REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-818/2022-63
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja OUZ iz [adresa], 3 Pioneer Way 2210, Las Vegas 89117, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Šebetić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šebetić i partneri j.t.d. Zagreb, Ignjata Đorđića 5, radi činidbe, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 13. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana ispuniti ugovorne obveze preuzete Ugovorom o kupoprodaji zrakoplova od dana 10.09.2021. godine i Dodatkom 3. Ugovora, sklopljenim s tužiteljem, a predmet kojeg ugovora je zrakoplov Cessna 182 K, serijski broj: [serijski broj]-57946, registracijska oznaka: 9A-DTD, godina proizvodnje: 1967., motor TCM O470R (serijski broj motora: [broj motora]-1-R), propeler McCauley D3A32C411/32NDA-4, i to obveze koje proizlaze iz sljedećih članaka Ugovora i Dodatka 3. Ugovora:
Članak 2. Ugovora
"Zrakoplov će se isporučiti s remontiranim motorom s punim rokom upotrebe prije daljnjeg remonta (dalje u tekstu: ''međuremontno vrijeme'') i remontirani propeler s punim međuremontnim vremenom, te nakon provedbe svih relevantnih poslova održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja odgovarajuće potvrde o pregledu plovne sposobnosti (dalje u tekstu: ''potvrda o pregledu plovne sposobnosti'') koju je izdala država članica Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa (EASA)." Članak 6. Ugovora
"Rok u kojem će prodavatelj isporučiti Zrakoplov je 2 (dva) mjeseca od dana potpisivanja ovog ugovora i uplate pologa, s mogućnošću produljenja tog razdoblja ako to zahtijevaju službe za održavanje koje sudjeluju u poslovima održavanja zrakoplova i njegovih dijelova. Isporuka će se dokumentirati ispravom kojom se potvrđuje da su obje strane ispunile svoje obveze."
Članak 4. Dodatka 3. Ugovora
"Prodavatelj će obavijestiti kupca da je zrakoplov spreman za isporuku nakon ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti (ARC)."
Članak 5. Dodatka 3. Ugovora
"Prodavatelj će osigurati izvođenje svih potrebnih poslova održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti."
Članak 6. Dodatka 3. Ugovora
"Prodavatelj će pokrenuti sve potrebne poslove održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti nakon što zaprimi uplatu pologa iz gornjeg teksta."
Članak 7. Dodatka 3. Ugovora
"Prodavatelj će osigurati remont motora i propelera zrakoplova s punim međuremontnim vremenom."
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je povučen tuženikov zahtjev za osiguranje parničnih troškova.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.412,81 EUR.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog troška za iznos od 4.958,61 EUR.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak zastupanja na ročištu održanom 27. veljače 2026. u iznosu od 2.147,50 EUR sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je kao kupac s tuženikom kao prodavateljem dana 10. rujna 2021. sklopio Ugovor o kupoprodaji zrakoplova predmet kojeg je kupoprodaja zrakoplova Cessna 182 K, serijski broj: [serijski broj]-57946, registracijska oznaka: 9A-DTD, godina proizvodnje: 1967., motor TCM O470R (serijski broj motora: [broj motora]-1-R), propeler McCauley D3A32C411/32NDA-4. Navodi da je člankom 2. navedenog Ugovora određeno da će zrakoplov kupcu biti predan po obavljenom servisu motora i propelera te svih drugih potrebnih radova održavanja, a sve kako bi bilo moguće ishoditi potvrdu o provjeri plovidbenosti od za to nadležnih tijela , s time da je člankom 6. Ugovora određen vremenski okvir u trajanju od dva mjeseca od dana sklapanja Ugovora, odnosno od dana plaćanja depozita, za predaju zrakoplova od strane tuženika, i to servisiranog u skladu s ranije navedenim člankom 2. Ugovora. Tvrdi da je kao kupac dana 2. listopada 2021. uredno platio ugovoreni depozit, a da su kupoprodajna cijena i ostali financijski aspekti ugovora, kao i ostale pogodbe vezano uz pripremu zrakoplova za predaju te samu predaju istog, uređeni Dodatkom 3. Ugovora koji čini sastavni dio Ugovora. Tako tvrdi da je ukupna kupoprodajna cijena zrakoplova određena člankom 1. Dodatka 3. u iznosu od 114.000,00 EUR, dok je člankom 2. Dodatka 3. kupac, ovdje tužitelj, obvezan podmiriti 35.000,00 EUR na ime depozita, a koju obvezu je tužitelj, kako je već navedeno, i ispunio. Nadalje, navodi da je člankom 3. Dodatka 3. ugovoreno da će ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 79.000,00 EUR tužitelj podmiriti prije predaje zrakoplova, dok je sukladno članku 4. Dodatka 3., uvjet za samu predaju zrakoplova, a time i za aktivaciju gore navedenog članka 3., odnosno obveze tužitelja na isplatu ostatka cijene, obavijest prodavatelja, ovdje tuženika, da je zrakoplov spreman za predaju, odnosno da je za isti ishodovana potvrda o provjeri plovidbenosti. Tako tvrdi da je tuženik od podmirivanja depozita do predaje zrakoplova obvezan obaviti, odnosno osigurati servisiranje zrakoplova te njegovo održavanje, pribaviti potrebnu dokumentaciju od strane nadležnih tijela te potom obavijestiti kupca o spremnosti zrakoplova za predaju (detaljno uređeno člancima 4.-7. Dodatka 3.), odnosno da je tuženik, usporednim tumačenjem i primjenom članka 6. Ugovora te članaka 4. -7. Dodatka 3., bio u obvezi u roku od dva mjeseca od dana sklapanja Ugovora, odnosno od dana plaćanja depozita, postupiti sukladno odredbama članaka 5. -7. Dodatka 3., odnosno servisirati zrakoplov kako je to određeno navedenim člancima, te potom izvršiti svoju obvezu obavještavanja tuženika da je zrakoplov spreman za predaju.
