REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-718/2025-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja LN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Šimunu Babiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić, protiv I-tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Peniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budin i Penić, II - tuženika Lovačko društvo Prepelica, Ivanić-Grad, Derežani, Derežani 58F, OIB 55099268272 i III-tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, I i III-tuženika, te odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, dana 13. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 31. siječnja 2023.

II Nalaže se I, II i III-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.589,73 eura sa zateznim kamatama od 30. studenog 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se I, II i III-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.468,91 eura sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se I i III-tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. ožujka 2020. dogodila prometna nezgoda na autocesti A3-GP BREGANA (granica Republike Slovenije) - Zagreb- Slavonski Brod-GP Bajakovo (GRANICA Republike Srbije), općina Ivanić-Grad na 66 km + 700 m, koja je prouzročena uslijed naleta jazavca na vozilo tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] (BiH). Tužitelj navodi kako je u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta, a da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na autocesti i to na području lovišta kojim gospodari II-tuženik Lovačko društvo Prepelica, osiguran kod III-tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].

2. Tužitelj također navodi kako se obratio tuženicima odštetnim zahtjevima od 5. svibnja 2020., a koje zahtjeve su tuženici otklonili čime predlaže da sud presudom naloži tuženicima solidarnu isplatu iznosa od 4.280,55 km (konvertibilna marka) /17.122,20 kn sa zateznim kamatama od dana 30. srpnja 2020. pa do isplate uz naknadu troška sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 31. siječnja 2023. (nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen dana 1. veljače 2021., što je vidljivo iz zapisnika koji prileži listu 93-94 spisa) na način da sada potražuje isplatu iznosa od 29.062,89 kn/3.589,73 eura sa zateznim kamatama od dana 30. srpnja 2020. pa do isplate uz naknadu troškova postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

4. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 31. siječnja 2023. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom tužitelj povisio tužbeni zahtjev (sa 17.122,20 kn/2.272,51 eura početno zatraženih na 29.062,89 kn/3.589,73 eura).

5. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

6. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice utvrđenje visine imovinske štete na vozilu tužitelja u većem obujmu i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

7. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim prometno-tehničkim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku te je slijedom navedenog sud dozvolio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od 31. siječnja 2023., kao u točki I. izreke i ovom presudom odlučio o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

8. Nadalje, sud ukazuje kako je o otpočetoj parnici obavijestio HOK osiguranje d.d. (dostavnica na listu 165 spisa) koje se na predmetnu obavijest suda od 10. ožujka 2022. nije očitovao niti je prihvatio miješanje u ovom predmetu.

9. U odgovoru na tužbu I-tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. osporava osnov, visinu utuženog potraživanja, spori odgovornost za štetni događaj kao i uzročno- posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće, te ističe prigovor doprinosa tužitelja predmetnom štetnom događaju budući smatra kako je tužitelj bio dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi uvjetima na cesti tako da vozilo može zaustaviti pred svakom preprekom na cesti odnosno ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja.

10. II-tuženik Lovačko društvo Prepelica u odgovoru na tužbu navodi kako osporava odgovornost za štetni događaj zbog promašene pasivne legitimacije budući smatra kako se nezgoda dogodila na mjestu kojim LD Prepelica ne gospodari uz napomenu kako se na dan štetnog događaja nije provodio lov na području lovišta I/167.

11. III-tuženik Croatia osiguranje d.d. u svom odgovoru na tužbu navodi kako priznaje štetni događaj, kao i pasivnu legitimaciju budući je II-tuženik u vrijeme štetnog događaja imao zaključeno osiguranje od odgovornosti broj 078700051615, osporava odgovornost, ne spori visinu utuženog potraživanja, te opreza radi navodi kako predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na III-tuženika uz naknadu troškova postupka.

12. Po prvotno provedenom prvostupanjskom postupku, sud je dana 29. veljače 2024. donio presudu pod poslovnim brojem Pn-2159/2020-73 kojom je u točki I. izreke dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od 31. siječnja 2023., u točki II. je naloženo II i III-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.589,73 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2020. do isplate, u točki III. je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na I-tuženika, u točki IV. je naloženo II i III-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u točki V. je odbijen II-tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka, a u točki VI. je naloženo tužitelju naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

13. Po pravodobno podnesenim žalbama tužitelja, II i III-tuženika, Županijski sud u Splitu je kao drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Gž-1382/2024-3 od 19. ožujka 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj Pn-2159/2020-73 od 29. veljače 2024. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ispis iz Registra udruga na dan 27. kolovoza 2020., pregled podataka o lovištu Ivanić-Grad, potvrdu MUP-a PU Zagrebačka, I postaja prometne policije Zagreb, presliku potvrde o registraciji, presliku police osiguranja od automobilske odgovornosti, ponudu – predračun 20- 010-000059 od 23. travnja 2020., fotografije, odštetni zahtjev I, II i III-tuženiku te odgovore na odštetni zahtjev tužitelja, presliku Ophodarskog dnevnika za II smjenu od 19,00-7,00 sati od 10. ožujka 2020., presliku Dnevnika rada za II smjenu od 19,00-7,00 sati od 10. ožujka 2020., presliku Zapisnika od 10. ožujka 2020., kartu autoceste A3, kartu lovišta LD Prepelica, Odluku sa lista 219-220 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka UN, kao i prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Peri Todoroviću.

