REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: Pr-22/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Edi Crnovršaninu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Valoviti papiri Dunapack d.o.o. iz Zaboka, Trebež 2, OIB 96648829623, zastupanog po direktoru OE i prokuristici PE, a oni po punomoćniku Ivici Didaku, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 13. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju po osnovi naknade štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 60.051,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koji dospjeva desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodištu uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske sfredišnja banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to
na iznos od 136,74 EUR od 10. 08. 2009. do isplate,
na iznos od 352,68 EUR od 10. 09. 2009. do isplate,
na iznos od 323,45 EUR od 10. 10. 2009. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2009. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2009. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2010. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2010. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2010. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2010. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2011. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2011. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2011. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2011. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2011. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2011. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2011. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2011. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2011. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2011. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2011. do isplate,
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2011. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2012. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2013. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2014. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2015. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2016. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2017. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2018. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2019. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2020. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2021. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2022. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2023. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2023. do isplate.
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 09. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 10. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 11. 2024. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 12. 2024. do isplate.
na iznos od 314,24 EUR od 10. 01. 2025. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 02. 2025. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 03. 2025. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 04. 2025. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 05. 2025. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 06. 2025. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 07. 2025. do isplate
na iznos od 314,24 EUR od 10. 08. 2025. do isplate.
II Nalaže se tuženiku da po osnovi izgubljene zarade tužitelju isplaćuje daljnji mjesečni iznos od 314,24 EUR počev od 10. rujna 2025. pa na dalje, time da je sve dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koji dospjeva 10-og u mjesecu za prethodni mjesec, a buduće dospjevajuće mjesečne iznose najkasnije do 10-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da po osnovi trajne tuđe i pomoći i njege odnosno trajne rente tužitelju isplati iznos od 2.612,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svakog pojedinog godišnjeg iznosa koji dospjeva 10. prosinca za tekuću godinu, i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od 144,30 EUR od 10. 12. 2011. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2012. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2013. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2014. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2015. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2016. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2017. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2018. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2019. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2020. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2021. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2022. do isplate
na iznos od 205,67 EUR od 10. 12. 2023. do isplate.
IV Nalaže se tuženiku da po osnovi trajne tuđe pomoći i njege odnosno trajne rente tužitelju isplaćuje daljnji mjesečni iznos od 16,03 EUR počev od 10. rujna 2025. pa na dalje, time da je sve dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje re ferentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuća od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koji dospjeva desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, a buduće dospjevajuće mjesečne obroke najkasnije do desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 41.095,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom V zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan za iznos od 781,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1.1 Tužitelj KE podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženika i svojeg (sada bivšeg) poslodavca Valoviti papiri Dunapack d.o.o. radi naknade štete, koju tvrdi da je pretrpio na radu u štetnom događaju 21. rujna 2006. kao strojarski tehničar zaposlen kod tuženika, kada se pri održavanju radnog stroja desnom nogom sapleo o plastificiranu traku na podu, izgubio ravnotežu i pao, i pri tome zadobio tešku tjelesnu ozljedu lijevog ramena i ruke. Tužitelj tvrdi da je ova ozljeda prouzročila njegovu trajnu invalidnost 40%, tjelesno oštećenje 80%, i dugotrajno bolovanje koje je trajalo do 22. travnja 2009. kada je ostvario pravo na invalidsku mirovinu. Kao umirovljenik tužitelj znatno gubi na zaradi u odnosu na plaću koju je primao radeći kod tuženika, gdje je ostvarivao mjesečnu plaću prosječno 7.200,00 kn. Uslijed ove ozljede na radu tužitelj je stekao pravo na invalidsku mirovinu zbog trajne invalidnosti, opće nesposobnosti za rad i profesionalne nesposobnosti za rad, koju počev od 13. kolovoza 2009. prima u mjesečnom iznosu od 2.193,99 kn.
1.2 Zbog toga tužitelj po osnovi izgubljene zarade potražuje naknadu štete koja se sastoji od razlike između plaće koju bi kod tuženika primao po osnovi radnog odnosa da nije bilo štetnog događaja, i invalidske mirovine koju prima od HZMO. Ovu razliku tužitelj potražuje u mjesečnom iznosu od 4.000,00 kn (sada 530,89 EUR) s dospjećem 10-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos tekućim počev od 10-og dana u mjesecu do isplate.
1.3 Dalje, tužitelj po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu odnosno po osnovi rente potražuje naknadu štete u mjesečnom iznosu od 900,00 kn, polazeći od cijene jednog sata tuđe pomoći i njege neto 17,54 kn, a onda počev od 10. siječnja 2012. pa na dalje rentu u iznosu od 4.000,00 kn mjesečno.
1.4 Tužitelj je u tužbi potraživao i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.
1.5 Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev konačno formulirao u podnesku 10. rujna 2025. (list 1062-1068), uz korekciju na ročištu 20. siječnja 2026. (list 1194).
1.6 Pri svemu tome tužitelj upućuje na dokumentaciju u prilogu tužbe, i to prijavu o ozljedi na radu od 12. listopada 2006. (list 7-10), opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja (list 11-12), odluke HZMO (list 13-18), potvrdu o plaći (list 19), podatke banke (list 20), odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12. kolovoza 2009. (list 21-23), statističke podatke (list 25-26), i medicinsku dokumentaciju (list 27-75).