1.2. Nadalje u tužbi tužitelj tvrdi da tuženik nije postupio sukladno gore navedenim člancima Ugovora i Dodatka 3., odnosno da nije ispunio svoje ugovorne obveze te da je čak u osobnoj komunikaciji s tužiteljem izražavao neosnovanu i protupravnu namjeru odustanka od ugovora, a iz koje komunikacije je proizlazilo da tužitelj nije niti započeo s ugovorenim obavljanjem pripremnih radnji za predaju zrakoplova pa ga je tužitelj po punomoćniku, opomenom od dana 23. studenog 2021., pozvao na uredno ispunjenje ugovornih obveza. Tužitelj napominje kako tuženik do današnjeg dana nije ispunio svoju obvezu određenu Ugovorom, dok je tužitelj, s druge strane, ispunio sve svoje dospjele obveze (uplata depozita) koje je sukladno ugovornim odredbama imao ispuniti do daljnje obavijesti tužitelja sukladno Dodatku 3. Ugovora. Tužitelj se nadalje poziva na odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), odredbu članka 360. ZOO-a kojim su alternativno propisana prava jedne ugovorne strane u slučaju da druga ugovorna strana ne ispuni svoju obvezu, a tako i pravo zahtijevati ispunjenje obveze te odredbu članka 342. ZOO-a kojom je propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Stoga tužitelj, pozivajući se na odredbe članka 325. do 342. ZOO-a tužbenim zahtjevom zahtijeva od tuženika ispunjenje ugovornih obveza preuzetih predmetnim Ugovorom o kupoprodaji zrakoplova i Dodatka 3. tom Ugovoru, konkretno ispunjenje preuzetih obveza iz članka 2. i članka 6. Ugovora te članka 4., članka 5., članka 6. i članka 7. Dodatka 3. Ugovoru.
2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da su stranke dana 10. rujna 2021. sklopile Ugovor o kupoprodaji zrakoplova, kojim tuženik, kao prodavatelj, prodaje tužitelju, kao kupcu, zrakoplov Cessna 182 K, serijski broj [serijski broj]-57946, reg. oznaka [registarska oznaka], prema uvjetima određenim Ugovorom, ne spori da je ugovorena kupoprodajna cijena zrakoplova u iznosu od 114.000,00 EUR, koja će biti isplaćena na način da će tužitelj nakon potpisivanja Ugovora o kupoprodaji zrakoplova i relevantnih priloga uplatiti tuženiku bespovratni polog u iznosu od 35.000,00 EUR, dok će preostali dio cijene u iznosu od 79.000,00 EUR biti isplaćen prije isporuke zrakoplova, zatim da je prije predaje zrakoplovca kupcu, prodavatelj dužan osigurati remont motora i propelera zrakoplova s punim međuremontnim vremenom te izvođenje svih potrebnih poslova održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja potvrde o plovidbenosti, kao i sve potrebne poslove održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti koje će tuženik kao prodavatelj pokrenuti nakon što zaprimi uplatu ugovorenog pologa u visini od 35.000,00 EUR, da će prodavatelj obavijestiti kupca da je zrakoplov spreman za isporuku nakon ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti, zatim da je ugovoreno da će prodavatelj isporučiti zrakoplov u roku od dva mjeseca od dana potpisivanja ugovora i uplate pologa, s mogućnošću produljenja ukoliko to budu zahtijevale službe za održavanje koje sudjeluju u poslovima održavanja zrakoplova i njihovih dijelova, a čini nespornim i da je tužitelj uplatio na račun tuženika depozit u iznosu od 35.234,90 EUR, koji iznos je primljen 5. listopada 2021.
2.2. Nastavno na nespornu činjenicu da je primio depozit 5. listopada 2021., tuženik ističe da je isti zaprimio 25 dana nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji zrakoplova, a da je prema zajedničkom dogovoru stranaka servisiranje zrakoplova i osiguranje plovidbenosti trebao obaviti servis u Mađarskoj (Avia-rent Kft, 1118 Budapest). Ističe da je s obzirom na ugovoreni rok isporuke zrakoplova od 2 mjeseca, tuženik dogovorio s mađarskim servisom obavljanje radova, ali je problem nastao zbog kašnjenja u uplati depozita od strane tužitelja u trajanju od 25 dana, kako je ranije naveo. Naime, ističe da ga je servis u Mađarskoj obavijestio da je došlo do kašnjenja početka radova koji su početno bili planirani za sredinu rujna, ali koje tuženik nije potvrdio, pa da stoga ne mogu započeti radove na zrakoplovu vjerojatno prije travnja 2022. s time da će nakon 1. siječnja 2022. doći do povećanja cijena od cca 30%. Slijedom toga je tuženik utvrdio da nije u mogućnosti postupiti sukladno ugovorenim odredbama i isporučiti servisirani zrakoplov u roku od dva mjeseca, o čemu je obavijestio tužitelja te ga je e-mailom od 25. listopada 2021. obavijestio da, s obzirom na situaciju sa servisom mora odustati od Ugovora o kupoprodaji zrakoplova te je tražio od tužitelja da mu pošalje račun za povrat depozita, a koje podatke mu je tužitelj poslao e-mailom od 9. studenog 2021. Nastavno tvrdi da je tužitelju vratio uplaćeni depozit na način da mu je 9. studenog 2021. vratio iznos od 10.000,00 EUR, 11. studenog 2021. iznos od 10.000,00 EUR, 12. studenog 2021. iznos od 10.000,00 EUR te 14. studenog 2021. iznos od 5.235,00 EUR.
