REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-2478/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga Nevenki Božinović Čupin, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupan po punomoćniku Nikoli Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u točci 1. rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Tadića iz Zagreba, Prilaz Gj. Deželića 23, poslovni broj Ovrv-987/22 od 16. rujna 2022., kojim je tuženiku Gradu Zagrebu naloženo isplatiti tužitelju HEP Elektra d.o.o. iznos od 62,86 eura[1] /473,60 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28.06.2022., kao i za iznos odmjerenog ovršnog troška od 49,77 eur/375,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16.09.2022., sve do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji se sada ima smatrati tužbom, kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 62,86 eura /473,60 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28.06.2022. do isplate, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Tuženik, ranije ovršenik je podnio prigovor, u kojem navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, da je evidentno kako dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi, da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr., niti ovrhovoditelj ičim dokazuje da bi ovršenik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja ovrhovoditeljeve usluge, opreza radi ukazuje na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija ovršenika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine, ističe kako nema pravnog osnova temeljem koje bi ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Zaključno, predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-277/23-2 od 22. svibnja 2023. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.
4. U ovom predmetu sud je donio presudu dana 26. ožujka 2024. posl. br. Povrv-277/23-7 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, na koju je tužitelj izjavio žalbu, a koja žalba je uvažena od strane Županijskog suda u Splitu , te je rješenjem posl. br. Gž-1657/2024-2 od 24. lipnja 2025. ukinuta presuda ovog suda i predmet je vraćen na ponovno suđenje.
5. Sud je u ponovnom postupku, nakon ukidne odluke višeg suda, nanovo pročitao svu spisu priloženu dokumentaciju i to: Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (specifikacija računa – utuženje) (list 7, 28, 86 spisa), presliku računa (list 8-19, 29-40, 74-85 spisa), povijesni zk izvadak (list 55-73 spisa). Nakon ukidne odluke višeg suda nije bilo drugih dokaznih prijedloga.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija i osnovanost tužbenog zahtjeva.
8. Tuženik je već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio navode iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, a osporio je i svoju pasivnu legitimaciju, odnosno osnovanost predmetne tražbine u cijelosti.
9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 86 spisa) utvrđeno je da je u poslovne knjige tužitelj zaveo pod potraživanje za obračunsko mjesto u Zagrebu, ugovorni konto 2203070851 Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, za račune električne energije za period od studenog 2021. do travnja 2022. u ukupnom iznosu od 473,60 kuna.
10. Uvidom u priložene preslike računa utvrđeno je da je tužitelj iste izdavao Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, za obračunsko mjerno mjesto 0123830573, koje se nalazi na adresi [adresa], kategorije potrošnje: kućanstvo, tarifni model: kućanstvo bijeli.
11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženik uknjižen na suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-127) koji u naravi predstavlja stan na III. trećem katu koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 74,65 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, na adresi [adresa].
12. Izvadak iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojna isprava, obzirom na izdatnika i sadržaj, u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuje postojanje tražbine koja je u njoj navedena. Međutim, budući da je tuženik osporio sadržaj izvatka iz poslovnih knjiga, tada je tužitelj dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, sve kako je propisano odredbom čl. 219. st. 1. ZPP.
13. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da tuženik na adresi [adresa], ima u vlasništvu nekretninu pobliže opisanu pod točkom 11. obrazloženja, međutim za naglasiti je da niti jedan od propisa, relevantnih za međusobne odnose kupca i opskrbljivača (Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 104/20, dalje u tekstu- Opći uvjeti); Zakon o tržištu električne energije) ne propisuju da dokaz o vlasništvu određene nekretnine može zamijeniti ugovor, kojim se uređuju međusobna prava i obveze.
14. Odredbom čl. 4. st.1. Općih uvjeta propisano je da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu tih Općih uvjeta uređuju sljedećim ugovorima:
– ugovorom o korištenju mreže,
– ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca,
– ugovorom kojim se uređuje otkup električne energije,
– ugovorom o pružanju pomoćnih usluga te
– ostalim ugovorima, a koji se prema st. 3. istog članka sklapaju u pisanom obliku.
