Pr-1647/2023-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o. Split, Stinice 16, OIB: 62641419845, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Jasminke Franić i zamjenika punomoćnika tuženika JĐ, a po objavi presude dana 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to za 2018. g., 2019., i 2020. i 2021. (2. mjeseca) godinu, ukupan iznos od 756,52 EUR/5.700,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima a koja se do 31.srpnja 2015.godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena a od 01.kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena koje zatezne kamate teku na dospjeli iznos, kako slijedi:

- za 2018. g. na iznos od 238,90 EUR sa kamatom tekućom od 31.12.2018. g. do isplate,

- za 2019. g. na iznos od 238,90 EUR, sa kamatom tekućom od 31. 12. 2019. g. do isplate,

- za 2020. g. na iznos od 238,90 EUR, sa kamatom tekućom od 31. 12. 2020. g. do isplate,

- za 2021. g. na iznos od 39,81 EUR, sa kamatom tekućom od 31. 12. 2021. g. do isplate.

Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sve sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena."

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura, sve sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena dana 2. studenog 2023. tužitelj navodi da je djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu br. 182/3 zaključenog sa tuženikom dana 20. srpnja 2006. na neodređeno vrijeme, do zaključno 8. ožujka 2021. temeljem kojeg ugovora je obavljao poslove vozača. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo tuženik da je u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Tuženik da je postupio nezakonito te da nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za 2018., 2019. i 2020. i 2021. sukladno odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

2. U odgovoru na tužbu od 20. studenog 2023. tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u odnosu na osnov, visinu istog, tako i parnični trošak. Stoga predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja osuditi na naknadu parničnog troška tuženiku. Ovom tužbom tužitelj da traži isplatu iznosa od 756,52 eura na ime jednokratnog dodatka na plaću za razdoblje od 2018. do 2021. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12. tekuće godine za svaku godinu pa do isplate. Posebno da se ističe kako je tužitelj po istom punomoćniku, ranije podnio tužbu kojom je potraživao jednokratni dodatak na plaću za razdoblje od 2016. do 2020. Međutim, u međuvremenu, tužitelj da je tužbu povukao jer da se s tuženikom dogovorio kako će povući sve tužbe u sudskim sporovima koje vodi protiv tuženika, nakon čega je sud donio rješenje. Osporavaju se tvrdnje tužitelja kako se Kolektivni ugovor za graditeljstvo posebno odredba čl. 49. na koju se tužitelj poziva, odnosi na tuženika. Ističe se kako za ocjenu obveze primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo nije odlučna činjenica upisa u sudski registar predmeta poslovanja pravne osobe. Premda je u Sudskom registru za tuženika, među ostalim djelatnostima, navedena i djelatnost građenja, tuženik da se pretežno bavi prijevozom. Na tu okolnost da se dostavlja Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. od 15. 7. 2010. Naime, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. tuženik da je razvrstan u područje H- prijevoz i skladištenje; odjeljak 49- kopneni prijevoz i cjevovodni transport ;skupina 49.4-cestovni prijevoz robe i usluge preseljenja; razred 49.41- cestovni prijevoz robe. Naglašava se kako je djelatnost građevinarstva prema NKD –u 2007. razvrstana u područje F. Napominje se kako je presudama Županijskog suda u Rijeci br. Gž r-255/2018 od 14. 10. 2020. i Gž R-501/2018 od 21. 11. 2019. u predmetima protiv Pomgrad Gradnja d.o.o. Split utvrđeno kako se u konkretnom slučaju na tuženika ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, već Kolektivni ugovor prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, u tom slučaju KU za rudarsku djelatnost , a za tuženika KU u djelatnosti prijevoza. Također da je na isti način odlučeno u presudi Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R- 1525/2018 od 30. 4. 2019. u predmetu protiv Pomgrad Gradnja d.o.o. Split, na koju okolnost tuženik dostavlja navedene presude. U svakom slučaju, na tuženika da se ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, jer da iako pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju obavljati, Državni zavod za statistiku daje prikaz djelatnosti koje pravne osobe stvarno obavljaju, sukladno čl. 2. , 5. i 6. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Naime, kako je već navedeno, tuženik da se pretežno bavi prijevozom, te da nije odlučna činjenica upisa djelatnosti koje u naravi pravna osoba ne obavlja. Na okolnost kako se na tuženika ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo već Kolektivni ugovor u djelatnosti prijevoza, tuženik da dostavlja presudu Županijskog suda u Zadru br. Gž R-60/2022-3 od 23. 9. 2022. , kojom da je kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev radnika tuženika, uz obrazloženje kako se na tuženika ne primjenjuje KU za graditeljstvo. Također da se dostavlja presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu br. Revr-1763/10-2 od 13.11. 2013., kojom da se revizija tužiteljice odbija kao neosnovana. Obrazloženje iste da je kako se predmet poslovanja odnosno djelatnost trgovačkog društva utvrđuje prema odredbama Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, te Pravilniku o razvrstavanju poslovnih subjekata prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Stoga, da se može zaključiti kako se KU za graditeljstvo ne odnosi na tuženika budući da isti prema NKD –u nije razvrstan u poslodavce koji obavljaju djelatnosti graditeljstva. Tuženik da se protivi izvođenju svih predloženih dokaza, posebno pribavi obračunskih lista za tužitelja "platnih naloga" ili bilo kojeg drugog dokumenta na kojem bi bio obračunat dodatak na plaću za razdoblje od 2018. do 2020. u visini od 238,90 eura za svaku godinu, jer da takav dokument da ne postoji, niti može postojati. Posebno da se protivi izvođenju dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke jer da za to nema nikakve potrebe, zbog sve iznijetog, posebno činjenice kako se KU za graditeljstvo ne odnosi na ovog tuženika. Također da se prigovara tužbenom traženju zakonske zatezne kamate kako na glavnicu tako i parnični trošak uvećanjem stope za 5 %. Naime, temeljem Izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima, te Zakona o financijskom poslovanju i pred stečajnoj nagodbi, koje su stupile na snagu 1. 1. 2023. kao referentna stopa za obračun zakonskih zateznih kamata da se primjenjuje od 1.1. 2023. godine kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja. Na ostale odnose, koji nisu poslovne transakcije niti trgovački ugovori pa ni ugovori između trgovaca i osoba javnog prava, da se primjenjuje stopa zakonske zatezne kamate uvećana za 3 %. Stoga sud da treba pozvati tužitelja urediti svoje potraživanje u odnosu na stopu zakonskih zateznih kamata, prema prednje navedenom. Zbog svega prednje navedenog potraživanje tužitelja na ime jednokratnog dodatka na plaću za razdoblje od 2018. do 2021. u cijelosti da je neosnovano, stoga da se predlaže sudu kao uvodno.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o radu broj 182/3 od dana 20. srpnja 2006.( list spisa 7-8), Kolektivni ugovori ( list spisa 10-85).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je nije osnovan.