2.3. Tuženik tako smatra da nije ništa dužan tužitelju koji je prema njegovim tvrdnjama slanjem broja računa za povrat depozita pristao na raskid ugovora. Ističe da su činjenični navodi tužbe uglavnom točni, osim što tužitelj ne navodi da mu je tuženik vratio depozit, iako mu je u vrijeme podnošenja tužbe to moralo biti poznato, dok s druge strane traži da mu tuženik isporuči zrakoplov s remontiranim motorom, a da za to nije platio ništa. Stoga smatra postavljen tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje jer tužitelj traži ispunjenje pojedinih, izabranih odredaba ugovora, a osim toga, ispunjenje obveze predaje zrakoplova u roku od 2 mjeseca od potpisivanja ugovora odnosno uplate pologa, kako to traži tužitelj, je nemoguće, jer je taj rok davno prošao. Tvrdi da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 342. ZOO-a jer tužbom ne traži naknadu štete, već ispunjenje ugovora (doduše djelomično). Ističe da su parnične stranke ugovorile isporuku zrakoplova u roku od 2 mjeseca od dana potpisivanja ugovora i uplate pologa te da iz samog teksta te odredbe bi se moglo zaključiti da će uplata pologa uslijediti odmah nakon potpisivanja ugovora, a da je zaista tako i bilo, tvrdi da bi mogao obaviti servis zrakoplova na vrijeme, imajući u vidu navod iz dopisa servisa: „… kašnjenje početka gore navedenih radova za koje je početno bilo planirano da počnu sredinom rujna ali iste niste potvrdili (zbog, kako ste naveli, što niste primili depozit). Naime, ističe da je inzistirao na uplati depozita odmah nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji kako bi prema dogovoru mogao obaviti dogovoreni servis, a da mu je tužitelj u nekoliko navrata slao naloge za isplatu depozita, kao dokaz da je izvršio uplatu (10. rujna, 22. rujna, 26. rujna, 27. rujna, 1. listopada, 2. listopada 2021. i dr.), a koji novac tuženik nije nikada primio, već da je depozit zaprimio tek 5. listopada 2021. zbog čega tuženik svoju obvezu nije ispunio upravo zbog postupanja tužitelja te posljedično zbog okolnosti koje nije mogao predvidjeti (dug rok do početka servisa, povećanje cijena…). Tvrdi da bi u tim novim okolnostima ispunjenje preuzetih obveza za njega postalo pretjerano otežano, odnosno da bi mu nanijelo gubitak, pa da bi inzistiranje na dosljednoj primjeni načela pacta sunt servanda značilo povredu načela jednake vrijednosti činidaba. Osim toga navodi da je tužitelja WhatsApp porukom pitao da li želi da mu proda zrakoplov, na što je on 27. svibnja 2022. odgovorio da ne želi jer već ima drugi zrakoplov. Tuženik sukladno odredbi čl. 358. ZOO-a stavlja prigovor neispunjenja ugovora od strane tužitelja.
3. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao podneskom od 26. listopada 2022. kojim je osporio sve navode tuženika osim onih koji su u skladu s činjeničnim stanjem prezentiranim u tužbi, a ujedno je i osporio vjerodostojnost sve dostavljene dokumentacije. Ističe kako je iz odgovora na tužbu nejasno je li odustao od Ugovora ili je isti raskinuo jer je e-mailom od 25. listopada 2021. obavijestio tužitelja da mora odustati od Ugovora da bi u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj slanjem broja računa za povrat depozita pristao na raskid Ugovora. Prvenstveno ističe da, imajući u vidu opće odredbe ZOO-a, konkretno članka 306. stavak 1., odustajanje od ugovora u konkretnom slučaju nije moguće niti dopušteno, a nadalje ističe da je predmetnim Ugovorom ugovorena uplata bespovratnog pologa koji je uredno i uplatio, a da nikada nije tuženika tražio povrat istoga niti mu je priznato pravo odustajanje od Ugovora samim povratom tog iznosa. Tvrdi da, ukoliko bi se uplaćeni iznos pologa smatrao kaparom, da se isti u svakom slučaju isti ne može smatrati odustatninom pa da je iz navedenog razvidno kako u konkretnoj situaciji nije došlo do odustajanja od ugovora, niti je isti bio moguć, i to iz razloga što nije zadovoljen temeljni uvjet iz članka 307. stavka 1. ZOO-a, odnosno da je jasno kako ugovorom nije određeno pravo da se odustane od ugovora, a tvrdi da ukoliko je hipotetski ugovoreno pravo na odustajanje od ugovora, odnosno kapara kao odustatnina, da bi u tom slučaju tuženik istu morao vratiti u dvostrukom iznosu. Stoga spori da bi tužitelj slanjem bankovnih podataka, odnosno činjenicom da je tuženik istome vratio uplaćeni polog, pristao na raskid ugovora. Osim toga ističe kako je člankom 130. stavkom 1. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu ("Narodne novine" broj 132/98, 63/08, 134/09 i 94/13) propisano kada se vlasništvo i druga stvarna prava na zrakoplovu stječu na temelju pravnog posla, za valjanost pravnog posla potreban je pisani oblik, iz čega tvrdi da proizlazi da je određen obvezatni oblik ugovora o kupoprodaji zrakoplova. Nastavno na citiranje odredbe članka 288. ZOO-a tužitelj tvrdi da se ugovori propisanog oblika mogu raskinuti u bilo kojem obliku, ali isključivo sporazumom stranaka, a ne jednostranom odlukom jedne od ugovornih stranaka. Tvrdi da među strankama nije postojao sporazum o raskidu, a smatra i da cilj sklapanja ugovora zahtijeva eventualni raskid u strogo pisanom obliku pri čemu tvrdi da se tuženik ne poziva na bilo koji valjani i zakonom propisani razlog za raskid, a spori i da bi tuženik ikada izjavio raskid ugovora. Spori i da bi bilo kakvo opravdanje zbog kašnjenja tužitelja s uplatom pologa na vrijeme i povećanje cijena zbog kašnjenja sa započinjanjem servise bio razlog odustajanja od ugovora/raskida ugovora, a spori da je postojao bilo kakav dogovor vezan za odabir društva za servis zrakoplova. Tužitelj također tvrdi da razlozi koje je tuženik naveo su njegovi unutarnji i relevantni razlozi, odnosno okolnosti isključivo na strani tuženika, a imajući u vidu sadržaj e-maila od 18. listopada 2021. Tužitelj u bitnome u konačnici odbacuje kao paušalno neutemeljen prigovor tuženika o neispunjenju ugovora od strane tužitelja tvrdeći da je u potpunosti i uredno ispunio svoje ugovorne obveze pri čemu zahtijeva ispunjenje ugovora, a pridržava i pravo potraživanja naknade štete.