2.1 U odgovoru na tužbu (list 79-82) tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i svoju pasivnu legitimaciju jer da u vrijeme štetnog događaja nije bio poslodavac tužitelja, a niti štetni događaj nije se dogodio u prostoru tuženika. Tuženik tvrdi da je kao poslodavac poduzeo sve potrebne mjere radi otklanjanja mogućnosti štetnog događaja odnosno organizirao je rad na siguran način, te se štetni događaj u konkretnom sljučaju desio isključivo krivnjom samog tužitelja. Tuženik ukazuje na zaduženja odnosno opis i popis pojedinih poslova i radnih zadataka radnog mjesta tužitelja, osobito na dužnost održavanja reda u prostoru oko stroja pod njegovim nadzorom. Upravo je tužitelj bio dužan uočiti plastificiranu traku na podu i ukloniti je, pa da nije bilo tog njegovog propusta ne bi se tužitelj niti sapleo o traku, niti pao. Tuženik je također posebno osporio još i pojedine činjenične navode tužbe, koji će biti predmet dokazivanja tijekom parnice, i o kojima će još biti riječi. I konačno, tuženik je predložio tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, a tužitelja obvezati da tuženiku naknadi trošak postupka.
2.2 Tuženik je u odgovoru na tužbu ukazao i na činjenicu da je kod ovoga suda povezano sa istim štetnim događajem također u tijeku parnica posl. broj P-948/2008 koju je tužitelj pokrenuo protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelja kod kojeg je tuženik osiguran policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti. U toj parnici tuženik je umješač, pa ovdje upućuje na pojedine činjenice utvrđene u tom postupku očevidom i vještačenjem. Predložio je prekinuti ovu parnicu do pravomoćnog okončanja te parnice.
2.3 Tuženik se pozvao na ugovor o radu od 1. ožujka 2005. (list 85-88), Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta (list 89-95), nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu iz parnice P-948/2008 (list 96-108), i izvještaj privatnog detektiva od 23. svibnja 2011. (list 109-126).
3 Presudom od 4. listopada 2024. broj Pr-106/2017-143 (list 946-961) ispravljenom rješenjem od 31. listopada 2024. broj Pr-106/2017-153 (list 1022) pravomoćno je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na rentu. U tom je dijelu ova presuda potvrđena presudom/rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 5. lipnja 2025. broj Gž R-265/2024-4 (list 1033-1046)
4 Polazeći od navoda odgovora na tužbu, prije svega, treba utvrditi da li je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika, odnosno da li je tuženik u ovom konkretnom slučaju pasivno legitimiran. Naime, točno tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje na činjenične navode pod toč. 3 tužbe (list 2), u dijelu kada tužitelj na tom mjestu navodi da je do štetnog događaja došlo kada je radio kao “djelatnik/trgovac trgovačkog društva VV-Obuća – trgovina d.o.o. iz Jastrebarskoga.” Tužitelj je međutim u podnesku od 12. ožujka 2012. (list 128-134) objasnio da se radi o pukoj omašci, što je uostalom vidljivo u kontekstu same tužbe uzimajući u obzir sve druge činjenične navode. Osim toga, prijavu o ozljedi tužitelja na radu koja se dogodila 21. rujna 2006. štambiljom je ovjerio upravo tuženik (list 9), jednako tako obrazac općih podataka (list 12), i potvrdu o plaći (list 19), i na koncu, upravo je tužitelj 12. kolovoza 2009. donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 21-22), što sve tuženik svakako ne bi učinio da u to vrijeme tužitelj nije bio njegov radnik.
5 Uvidom u ugovor o radu od 1. ožujka 2005. (list 85-88) sud je utvrdio da je tužitelj kod tuženika bio na neodređeno vrijeme zaposlen na radnom mjestu strojar – K, te je prema potvrdi o plaći (list 19) u razdoblju od 1. ožujka do 31. kolovoza 2006. ostvarivao neto plaću između 5.889,30 kn (ili 781,64 EUR) i 7.310,29 kn (ili 970,24 EUR), ovisno o broju radnih sati u pojedinom mjesecu.
6.1 Saslušan kao stranka, tužitelj KE u svojem iskazu (list 241-243, 929-930, 1191-1192) navodi da je u trenutku štetnog događaja radio na svojem radnom mjestu voditelja stroja “Bobst 160”, a neposredno prije samog štetnog događaja u 9,00 sati u blizini tog stroja pripremao je palete kako bi drugi radnici mogli brže složiti robu. Začuo je neku buku iz stroja kojim upravlja pa je prišao stroju da bi vidio o čemu se radi. Pri tom kretanju oko nogu mu se omotala plastificirana traka, zbog čega je izgubio ravnotežu i pao na pod. Osjetio je bolove u lijevoj ruci i događaj prijavio voditelju smjene, koji ga je uputio voditeljici zaštite na radu. Liječničku pomoć potražio je u Hitnoj medicinskoj pomoći, a zatim je iduće tri godine bio na bolovanju. Kroz vrijeme bolovanja primao je naknadu plaće u neto iznosu od 6.500,00 kn (ili 862,70 EUR), da bi u lipnju 2009. primio rješenje kojim je utvrđeno da je profesionalno nesposoban za rad i da je u invalidskoj mirovini. Plastificirana traka o koju se sapleo bila je širine 5 mm, dužine oko 50 cm, sivo-bijele boje, slijepljena “u krug”, a mjesto pada udaljeno je oko 6-7 metara. Ovu plastificiranu traku nije koristio u svojem radu, ali u blizini njegovog mjesta rada bila su dva stroja koji su koristili takvu traku za pakiranje robe. Čišćenje u pogonu odvijalo se na tri načina. Direktor proizvodnje odredio bi koji stroj određenog dana ima čišćenje, zatim promjenom naloga o radu određenog stroja voditelj stroja je korigirao naloge i alate u tom stroju a radnici koji rade na tom stroju za to vrijeme trebaju počistiti u radnom djelokrugu stroja, i u trećem slučaju uobičajeno jednom mjesečno provodilo se generalno čišćenje kada staje proizvodnja u dijelu pogona. Pri tome između stroja kojim je rukovao tužitelj i susjednog stroja tzv. “pakerice” nije postojala granica u prostoru do koje je tužitelj bio dužan održavati red i čistoću, a kod tuženika nije postojao plan niti organizacija čišćenja radnih prostora. Između radnog stroja tužitelja i susjednog stroja “pakerice” je međuprostor kojim se kreće viličar i po potrebi odvozi smeće složeno na paleti. Iako se u opisu i popisu poslova njegovog radnog mjesta (list 95) izričito navodi (među ostalim) “održavanje reda u prostoru pod njegovim nadzorom”, tužitelj smatra da je njegova dužnost bila čišćenje ispod samog stroja ukoliko stroj ne radi, dok je održavanje reda i čistoće u prostoru oko radnog stroja bila dužnost pomoćnih radnika na stroju, kojima je taj posao u opisu radnog mjesta. U konkretnom slučaju to su prilikom štetnog događaja bili ČE, RE i FE. Kao voditelj stroja izdavao je pomoćnim radnicima samo naloge za slaganje proizvedene robe na palete, a dok je stroj u radu nema vremena za čišćenje jer stroj brzo proizvodi robu. Nakon štetnog događaja, u vrijeme kada je već primio rješenje o svojem “privremenom” umirovljenju, pozvan je kod tuženika preuzeti odnosno potpisati odluku o otkazu ugovora o radu, koju je i potpisao kod javnog bilježnika. Umirovljenje mu nije odgovaralo jer je u to vrijeme imao dvoje maloljetne djece, pa se bezuspješno pokušavao zaposliti i u spis predmeta dostavio o tome opširnu korespondenciju (list 1136-1153, 1180-1190), pri čemu mu je pomagala siupruga GE.