5.Među stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženome razdoblju, temeljem ugovora o radu br. 182/3 od 20. srpnja 2006.

6.Kao sporno ostalo je za raspraviti pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u zatraženom iznosu sukladno odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i da li se isti KU primjenjuje na tuženika.

7. Prema odredbi čl.2. KUG/2015, Ugovor se primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe ( u daljnjem tekstu: poslodavac) koji obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

8. Odredbom čl.2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti( "Narodne novine" broj 98/94 dalje: ZNKD) propisano je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

9. Člankom 6.stavak 1. ZNKD-a određeno je da se subjekti iz članka 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, podpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2 toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

10. Po ocijeni ovog suda, nisu osnovani navodi da se odredba članka 47. KUG/2015 primjenjuje na radnike tuženika. Naime odredba članka 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo istovjetno propisuje važenje ugovora u djelatnostima tako da uz obavljanje djelatnosti građevinarstva upućuje na kumulativnu klasifikaciju sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, a tuženikova je djelatnost prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku i u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u područje H, prijevoz i skladištenje, odjeljak 49- kopneni prijevoz i cjevovodni transport, skupina 49.4. cestovni prijevoz robe, dakle ne kao građevinarstvo.

11. U tom se smislu tužitelj se pogrešno poziva na sadržaj odluke organa za tumačenje KUG/2015 u 2008., jer neovisno o tome što je u sudskom registru trgovačkog suda kao jedna od djelatnosti tuženika upisana i djelatnost građenja, na tuženika se ne primjenjuje KUG/2015. Naime pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju nužno obavljati, dok Državni zavod za statistiku daje stvaran prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, sukladno čl. 2.,5. i 6. ZNKD.

12. Dakle na tuženika se ne primjenjuje Odluka ministra nadležnog za rad o 3. prosinca 2015, jer je tom odlukom određena proširena primjena Kolektivnog ugovora graditeljstva na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007- NKD 2007., a prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti.

13. Slijedom navedenog, a s obzirom da se na područje djelovanja tuženika u utuženom razdoblju ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, tužitelju ne pripada pravo na isplatu jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 238,90 eura (1.800,00 kn) za 2018., 2019. i 2020. i 2021.g. sukladno odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, slijedom čega je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu troška punomoćnika tuženika. Tuženiku je priznat pristupa na ročište od dana 4. veljače 2026. – 75 bodova ( 1 bod =2 eura) što daje iznos od 150,00 eura +PDV, odnosno 187,50 eura.

U Splitu, 13. ožujka 2024.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

-u spis

-pun tužitelja

-tuženiku