15. Sud u ponovljenom postupku nije proveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka UN obzirom je isti već saslušan u ovosudnom predmetu na predložene okolnosti, isti je detaljno opisao sve okolnosti koje su mu poznate i odgovorio na sva postavljena pitanja stranaka, te bi se rješavanje ovog spora nepotrebno odužilo, a što je u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno uređeni tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. II. izreke.

17. Među strankama nije sporno da se štetni događaj zbio na autocesti A3 kao i da se radi o naletu divljači na vozilo kojim je upravljao tužitelj, te da je tužitelju nastala šteta na vozilu.

18. Sporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija II-tuženika, odgovornost kao i visina nastale štete, uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće te doprinos tužitelja štetnom događaju.

19. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka UN te je izvršen uvid u spisu priloženu dokumentaciju.

20. Uvid u dnevnik rada od 10. ožujka 2020. sud je utvrdio kako je ophodar UN zabilježio, između ostalih podataka vezanih za ophodnju na predmetnoj dionici i prometnu nezgodu – nalet na divljač (jazavac) zapisnik 32/20.

21. Uvidom u zapisnik o prometnoj nesreći sa lista 47 spisa, sud je utvrdio kako je dana 10. ožujka 2020. zabilježena prometna nezgoda na dionici Ivanić-Grad – Križ, stacionaža 066,700 km, autocesta A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac), lijeva strana kolnika, da je kao tip nesreće naznačen nalet na divljač, da je u istoj sudjelovao tužitelj uz koji zapisnik su priložene i crno-bijele fotografije.

22. Uvidom u kartu sa lista 215-216 spisa, sud je utvrdio kako je na istoj naznačeno zajedničko otvoreno lovište I/164 Topolje.

23. Uvidom u kartu sa lista 217-218 spisa, sud je utvrdio kako ista prikazuje županijsko lovište I/167 Ivanić Grad.

24. Odlukom Skupštine Zagrebačke županije od 4. svibnja 2006. ustanovljeno je zajedničko otvoreno lovište broj I/167 – Ivanić-Grad na području Zagrebačke županije gdje su opisane granice istog gdje je naznačeno kako isto ide autocestom prema Zagrebu do početne točke, a da je početna točka na autocesti Zagreb - Popovača na prijelazu ceste Ivanić-Grad – Posavski Bregi, a što proizlazi i iz dostavljenih podataka o lovištu sa lista 12 spisa kao i da je ovlaštenik prava lova na navedenoj lokaciji Lovačko društvo Prepelica Ivanić-Grad. Potom je istaknuto kako je sastavni dio navedene Odluke i prethodno navedena karta lovišta. Nadalje, propisane su i mjere za sprečavanje šteta od divljači i to između ostalog donošenje godišnjeg plana za poduzimanje određenih mjera za sprečavanje štete , te nabavljanje zaštitnih sredstava za izvršenje godišnjeg plana. Sud ističe kako je time utvrđeno kako se štetni događaj zbio upravo na dijelu autoceste A3 koja graniči sa lovištem II-tuženika.

25. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, I PPP Zagreb od 30. ožujka 2020. sud je utvrdio kako je u istoj naznačeno da se dana 10. ožujka 2020. dogodila prometna nesreća na autocesti A3-GP BREGANA (granica Republike Slovenije) - Zagreb-Slavonski Brod-GP Bajakovo (granica Republike Srbije), općina Ivanić-Grad na 66 km + 700 m, da je u navedenoj prometnoj nesreći sudjelovao tužitelj sa vozilom registarske oznake [registarska oznaka] (BiH), da je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta, da nema ozlijeđenih osoba, kao i da je do iste došlo uslijed naleta divljači – jazavca te da je tužitelj nakon štetnog događaj alkotestiran gdje je istome utvrđena koncentracija od 0,00 g/kg alkohola u krvi.

26. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je na dan štetnog događaja upravljao vozilom na autocesti Zagreb-Lipovac te se u tom trenutku nalazio oko Ivanić-Grada u smjeru Zagreba. Kretao se brzinom od cca 120-130 km/h te mu je u jednom trenutku pod kutom od 90 stupnjeva s lijeve strane došao jazavac. Iskazuje kako je došlo do udara na životinju, nije prikočio zbog potencijalne opasnosti i rizika za još većom štetom zbog vozila koja su se nalazila neposredno iza njegovog vozila te je nakon udara vozilo zaustavio pored ceste i pozvao ophodnju na cesti. Radilo se o večernjim satima oko 20 ili 21 sat u proljetno doba. Napominje da je kolnik bio suh, a vidljivost dobra. U trenutku štetnog događaja upravljao je osobnim vozilom Mercedes, limuzina. Navodi kako je prvo primijetio oštećenje na lijevoj strani vozila, a naknadno i ispod vozila budući je životinja pri udaru u toj brzini otišla ispod vozila gdje je došlo do oštećenja kablova i senzora. Bio je prisutan kada je došla policija, ali se ne sjeća je li policija provjeravala žičanu ogradu pri dolasku na očevid.

