to ponovi da ću onda vidjeti. Dodaje da majka djeteta NŠ na nju nije vikala, obraćala joj se normalnim tonom, ali ju je zvala imenom i govorila joj je "ti". Za vrijeme dok se sa roditeljima nalazila ispred sobe njihov sin KŠ je sam hodao po garderobi koja se nalazi ispred sobe u kojoj su bila djeca, te kada je vidio da njegov otac na nju viče prišao joj je, te ju je zagrlio rukama oko struka i poljubio u predjelu bedra, u jednom trenutku ju je pogledao i nasmijao joj se odnosno nije joj izgledao uznemireno zbog cijelog ovog događaja koji je bio ispred otvorenih vrata garderobe. Roditeljima je pokušala objasniti što se dogodilo prethodnog dana, da ni je istina da je djetetu bila uskraćena hrana jer su se pred njim nalazile naranče koje je mogao pojesti, a činjenica da nije dobio petit keks, nakon što ih je pitala bi li jedan petit keks popravio stvar da su oni gladni, otac je rekao da ako nemaju hranu za djecu da će ju on donijeti i da nije u pitanju taj jedan keks nego je u pitanju stvar principa. Intenzitet vike je bio takav da su viku čuli roditelji djece druge skupine koji su također bili tada u garderobi, odgajateljica te druge skupine koja je djecu oblačila za izlazak van, a isto tako i pedagoginja koja je bila u vrtiću, a čija soba se nalazi na katu, ali koja je također čula viku iz prizemlja vrtića. Ovaj njihov razgovor bi se nastavio ali je tada došla ravnateljica vrtića ĆŠ koja joj je rekla da ode nazad u sobu kako bi bila sa djecom što je i učinila, zatvorila vrata od sobe u kojoj se nalazila djeca te ne zna kako je dalje tekao njihov razgovor sa ravnateljicom, jer ih je ona pozvala u svoj ured na razgovor.
3.1.1. I-okrivljenik navodi da ih je odgajateljica iz vrtića pozvala jer se dijete žalilo na glavobolju, te se nisu došli svađati sa njom u vrtić već po svoje dijete, jer se dijete učestalo žalilo na glavobolje za što je kasnije utvrđeno da je uzrok tih glavobolja stres i glad, a nakon što je dijete premješteno u drugi dječji vrtić njegovo glavobolje znatno prorijedile. Svjedokinja navodi da je istina da je toga dana pozvala majku djeteta jer se dijete žalilo na glavobolju, te da je od zdravstvene službe vrtića dobila striktne upute kako postupiti u slučaju takvih glavobolja jer je bila upozorena da dijete ima migrene, a koje nisu počele tog dana već ranije, a dobili su naputke otprilike mjesec dana prije ovog događaja, a u tih mjesec dana je dječak u dva navrata rekao da ga boli glava. Osim toga dodaje da je, sa djetetom okrivljenika sve zajedno od kada je preuzela tu odgojnu skupinu u studenom 2024., jer je ranija odgajateljica dala otkaz, budući je imala problema sa roditeljima UŠ, što zbog bolesti djeteta, što zbog činjenice da je i ona bila na bolovanju, sve skupa sa njihovim djetetom provela otprilike tri tjedna.
3.1.2. II-okrivljena navodi da se istog tog dana nije mogla odazvati na sastanak sa odgajateljicom iz razloga što je bila pozvana da dođe po bolesno dijete u vrtić te nije mogla ostaviti takvo dijete kod kuće i ići ponovno na razgovor u vrtić nakon jednog sata, a odgajateljica navodi da je roditeljima djeteta dala opciju sastanka tog istoga dana ili nekog drugo dana jer je sa njima htjela u miru razgovarati. Okrivljenici nisu imali drugih pitanju već su u cijelosti prigovarali istinitosti iskaza ispitane svjedokinje.
3.2. Svjedokinja ĆŠ je iskazala da se dobro sjećala događaja od 6. ožujka 2025. jer je tada bila na svom radnom mjestu u uredu ravnateljice Dječjeg vrtića Tratinčica, kada je oko 15.00 sati već pred kraj radnog vremena došla pedagoginja koja je zaposlena u vrtiću te joj je rekla da su u vrtić došli roditelji djeteta UŠ koji su verbalno napali odgajateljicu skupine u koju ide njihovo dijete KŠ te da su vikali na odgajateljicu, da se otac djeteta odgajateljici unio u lice, zbog čega je odmah sišla u prizemlje i došla do sobe 6 gdje se nalazi ta odgojna skupina i u garderobi ispred sobe je zatekla roditelje djeteta i odgajateljicu ŠŠ, kojoj je odmah rekla da uđe nazad u sobu i bude sa djecom kako bi prestala vika , kako to djeca ne bi gledala na što je ona to i učinila i zatvorila vrata sobe u kojoj su se nalazila djeca. Kako bi smirila situaciju roditelje je pozvala na sastanak koji je mogao biti tog istog dana poslijepodne ali je mogao biti i u bilo kojem drugom terminu, jer bi ona svoje obveze prilagodila održavanju tog sastanka, budući joj je stalo da se ova situacija riješi, ali se verbalni napad od strane roditelja nastavio te može reći da su povišenim tonovima prigovarali o vrtiću općenito kao instituciji i da svaka soba mora imati video nadzor kako bi se znalo što se događa u sobi. Roditelji su rezolutno odbili bilo kakve daljnje sastanke, a može reći da je sa njima održan sastanak u listopadu 2024. na kojem je bila prisutna odgajateljica koja je prije radila u toj odgojnoj skupini, pedagoginja vrtića i ona kao ravnateljica, te da je i taj sastanak bio vrlo neugodan, a nakon ovog događaja nije odmah istog dana prijavila događaj policiji jer je neko vrijeme razmišljala o tome što da učini, već tek sljedećeg dana kada je u prijavi opisala ponašanje okrivljenika prema odgajateljici i njoj kao ravnateljici vrtića te je o događaju obavijestila i Centar za socijalnu skrb. Na poseban upit suda da li se dijete odmah nakon ovog događaja ispisalo iz vrtića svjedokinja navodi da je još nekoliko dana u ožujku 2025. dolazilo u vrtić i moguće nekoliko dana u travnju 2025. ali se nakon toga ispisalo iz vrtića. Svjedokinja dodaje da se još krajem 2024. dijete često žalilo na glavobolje te je u suradnji sa zdravstvenom službom vrtića i roditeljima određen protokol postupanja s djetetom u slučaju tih glavobolja, kako bi se odgajateljicama skrenula pozornost na to ukoliko se dijete neobično ponaša, odnosno ponašanje odstupa od uobičajenog, da na to posebno moraju obratiti pozornost te su i odgajateljice bile upoznate sa tim protokolom i istog se pridržavale. Nakon što je dijete ispisano iz vrtića više nije imala nikakvog kontakta s roditeljima djeteta.
3.2.1. II-okrivljena u cijelosti prigovara iskazu ispitane svjedokinje jer ukoliko je ona vikala, ravnateljica je vikala za njima i to cijelo vrijeme dok su izlazili iz vrtića, tako da ju je dijete pitalo tko je ova zločesta teta i dijete je bilo uplašeno zbog ponašanja ravnateljice prema njima, a ne zbog toga što bi oni vikali na odgajateljicu ili ravnateljicu u prostorima vrtića.
3.3. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijesti iz članka 109a. Prekršajnog zakona za okrivljenike i izvode iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenike iz kojih je vidljivo da je I- okrivljenik pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine, dok II-okrivljena nije pravomoćno prekršajno osuđivana unazad tri godine.
3.4. U završnoj riječi okrivljenici navode da u cijelosti ostaju kod do sada iznijete obrane te da se ne smatraju krivima za prekršaje za koje ih se tereti, jer su navedene zgode postupali na način da bi zaštitili svoje dijete, a s obzirom da su dijete ispisali iz tog vrtića nemaju više kontakta sa odgajateljicama ili drugim zaposlenicima vrtića te još jednom ističu da u novom vrtiću njihovo dijete nema nikakvih problema i da su zadovoljni tretmanom djeteta i njegovim napretkom u smislu da više ne pati tako često od glavobolja, a isto tako zbog činjenica da postoji sasvim drugačiji odnos odgajatelja prema djetetu i djece koja sa njim idu u vrtić.
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući obrane oba okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sudac nalazi nedvojbeno utvrđenim da su se okrivljenici na javnom mjestu ponašali na naročito drzak i nepristojan način, narušavajući mir građana. Cijeneći da se predmetni događaj dogodio u ispred sobe dječjeg vrtića u kojoj su se nalazila djeca u radno vrijeme vrtića, nesporno je da se radilo o javnom mjestu ograničenog karaktera, a koji je u tom trenutku bio otvoren za javnost građana budući se događaj realizirao za vrijeme radnog vremena ustanove. Okrivljenici su također vikali na službene osobe za vrijeme radnog vremena u dječjem vrtiću za vrijeme odvijanja predškolskog odgoja, a iz kojeg opetovanog i apsolutno neprimjerenog ponašanja proizlaze elementi drskosti i naročite nepristojnosti kao kvalifikatorne okolnosti djela. Stoga je nesporno utvrđeno kako ponašanje okrivljenika predstavlja prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući u konkretnom slučaju predstavlja djelo kojim se na nedozvoljen način u kvalifikatornom obliku remetio mir, rad ili normalan način života građana i time stvorio nemir, neraspoloženje, uznemirenost kojim se narušava javni red i mir kako je to propisano člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koja je radnja okrivljenika protupravna i društveno neprihvatljiva.
5. Sudac nije prihvatio obrane okrivljenika ocijenivši ih neosnovanima, budući su poricali počinjenje prekršaja koji im se stavljaju na teret. Prekršajnu odgovornost oba okrivljenika sudac je utvrdio na temelju iskaza svjedoka ŠŠ i ĆŠ. Naime, ŠŠ je verbalni napad I-okrivljenika opisala životno, logično i uvjerljivo, jer je detaljno opisala dinamiku događaja i činjenicu da je I-okrivljenik nakon što su on i supruga pozvani na individualni sastanak kako bi se riješila njihova pritužba na rad nje kao odgajateljice i dječjeg vrtića koje pohađa njihovo dijete, na nju vikao da ne želi nikakvo sastančenje i da im je dosta ustanove koju pohađa njihovo dijete, da to žele odmah riješiti, da je uskratila hranu njihovom djetetu te ukoliko to ponovi da će onda vidjeti, a intenzitet vike je bio takav da su viku čuli roditelji djece druge skupine koji su također bili tada u garderobi, te je sudac njezin iskaz smatrao vjerodostojnim. Svjedokinja ĆŠ je također iskazala da su okrivljenici povišenim tonovima prigovarali o vrtiću općenito kao instituciji i da svaka soba mora imati video nadzor kako bi se znalo što se događa u sobi, što se izravno odnosilo na nju kao ravnateljicu ustanove, a imala je posredna saznanja o vici ispred sobe broj 6 kada je verbalno napadnuta odgajateljica ŠŠ, kojoj se I-okrivljenik unosio u lice, što je bio razlog da odmah reagira i siđe ispred sobe broj 6 kako bi smirila situaciju i pozvala roditelje na razgovor, jer su viku čuli i ostali djelatnici vrtića i djeca koja su boravila u sobi ispred koje se odvio događaj. Svjedokinja ĆŠ je također detaljno opisala događaj, svjedočila je životno i uvjerljivo, te je sudac njezin iskaz smatrao vjerodostojnim. Naime, sudac smatra da opisano ponašanje okrivljenika znatno odstupa od uobičajenih normi pristojnog ponašanja, te ih je stoga proglasio krivima za prekršaj pod točkom I. izreke presude koji im je stavljen na teret i izrekao im novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, okolnostima počinjenja prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika. Sudac je na temelju provedenog dokaznog postupka precizirao