6.2 Supruga tužitelja GE saslušana kao svjedok (list 1165 -1166) potvrdila je da se tužitelj pokušavao zaposliti, jer mu je osobno pri tome pomagala pišući životopise kao prilog uz prijave na natječaje. Pratila je natječaje za zapošljavanje jer je istovremeno i sama tražila posao. Tužitelj se godinama pokušavao zaposliti na poslovima koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj sposobnosti, sve do izbijanja pandemije virusa Covid 19, pri čemu je u prijavama uvijek bila navedena njegova invalidnost.
6.3 Svjedok FE je u vrijeme štetnog događaja radio na radnom mjestu pomoćnog radnika na stroju kojim je upravljao tužitelj, te je u bitnome potvrdio iskaz tužitelja u pogledu obveze čišćanja radnog prostora. Potvrđuje da se čišćenje radnog djelokruga obavlja ako ostane vremena za to. Bio je na svojem radnom mjestu u vrijeme stradavanja tužitelja, ali sam štetni događaj nije vidio. Vidio je kako tužitelj ustaje s poda i odlazi do stroja držeći se za rame. Slijedeći puta vidio je tužitelja tek prilikom sudske rekonstrukcije štetnog događaja s vještakom. U kutu pogona bila je izložena shema sa prikazanim područjima odgovornosti i djelokruga ukupno četiri stroja (list 225), ali faktično se pogon čistio “kako je tko stigao”. Nije mu poznato da li je tužitelj bio upoznat sa tom shemom.
6.4 Svjedok ČE (list 244-245) također je u vrijeme štetnog događaja kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnog radnika, i također sam štetni događaj nije vidio. Vidio je samo kako se tužitelj polako diže s poda, a nakon toga više ga nije vidio na radu. Za održavanje čistoće u djelokrugu stroja u radijusu približno 5- 6 metara zaduženi su strojar koji upravlja strojem i ponomoćni radnik, ali to se faktično radi “tko kada stigne”. Dok strojar na stroju mijenja naloge na stroju, pomoćni radnici su zaduženi za čišćenje radnog djelokruga stroja. Pri pojedinim radnim operacijama doveze se i pomoćni stroj (pakirka), pa su radnici na stroju “Bobst” zaduženi i za djelokrug pomoćnog stroja. Upravo pomoćni stroj – pakirka koristi plastične trake za pakiranje proizvedene robe.
6.5 Svjedokinja PE (list 255-256) zaposlena je kod tuženika od 2005. na radnom mjestu voditelja financija a od 2007. na radnom mjestu direktora financija, nema neposrednih saznanja o štetnom događaju, nego samo iz “kuloarskih priča”. Poznato joj je samo da su parnične stranke dogovorile isplatu određenog iznosa , ali ne navodi koliki iznos i po kojoj osnovi, te da li je i isplaćen.
6.6 Svjedok NE (list 256-257) ima saznanja o štetnom događaju samo iz razgovora s odvjetnicima i iz pričanja drugih ljudi. Nakon štetnog događaja sa tužiteljem nije imao neposredne kontakte. Opisao je radno mjesto tužitelja i susjednu radnu zonu u kojoj se nalazi stroj “Martin” koji u radu koristi trake za vezanje proizvoda. Potvrđuje da je shema radnih zona (list 255) bila istaknuta na vidljivim mjestima u pogonu, pa i na radnom stroju tužitelja “Bobst”, kao i da je održavanje čistoće i reda u radnom prostoru njegovog stroja odgovoran sam tužitelj.
6.7 Svjedokinja ĆE (list 257-258, 1164-1165) također o štetnom događaju ima saznanja samo iz pričanja drugih ljudi. U vrijeme kad se zaposlila kod tuženika 7. travnja 2007. tužitelj je već bio na bolovanju, i sjeća se da se nakon dostave jednog rješenja HZMO tužitelj obratio tuženiku radi prekida radnog odnosa. Tada su se stranke sporazumjele o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, jer je tužitelj imao namjeru otići u mirovinu. Zbog fizičke nesposobnosti tužitelja za rad i dugotrajnog bolovanja tuženik mu nije ponudio raspored na novo radno mjesto i nastavak radnog odnosa. U iskazu na ročištu 5. studenoga 2025 (list 1164-1165) o istoj činjenici iskazala je drugačije, navodeći kako se kod tuženika nije detaljnije razmatrala mogućnost zapošljavanja tužitelja na drugom radnom mjestu zbog toga što se tužitelj odlučio za drugačije rješenje. Istovremeno ne zna da li je u to vrijeme kod tuženika postojalo radno mjesto na kojem bi tužitelj mogao udovoljiti, obzirom na njegovo zdravstveno stanje.