27. Iz iskaza svjedoka UN iskazuje kako je na dan štetnog događaja bio je u ophodnji predmetne dionice ceste za koju je zadužen. Bio je s kolegom u predmetnoj smjeni te su po dojavi došli na mjesto predmetnog štetnog događaja gdje su na zaustavnoj traci pored ceste zatekli jazavca na kojeg je prema navodima tužitelja naletjelo vozilo istog, dok se vozilo nalazilo nekih 200 -300 m od mjesta gdje su našli životinju. Primijetio je oštećenje na lijevoj prednjoj strani vozila te je isto fotografirao, a oštećenje se nalazilo ispod prednjeg lijevog fara. Navodi kako na predmetnoj dionici ceste ne postoji prometni znak kojem se vozače upozorava na mogućnost istrčavanja divljači na cestu obzirom je uz cestu postavljena žičana ograda, no ukoliko bude primijećena neka životinja u blizini ceste tada se vozače predmetne dionice obavještava o istome putem stranice HAK-a. Pretpostavlja da je u ovom slučaju jazavac izašao na cestu jer je vjerojatno potkopao tlo ispod ograde i prošao. Napominje kako je stanje na kolniku prije štetnog događaja bilo normalno te da nije bilo dojava o divljači na cesti. Pojašnjava kako se ophodnje provode u dvije smjene i to od 7,00 do 19,00 sati, a potom druga smjena od 19,00 sati do 7,00 sati sljedećeg dana pri čemu je ophodnja dužna u tih 12 sati smjene dva puta obići predmetnu dionicu, zabilježiti sve što je uočeno ili primijećeno, a ističe da se ophodnja događa i češće u jednoj smjeni u nekim izvanrednim okolnostima (vremenske neprilike i sl.). Iskazuje kako ne postoji mogućnost da ophodnja izostane jer ista mora biti provedena svaki dan, uz napomenu kako se sve iz smjene bilježi u ophodarski dnevnik. Iskazuje da je prethodna ophodnja prije njegove bila u jutarnjoj smjeni no ne zna tko je u ophodnji bio i točno kada. Uobičajeno je pregledati područje odnosno ogradu u blizini štetnog događaja što je učinjeno i taj put te je on zajedno s policijom obišao i pregledao ogradu 100 m prije mjesta gdje se nalazio jazavac i 100 m nakon te oštećenja nisu zabilježena pa je pretpostavka da je životinja ili negdje dalje ušla na cestu ili je već neko vrijeme bila na tom dijelu i potom izašla na cestu. Isto tako žičana ograda se prov jerava i tijekom ophodnje. Nema podataka da bi u smjeni prije njegove bilo evidentiranih oštećenja ograde niti je on tako nešto zabilježio u svojoj smjeni. Pojašnjava da se žičana ograda pregledava na način da se ide do kanala, ako je pristup moguć, pregledava se okolno područje, a pod ophodnjom, ograda se provjerava uz zaustavnu traku te se istu obilazi pješice. Navodi da se radi o dionici dužine cca 40 km te da je istu obzirom na trajanje smjene od 12 sati moguće detaljno pregledati gdje se pregled vrši kombinirano vozilom i pješice.