4.1. Tužitelj je tijekom postupka sporio vjerodostojnost u spis dostavljenih potvrda o provedenim nalozima, a čiju vjerodostojnost je učinio nespornom nakon što su mu na ročištu 19. rujna 2023. predočeni izvornici. Tužitelj je na istom ročištu učinio nespornom činjenicu da je tuženik učinio povrat predujma tužitelju.
4.2. Tužitelj je tijekom postupka osporio vjerodostojnost od tuženika u spis predane korespondencije s tužiteljem putem aplikacije WhatsApp pa je sud na ročištu 19. rujna 2023., nakon što je istu tuženik neposredno predočio sudu, utvrdio da u dostavljenim dijelovima korespondencija odgovara ispisima zaslona koji prileže spisu na listovima 115. do 123. spisa te da je navedena korespondencija vjerodostojna. Vjerodostojnost navedene korespondencije potvrdio je i sam tužitelj prilikom davanja iskaza pred ovim sudom.
5. Tuženik je tijekom postupka predložio donijeti rješenje o polaganju autorske kaucije u iznosu od 68.880,00 kuna što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 11.427,43 EUR/86.100,00 kuna, ali je na ročištu 25. studenog 2025. od tog zahtijeva odustao, odnosno isti je povukao, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6.1. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u Odvjetničku opomenu i e-mail (list 5. do 9. spisa), potvrda o plaćanju depozita na engleskom i hrvatskom jeziku (list 10., 18. do 21. spisa), Ugovor o kupoprodaji zrakoplova od 10. rujna 2021. na engleskom i hrvatskom jeziku (list 12. do 16., 23. do 33. spisa), ispis uplata Zagrebačke banke (list 51. do 54., 124. do 127., 162. do 165. spisa), dopis servisa AVIA RENT od 17. listopada 2021. (list 56. do 59. spisa), WhatsApp poruke (list 60., 169. do 170. spisa), e-mail korespondencija (list 61. do 63., 70. do 73., 92. do 95. spisa), ovjereni prijevod e-maila tuženika od 18. listopada 2021. (list 76. do 81., 98. do 103. spisa), ovjereni prijevod e-maila od 27. rujna 2021. (list 108. do 110. spisa), ovjereni prijevod e-maila od 17. listopada 2021. (list 112. do 114. spisa), ovjereni prijevod WhatsApp poruka (list 116. do 123. spisa), e-mail od 10. siječnja 2023. (list 133. do 135. spisa), potvrda ZABA-e od 16. siječnja 2023. (list 136. spisa), e-mail odgovor Agencije za sigurnost zračnog prometa Njemačke (list 142. do 146. spisa), medicinska dokumentacija uz ovjereni prijevod (list 175. do 182. spisa), ispis zaslona Facebook profila (list 192. do 193. spisa), preslika osobne iskaznice (list 199. spisa), ovjereni prijevod e-mail od 9. studenog 2021. (list 260. do 263. spisa), ovjereni prijevod WhatsApp poruka (list 264. do 267. spisa) te je proveden dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja (iskaz tužitelja na ročištu 15. siječnja 2024. na listu 195. do 196. spisa, iskaz tuženika na ročištu 19. rujna 2023. na listu 156. do 157. spisa)
6.2. Sud nije smatrao potrebnim provesti dokaz saslušanjem svjedoka EU jer je okolnosti na koje je predložen sud mogao utvrditi iz isprava koje prileže spisu (dopis na listovima 56. do 59. spisa).
6.3. Tuženik je u prilogu odgovora na tužbu dostavio korespondenciju između stranaka u vidu WhatsApp prepiske i e-mailova od 25. listopada 2021., 8. studenog 2021. i 9. studenog 2021. (list 61. do 63. spisa) te je predložio izvršiti uvid u tako dostavljenu dokumentaciju. Tuženik je podneskom od 8. siječnja 2026. u spis dostavio prijevod dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu, te je potom podneskom od 23. veljače 2026. dostavio i potpun prijevod pisane korespondencije. Tužitelj je istaknuo prigovor prekluzije te je predložio ne koristiti dostavljene prijevode prilikom donošenja odluke. Imajući u vidu da je tuženik još uz odgovor na tužbu dostavio sve navedeno u izvorniku te je predložio izvršiti uvid u sadržaj tih isprava, ovaj sud je prilikom donošenja odluke izvršio uvid i u sadržaj tih isprava u izvorniku, kao i u kasnije dostavljenom ovjerenom prijevodu. Osim toga valja istaknuti i da se na navedenu dokumentaciju i sam tužitelj detaljno očitovao podneskom od 26. listopada 2022.
7. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi ispunjenja ugovornih obveza preuzetih Ugovorom o kupoprodaji zrakoplova od 10. rujna 2021. i Dodatkom 3. Ugovoru, konkretno obveza koje proizlaze iz članka 2. i 6. Ugovora te članaka 4., 5., 6. i 7. Dodatka 3. Ugovoru.
9.1. Među strankama nije sporno da su dana 10. rujna 2021. sklopile Ugovor o kupoprodaji zrakoplova kojim tuženik kao prodavatelj prodaje tužitelju kao kupcu zrakoplov CESSNA 182K, serijski broj [serijski broj]-57946, registracijske oznake [registarska oznaka], datuma proizvodnje 1967., kao i Dodatak 3. tom Ugovoru od istoga dana.
9.2. Navedenim Ugovorom tuženik kao prodavatelj obvezao se isporučiti zrakoplov s remontiranim motorom s punim rokom upotrebe prije daljnjeg remonta i remontirani propeler s punim međuremontnim vremenom te nakon provedbe svih relevantnih poslova održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja odgovarajuće potvrde o pregledu plovne sposobnosti izdane od države članice Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa. Ugovoreni rok isporuke zrakoplova je 2 mjeseca od dana potpisivanja ugovora i uplate pologa, s mogućnošću produljenja tog razdoblja ako to zahtijevaju službe za održavanje koje sudjeluju u poslovima održavanja zrakoplova i njegovih dijelova.
