REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P Ob-234/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola po sucu toga suda Nataši Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice mlt. VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskoj zastupnici VJK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici iz Buja, protiv tuženika PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici iz Poreča, radi uzdržavanja, nakon glavne rasprave održane 30. siječnja 2026. u prisutnosti zz tužiteljice VJK, punomoćnice Orjane Makovac Zubalj, odvjetnice iz [adresa] i tuženika osobno uz punomoćnicu Metku Hrga, odvjetnicu iz Poreča, a presude objavljene dana 13. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplatu tužiteljici VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 990,30 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 5. prosinca 2012.g. pa do isplate
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 6. prosinca 2013.g. pa do isplate
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 5. prosinca 2014 .g. pa do isplate
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 4. prosinca 2015.g. pa do isplate
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 5. prosinca 2016.g. pa do isplate
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 5. prosinca 2017.g. pa do isplate
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 8. prosinca 2018.g. pa do isplate
-na iznos od 66,4 EUR-a počev od 5. prosinca 2019.g. pa do isplate
-na iznos od 79,63 EUR-a počev od 4. prosinca 2020.g. pa do isplate
-na iznos od 79,63 EUR-a počev od 3. prosinca 2021.g. pa do isplate
-na iznos od 100,00 EUR-a počev od 5. prosinca 2022.g. pa do isplate
-na iznos od 100,00 EUR-a počev od 5. prosinca 2023.g. pa do isplate
-na iznos od 100,00 EUR-a počev od 5. prosinca 2024.g. pa do isplate.“
II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.
III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi koja je podnesena 26. srpnja 2024. navodi da joj je tuženik biološki otac, te da je brak tuženika i njezine majke VJK, razveden pravomoćnom odlukom o razvodu braka od 14. veljače 2013., a bračna zajednica da je prestala tijekom 2012., točnije 25. lipnja 2012. Od prestanka bračne zajednice tuženik svake godine od svoga poslodavca, na ime „dara za dijete“, prima određeni novčani iznos, kojeg tuženik nikada nije isplatio ili namijenio za tužiteljicu , a radi se o ukupno 890,00 € za vremenski period od 2012. do 2023. koji iznos potražuje ovom tužbom. Postavlja za zahtjev za naknadom parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Nije sporno da je tuženik otac tužiteljice, te da je brak između njega i VJK razveden pravomoćnom sudskom odlukom dana 14. veljače 2013., a bračna zajednica da je prestala tijekom 2012. U odnosu na potraživanje tužiteljice ističe prigovor zastare, budući je sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, opći zastarni rok 5 godina. Ističe kako je u tijeku pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Poreču, parnični postupak u kojem tuženik, kao tužitelj, potražuje od tužiteljice, kao tužene povrat novčanog iznosa, koji se tuženiku, PJ, naplaćuje putem FINA-e, kao ovrha za dio uzdržavanja u iznosu od 39,82 € mjesečno, a s druge strane tuženiku se direktno od plaće izuzima puni iznos uzdržavanja koji je tuženik po sudskoj odluci dužan plaćati tužiteljici. Slijedom toga, tuženik svaki mjesec, od 2017. godine pa do danas, tuženici isplaćuje uzdržavanje, u iznosu od 212,36 € isplatom direktno od plaće, te mu se dodatno na ime ovrhe svaki mjesec oduzima (bez bilo kakve pravne osnove) iznos od 39,82 € mjesečno putem FINA-e, odnosno do sada mu je neosnovano zaplijenjeno ukupno 4.000,00 €. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, te postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dopis HZMO-a od 24.12.2024., dopis MUP-a od 18.09.2025 sa prilozima, spis ovoga suda posl. broj P Ob-198/2024 i Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Poreč-Parenzo poslovni broj P-229/2021, te je proveden dokaz saslušanjem zz tužiteljice i tuženika.
4. Nakon ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovanim.
5. Između stranaka nije sporno:
- da je tužiteljica zajednička kćerka tuženika i VJK,
- da je brak roditelja tužiteljice razveden presudom Općinskog suda u Poreču posl br. P-349/2012 od 14. veljače 2013. kojom je određena obveza tuženika da plaća uzdržavanje za tužiteljicu u visini od 1.250,00 kuna,
- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-142/2017 od 14. veljače 2017. naloženo tuženiku da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi u povećanom iznosu i to 1.600,00 kuna počevši od 13. srpnja 2016. pa nadalje.
- da je tuženik od 10. lipnja 1997., kako to proizlazi iz uvjerenja HZMO -a od 24. prosinca 2024. (list 17 spisa), zaposlen u PU Istarskoj,
- da je tuženik od 2012. do 2024. primio od svog poslodavca na ime „dara za dijete“ ukupno 990,30 €, kako to proizlazi iz dopisa MUP PU Istarska od 18. rujna 2025. (list 31-43 spisa).
6. Između stranaka je sporno postoji li zakonska obveza tužen ika da isplaćuje tužiteljici godišnji iznos na ime „dara za dijete“ kojega nesporno prima od svog poslodavca MUP PU Istarska.
7. Iz iskaza zz tužiteljice VJK u bitnom proizlazi da predmetnom tužbom od tuženika potražuju godišnju isplatu dara za dijete od prestanka njihove bračne zajednice 2012. pa nadalje, iz razloga što sam naziv tog primitka znači da iznos treba biti utrošen za dijete , a tuženik nikada taj godišnji iznos nije dao kćeri ni na koji način. On joj nikada ništa ne kupuje, niti joj čestita Božić, rođendan i sl. Postoji pravomoćna presuda kojom je određeno uzdržavanje, a taj mjesečni iznos tuženiku se skida putem ovrhe, odnosno 1.300,00 kuna dobiva kao uplatu od tuženikovog poslodavca, a koji mu se usteže temeljem rješenja o ovrsi na plaći. Razliku od 300,00 kuna naplaćuje putem ovrhe FINA-e. Tuženik je dao nezakonitu izjavu svome poslodavcu i to nakon što je ovrha za 300,00 kuna bila pravomoćna da mu se sa plaće skida 300,00 kuna. Ona je od 2017. zaposlena na neodređeno tako da od svog poslodavca prima dar za dijete koji ponekad uplati na račun djeteta, a ponekad tužiteljica te novce potroši isključivo za svoje potrebe.