28. Sud je iskazu tužitelja u potpunosti poklonio vjeru jer je životan, logičan te sukladan dokumentaciji u spisu i ostalim provedenim dokazima kao i svjedoku UN koji je potvrdio navode tužitelja o naletu divljači – jazavca – na vozilo tužitelja, kao i mjesto samog događaja. Nadalje, sud smatra kako je i iskaz svjedoka UN u pretežitom dijelu također životan i logičan te također u skladu sa priloženom dokumentacijom u spisu, no sud ukazuje kako iskaz svjedoka UN nije posebno cijenio u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja obzirom isti nema neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju, osim u dijelu u kojemu navodi kakvo je stanje zatekao pri dolasku što nije niti sporno. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem isti daje svoje mišljenje kako je navedena divljač – jazavac došla na autocestu jer se radi samo o pretpostavci, a ne o utvrđenjima istog nakon provedene ophodnje. Nadalje, sud je prihvatio iskaz ovog svjedoka i u dijelu u kojem isti navodi kako se provjerava žičana ograda na dionici ophodnje tamo gdje je pristup moguć kao i da se isto vrši kombinirano vozilom i pješice. Iz navedenog jasno proizlazi kako isti upućuje na činjenicu da se pri ophodnji neki dijelovi žičane ograde ne pregledaju ukoliko im je pristup onemogućen čime sud ne može prihvatiti tvrdnju da na dionici na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja nije bilo oštećenja na ogradi samo zato jer navedeno nije naznačeno u ophodarskom dnevniku, a sud smatra da ukoliko su neka mjesta na dionici pri ophodnji nedostupna zbog raslinja koje je obraslo oko ograde, nepristupačnosti zbog jarka koji se nalazi ispred ograde ili nečeg sličnog, da je tada navedeno potrebno unijeti u ophodarski dnevnik, što radnici I-tuženika nisu učinili, a sam svjedok navodi da su tako nešto dužni zabilježiti pri čemu isti ne isključuje mogućnost da doista nije moguć pristup na svim dijelovima žičane ograde već isto navodi kao uobičajenu činjenicu. Navedenu činjenicu je utvrdio i vještak Pero Todorović kako je to pojašnjeno u točki 30. obrazloženja tijekom provedenog očevida. Činjenica da je navedeni svjedok provjerio ogradu 100 m prije i 100 m nakon mjesta štetnog događaja, ne znači da divljač nije mogla proći kroz oštećeni dio žičane ograde na nekom drugom dijelu dionice koji je manje ili više udaljen od mjesta štetnog događaja kao i od mjesta koje su ophodari prekontrolirali nakon štetnog događaja. Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka i u dijelu gdje isti navodi kako na predmetnoj dionici autoceste na kojoj se zbio predmetni štetni događaj nije bio istaknut prometni znak koji sudionike prometa upozorava na opasnost od naleta divljači.

29. Radi utvrđenja načina kretanja tužitelja, dinamike nastanka štetnog događaja i ostalih okolnosti vezanih za visinu štete, sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta te prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Peri Todoroviću.

30. Na provedenom očevidu dana 23. rujna 2022. sudska komisija je pristupila na mjesto očevida te se sudski vještak zajedno sa tužiteljem i sudskom komisijom upu tio na mjesto koje je tužitelj pokazao kao mjesto štetnog događaja te na kojem je došlo do naleta životinje – divljači na vozilo tužitelja. Vještak navodi da je izvršen vizualni pregled žičane ograde autoceste sjevernog kolničkog traka. Na mjestima gdje je to bilo moguće vidjeti fotografirao je stanje ograde. Svjedok UN je pokazao mjesto gdje je zatekao uginulog jazavca i vozilo koje je stajalo na zaustavnoj traci neposredno uz travnati teren izvan autoceste. Vještak je u fazi očevida doznao informaciju da je divljač izletjela s lijeve strane što znači da je prethodno morala proći južnu kolničku traku, te naići na sjevernu kolničku traku gdje je i došlo do naleta vozila na divljač. Tužitelj je naveo kako nema saznanja je li životinja pomicana po dolasku ophodnje na mjesto događaja.

31. Iz prometnog nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Pere Todrovića od 29. lipnja 2021. proizlazi kako je vozilo tužitelja krajnje lijevim dijelom prednje strane, naletjelo na divljač. Divljač se vozilu približavala s desne strane. U trenutku naleta, vozilo tužitelja se kretalo brzinom od 135 km/h. Vještak ističe kako bi tužitelj objektivno nalet izbjegao pri brzini ne većoj od 115 km/h no navodi kako tužitelj štetni događaj nije imao mogućnosti izbjeći, pri brzini kojom se vozilo kretalo (135 km/h), a niti pri brzini ograničenja (130 km/h). Na vozilu je nastala djelomična šteta. Popravak vozila bi koštao 27.046,89 kn što je istodobno i visina štete na vozilu tužitelja .

32. Vještak dipl. ing Pero Todorović izradio je dopunski pisani nalaz i mišljenje od dana 28. prosinca 2022. u kojem je istaknuo kako je izvršen pregled stanja žičane ograde sjevernog kolničke trake oko mjesta gdje se dogodio štetni događaj. U pregledanom dijelu je ograda u pravilu zarasla u visoku živicu (raslinje), pa nije bilo moguće provjeriti stanje ograde na tom dijelu. Na dijelu gdje žičana ograda nije zarasla u gustu živicu, bilo je moguće iz blizine provjeriti stanje ograde te vještak navodi kako na ovom mjestu ograda ima prekid pojašnjavajući kako je lijevi dio (gledano s autoceste) u gornjem dijelu povezan s desnim dijelom ograde, a da uz podlogu ovi dijelovi nisu povezani, pa zbog toga postoji slobodan prolaz (ili ga je niska divljač sama načinila) kroz koju se niska divljač može provući u zonu autoceste. Nadalje, vještak navodi kako tehnički nije moguće utvrditi na siguran način je li divljač vozilu došla s lijeve ili desne strane. Ako mu je došla s lijeve strane onda je nakon naleta morala biti i pregažena vozilom („podvučena“ ispod vozila). Za ovakvu varijantu nema materijalnih pokazatelja, jer na fotografijama s izvida štete, na donjem postroju vozila nije za vidjeti prskotine ili briseve krvi divljači. Ako je vozilu dolazila s lijeve strane, onda je nakon štetnog događaja divljač s kolnika pomaknuta na zaustavnu traku, gdje je ophodar zatekao usmrćenu divljač. Činjenica da je divljač smrtno stradala u naletu vozila tužitelja, nesporno ukazuje da se ista u kritično vrijeme nalazila na autocesti. Na autocestu je mogla doći prolazeći kroz nezaštićeni dio uz naplatne kućice, kroz oštećeni odnosno loše održavan dio žičane ograde, ili pak kroz dio kojega je divljač sama načinila (zemljani iskop ispod ograde i sl.). Shodno svom nagonu i potrebi, mogla se dulje vrijeme kretati u dijelu cestovnog pojasa, mogla je prelaziti s jedne na drugu stranu autoceste i vraćati se u suprotnom smjeru, na istom, ali i na posve drugom mjestu. Bez obzira kojim smjerom se divljač približavala vozilu, tužitelj nije imao mogućnost izbjeći nalet pri brzini kojom se njegovo vozilo kretalo, niti pri brzini ograničenja važećoj na dijelu autocesti gdje se štetni događaj dogodio.