9.3. Dodatkom 3. Ugovoru ugovorena je kupoprodajna cijena predmetnog zrakoplova u iznosu od 114.000,00 EUR (članak 1.) pri čemu se tužitelj kao kupac obvezao nakon potpisivanja Ugovora i priloga istom uplatiti tuženiku kao prodavatelju bespovratni polog u iznosu od 35.000,00 EUR (članak 2.), dok se obvezao ostali dio cijene u iznosu od 79.000,00 EUR uplatiti tuženiku prije isporuke zrakoplova (članak 3.). Nadalje, tuženik se obvezao obavijestiti tužitelja da je zrakoplov spreman za isporuku nakon ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti (članak 4.) te se obvezao osigurati izvođenje svih potrebnih poslova održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti (članak 5.), pokretanje svih potrebnih poslova održavanja zrakoplova za potrebe ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti nakon što zaprimi uplatu pologa (članak 6.) te osigurati remont motora i propelera zrakoplova s punim međuremontnim vremenom (članak 7.).
10.1. Odredbom članka 130. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (''Narodne novine'' broj 132/98, 63/08, 134/09 i 94/13) propisano je kada se vlasništvo i druga stvarna prava na zrakoplovu stječu na temelju pravnog posla da je za valjanost pravnog posla potreban pisani oblik. Odredbom članka 180. istog Zakona određeno je da su Ugovor i svaka druga pravna radnja izvršena u ispunjenju ugovora valjani u pogledu oblika ako je sklopljen, odnosno ispunjen, u obliku koji je propisan pravom mjesta države u kojoj je sklopljen ugovor, odnosno obavljena radnja ili pravom prema kojemu se ocjenjuju glavna prava i glavne obveze iz ugovora. Članak 181. istog Zakona propisuje da se u pogledu prava vlasništva i drugih stvarnih prava na zrakoplovu primjenjuje pravo države u kojoj je zrakoplov registriran, a ukoliko navedeni Zakon nema odredbe o pravu mjerodavnom za neki odnos, primjenjuju se načela pravnog poretka Republike Hrvatske i opće prihvaćena načela međunarodnog privatnog prava. (članka 183.).
10.2. U konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kupoprodaji zrakoplova sklopljen je u valjano propisanom pisanom obliku, sklopljen je u Zagrebu (Republika Hrvatska) te je zrakoplov koji je predmet Ugovora registriran u [adresa], odnosno upisan je u Hrvatski registar civilnih zrakoplova, a što su stranke učinile nespornim na ročištu 3. veljače 2026. Stoga se sukladno ranije citiranim odredbama Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu u konkretnom slučaju, imajući u vidu predmet spora i sporna pitanja, ima kao mjerodavno primijeniti hrvatsko mjerodavno pravo. Valja istaknuti da su se i stranke u konkretnom predmetu suglasile da se kao mjerodavno primjenjuje hrvatsko materijalno pravo (list 270. spisa).
11.1. Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica proveo dokaz saslušanjem stranaka.
11.2. Iz iskaza tužitelja (list 195. do 196. spisa) proizlazi kako tužitelj tvrdi da je u razumnom vremenu nakon sklapanja predmetnog Ugovora platio tuženiku predujam u iznosu od 50.000,00 EUR te da je s tuženikom bilo dogovoreno da isporuči zrakoplov u nekoliko mjeseci kada je trebao biti plaćen i ostatak kupoprodajne cijene. Iz iskaza proizlazi da je tuženik nakon potpisa ugovora došao kod njega na Sejšele pogledati gdje će se avion nalaziti nakon čega je dobio elektroničku poruku u kojoj je tuženik naveo da već dugo nije u postupku kupoprodaje aviona te da nije bio upoznat s cijenama koje su porasle te da je cijena zrakoplova sada 200.000,00 EUR nakon čega je i nadalje komunicirao s tužiteljev WhatsApp-om i elektroničkom poštom. Tužitelj je iskazivao da ga je tuženik obavijestio da je dogovorio sve vezano za servis, ali da u skladu sa regulativom treba mijenjati određene dijelove na Cessni te da je on pristao pokriti i te troškove, a da se ugovorom tuženik obvezao organizirati održavanje zrakoplova prije primopredaje te da nije bio upoznat s tim u kojem je on to servisu dogovorio niti da je ulazio u taj dio jer je to bila tuženikova obveza . Tužitelj je nadalje iskazivao da nije pristao na cijenu od 200.000,00 EUR jer se radilo o iznosu koji je duplo veći od ugovorenog, ali da nikada nije raskinuo predmetni ugovor i da još uvijek želi taj zrakoplov, a da je tuženik taj koji je tražio naknadno veću cijenu. Iz iskaza također proizlazi da je tuženik izvršio povrat iznosa od 50.000,00 EUR pri čemu nije uzeo u obzir da je tužitelj imao troškove konverzije zbog slanja novca iz SAD-a u iznosu od 4.000,00 USD. Tužitelj je iskazivao i da je nakon vraćanja uplaćenog predujma od strane tuženika kupio drugi avion, marke Cessna 206 registriran na Sejšelima, jer bi mu u suprotnom propao posao. Tužitelj se nije sjećao da je tuženiku u travnju 2022. poslao poruku da više ne želi predmetni avion, ali ne smatra to bitnim jer su imali potpisan ugovor.