činjenični opis djela prekršaja koje se I-okrivljeniku stavlja na teret, ispustivši dio „govoreći joj da su jučer imali incident“, budući u tom dijelu nije utvrđen element vike, ali su se i u preostalom dijelu činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret ispunila bitna obilježja djela prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira II-okrivljenoj stavlja na teret, ispustivši dio u kojem se navodi da je II-okrivljena na ĆŠ vikala riječima: "da ona uopće ne zna što se događa u sobi", budući to nije utvrđeno tijekom postupka i dio „nakon čega su oboje okrivljenih nastavili vikati na oštećenu“, ali su se i u preostalom dijelu činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret ispunila bitna obilježja djela prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Prilikom odmjeravanja kazne I-okrivljeniku sud je olakotnom okolnošću smatrao okolnosti počinjenja prekršaja i neosuđivanost I-okrivljenika za istovrsni prekršaj, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je I-okrivljeniku izrekao novčanu kaznu od 300,00 eura, ispod zakonom propisanog minimuma novčane kazne koja je za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana u rasponu od 700,00 do 4.000,00 eura kao i kazna zatvora u trajanju do 30 dana , smatrajući da će se izricanjem novčane kazne u navedenom iznosu postići svrha kažnjavanja i I- okrivljenika u buduće odvratiti od vršenja ovakvih i sličnih prekršaja. Prilikom odmjeravanja kazne II-okrivljenoj je olakotnom okolnošću cijenio dosadašnju prekršajnu osuđivanost II-okrivljene i okolnosti počinjenja prekršaja, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je II-okrivljenoj izrekao novčanu kaznu od 150,00 eura, ispod zakonom propisanog minimuma novčane kazne, smatrajući da će se izricanjem novčane kazne u navedenom iznosu postići svrha kažnjavanja i II-okrivljenu u buduće odvratiti od vršenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud je u konkretnom slučaju na oba okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da im je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.
7. S obzirom da su okrivljenici proglašeni krivima obavezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine‟ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti, trajanju postupka, te imovnim prilikama oba okrivljenika, a u presudi je izražena u eurima sukladno članku 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.
8. Za djelo pod točkom III. izreke presude okrivljenici su oslobođeni od optužbe na temelju zakonskih odredbi citiranih u izreci presude, jer se okrivljenicima stavlja na teret da bi počinili psihičko nasilje na štetu zajedničkog malodobnog sina UŠ na način da su u dječjem vrtiću vikali na odgajateljicu u nazočnosti njihovog sina, te da bi na taj način počinili prekršaj iz članka 10. stavka 3. kažnjivo po članku 22. stavku 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim iz provedenog postupka, proizlazi da je I-okrivljenik vikao na odgajateljicu ŠŠ, a II-okrivljena na ravnateljicu ĆŠ, a ne na svog zajedničkog sina KŠ. Također iz činjeničnog opisa djela prekršaja proizlazi da su oboje vikali na treće osobe u nazočnosti svog malodobnog sina, te na taj način nisu mogli počiniti psihičko nasilje na njegovu štetu. Iz provedenog postupka ne proizlazi da bi okrivljenici bili u srodstvu sa ŠŠ i ĆŠ, da bi se na taj način ostvarila bitna obilježja djela prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer ne predstavljaju osobe na koje se primjenjuje navedeni zakon, a to su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik, bivši bračni drug, bivši izvanbračni drug, bivši životni partner, bivši neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, pa da bi postupanje okrivljenika moglo biti okarakterizirano kao psihičko nasilje počinjeno na štetu djeteta ili prema članu obitelji u nazočnosti djeteta.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Zapisničar
Sudac
Monika Golub
Kornelija Adamec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I-okrivljeniku HŠ, [adresa],
2. II-okrivljenoj NŠ, [adresa],
3. Tužitelju VI. Policijska postaja Zagreb,
4. Pismohrana.