33. I-tuženik je istaknuo prigovore i primjedbe na izrađeni dopunski nalaz i mišljenje u dijelu gdje vještak navodi kako je žičana ograda imala oštećenja i u dijelu gdje vještak pojašnjava da tužitelj nije mogao izbjeći nalet niti pri brzini kojom se kretao, a niti pri brzini ograničenja na predmetnoj dionici, no isti nije predložio novo dopunsko saslušanje istog niti provođenje novog prometno-tehničkog vještačenja, slijedom čega je sud imajući u vidu da je prometni vještak u cijelosti otklonio sve prigovore i primjedbe na prvotno izrađeni nalaz i mišljenje svojim dopunskim očitovanjem, smatrao suvišnim ponovno pozivati vještaka na novo očitovanje posebice pri tome cijeneći da novo dopunsko saslušanje prometnog vještaka nije predlagao niti jedan od tuženika niti su isti predlagali eventualno provođenje novog prometno-tehničkog vještačenja na navedene okolnosti. Također, vještak je navode o nepristupačnosti dijelu žičane ograde kao i prekidu iste potkrijepio i fotografijama priloženim uz dopunsko očitovanje pa tim više jasno proizlazi kako je navedeni zaključak izvukao iz zatečenog stanja kojeg je potkrijepio i fotografijama, dok je očitovanje o izbjegavanju naleta pri brzini kojom se kretao tužitelj i pri brzini ograničenja na navedenoj dionici donio temeljem znanja, iskustva, pregledom priložene dokumentacije na koju se pozvao u nalazu i mišljenju kao i iskazu tužitelja, te se navodi istog ne bi mogli promijeniti čak i da je ponovno obrazlagao svoj nalaz i mišljenje.

34. Slijedom svega navedenog, sud je nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunski nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen te sačinjen u skladu s dostupnom dokumentacijom u spisu i pravilima prometne znanosti te danim iskazima tijekom postupka (tužitelja i svjedoka UN). Naime, vještak je detaljno opisao dinamiku nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da tužitelj navedeni štetni događaj odnosno nalet divljači – jazavca, nije mogao izbjeći niti pri brzini kojom se kretao (135 km/h), a niti da se kretao brzinom ograničenja na autocesti (130 km/h), te utvrđenja o raslinju na pojedinim dijelovima žičane ograde koju zbog toga nije bilo moguće provjeriti na svim dijelovima, kao i nastala oštećenja i visinu nastale štete na vozilu tužitelja, koristeći se pri tome utvrđenjima sa provedenog očevida, uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu te danim iskazima tužitelja i svjedoka UN. Stoga ovaj sud nije smatrao da je potrebno provođenja novog prometnog vještačenja, a niti su stranke isto predlagale kako je to prethodno navedeno.

35. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi dokazanim način nastanka štetnog događaja odnosno činjenicu da je do štetnog događaja došlo na način da je s lijeve strane na vozilo tužitelja naletila divljač – jazavac – koja je uslijed navedenog naleta uginula na mjestu, da je ista potom pomaknuta na zaustavnu traku do dolaska ophodara, da je divljač došla na autocestu na neutvrđeni način budući i sam vještak zaključuje kako se shodno svom nagonu i potrebi, mogla dulje vrijeme kretati u dijelu cestovnog pojasa, kao i da je mogla prelaziti s jedne na drugu stranu autoceste i vraćati se u suprotnom smjeru, na istom, ali i na posve drugom mjestu , a da je na autocestu mogla doći prolazeći kroz nezaštićeni dio uz naplatne kućice, kroz oštećeni odnosno loše održavani dio žičane ograde, ili pak kroz dio kojega je divljač sama načinila (zemljani iskop ispod ograde i sl.), pri čemu je vještak naveo u dopunskom očitovanju kako je u pregledanom dijelu ograda u zarasla u visoku živicu (raslinje), pa nije bilo moguće provjeriti stanje ograde na tom dijelu , a na dijelu gdje žičana ograda nije zarasla u gustu živicu, bilo je moguće iz blizine provjeriti stanje ograde gdje je vještak utvrdio kako na tom mjestu ograda ima prekid zbog čega postoji slobodan prolaz kroz koju se niska divljač može provući u zonu autoceste , no zaključak suda je da je ista svakako mogla doći jedino iz lovišta koje graniči sa autocestom, a kojim gospodari II-tuženik, potom je utvrđeno da je tužitelju pri naletu gore navedene divljači nastala imovinska šteta na vozilu, kao i da se tužitelj u trenutku štetnog događaja vozio brzinom od 135 km/h, ali da isti navedeni nalet ne bi izbjegao niti da se kretao dopuštenom brzinom od 130 km/h budući vještak smatra kako tužitelj navedeni nalet divljači nije mogao izbjeći. Također, utvrđeno je i da na dionici autoceste na kojoj se zbio predmetni štetni događaj nije bilo istaknutog prometnog znaka opasnosti od divljači

36. Sud također nalazi utvrđenim da kod tužitelja nema doprinosa nastanku štetnog događaja. Naime, sud ukazuje kako vještak ističe kako bi tužitelj objektivno nalet izbjegao pri brzini ne većoj od 115 km/h no navodi kako tužitelj štetni događaj nije imao mogućnosti izbjeći, pri brzini kojom se vozilo kretalo (135 km/h), a niti pri brzini ograničenja (130 km/h).Također iz policijskog zapisnika proizlazi da tužitelj nije pokazivao reakciju na alkohol prilikom alkotestiranja. Sud nadalje ukazuje da tužitelj nije imao razloga očekivati nalet divljači jer na navedenoj dionici ne postoje istaknuti znakovi opasnosti uz napomenu kako isti nije dužan kretati se manjom brzinom od dopuštene, a koja je na toj dionici bila 130 km/h, dok prema mišljenu vještaka tužitelj i da se kretao brzinom od 130 km/h ne bi mogao izbjeći navedeni nalet jazavca, kako je to prethodno navedeno. Za istaknuti je da se tužitelj kretao malo iznad granice dopuštene brzine, točnije brzinom od 135 km/h što svakako nije značajno odstupanje od spomenutog ograničenja, no neovisno o navedenom, tužitelj nalet ne bi izbjegao i da se kretao dopuštenom brzinom od 130 km/h čime brzina kojom se isti kretao nije od utjecaja na predmetni štetni događaj, te sud ne nalazi da je tužitelj na bilo koji način doprinio predmetnom štetnom događaju ili da bi bio isključivo odgovoran za isti.

37. Odredbom čl. 21. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisano je da se znakovi opasnosti, u pravilu, postavljaju izvan naselja na udaljenosti 150 do 250 m ispred opasnog mjesta na cesti, dok je st. 3. određeno ako sigurnost prometa zahtijeva, osobito brzina kojom se vozila kreću ili nepreglednost ceste, ti će se znakovi opasnosti postaviti i na udaljenosti većoj od 250 m ispred opasnog mjesta na cesti. Nadalje, određeno je i da znakovima opasnosti, koji su postavljeni na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m, moraju biti pridružene i dopunske ploče na kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju.

38. Istim člankom propisano je i da na nepreglednim cestama ili na cestama na kojima je dopuštena veća brzina vožnje te u drugim slučajevima u kojima postoji opasnost da vozač iznenada i nepripremljen naiđe na opasno mjesto na cesti, između znaka opasnosti postavljenog na udaljenosti iz stavaka 1. i 2. ovog članka i tog opasnog mjesta na cesti moraju biti postavljeni jedan znak ili više istih znakova, uz koje će se postaviti i dopunske ploče s naznakom udaljenosti do opasnog mjesta. Nadalje, za istaknuti je kako je svjedok UN, a koji je zaposlenik I- tuženika naveo kako se na predmetnoj dionici ne nalazi istaknut znak opasnosti od divljači na cesti, što ni tužitelj, a niti I, II i III-tuženik nisu osporili niti tvrdili drugačije.

39. Sud ukazuje kako je I-tuženik društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste sukladno članku 2. stavak 1. točka 13. i 17., članka 26. i članka 81. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23 – dalje ZC). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesta. U predmetnom slučaju na kolniku autoceste A3 našla se divljač (jazavac), što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena ili je ista imala neka oštećenja koja su omogućila prolazak divljači, u konkretnom slučaju jazavca, a i sam vještak je naveo kako je u blizini naleta divljači na vozilo tužitelja utvrđen prekid navedene ograde, te da se ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa su na strani I- tuženika pri čemu sud ukazuje kako tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. Sama činjenica što je I-tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što prema njegovim utvrđenjima nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Naprotiv, provedenim postupkom u konačnici je utvrđeno da pojedinim dijelovima ograde nije niti moguće pristupiti, a da na jednom dijelu u blizini mjesta štetnog događaja ograda ima prekid što svakako ukazuje na nepravilno održavanje prohodnosti i tehničke ispravnosti ceste. Kako je odredbom članka 50. stavka 1. i 2. ZC-a propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste po načelu krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko ta cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog slučaja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta, pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde. Nadalje, sud ukazuje kako nije predvidljivo na koji način je divlja životinja sa sigurnošću ušla na autocestu niti itko može sa sigurnošću predvidjeti gdje bi divlja životinja usmjerila svoje kretanje u takvim i sličnim situacijama, te da se može eventualno raditi o pretpostavci koja nije dokazana, no utvrđena je činjenica kako se divljač u trenutku štetnog događaja doista nalazila na autocesti i da je uslijed svog kretanja naletila na vozilo tužitelja.