11.3. Iz iskaza tuženika (list 156. do 158. spisa) proizlazi da je s tužiteljem prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji zrakoplova dogovoreno da se avans kupoprodajne cijene plati odmah po sklapanju ugovora, odnosno dan nakon sklapanja istog, a da je tužitelj, nakon određenog „izvlačenja“ da uplate nisu prošle, negdje mjesec dana po potpisu ugovora ipak predujam uplatio. Prije samog potpisivanja ugovora, a kako se tužitelju jako žurilo kupiti i preuzeti predmetni zrakoplov, tuženik je prema njegovom iskazu sa servisom u Mađarskoj dogovorio sve servisne radove kako bi zrakoplov bio spreman do polovice-kraja listopada i isporučen u skladu s rokom iz ugovora, međutim, da je prije samih servisnih radova bio u obvezi servisu uplatiti njihov predujam, a što nije mogao s obzirom da tužitelj nije pravovremeno uplatio predujam . U trenutku kad je tužitelj platio predujam, već je prošlo vremensko razdoblje u kojem je bio dogovoren servis te u tom trenu se servis više nije mogao u kraćem roku obavit i jer je njihovo vrijeme bilo sada već rezervirano za druge kupce. Tuženik je iskazivao da je o svemu tome obavijestio tužitelja nakon što je zaprimio od servisa dopis u kojem ga je servis obavijestio da mogu definirati novi rok servisa tek u narednoj godini kada namjeravaju i značajno povisiti cijene te da navedeno uzme u obzir. Tužitelj je prema iskazu inzistirao na realizaciji ugovora, ali s obzirom na promijenjene okolnosti o kojima je tuženik iskazivao navedeno nije bilo moguće u ugovorenom roku te je stoga predložio da vrati tužitelju uplaćeni predujam pa ga je u narednom razdoblju od 7-10 dana molio da mu dostavi broj računa jer nije htio biti odgovoran za uplaćeni novac uz napomenu da mogu ponovno pristupiti dogovoru kad se raščisti situacija i oslobodi termin za servis. Nakon što mu je tužitelj dostavio broj računa, tuženik je iskazivao kako mu je u četiri navrata vršio plaćanja te je u konačnici vratio cijeli iznos uplaćenog predujma, čak i nešto malo više, i to na tužiteljev mađarski račun u OTP banci. Tuženik je iskazivao kako je ponovo stupio u kontakt s tužiteljem sredinom prosinca 2021. kada mu je on ponudio 165.000,00 EUR, a na koju cijenu nije pristao jer bi bio u gubitku. Tuženik je iskazivao kako je po primitku konkretne tužbe kontaktirao tužitelja te mu rekao da ako tako silno želi njegov avion da se mogu dogovoriti oko kupnje istoga, ali mu je tužitelj rekao da više nije zainteresiran za isti i da je nabavio drugi avion. Iz iskaza nadalje proizlazi kako je ugovoreni predujam služio za predujmljivanje svih radova koji su se u skladu s ugovorom trebali napraviti na predmetnom zrakoplovu, a ne u svrhu kapare-odustatnine te da zrakoplov u trenutku sklapanja ugovora nije bio u plovidbenom stanju te je cijena koju je s tužiteljem dogovorio dogovarana uzimajući u obzir tarifu servisera, vrijeme potrebno za servisiranje i dinamiku plaćanja, a koja dinamika je poremećena zakašnjenjem u plaćanju predujma , o uplati kojeg je ovisila i obveza servisiranja predmetnog aviona. Tuženik je iskazivao da je tužitelj znao da će se avion servisirati u Mađarskoj, a da je po saznanju da se ne može izvršiti servis zbog propuštanja termina poslao upite na još nekoliko servisa, dio kojih ga je odbilo zbog nedostatka vremena, dok su dva servisa ponudili servis po duplo većoj cijeni.
12. Ovdje valja istaknuti kako tužiteljev iskaz dan pred ovim sudom u bitnome odstupa od iskaza tuženika, kao i od sadržaja isprava koje prileže spisu i utvrđenja do kojih je sud došao uvidom u sadržaj istih.
13.1. Iz sadržaja ranije citirane odredbe članka 2. Dodatka 3. Ugovoru proizlazi da su stranke ugovorile da će tužitelj nakon potpisivanja Ugovora o kupoprodaji zrakoplova i priloga istome uplatiti tuženiku kao prodavatelju bespovratni polog u iznosu od 35.000,00 EUR, dok je člankom 6. Ugovora određen rok od 2 mjeseca za isporuku zrakoplova od dana potpisivanja Ugovora i uplate pologa.
13.2. Iz sadržaja navedenih odredbi proizlazi da se tužitelj obvezao uplatiti ugovoreni polog po potpisivanju Ugovora, a koji Ugovor je nesporno sklopljen 10. rujna 2021. Među strankama nije sporno da je tužitelj na račun tuženika polog platio tek 5. listopada 2021. (iako iz potvrde na listu 18. spisa proizlazi da je nalog za plaćanje odobren s 6. listopadom 2021.) iz čega proizlazi da tužitelj polog nije platio po sklapanju Ugovora, već 25 dana nakon sklapanja Ugovora, kako je to tuženik tvrdio tijekom postupka, a što proizlazi i iz njegovog iskaza. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio i iskazivao kako je platio polog u razumnom roku, međutim, ocjena je ovog suda, posebno kad se uzme u obzir rok za isporuku predmetnog zrakoplova od 2 mjeseca od sklapanja Ugovora i uplate predujma, preduvjet kojeg je bila i uplata pologa radi izvršenja svih potrebnih radnji od strane tuženika da isti bude spreman za isporuku , da tužitelj nije postupio sukladno ugovorenome i da nije platio polog po zaključenju Ugovora već sa zakašnjenjem od 25 dana.
14. Uvidom u e-mail od 27. rujna 2021. (list 108. spisa) utvrđeno je da je tuženik obavijestio tužitelja da zbog činjenice da još tada nije plaćen depozit postoji mogućnost da servis neće biti u mogućnosti završiti remont motora i ostale povezane zadaće održavanja zrakoplova da bi isti bio u plovidbenom stanju kako je planirano.
15. Tuženik je u spis dostavio dopis od 17. listopada 2021. upućen od društva AVIA - Rent KFT iz Mađarske iz kojeg proizlazi da su radovi na održavanju predmetnog zrakoplova za potrebe ishođenja potvrde o provjeri plovidbenosti te remont motora i propelera bili početno planirani za sredinu rujna 2021., međutim, da tuženik nije potvrdio planirani početak radova upravo zbog nepravovremene uplate depozita. Iz istog dopisa proizlazi da su nastale nove okolnosti u radnom okruženju tog društva uz ograničene resurse zbog čega ne može započeti s radovima prije travnja 2022. pri čemu se točnija procjena predviđenog vremena radova može napraviti tek nakon 15. siječnja 2022. Uz navedeno je tuženik tim dopisom obaviješten da se nakon 1. siječnja 2022. planira povećanje cijena usluga za najmanje 30% zbog povećanja uvjeta kupnje odgovarajućih dijelova, uključujući trošak isporuke, te dodatnih troškova koji će nastati osnivanjem organizacije „Combined Aircraft Organisation'' unutar tog trgovačkog društva koja će obavljati zadatke održavanja, kao i zbog viših troškova na koje nailaze posljednjih godina.
16. Uvidom u sadržaj e-maila tuženika od istoga dana (17. listopada 2021.) upućenog tužitelju (list 112. spisa) proizlazi da je tuženik odmah obavijestio tužitelja da zbog propuštanja prilike za početak radova previđenih sredinom rujna ne može više ispuniti planirane radove da bi se dobila plovidbenost predmetnog zrakoplova i da bi novi datum završavanja zrakoplova bio tek u 2022. pri čemu je istaknuo da zbog viših cijena u 2022. će morati napraviti novi izračun koji će imati utjecaj i na cijenu predmetnog zrakoplova. Istim dopisom tuženik ističe kako još nije zaprimio tužiteljevu mađarsku identifikacijsku ispravu s adresom stanovanja u [adresa] bez čega ne mogu nastaviti uz navod ''moramo ovo otkazati…''.
17. Uvidom u tuženikov dopis od 18. listopada 2021. upućen tužitelju elektroničkom poštom (list 75. do 81. spisa) u bitnome proizlazi da tuženik tužitelja (ponovo) obavještava o porastu cijena dijelova i rada, kao i posljedično cijena zrakoplova na tržištu, uz prijedlog izmjene kupoprodajne cijene.
18. Tuženik je potom 25. listopada 2021. uputio tužitelju dopis pod nazivom ''raskid ugovora/kupoprodajnog ugovora'' (list 61. do 62. spisa, list 275. spisa) iz kojega je utvrđeno da tuženik istim obavještava tužitelja, s obzirom da mu nije dostavio niti jedan valjani dokument za potkrijepu adrese iz ugovora te zbog drugih novonastalih okolnosti, nema druge mogućnosti nego odustati od ugovora i proglasiti ga ništetnim. Istim dopisom tuženik od tužitelja traži podatke bankovnog računa na koji može izvršiti povrat depozita u iznosu od 35.243,90 EUR kojeg je zaprimio 5. listopada.
19. Tuženik potom tužitelju upućuje dopis od 8. studenoga 2021. (list 61., 261. i 274. spisa) u kojem navodi da još nije zaprimio odgovor tužitelja te ga ponovo moli dostavu podataka bankovnog računa kako bi mogao izvršiti povrat depozita.
20. Tuženik je, nakon što je prema njegovim tvrdnjama tužitelj 9. studenoga 2021. dostavio podatke o svojem mađarskom računu, a što proizlazi i iz iskaza tuženika, tužitelju izvršio povrat plaćenog mu depozita, i to plaćanjima od 9., 11., 12. i 14. studenoga 2021. u ukupnom iznosu od 35.235,00 EUR. Među strankama navedeno nije sporno.
21. Odredbom članka 369. ZOO-a određeno je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine (stavak 1.), da izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzet i u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati (stavak 2.), da se strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze (stavak 3.), kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene (stavak 4.) te da ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga (stavak 5.).
22. Iz sadržaja ranije citiranih isprava, kao i iz iskaza tuženika kojeg je ovaj sud prihvatio s obzirom da je u bitnome u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, proizlazi da je tuženik, pisanim putem, 25. listopada 2021. izjavio raskid predmetnog ugovora. S obzirom na vrijeme zaključenja ugovora (10. rujan 2021.) te ugovoreni rok od dva mjeseca u kojem se tuženik obvezao predati zrakoplov , razvidno je da raskid ugovora izjavljen prije nego je istekao ugovorom rok određen za ispunjenje obveza iz istog. Tuženik je prije raskida ugovora obavijestio tužitelja o promjenama cijena dijelova i opreme, kao i o promjenama cijena aviona na tržištu, te je ponudio tužitelju izmjenu ugovora u vidu izmjene kupoprodajne cijene , čime je prije raskida tužitelja prethodno obavijestio da su nastupile takve promijenjene okolnosti , međutim, spisu ne prileži dokaz da je tužitelj pristao izmijeniti ugovor (niti prileži dokaz da je tužitelj uopće odgovorio na takvo traženje tuženika). Imajući u vidu sadržaj dopisa na listovima 55. do 59. spisa, tuženik je tek nakon sklapanja ugovora saznao za promjenu cijena remonta (dijelova i rada), kao i za činjenicu da će remont moći biti obavljen nakon što bi već prošao ugovoreni rok isporuke predmetnog aviona, a što nije mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora. S obzirom na planirani i najavljeni porast cijena od najmanje 30% te činjenicu da radovi remonta ne bi mogli početi prije travnja 2022. (zbog propuštanja početka planiranih radova remonta uslijed tužiteljevog kašnjenja plaćanja pologa), mišljenje je ovog suda da bi ispunjenje obveza iz ugovora za tuženika postalo pretjerano otežano te da bi mu nanijelo pretjerano veliki gubitak zbog čega je osnovano u skladu s odredbama iz članka 369. ZOO-a zahtijevao raskid predmetnog ugovora, suprotno tužiteljevim tvrdnjama istaknutim tijekom ovog postupka, pa je stoga sud ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja da nije bilo moguće niti dopušteno prema općim odredbama ZOO-a raskinuti predmetni ugovor.
23. Valja istaknuti kako je odredbom članka 368. stavak 1. ZOO-a propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (stavak 2.). U konkretnom predmetu među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju izvršio povrat cjelokupnog iznosa pologa čime je tužitelj očigledno pristao na raskid ugovora, a tuženik je vratio tužitelju ono što je u ispunjen ju ugovora primio.
24. Valja nadodati kako je tužitelj putem svog punomoćnika dopisom od 23. studenoga 2021. pozvao tuženika na ispunjenje obveza iz predmetnog ugovora, ali navedeno je učinio nakon što je tuženik već raskinuo ugovor i nakon što je tužitelj već primio povrat plaćenog pologa.
25. Osim navedenoga, valja istaknuti i da je neosnovano tužiteljevo pozivanje na odredbu članka 288. ZOO-a. Naime, navedena odredba određuje da se ugovori propisanog oblika, kakav je i konkretni, mogu sporazumno raskinuti u bilo kojem obliku, osim ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo ili ako cilj radi kojeg je oblik propisan zahtijeva da se ugovor raskine u istom obliku. Iz navedenog proizlazi da se navedenom odredbom propisuje oblik sporazumnog raskida ugovora koji je sklopljen u propisanom obliku, a ne propisuje da se takva vrsta ugovora isključivo može raskidati sporazumno.
26. Također, iz sadržaja samog ugovora, kao i iz iskaza saslušanih stranaka, posebice tuženika, ne proizlazi da je polog plaćen kao kapara koja se u slučaju odustajanja od ugovora može smatrati odustatninom pa odredba članka 307. ZOO-a na koju se tužitelj poziva nije primjenjiva u konkretnom slučaju . Uostalom, u konkretnom slučaju tuženik je, kako je to ranije obrazloženo, raskinuo ugovor pa se u svakom slučaju navedena odredba ne može primijeniti, a valja ponovo istaknuti da je tužitelj od tuženika primio povrat plaćenog pologa pa nije osnovan niti navod tužitelja da nije tražio povrat tog iznosa pa da stoga nije priznao tuženiku ''pravo na odustajanje'' od ugovora povratom istog.
27. Završno, imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja ovog suda, za donošenje odluke u ovom postupku nije od značaja što su stranke nakon raskida ugovora i izvršenog povrata pologa eventualno nastavno komunicirale oko ponovne kupnje predmetnog zrakoplova, kako to proizlazi iz prepiske na listovima 115. do 119. spisa, međutim, iz sadržaja iste proizlazi kako stranke komuniciraju vezano za sklapanje novog kupoprodajnog ugovora što ide u prilog utvrđenju ovog suda da je tuženik raskinuo ugovor te da je navedeni raskid tužitelj prihvatio i uz to primio povrat plaćenog predujma po predmetnom ugovoru.
28. Imajući u vidu sve ranije izneseno, ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan slijedom čega je u skladu s odredbom članka 368. i 369. ZOO-a odlučeno kao izreci ove presude.
30. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka postavljenom na ročištu održanom 27. veljače 2026. (troškovnik na listu 258. spisa, ispravljen i dopunjen na ročištu 3. veljače 2026., list 168. spisa) temelji na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (114.000,00 EUR) i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.
31. Tuženiku je kao potreban priznat slijedeći trošak:
-trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 3. studenoga 2022. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
-trošak sastava podneska od 21. studenoga 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. siječnja 2023. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 19. rujna 2023. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 15. siječnja 2024. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. travnja 2024. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 3. listopada 2025. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR
-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 3. veljače 2026. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR
- troškovi prijevoda u iznosu od 107,81 EUR (list 168. spisa) , odnosno ukupno mu je priznat trošak postupka u iznosu od 17.412,81 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
32.1. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan u odnosu na zatražene troškove sastava podnesaka od 30. ožujka 2023. i 4. prosinca 2023. jer su ti troškovi, s obzirom na sadržaj navedenih podnesaka, ocijenjeni nepotrebnim za vođenje ovog postupka. Tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak zastupanja na ročištu održanom 3. listopada 2025. iz razloga što je navedeno ročište odgođeno prije upuštanje stranaka u raspravljanje pa tuženiku za pristup na isti pripada nagrada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. Tuženiku nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu iz razloga što prema Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) navedena obveza dospijeva tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
32.2. Slijedom navedenoga, tuženikov zahtjev za naknadom troškova odbijen je kao neosnovan za ukupni iznos od 4.958,61 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
33.1. Tužitelj je na ročištu održanom 27. veljače 2026. postavio zahtjev za naknadom troškova pristupa na to ročište u skladu s odredbom članka 156. ZPP -a. Odredbom članka 156. stavkom 1. ZPP-a određeno je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Stavkom 3. navedenog članka određeno je da o zahtjevima za naknadu troškova iz stavka 1. sud je dužan rješenjem odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Valja istaknuti da je glavna rasprava zaključena 3. veljače 2026. ponovo otvorena te je održano ročište 27. veljače 2026. iz razloga što je tuženik nakon zaključenja glavne rasprave u spis dostavio podnesak od 23. veljače 2026. u prilogu kojeg je dostavio potpunu verziju prijevoda elektroničke komunikacije od 9. studenoga 2021. i 25. listopada 2021., dok je ranije tijekom postupka dostavio skraćenu verziju istog prijevoda koja nije sadržavala prijevod e-maila od 25. listopada 2021. Kako bi tužitelju bilo omogućeno da se na tako dostavljeni po stalnom sudskom tumaču ovjereni prijevod dokumentacije očituje, sud je održao ročište 27. veljače 2026. te je odmah na istom ročištu ponovo zaključio glavnu raspravu. Kako je tako navedeno ročište održano krivnjom tuženika, ovaj sud je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev da mu tuženik neovisno o ishodu postupka nadoknadi trošak pristupa na to ročište pa je u skladu s odredbom članka 156. stavak 1. i 3. ZPP-a odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja te je naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 27. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 1.718,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 429,50 EUR (ukupno 2.147,50 EUR).
33.2. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
S U D A C
Iva Karin Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