6.8 Niti direktor tuženika OE (list 262-263, 1192-1194) nije očevidac štetnog događaja već je o njemu samo čuo , i pročitao zapisnik o tom događaju. Tvrdi da je tužitelj otišao na pregled liječniku tek 24 sata nakon događaja , i onda na bolovanje. Poznato mu je da je voditeljica zaštite na radu KEK pregledala mjesto štetnog događaja i sastavila zapisnik. Smatra da je za štetni događaj isključivo odgovoran sam tužitelj, jer je kao strojar odgovoran za rad stroja, za ostale radnike koji rade na tom stroju, i za čistoću u djelokrugu stroja. Nakon rješenja HZMO tužitelj se obratio sa željom da prestane s radnim odnosom, tražeći otpremninu, jer više ne želi raditi. Tvrdi da je ponudio tužitelju mogućnost rada na drugom radnom mjestu, ne navodeći konkretno koje radno mjesto, ali da je tužitelj to odbio jer želi otići “iz kompanije”. Nakon tri godine bolovanja tužitelja, sa tužiteljem je dogovorio i potpisao odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, uz otpremninu u visini tri bruto plaće odnosno ukupno 18.000,00 kn, i da tužitelj neće pobijati postignuti dogovor o osobno uvjetovanom otkazu. Odluku o otkazu je pripremio odvjetnički ured Kallay, sa sadržajem suglasno prethodno postignutom dogovoru. Odlomak o odricanju od prava na žalbu dodan je odluci stoga što se tužitelju žurilo da to pitanje regulira u pisanom obliku.
6.9 Svjedokinja KEK (list 263-265) zaposlena je kod tuženika na radnom mjestu voditelja zaštite na radu i sigurnosti, i o štetnom događaju obavjestio ju je voditelj smjene ZE. Saslušala je tužitelja i voditelja smjene ZE o okolnostima štetnog događaja, što joj je poslužilo kao podloga za sastavljanje prijave ozljede na radu, a tužitelj se žalio na bolnost ruke. Za prijavu ozljede na radu koristila je i medicinsku dokumentaciju tužitelja, iz koje je vidjela da se na pregled liječniku javio tek sutradan u Klinici za traumatologiju u Zagrebu. U prijavi je omaškom upisala da je sastavljena 5. rujna 2006. umjesto ispravno 5. listopada 2006. Potvrđuje da su djelatnici tuženika u pogonu bili upoznati s obvezom održavanja zone radnog mjesta urednim odnosno čistim, pa tako i tužitelj.
7.1 Kako je već spomenuto, tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je za uzrokovanje štetnog događaja isključivo kriv sam tužitelj, jer je upravo njegov radni zadatak (među ostalim) svoje radno mjesto održavati čistim i urednim. Tužitelj taj prigovor prihvaća kao djelomice osnovan, jer u podnesku od 13. svibnja 2016. (list 154) upravo zbog toga priznaje svoj doprinos u uzrokovanju štetnog događaja u omjeru od 50%. Takvom pravnom shvaćanju tužitelja pridružuje se i ovaj sud. Naime, iz opisa i popisa poslova radnog mjesta tužitelja (list 95) proizlazi da je jedan od poslova radnog mjesta tužitelja “održavanje reda u prostoru pod njegovim nadzorom”, što je svakako prostor uz, odnosno u bližoj okolici radnog stroja, kojim rukuje i kojim je zadužen tužitelj, u kojem je prostoru prema iskazu samog tužitelja došlo do štetnog događaja. Pri tome ništa ne mijenja činjenica da radni prostor faktično održavaju čistim pomoćni radnici, jer i sam tužitelj precizira da oni to čine po njegovom nalogu. Taj prostor je i označen u posebnoj skici (list 225) na zidu pogona, pa je dakle skica dostupna svima na uvid. Prema tome, održavanje reda u neposrednoj okolici radnog stroja tužitelja označenoj skicom svakako je jedna od obaveza tužitelja na njegovom radnom mjestu. Budući je do štetnog događaja došlo na način da se tužitelj sapleo o plastificiranu traku koja je ležala na podu pogona pokraj njegovog stroja, propuštanjem obveze da tu traku sa poda ukloni sam je tužitelj u smislu čl. 1092 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) doprinio uzrokovanju štetnog događaja odnosno pridonio da šteta nastane. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, tužitelj je time pridonio da šteta nastane u omjeru od 50%, pa stoga tužitelju pripada pravo na razmjerno sniženu naknadu štete upravo u tom omjeru.
7.2 Kod toga ništa ne mijenjaju iskazi svjedoka FE, ČE, PE, NE, ĆE, OE i KEK. Naime, svjedoci FE i ČE štetni događaj nisu niti vidjeli, nego samo tužitelja koji nakon štetnog događaja ustaje s poda, pri čemu je FE vidio da se tužitelj drži za rame. Svjedoci PE, NE i ĆE samo su čuli o štetnom događaju od drugih ljudi. Direktor OE I svjedok KEK iskazivali su o činjenicama o kojima postoje isprave u spisu predmeta, pa svojim iskazima tim ispravama ništa ne mogu dodati niti oduzeti. Prema tome su iskazi svih ovih svjedoka zapravo neodlučni. Treba samo izdvojiti iskaz svjedoka OE u dijelu kada tvrdi da je nakon štetnog događaja tužitelju u razgovoru ponudio “mogućnost rada na drugom radnom mjestu”, što se po shvaćanju ovoga suda ne može smatrati ponudom iz čl. 84 tada važećeg Zakona o radu (NN 137/04) Uostalom i svjedok OE precizira da tužitelju nije ponudio niti jedno određeno radno mjesto, pa ukoliko je doista izrečena to je bila krajnje neodređena, i osim toga samo usmena ponuda. Tužitelj je stoga osnovano u svojem dopunskom iskazu (list 930) i u više navrata u podnescima tijekom postupka isticao da mu tuženik nije u pisanom obliku u smislu čl. 84 st. 3 Zakona o radu (NN 137/04) ponudio zaključenje ugovora o radu za neko drugo radno mjesto (adekvatno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti), niti prekvalifikaciju, niti bilo što drugo konkretno.
7.3 Tuženik je pak tijekom postupka u više navrata upućivao na izjavu tužitelja u pisanom obliku od 12. kolovoza 2009. (list 890) sa tužiteljevim ovjerenim potpisom, i drži da se tom izjavom tužitelj odrekao bilo kakvog zahtjeva za naknadu štete, pa tako i zahtjeva koji je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici. Takav pravni stav tuženika je pogrešan i ne može se prihvatiti, jer tužitelj sasvim sigurno ima pravo potraživati naknadu štete kao u ovoj parnici, ukoliko su se za to stekle zakonom propisane pretpostavke. Tom izjavom tužitelj se samo odrekao prava na pobijanje odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12. kolovoza 2009. (list 21-23, 738- 740) kako se u toj izjavi uostalom jasno i nedvosmisleno navodi.
8.1 Tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju tužitelju odgovara za svu pretrpljenu štetu prema odredbama čl. 15 Zakona o zaštiti na radu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12) po načelu objektivne (kauzalne) odgovornosti. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja bio radnik tuženika, odnosno tuženik je bio njegov poslodavac, i tužitelj je pretrpio ozljedu na radu.
8.2 U pitanju odgovornosti tuženika do primjene također dolaze i opći propisi o odgovornosti za štetu. To znači da do primjene dolaze odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) o odgovornosti za štetu (čl. 1045 – čl. 1110). Obzirom na objektivnu (kauzalnu) odgovornost tuženika za štetu, tuženik se u ovom konkretnom slučaju može odgovornosti za štetu osloboditi samo ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom samog oštećenika ili treće osobe, koju tuženik nije mogao predvidjeti, i čije posljedice nije mogao niti izbjeći niti otkloniti. U konkretnom slučaju međutim tuženik je djelomice oslobođen odgovornosti za štetu u omjeru od 50% kako je već obrazloženo gore pod 7.1.
9.1 Očevidom 15. ožujka 2018. (list 302-304) utvrđeno je mjesto štetnog događaja odnosno mjesto rada tužitelja u pogonu tuženika, a nazočni svjedok NE potvrdio je da se od dana štetnog događaja do očevida mjesto očevida nije mijenjalo. Konkretno, strojevi “Bobst” i “Martin” bili su na istom mjestu kao u vrijeme štetnog događaja. Niti tužitelj ne tvrdi drugačije. Tužitelj je još jednom opisao okolnosti štetnog događaja i slijed događaja, pokazujući gdje su se ti događaji odvijali. Sve to pratio je vještak za sigurnost i zaštitu na radu Petar Kajić, koji je pri tome pribavio sve potrebne podatke, a onda još za potrebe vještačenja naknadno zatražio (list 307) daljnju dokumentaciju od tuženika. Tuženik je tom zahtjevu vještaka udovoljio (list 310 - 451).
9.2 U nalazu i mišljenju od 29. kolovoza 2018. (list 455-467) vještak Petar Kajić prvo navodi koju je dokumentaciju koristio pri vještačenju, analizira iskaze saslušanih svjedoka, citiranjem izdvaja za vještačenje bitne dijelove tih iskaza, i citira pojedine odredbe Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96) koje u konkretnom slučaju dolaze do primjene. Ozljeđivanje tužitelja vještak opisuje jednako kao i u svojem iskazu tužitelj, a kao izvor ozljede također istovjetno tužitelju definira plastificiranu traku širine 0,5 cm smotanu u krug promjera 50 cm. Okolnost da se ova traka zatekla na podu vještak definira kao propust u održavanju mjesta rada čistim i prohodnim, odnosno nepostupanje prema pravilima zaštite na radu. Iako vještak konstatira da je tuženik protivno odredbama čl. 18 st. 5 Zakona o zaštiti na radu propustio donijeti pisanu uputu za čišćenje mjesta rada, prema pravnom shvaćanju ovoga suda i bez takve pisane upute to (održavanje mjesta rada čistim) je obveza samog tužitelja, jer je to jedna od obveza iz opisa i popisa poslova radnog mjesta tužitelja, kako je već obrazloženo gore pod 7.1. Uostalom, i sam tužitelj (list 154) je priznao svoj doprinos u uzrokovanju štetnog događaja u omjeru od 50%. Vještak je mišljenja da u uzročnom slijedu događaja nemaju utjecaja činjenica da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto s posebnim uvjetima rada, da je imao svu potrebnu zaštitnu opremu, i da je bio osposobljen za rad na siguran način. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, u konkretnom slučaju nema nikakvog utjecaja niti činjenica da na podu u pogonu tuženika nisu linijama označeni transportni putevi i putevi kretanja radnika, jer ta činjenica nije ni u kakvoj uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Vještak je pogon tuženika i mjesto štetnog događaja sa označenim distancama prikazao na fotografijama (list 464-466). Kod svega navedenog u pisanom nalazu i mišljenju vještak je dosljedno ostao i u dopunskom usmenom nalazu i mišljenju na ročištu 4. prosinca 2018. (list 516-517), ali sada još izričito potvrđuje da je upravo tužitelj bio dužan voditi brigu o čistoći i redu radnog mjesta. Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća kao istinit, izuzev u dijelu mišljenja kada vještak konstatira da je “glavni uzrok ozljede” tužitelja činjenica da tuženik kao poslodavac nije izradio upute za čišćenje radnog mjesta. Naime, štetni događaj uzrokovala je činjenica da se na podu pogona zatekla plastificirana traka o koju se tužitelj sapleo, a ne činjenica da nije bilo pisanih uputa o čišćenju pogona.
10 Pravomoćnim rješenjem HZMO od 4. lipnja 2009. (list 714-716) tužitelju je počev od 22. travnja 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu , zbog 80% ozljede na radu i 20% ozljede izvan rada. Vještak za područje medicine rada dr SE imala je zadatak utvrditi (list 689) da li je tužitelj u invalidskoj mirovini zbog štetnog događaja koji je predmet ovog spora ili zbog neke druge ozljede ili bolesti, te da li je tužitelj prije štetnog događaja kod tuženika redovito obavljao svoje poslove i radne zadatke obzirom na njegovo zdravstveno stanje prije štetnog događaja. 11 U pisanom nalazu i mišljenju od 2. lipnja 2022. (list 785-791, 1163-1164) vještak dr SE prvo je kronološkim redom detaljno analizirala dokumentaciju u spisu predmeta, i to opis i popis poslova radnog mjesta tužitelja, prijavu ozljede na radu, rješenje HZMO, nalaze i mišljenja drugih vještaka u postupku kod HZMO i u ovoj parnici, i konačno medicinsku dokumentaciju tužitelja. Vještak dr SE tužitelja međutim nije i pregledala jer se tužitelj pozivu na pregled nije odazvao (list 788). U nalazu vještak dr SE na temelju medicinske dokumentacije tužitelja doista iscrpno rekonstruira i izlaže tijek liječenja tužitelja, pri čemu treba izdvojiti nalaz ortopeda od 10. veljače 2009. kada ortoped konstatira da je zdravstveno stanje tužitelja definitivno. To znači da se više ne može očekivati oporavak funkcije lijeve ruke odnosno funkcije živaca zbog ireverzibilnih neuroloških oštećenja. Takvom mišljenju pridružuju se neurolog na pregledu 20. veljače 2009. i fizijatar 25. veljače 2009. Zbog toga je tužitelj i upućen na vještačenje invalidnosti u postupku kod HZMO, u kojem postupku je utvrđena profesionalna nesposobnost tužitelja za rad na dotadašnjim poslovima uz nemogućnost rada na poslovima za koje je potrebna uredna funkcija obje ruke, i dizanje i nošenje težih tereta. U mišljenju vještak dr SE profesionalnu nesposobnost tužitelja za rad vidi kao posljedicu 70% ozljede na radu, 20% ozljede izvan rada, i 10% bolesti (gubitak funkcije dinamičkog vertebralnog segmenta C5 do C6 i C6 do C7. Prije štetnog događaja tužitelj je bio radno sposoban obavljati poslove svojeg radnog mjesta na kojem je radio zaposlen kod tuženika, i na kojem je doživio ozljedu na radu (štetni događaj). Prije štetnog događaja (i neovisno o štetnom događaju) tužitelj je u djetinjstvu imao operaciju desnog lakta, ali je i nakon toga mogao obavljati najveći dio poslova svojeg radnog mjesta. Osim toga u štetnom događaju ozlijeđeno je lijevo rame tužitelja, pa ova operacija desnog lakta u djetinjstvu nije od značaja u ovom konkretnom slučaju. Prema tome, vještak izročito zaključuje kako je prije štetnog događaja tužitelj mogao redovito obavljati poslove svojeg radnog mjesta zaposlen kod tuženika. Zbog spomenute ozljede u djetinjstvu i operacije desnog lakta tužitelj nije mogao desnom rukom obavljati jedino fine, precizne poslove pri kojima je potreban pokret desne podlaktice u punom obimu. Kod svih ovih navoda svojeg pisanog nalaza i mišljenja vještak dr SE ostala je i u usmenom nalazu i mišljenju na ročištu 26. lipnja 2024. (list 928-929). Dodatno je detaljno objasnila poteškoće u funkciji ramena tužitelja, pa konkretno navodi kako tužitelj može vrlo kratkotrajno lijevu ruku držati u zraku, ali uz napor i potporu mišića koji nisu u potpunosti inervirani, te u tom položaju ruka ne može duže ostati niti ima snagu normalno inervirane ruke. S druge strane, tužitelju je za rad potrebna uredna funkcija ruke kroz cijelo radno vrijeme. Potvrđuje da je pri vještačenju radi uvida imala na raspolaganju i zdravstveni karton tužitelja. Smatra da fizikalna terapija kod tužitelja ne može dovesti do oporavka, već može koristiti jedino radi održavanja dosegnute funkcije. Načelno, smatra da kod tužitelja postoji neka vrsta “sužene” radne sposobnosti, jer bi se tuženik mogao zaposliti na poslovima na kojima se ne traži podizanje ili nošenje tereta od 5 kg ili više na jednu ruku, uredna funkcija obje ruke, ali bi se o tome mogla izjasniti samo nakon uvida u opis i popis poslova konkretnog radnog mjesta. U dopunskom usmenom nalazu i mišljenju na ročištu 5. studenoga 2025. (list 1163-1164) vještak dr SE u cijelosti je ostala kod svega navedenog, uz još dodatna detaljna objašnjenja i obrazloženja, koja na ovome mjestu nakon gore navedenog nije potrebno ponavljati. Treba samo konstatirati da ovdje vještak dr SE posebno još izričito navodi kako ozljeda desnog lakta tužitelja još iz djetinjstva u ovom konkretnom slučaju nije od bilo kakvog utjecaja, jer nije dovela do nikakvih dodatnih poteškoća u pogledu funkcije desne podlaktice prije ozljede na radu koja je predmet ovog spora.
12.1 Liječnik vještak dr Žarko Rašić, specijalist kirurgije i traumatologije očitovao se u pisanom nalazu i mišljenju od 10. ožujka 2024. o potrebi tužitelja za tuđom pomoći i njegom u razdoblju od 1. travnja 2011. pa na dalje (list 838-839). Nakon pregleda tužitelja i analize medicinske dokumentacije tužitelja, vještak prvo definira ozljedu tužitelja iz štetnog događaja kao natučenje lijevog ramena, teško neuralno oštećenje živca supraspinatusa i muskulokutaneusa, teže oštećenje u visini živca akcesoriusa i živca akcilarisa lijevo, te blaže oštećenje u inervaciji živca radialisa i ulanariusa. Jednako kao vještak dr SE, i vještak dr Žarko Rašić detaljno kronološkim redom reproducira tijek liječenja i rezultate (nalaze) kontrolnih pregleda tijekom liječenja. Pri tome je vještak tužitelja i pregledao, pa navodi svoja opažanja (nalaz) pri pregledu. U mišljenju vještak dr Žarko Rašić konstatira da je u štetnom događaju došlo do oštećenja funkcije lijeve ruke tužitelja u području prvenstveno lijevog ramena, a dijagnostičkom obradom EMNG ruku utvrđena su oštećenja živaca. Klinički se primjećuju znakovi oštećenja živca brahijalnog pleksusa uz hipotrofiju mišića ramenog obruča i lijeve nadlaktice. Na kraju, vještak smatra da je kao posljedica štetnog događaja tužitelju bila potrebna pomoć i njega druge osobe u trajanju od dva sata dnevno u razdoblju počev od 1. travnja 2011. pa na dalje. Ova pomoć druge osobe (koja ne mora biti kvalificirana) tužitelju je potrebna pri svakodnevnim životnim aktivnostima u vidu dizanja ili nošenja različitih predmeta i stvari, kod odlaska u trgovinu, na tržnicu, i pri uobičajenim poslovima oko kuće ovisno o godišnjem dobu. Pri svemu navedenom vještak dr Žarko Rašić ostao je i u dopunskom usmenom nalazu i mišljenju na očričištu 10. rujna 2024. (list 934-935), kada je na upite tuženika samo iznio dodatna objašnjenja pojedinih navoda pisanog nalaza i mišljenja.
12.2 Na ovome mjestu treba još dodati da su se stranke na ročištu 10. veljače 2022. sporazumjele (list 688) da naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege iznosi 20,00 kn (sada 2,65 EUR). Međutim, za razdoblje od kolovoza 2025. godine pa dalje tužitelj potražuje ovu naknadu u iznosu od 4,00 EUR za jedan sat tuđe pomoći i njege (list 1060).
13.1 Vještak za knjigovodstvo dipl. oec Dražena Mucha imala je zadatak izračunati razliku između plaće (naknade plaće) koju je tužitelj primao u radnom odnosu kod tuženika i invalidske mirovine koju prima. Također, njezin zadatak je bio i izračunati koliko iznosi netto cijena dva sata tuđe pomoć i i njege dnevno za razdoblje od 1. travnja 2011. pa na dalje. Međutim u tom dijelu njezin nalaz i mišljenje je bezpredmetan, obzirom na spomenuti sporazum stranaka sa ročišta 10. veljače 2022. (list 688), i nakon što je po toj osnovi tužitelj zatražio naknadu u visini od 4,00 EUR po jednom satu tuđe pomoći i njege (list 1060).
13.2 U pisanom nalazu i mišljenju od 17. svibnja 2021. (list 615-626) vještak Dražena Mucha prvo navodi koju je dokumentaciju koristila pri vještačenju, a zatim je te podatke i svoje izračune prezentirala u tablicama. Tako prva tablica sadrži iznose koje je u razdoblju od 10. srpnja 2009. do 31. ožujka 2021. tužitelj primao po osnovi mirovine, tjelesnog oštećenja i zaštićenog dodatka, uz napomenu da tužitelj naknadu za tjelesno oštećenje prima od 11. svibnja 2009. godine, dok na mirovine ostvarene u 2009. godini zaštitni dodatak iznosi 26,4% od mirovine. Slijedeća tablica sadrži iznose place (sa varijabilnim dodatkom) koju bi tužitelj u redovitom slijedu događaja u razdoblju od studenoga 2008. do vještačenja 2021. primao kod svojeg poslodavca (tuženika) da nije bilo štetnog događaja. I konačno, u posebnoj tablici (list 619-623) vještak Dražena Mucha donosi sintezu svih relevantnih iznosa izgubljene zarade tužitelja, i to razliku između plaće i mirovine i razliku između plaće i mirovine sa naknadom za tjelesno oštećenje, te isto još umanjeno za 50%, sve to za razdoblje od svibnja 2009. do travnja 2011. Sve to prikazano je još u godišnjim iznosima (list 625). U dopunskom usmenom nalazu i mišljenju na ročištu 10. veljače 2022. (list 688) vještak Dražena Mucha samo je precizirala odnosno potvrdila da pri vještačenju nije uzela u obzir činjenicu da je kod tužitelja nesposobnost za rad uzrokovana 80% zbog povrede na radu, a u preostalom dijelu drugim razlozima, već je pri vještačenju uzela u obzir mirovinu u visini 100%.
14 Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. SE, dr Žarka Rašića i dipl. oec. Dražene Mucha kao istinite, jer su svi ovi vještaci precizno naveli na čemu temelje svoje nalaze i mišljenja, a u svojim nalazima i mišljenjima su logični, jasni i nedvosmisleni. Osim toga svi su vještaci obrazloženo odgovorili na pitanja i primjedbe tuženika, koji ničim nije doveo u sumnju bilo koji dio nalaza ili mišljenja bilo kojeg od vještaka.
15 Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Potraživanje tužitelja po osnovi izgubljene zarade u visini razlike između mirovine (sa dodatkom za tjelesno oštećenje) i plaće koju bi tužitelj u redovitom slijedu događaja primao kod svojeg poslodavca – tuženika da nije bilo štetnog događaja, osnovan je prema odredbama čl. 1089 st. 3 i čl. 1095 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, u iznosima kao u koloni 11 tablice vještaka dipl. oec Dražene Mucha (list 619-623). Ti iznosi su po vještaku već umanjeni za 50% u skladu sa (među strankama nespornim) doprinosom tužitelja (kao oštećenika) u uzrokovanju štetnog događaja i time nastanku štete, o čemu je već bilo riječi. Prema tome su tužitelju pod toč. I izreke dosuđeni iznosi u visini 50% razlike između mirovine (sa dodatkom za tjelesno oštećenje) i plaće koju bi tužitelj u redovitom slijedu događaja primao na radu kod tuženika, da nije bilo štetnog događaja. Ova razlika pod toč. II izreke dosuđena je tužitelju i za ubuduće, u visini kronološki posljednjeg iznosa u spomenutoj tablici nalaza i mišljenja vještaka Dražene Mucha (list 623).
16 Pod točkom III izreke tužitelju je primjenom čl. 1095 st. 1 Zakona o obveznim odnosima dosuđena naknada štete po osnovi tuđe pomoći i njege . Sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja po ovoj osnovi u visini 4,00 EUR po jednom satu tuđe pomoći i njege (list 1060) za razdoblje od kolovoza 2025. na dalje. Ovo zbog notorne činjenice inflacije i konstantnog polaganog povećanja cijena gotovo svih proizvoda i usluga. Prema javno objavljenim podacima, inflacija je u Republici Hrvatskoj među najvišima u Europskoj Uniji, pa taj podatak ovaj sud smatra notornom činjenicom. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr Žarka Rašića (list 838-839) u razdoblju od 1. travnja 2011. pa na dalje tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna dva sata dnevno. To znači da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 sati mjesečno, ili 720 sati godišnje. Pomnoženo sa 2,65 EUR po satu, naknada za tuđu pomoć i njegu za godinu dana iznosi 1.908,00 EUR. Ovaj iznos se zatim umanjuje 50% po osnovi spomenutog doprinosa tužitelja, nakon čega se dobije naknada u iznosu od 954,00 EUR godišnje, kako je tužitelju dosuđeno pod točkom III izreke spomenute presude od 4. listopada 2024. koja je u tom dijelu po žalbenom sudu potvrđena . Po istom načelu i istim izračunom dosuđena je renta tužitelju pod točkom III izreke ove presude za naredno razdoblje, ali u visini od 4,00 EUR po jednom satu tuđe pomoći i njege. 17 Primjenom čl. 1095 st. 2 Zakona o obveznim odnosima tužitelju je dosuđena renta za ubuduće, jer je tužiteljeva potreba za tuđom pomoći i njegom kroz dva sata dnevno (prema mišljenju vještaka dr Žarka Rašića) trajna. Kako je već obrazloženo gore pod 15, nakon umanjenja po osnovi doprinosa oštećenika, godišnji iznos naknade za tuđu pomoć i njegu je 763,20 EUR. Svedeno još na mjesečnu razinu, ova naknada iznosi 63,60 EUR mjesečno. Upravo je taj iznos tužitelju po ovoj osnovi dosuđen za razdoblje od 10. siječnja 2024. na dalje pod točkom IV izreke spomenute presude od 4. listopada 2024. koja je u tom dijelu po žalbenom sudu potvrđena. Primjenom istih zakonskih propisa, po istom načelu i istim izračunom za naredno razdoblje dosuđena je tužitelju renta pod točkom IV izreke ove presude, ali u iznosu kako je tužitelj precizirao na ročištu 20. siječnja 2026. (list 1194).
18.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti.
18.2 Tužitelj je troškovnikom (list 1199-1200) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 41.876,97 EUR, od čega po osnovi očevida i vještačenja po vještaku za zaštitu na radu 398,16 EUR, medicinskog vještačenja 145,99 EUR, financijskog vještačenja 331,80 EUR, dopunskog vještačenja po vještaku medicine rada 199,08 EUR, drugog medicinskog vještačenja 254,44 EUR, dopunskog vještačenja po vještaku medicine rada, i troškova zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife 40.447,50 EUR (sa porezom). Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja žalbe po Tbr. 10.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja četrnaest obrazloženih podnesaka po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, zastupanja na dvadeset ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife, i dolaska na očevid po Tbr. 9.7 odvjetničke Tarife, uvažavajući aktualnu vrijednost predmeta spora u vrijeme svake od ovih radnji.
18.3 Primjenom odredaba čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom potupku među zatraženim troškovima sud tužitelju nije priznao kao potreban trošak sastavljanja odgovora na žalbu tuženika protiv presude u iznosu od 781,25 (sa porezom), jer taj trošak nije bio potreban za uspjeh tužitelja u sporu.
18.4 Sve druge zatražene troškove sud je tužitelju priznao kao potrebne. Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 41.095,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbama čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku.
U Ivanić Gradu, 13. ožujka 2026.
Sudac:
Nenad Tudor
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu žalbenom sudu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