40. Slijedom navedenog, sud smatra kako iz navedenih utvrđenja proizlazi pasivna legitimacija i odgovornost I-tuženika za nastanak predmetne štete na vozilu tužitelja, a koja se ogleda u nepravilnom održavanju navedene žičane ograde, kroz koju je divljač prošla i izašla na autocestu uslijed čega je i došlo do naleta divljači na vozilo tužitelja i time do predmetnog štetnog događaja te nastale štete na vozilu tužitelja obzirom I-tuženik nije dokazao da je redovito održavao predmetnu autocestu poduzimanjem odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, niti je isti tijekom provedenog postupka u spis dostavio dokaze ili predložio dokaze u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a kojima bi dokazao da je postupao sukladno čl. 2. stavak 1. točka 13. i 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a.

41. U odnosu na II-tuženika, sud ukazuje kako neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači (a u ovom predmetu II-tuženik se očitovao da u trenutku štetnog događaja nije bilo lova divljači), divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da divljač čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom te stoga za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. -1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 1 i 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20) kojim je propisano da lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini , a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

42. Sud ukazuje kako se sukladno odredbi članka 1067. stavka 1. ZOO-a vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti prema stavku 2., a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, te je dužna snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje prema stavku 4. navedenog članka čime bi se lovoovlaštenik (kao i njegov osiguravatelj) u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da se radi o propustu pravne osobe koja upravlja javnom cestom, iz članka 50. stavak 2. ZC-a. Naime, u slučaju kada ona, kao osoba koja gospodari lovištem, u skladu s odredbom članka 50. stavka 2. ZC-a, zatraži od pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, da javnu cestu označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno prometnim propisima, što ovaj ne učini, a to je bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, može se osloboditi od odgovornosti. Sud ukazuje kako II-tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz da je kao pravna osoba koja gospodari predmetnim lovištem ikada podnio I-tuženiku zahtjev za postavljanjem prometne signalizacije i opreme, a sve u smislu čl. 219. st. 1. ZPP -a. To znači da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti ako je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO - a (tako i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.).

43. Odredbom čl. 1063. ZOO-a određeno je da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom čl. 1064 . ZOO-a određeno je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

44. Iako ZOO izričito ne određuje što se smatra opasnom stvari, očito je da pod tim pojmom Zakon razumije divljač (jazavac) koja iznenada izlijeće na cestu. U slučaju štete nastale u vezi s opasnom stvari, uzročnost se predmnijeva, pa je na oštećeniku samo teret dokazivanja da je stvar sudjelovala u štetnom događaju, a što je u konkretnom slučaju prema mišljenu ovog suda utvrđeno.

45. U tom trenutku teret dokazivanja prelazi na imatelja opasne stvari koji, da bi se oslobodio odgovornosti, mora dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

46. Dakle, u konkretnom slučaju, II-tuženik bi, a da bi se oslobodio odgovornosti za štetu koja je nastala tužitelju, morao dokazati kako ona potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, što isti nije učinio tijekom ovog postupka. Činjenica jest kako su Zakonom o lovstvu iz lovišta izuzete ceste i naseljena mjesta među tim odgovornost lovoovlaštenika proizlazi iz njegova propuštanja da poduzme određene mjere radi sprječavanja štete koju divljač iz lovišta može nanijeti ljudima ili imovini kada primjerice istrči na cestu. Pri tom se njegova odgovornost prosuđuje prema odredbama koje normiraju objektivnu odgovornost.

47. Slijedom navedenog, kako je time utvrđena odgovornost Lovačkog društva koja se bavi takvom djelatnošću, time je utvrđena i odgovornost III-tuženika kao osiguratelja predmetne udruge za štete prema trećim osobama i njihovim stvarima čime je isti dužan naknaditi tužitelju nastalu štetu, a sud ne nalazi doprinosa niti isključive odgovornosti na strani tužitelja u trenutku štetnog događaja.