15. Odredbom čl. 5. st. 4. Općih uvjeta propisano je da vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na mrežu podnosi operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže, te je čl. 6 st. 4 Općih uvjeta određeno da na temelju urednog zahtjeva iz st. 1. ovoga članka operator sustava i podnositelj zahtjeva sklapaju ugovor o korištenju mreže. Također, čl. 8. st.1. Općih uvjeta propisuje da se Ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca uređuju prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca ili kupca s proizvodnim postrojenjem.
16. Nadalje, Zakonom o tržištu električnom energijom (Narodne novine broj 111/2021) u čl. 13. st. 7. propisano je da se Ugovorom o korištenju mreže uređuju prava i obveze između operatora sustava i korisnika mreže. Također, čl. 20. st. 1. istog Zakona određuje da svi krajnji kupci imaju pravo da im električnu energiju osigurava opskrbljivač, na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom, dok se st. 2. istog članka propisuje da krajnji kupci imaju pravo na sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom te se dalje taksativno navodi što predmetni ugovor mora sadržavati. Konačno, odredba čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električnom energijom propisuje da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a što podrazumijeva obvezu postojanja ugovornog odnosa, koju činjenicu tužitelj ovdje nije dokazao.
17. Sukladno navedenom, u smislu svih gore navedenih odredbi Zakona o tržištu električnom energijom i Općih uvjeta, koji se primjenjuju u konkretnoj situaciji, proizlazi da tek sklopljeni ugovor uz činjenicu vlasništva nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge za predmetno obračunsko mjesto. Samo dokaz o vlasništvu nekretnine na određenoj adresi, konkretno na adresi [adresa], nikako ne može biti dokaz o postojanju ugovornog odnosa sklopljenog između ovdje stranaka.
18. U odnosu na tvrdnju tužitelja, iznijetu u žalbi protiv presude od 26.03.2024., da tuženik ima obvezu platiti utuženu naknadu na temelju odredbe čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) valja navesti da navedena odredba uređuje pasivnu legitimaciju tuženika, koji je kao vlasnik dužan plaćati komunalne usluge, među ostalim i naknadu zbog trošenja električne energije, međutim, ta odredba sama za sebe ne dokazuje da postoji pravni osnov za utuženu naknadu jer posebni propisi (Zakon o tržištu električnom energijom i Opći uvjeti) uređuju uvjete na temelju kojih je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu naknade za utrošenu električnu energiju, a prvenstveno svi redom propisuju obvezu zaključenja ugovora, kojim se reguliraju prava i obveze između opskrbljivača električnom energijom i kupca.
19. U kontekstu svih izloženih propisa jasno je i nedvojbeno utvrđena obveza sklapanja ugovora za opskrbu električnom energijom iz kojeg bi se moglo utvrditi da je tuženik kupac usluge tužitelja (kao opskrbljivača) za predmetno obračunsko mjesto, pri čemu treba imati na umu da je tužitelj trgovačko društvo, koje ima obvezu postupati po važećim propisima i ima službe u svojem poslovanju koje vode evidenciju kupaca, a sasvim sigurno tu evidenciju vode na temelju propisanih dokumenata, pa je neprihvatljivo da u parnici, koju je pokrenuo protiv tuženika, nije dostavio elementarni dokument o postojanju ugovornog odnosa.
20. Imajući u vidu da je tuženik osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i sadržaj izvatka iz poslovnih knjiga, da je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i da se ne nalazi u posjedu predmetne nekretnine, a tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja u smislu čl. 219. ZPP, tijekom postupka nije dostavio Ugovor na temelju kojeg bi se utvrdilo postojanje ugovornog odnosa s tuženikom u utuženom razdoblju, odnosno nije dokazao postojanje ugovora o opskrbi sklopljenog s tuženikom, iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik kupac usluge tužitelja (kao opskrbljivača) za predmetno obračunsko mjesto, ovaj sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanih odredbom čl. 221.a ZPP, utvrdio da tužitelj nije dokazao niti osnovanost niti visinu zahtjeva, kao što nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran za isplatu utuženog potraživanja, te je zahtjev za isplatu odbijen kao neosnovan pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. ožujka 2026.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11 Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