8. Iz iskaza tuženika proizlazi da od svog poslodavca „dar za dijete“ na plaći prima jedanput godišnje i to od kad se rodila mlt. VJ. Nakon prestanka bračne zajednice u lipnju 2012. taj novčani iznos na ime dara za dijete uvijek je trošio kupujući VJ darove i to naročito za Svetog Nikolu i Božić. Od 2017. mlt. VJ nije uplaćivao, nije joj davao na ruke, niti joj kupovao poklone novčanim primitkom na ime „dara za dijete“, jer mu je njezina majka onemogućavala bilo kakva viđanja sa kćeri. Smatra da taj novčani iznos nije dužan dati djetetu već mu to poslodavac uplaćuje, pa bi sa tim iznosom trebao djetetu kupiti nekakav poklon ili slično. Što se tiče uzdržavanja pravomoćno dosuđeno uzdržavanje oduvijek plaća dobrovoljno. Po prvoj presudi bio je dužan plaćati 1.300,00 kuna i to mu plaća poslodavac. Kada je dosuđeno povećanje uzdržavanje za 300,00 kuna tražio je od poslodavca direktno da mu se taj iznos također skine s plaće, međutim rečeno mu je da to od poslodavca mora zatražiti sud. Tu je prošlo određeno vrijeme dok sud nije zatražio naplatu tih 300,00 kuna, a tužiteljica je u međuvremenu pokrenula ovrhu iako su se dogovorili da će mu se sa zaštićenog računa dobrovoljno skidati tih dodatnih 300,00 kuna. Situacija je trenutno takva da mi poslodavac sa plaće skida 212,00 € što bi predstavljao cijeli iznos uzdržavanja od 1.600,00 kuna, s time da se ranijih 1.300,00 kuna skida sa plaće, 300,00 kuna dobrovoljno mu se skida sa zaštićenog računa, a onda uz sve to mu se putem ovrhe neosnovano skida 39,00 € što bi predstavljalo 300,00 kuna.
9. Između stranaka nije sporno da tužiteljica od tuženika na ime uzdržavanja prima dosuđeni mjesečni iznos po pravomoćnoj sudskoj presudi i to onoj Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-142/2017 od 14. veljače 2017. u visini od 1.600,00 kuna, da dio dobiva putem poslodavca tuženika, a dio putem ovrhe FINA -e. Ovaj sud nije razmatrao prigovor radi prijeboja budući je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, niti je obrazlagao tvrdnje tuženika o svakomjesečnoj pretplati uzdržavanja za 39,00 € ili 300,00 kuna iz razloga što je navedeno predmet postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl.br. P-229/2021 koji nije pravomoćno dovršen.
10. Obiteljskim zakonom u njegovom šestom dijelu propisane su odredbe koje uređuju uzdržavanje maloljetnog djeteta. Odredbom čl. 307. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe konkretno maloljetnog djeteta sud će uzeti u obzir sukladno čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta ali i povećane materijalne potrebe djeteta sukladno čl. 312. ObZ -a, te mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja sukladno čl. 313. ObZ-a. Roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja. U postupku kojim se određivala visina uzdržavanja, odnosno kasnije povećani iznos uzdržavanja sud je odluku o visini uzdržavanja donio cijeneći gore navedeno, te sukladno dokaznim prijedlozima stranaka uračunao kao novčana primanja tuženika i „dar za dijete“. „Dar za dijete“ smatra se materijalnim pravom radnika koje nije uređeno Zakonom o radu, već ga poslodavac uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ovisi o odluci samog poslodavca za isplatu. Iako sam naziv implicira obvezu radnika da navedeni iznos utroši za potrebe djeteta, navedeno ne predstavlja pravo koje direktno ostvaruje mlt. dijete kao obvezu roditelja da mu isto isplati. Da je tome tako Obiteljskim bi zakonom bile propisane odredbe kojima se roditelju obvezniku uzdržavanja određena radnička materijalna prava automatski smatraju pravom djeteta kojega je dužan uzdržavati. Prema ocjeni ovoga suda „dar za dijete“ koje tuženik nesporno prima od svog poslodavca od rođenja tužiteljice ima mu se uračunati u njegova stalna primanja i cijeniti kroz mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja sukladno čl. 313. ObZ -a, a ne predstavlja, kako to pogrešno zaključuje tužiteljica, pojedinačno i samostalno pravo djeteta na isplatu.
11. U konkretnom predmetu ne može se primijeniti niti institut uskraćenog uzdržavanja maloljetnog djeteta iz čl. 289. ObZ-a. Naime roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Kako tuženik nesporno plaća uzdržavanje sukladno pravomoćnim presudama, nije ispunjen navedeni uvjet.
10. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao parnični trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora od 990,30 € i to na ime sastava odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 9.9.2025. i 30.1.2026. sve po 75 bodova (Tbr. 9/1), odnosno ukupno 225 bodova, a što obzirom na vrijednost boda i PDV iznosi 562,50 €.
11. Budući je tužiteljica u cijelosti izgubila ovu parnicu njezin zahtjev za naknadom parničnog troška valjalo je odbiti.
U Puli, 13. ožujka 2026.
S u d a c
Nataša Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dna:
1. tužiteljici po pun.
2. tuženiku po pun.