48. U odnosu na navode tuženika kako tužitelj nije popravio vozilo, odnosno dostavio dokaz o podmirenju nastale imovinske štete na vozilu, sud ukazuje kako je cilj naknade štete dovesti oštećenikovu imovinu u stanje u kojem je bila prije štetnog događaja te oštećenik, ovdje tužitelj, ima pravo na naknadu u novcu koja odgovara trošku popravka bez obzira hoće li popraviti auto ili ne. Prema ZOO -u sukladno čl. 1085. st. 1. odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a sukladno st. 4. istog članka propisano je da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Slijedom navedenog, sud navode tuženika o dokazu popravka vozila smatra paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje obveze podmirenja utuženog potraživanja.

49. Visina predmetnog potraživanja utvrđena je provedenim prometnim vještačenjem gdje vještak navodi kako visina štete na vozilu tužitelja iznosi 3.589,74 eura (27.046,89 kn), a kojem utvrđenju vještaka se stranke nisu protivile, dok je sud predmetni nalaz i mišljenje vještaka usvojio i u tom dijelu. Također sud ukazuje kako je iz potvrde MUP-a kao i ponude sa lista 19 te izvida štete sa lista 20 spisa te pripadajuće fotografije u spisu vidljivo da je na vozilu tužitelja bilo potrebno zamijeniti neke dijelove, a neke popraviti.

50. Nadalje, tužitelj je konačno postavljeni tužbeni zahtjev uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je zatražio isplatu iznosa od 3.589,74 eura, a koji iznos je utvrđen i provedenim prometnim vještačenjem.

51. Slijedom navedenog sud smatra kako je time tužitelj dokazao i visinu predmetnog potraživanja slijedom čega sud smatra kako su I, II i III-tuženik solidarno odgovorni naknaditi tužitelju štetu, te je I, II i III-tuženiku valjalo naložiti isplatu i presuditi kao u toč. II. izreke ove presude.

52. Nadalje, tužitelju je primjenom odredbe čl. 1086. ZOO-a dosuđena i zatezna kamata na iznos naknade za imovinsku štetu od 30. srpnja 2020. obzirom se obveza naknada štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete do isplate, a što bi bio dan štetnog događaja 10. ožujka 2020., pa kako tužitelj navedene kamate potražuje i od kasnijeg datuma (od 30. srpnja 2020.), a što je povoljnije za tuženike, to je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II. izreke.

53. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

54. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa), prema predanom troškovniku na ročištu 3.2.2026., sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.589,74 eura.

55. Tužitelju je priznat i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odštetnog zahtjeva za sva tri tuženika u iznosu od po 100,00 eura, potom za sastav tužbe prema Tbr 7/1, podnesaka od 7.12.2020., 22.11.2021., 20.4.2022., 31.1.2023. te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu dana 10.12.2021., 10.3.2022., 14.4.2023., 3.2.2026. kao i za ročište za očevid 23.9.2022. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, trošak sastava podneska od 14.5.2021. i 21.7.2022. prema Tbr. 8/3 za svaku radnju u iznosu od po 100,00 eura, trošak sastava podneska od 14.9.2022. prema Tbr. 8/4 u iznosu od 50,00 eura, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu dana 16.9.2025., 3.11.2025. prema Tbr. 9/5 za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, trošak puta tužitelja osobno za dolazak na ročište 10.12.2021. i 23.9.2022. – putni troškovi + cestarina u svakom smjeru u iznosu od 137,10 eura + 7,17 eura (Prozor-Rama-Zagreb i Zagreb- Prozor-Rama), te trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 3.043,96 eura, čemu je valjalo dodati trošak prometnog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, potom trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 34,59 eura, na presudu u iznosu od 82,35 eura i za žalbu na presudu u iznosu od 138,35 eura u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama s važećom Tarifom (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), čime je tužitelju ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 4.468,391 eura čime je odlučeno kao u točki III. izreke.

56. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka osim priznatih u točki 55. obrazloženja obzirom tužitelj ima pravo na maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom postupka kako mu je to sud i priznao, niti je istom priznat trošak zatraženih dnevnica za pristup na ročište 10.12.2021., 23.9.2022. i 14.5.2021. obzirom isti nije dokazan ni po osnovu niti po visini sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznata zatražena visina za sastav podneska od 1.2.2023. i 14.4.2023. u iznosu od po 300,00 eura obzirom stranka prema vrijednosti predmeta spora ima pravo na navedeni trošak u visini od 100,00 bodova gdje uz vrijednost boda od 2,00 eura, isto iznosi 200,00 eura, a ne 300,00 eura kako je to zatražio tužitelj. Također, tužitelju nije priznata niti zatražena visina troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za ročište 16.9.2025. i 3.11.2025. obzirom su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja čime stranka ima pravo na 25% od zatražene visine, a koju je sud priznao kako je to navedeno u točki 55. obrazloženja. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 15.10.2025. obzirom isti nije bio nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

57. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

58. Odluka o trošku I i III-tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, čime je odlučeno kao u točki IV. izreke, dok II-tuženik nije niti zatražio naknadu troškova postupka.

Zagreb, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. I-tuženiku po pun.

3. II-tuženiku

4. III-tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 13. ožujka 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja