REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Pn-216/2019-126

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, OIB 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, punomoćnika po zaposlenju tuženika DZ i punomoćnice po zaposlenju umješača na strani tuženika UZ, s danom objave 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, OIB 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, tužitelju ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] platiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 25.204,59 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na ime neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 29.501,73 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, OIB 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, tužitelju ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatiti iznos od 10.076,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, odnosno od 15. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

- 79,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2016. do isplate,

- 79,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2016. do isplate,

- 79,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2016. do isplate,

- 79,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2016. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2017. do isplate,

- 82,20 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2018. do isplate,

- 86,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2018. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2019. do isplate,

- 88,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2019. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2020. do isplate,

- 94,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2020. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2021. do isplate,

- 98,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2021. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2022. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2023. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2024. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2025. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2025. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2025. do isplate,

- 106,50 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2025. do isplate,

u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, OIB 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, tužitelju ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plaćati mjesečnu rentu na ime trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 77,10 EUR mjesečno, sve to počevši od 1. lipnja 2025. pa do kada budu za to postojali zakonski uvjeti, s time da renta dospijeva do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a da na dospjele, a neplaćene iznose plati pripadajuću zakonsku zateznu kamatu do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, OIB 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, tužitelju ČZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime dospjelih iznosa naknade štete radi izgubljene zarade iznos od 74.960,21 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos počevši od datuma navedenog uz taj iznos od 15. svibnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi jednakoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kako slijedi:

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2014. do isplate,

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2014. do isplate,

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2014. do isplate,

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2014. do isplate,

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2014. do isplate,

- 497,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2014. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2015. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2016. do isplate,

- 512,39 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2016. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2018. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2018. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2018. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2018. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2018. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2018. do isplate,

- 523,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2018. do isplate,

- 241,43 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- 414,29 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2018. do isplate,

- 414,29 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2018. do isplate,

- 414,29 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2018. do isplate,

- 414,29 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2018. do isplate,

- 414,29 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2019. do isplate,

- 414,29 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2019. do isplate,

- 396,71 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2019. do isplate,

- 408,43 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2019. do isplate,

- 451,42 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2019. do isplate,

- 451,42 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2019. do isplate,

- 451,42 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2019. do isplate,

- 426,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 438,76 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2019. do isplate,

- 438,76 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2019. do isplate,

- 438,76 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2019. do isplate,

- 435,16 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca .2019. do isplate,

- 442,30 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2020. do isplate,

- 442,30 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2020. do isplate,

- 431,05 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2020. do isplate,

- 438,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2020. do isplate,

- 438,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2020. do isplate,

- 438,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2020. do isplate,

- 438,55 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2020. do isplate,

- 477,56 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- 485,14 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2020. do isplate,

- 485,14 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2020. do isplate,

- 485,14 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2020. do isplate,

- 482,95 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2020. do isplate,

- 527,14 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2021. do isplate,

- 527,14 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2021. do isplate,

- 517,76 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2021. do isplate,

- 524,01 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate,

- 585,89 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2021. do isplate,

- 585,89 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2021. do isplate,

- 585,89 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2021. do isplate,

- 558,30 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2021. do isplate,

- 572,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2021. do isplate,

- 572,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2021. do isplate,

- 572,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2021. do isplate,

- 572,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2021. do isplate,

- 572,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2022. do isplate,

- 572,10 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2022. do isplate,

- 533,60 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2022. do isplate,

- 559,26 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2022. do isplate,

- 613,92 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2022. do isplate,

- 613,92 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2022. do isplate,

- 613,92 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2022. do isplate,

- 541,42 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2022. do isplate,

- 577,67 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2022. do isplate,

- 577,67 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2022. do isplate,

- 577,67 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2022. do isplate,

- 577,67 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2022. do isplate,

- 577,67 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2023. do isplate,

- 749,86 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2023. do isplate,

- 649,42 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2023. do isplate,

- 716,38 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2023. do isplate,

- 716,38 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2023. do isplate,

- 716,38 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2023. do isplate,

- 842,46 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2023. do isplate,

- 732,49 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2023. do isplate,

- 787,47 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2023. do isplate,

- 787,47 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2023. do isplate,

- 787,47 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2023. do isplate,

- 781,04 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2023. do isplate,

- 802,51 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2024. do isplate,

- 802,51 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2024. do isplate,

- 712,36 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2024. do isplate,

- 772,46 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2024. do isplate,

- 875,47 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2024. do isplate,

- 875,47 EUR s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2024. do isplate,

- 875,47 EUR s pripadajućom kamatom od 15. srpnja 2024. do isplate,

- 763,89 EUR s pripadajućom kamatom od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- 819,68 EUR s pripadajućom kamatom od 15. rujna 2024. do isplate,

- 819,68 EUR s pripadajućom kamatom od 15. listopada 2024. do isplate,

- 819,68 EUR s pripadajućom kamatom od 15. studenoga 2024. do isplate,

- 815,68 EUR s pripadajućom kamatom od 15. prosinca 2024. do isplate,

- 815,68 EUR s pripadajućom kamatom od 15. siječnja 2025. do isplate,

- 815,68 EUR s pripadajućom kamatom od 15. veljače 2025. do isplate,

- 742,06 EUR s pripadajućom kamatom od 15. ožujka 2025. do isplate,

- 791,14 EUR s pripadajućom kamatom od 15. travnja 2025. do isplate,

- 791,14 EUR s pripadajućom kamatom od 15. svibnja 2025. do isplate,

u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, OIB 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, tužitelju ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plaćati mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 791,14 EUR mjesečno, sve to počevši od 1. lipnja 2025. pa do kada budu za to postojali zakonski uvjeti, s time da renta dospijeva do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a da na dospjele, a neplaćene iznose da plati pripadajuću zakonsku zateznu kamatu do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, OIB 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, tužitelju ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.122,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbu podnesenoj 30. kolovoza 2016. u bitnome navodi da je u siječnju 2013. po osjetu jakih bolova u području desnog ramena, s vremenom i pojave smanjene pokretljivosti zgloba ramena te cijele ruke, uz bolove duž iste i slabljenje aktivnosti pokreta, pristupa radi pregleda 29. siječnja 2013. kod Kliničkog bolničkog centra Osijek, Odjel za ortopediju, gdje je isti upućen na daljnju obradu bolnog područja i to na radiološki, ultrazvučni pregled te kompjuteriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonancu (MR) prsnog koša i ramena. Prethodno navedenim pretragama od 8. veljače 2013. kod tužitelja je prikazana velika tumorska tvorba u području desnog ramena u predjelu tzv. aksilarnog ili pazušnog dijela, ograničena gornjom vanjskom stijenkom prsišta s rebrima, ključnom kosti, mišićima prednje vanjske gornje strane prsa, a sadrži glavne krvne žile i splet živaca za cijelu desnu ruku. Ističe, kako je tijekom navedenih prvih pretraga kod KBC Osijek tužitelju također, pod kontrolom ultrazvuka učinjena i punkcija navedene tumorske tvorbe te je sadržaj dobiven istom poslan na citoanalizu. Citološki nalaz od 11. veljače 2013. ukazuje kako diferencijalno dijagnostički, između različitih mogućih dijagnoza, dolazi u obzir tzv. Ewingov sarkom (ES) ili primitivni neuroektodermalni tumor (PNET). Naznačeno je čekanje naknadnog uvida u imonocitokemijsku pretragu te je preporučeno učiniti patohistološku verifikaciju zloćudne promjene (PHD). Tužitelja su potom 11. veljače 2013., po pregledu u Klinici za neurokirurgiju tuženika i upućivanja na hitnu konzultaciju torakalnog kirurga, tuženik pristupa u Kliniku za torakalnu kirurgiju Jordanovac te je po prijemu hospitaliziran radi tumorozne tvorbe i paralize pazušnog živca. Ističe, kako je obzirom na izražene bolove i progresivni rast tvorbe indicirano radikalno kirurško liječenje te je 14. veljače 2013. nad tužiteljem, bez ikakvih prethodnih pretraga, učinjen operativni zahvat kojim je učinjeno isijecanje unutrašnje strane ključne kosti, djelomično odstranjenje prednjih dijelova prvog, drugog i trećeg rebra s desne strane, isijecanje podključne arterije i vene uz rekonstrukciju arterije s PTFE protezom, podvezivanje desne podključne vene, isijecanje živčanog spleta brahijalisa o ostranjenje novotvorine grudnog zida. Prilikom izvođena operativnog zahvata učinjena je intraoperacijska biopsija otiska grudnog zida. Prilikom izvođenja operativnog zahvata učinjena je intraoperacijska biopsija otiska tumora sa stijene desnog prsišta u području apeksa te je dobiveni uzorak poslan daljnju patohistilošku obradu. Ističe, kako je po primitku dobivenog materijala 15. veljače 2013., tim za plućnu i koštanu patologiju Zavoda za patologiju tuženika 13. ožujka 2013. imunohistokemijskom analizom isključio zloćudni mezenhimalni tumor te zbog sumnje limfoproliferativnu bolest uputio materijal na daljnju obradu u tim za hematopatologiju. 15. ožujka 2013. Imunohistokemijska analiza markerima tumorske stanice pokazala je aberantan T-imunofenotip uz koekspresiju među drugim i biljege ALK, dakle ALK+ (odnosno tumorske stanice su ALK pozitivne) te je za bilo za zaključiti da je u sva tri materijala prisutan ALK pozitivan anaplastični velikostanični non Hodgkin limfom T – imunofenotip (T-ALCL ALK+), a koji nalaz je nadopunjen metodom imunofloresvencije te konačno potvrđen 22. ožujka 2013. od strane tuženika. Navodi, kako je isti nalaz potvrđen i drugim mišljenjem iz Odjela za staničnu patologiju u Londonu. Nadalje, navodi kako je s obzirom na dobar oporavak tužitelja iza operacije uslijedio otpust od tuženika 25. veljače 2013., u kojem su otpusnom pismu navedene sljedeće dijagnoze: novotvorina (T-limfom) uz desnu stranu kralješnice i iza ključne kosti, uraštanje u živčani splet pleksus brahijalisa i njegova uzetost s desne strane te uraštanje u podključnu arteriju s desne strane, te je tužitelj od strane tuženika otpušten na kućno liječenje s preporukom da miruje, uzima analgetike u slučaju bolova i preporuku javljanja na pregled hematologu te da se javi torakalnom kirurgu kod tuženika s novom slikom pluća. Ističe, kako je u nastavku liječenja tužitelj, sukladno uputama primio analgetsku terapiju te vrši pretrage, nalazi do 14. ožujka 2013. bili su uredni. Međutim, tužitelju je 20. ožujka 2013. učinjena PET-CT pretraga te je tom pretragom nađena tumorska tvorba u području vratne kralješnice i u postoprerativno području, kao i u limfnim čvorovima. Zbog tog poslijeopreracijskog relapsa malignog limfoma tužitelj je hospitaliziran u Odjelu za hematologiju KBC Osijek od 26. ožujka do 28. ožujka 2013. gdje je započet prvi ciklus kemoterapija po protokolu CHOEP. Ističe, kako je kemoterapija provedena ukupno u 6 ciklusa. Nadalje, navodi kako je tijekom mjeseca travnja 2013. kod tužitelja registriran gubitak protoka krvi radi duboke tromboze u području postavljenog presatka krvne žile, kao i okolnih žila pa je savjetovano uvođenje lijekova protiv zgrušavanja, koje tužitelj nije primao prije otpusta od tuženika. Dakle, unatoč tome što je kod tužitelja razvijena viseća ruka odnosno potpuna uzetost ramena i cijele desne ruke uz anestetičnost i arefleksiju te je prije 11. veljače 2013. nađena trombocitoza i operacijom kod tuženika ugrađen stent – svejedno nije nastavljena antikoagulacijska poslijeoperacijska profilaksa u ambulantnom nastavku liječenja. Ističe, kako je nakon trećeg ciklusa kemoterapije, koju je tužitelj obavio 3. svibnja do 6. svibnja 2013., na radiografiji nađena potpuna regresija malignog procesa i potpuna luksacija desnog humerusa u humeroskapularnom zglobu. Na kontrolnom PET-CT od 22. svibnja 2013. nije bilo znakova maligne bolesti, dakle nakon tri ciklusa kemoterapije uslijedila je kompletna remisija malignog relapsa. Ističe, kako je isti nalaz potvrđen PET-CT pretragom učinjenom 3. rujna 2013., 19. ožujka 2014., 13. studenoga 2014. i konačno 6. travnja 2016. Navodi kako je tužitelj u razdoblju od 22. do 24. rujna 2013. u stanju remisije hospitaliziran u Zavodu za hematologiju Klinike za unutrašnje bolesti tuženika pa je iza početnog liječenja savjetovano liječenje autolognom transplantacijom krvotvornih matičnih stanica periferne krvi, koja je izvršena 25. studenoga 2013. pa opet tijekom ponovne hospitalizacije od 13. studenoga do 10. prosinca 2013. u istoj klinici tuženika. Kontrolnim pregledom tužitelja u Ambulanti za radioterapiju hematoloških novotvorina i tumora koštanog i mišićnog tkiva Klinike za onkologiju tuženika od 6. ožujka 2014. registrirano je odlično opće stanje tužitelja s oduzetom rukom desno. Navodi, kako je 2. travnja 2014. tužitelj u Odjelu za radioterapiju i onkologiju KBC-a Osijek započeo radioterapiju, koju završava 16. lipnja 2014. Ističe, kako tužitelj ima redovite kontrole i liječenja u Odjelu za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Osijek. Na pregledu 16. ožujka 2015. bolesniku je klinički registrirana slabija prokrvljenost prstiju desne ruke, ista je hladnija, ne nalaze se otkucaji palčane arterije, uz pojavu otoka same šake te se daju savjeti za daljnje pretrage i liječenje. Tijekom specijalističkog pregleda subspecijalista vaskularne kirurgije 14. rujna 2015., uz potpunu neurološku oduzetost desne tzv. viseće ruke, registrirano je i smanjenje pulzacija krvnih žila kao rezultat kolateralizacije tj. proširenja usporednih krvnih žila, a ultrazvukom je dokazano začepljenje krvno-žilnog presatka. Po stavu tužitelja, pri njegovu liječenju kod tuženika došlo je do liječničke greške, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete. Ističe, kako se greška u liječenju tužitelja sastoji u tome što su liječnici tuženika, isključivo na temelju citološkog nalaza od 11. veljače 2013., koji je samo diferencirao koje dvije bolesti između drugih mogućih dijagnoza dolaze u obzir te time izražene sumnje u Ewingom sarkom, a bez potrebne i nužne patohistološke pretrage koja bi potvrdila ili otklonila navedenu sumnju, nad tužiteljem izvršili iznimno opsežan operativni zahvat kojim je tužitelj faktički osakaćen. Naime, tim zahvatom tužitelju je reseciran dio ključne kosti, prva tri rebra, dio zida prsnog koša, cijeli pleksus brahijalis i podključna arterija i vena, slijedom čega tužitelj trajno trpi plegiju desne ruke. Naime, sukladno pravilima medicinske struke, znatna je razlika između načina liječenja tumorskog procesa-Ewing sarkoma i non-Hodgkin limfoma, a koja dijagnoza je tužitelju konačno i postavljena te od kojeg se oblika tumora tužitelj nastavno cijelo vrijeme i liječio. Ističe, kako se Ewing sarkom tretira, odnosno liječi primarno kirurški, dok za non-Hodgkinov limfom kirurška terapija nije primarna, nego je primarno onkološko liječenje i kemoterapija. Istinitost navedenoga razvidna je iz medicinske dokumentacije tužitelja, odnosno iz rezultata liječenja njegove bolesti nakon postavljanja pravilne dijagnoze, kada je kemoterapija počela davati rezultate te se njegovo stanje iznimno brzo poboljšavalo. Naprotiv, malo više od mjesec dana nakon izvršenog operativnog zahvata kod tuženika, PET-CT pretragom je kod tužitelja na istom operativnom mjestu pronađena ponovna tumorska tvorba, a što govori u prilog navodima tužitelja o neadekvatnosti inicijalnog načina liječenja kod tuženika. Nakon postavljanja valjane dijagnoze te ordiniranja adekvatnog liječenja u vidu kemoterapije, ista je dala svoje pozitivne učinke već nakon tri ciklusa kemoterapije (razdoblje od oko 40 dana), a što je vidljivo iz PET-CT nalaza pretrage od 22. svibnja 2013., koji ukazuje na remisiju malignog relapsa, a koju potvrđuju i nalazi PET-CT pretraga učinjenih 3. rujna 2013., 19. rujna 2014., 13. studenoga 2014. te konačno 6. travnja 2016. U slučaju tužitelja, radikalno operacijsko odstranjenje tumora bez patohistološkog nalaza, indicirano je samo u bolesnika kod koje postoji jasna životna ugroženost, kao npr. naglo prsnuće i/ili nezaustavljivo krvarenje iz tumora, a što kod tužitelja, uvidom u medicinsku dokumentaciju, nikako nije bio slučaj. Nadalje, navodi kako je za tužitelja, zbog početno pogrešno postavljene dijagnoze, dragocjeno vrijeme od dana operacije do početka kemoterapije izgubljeno vrijeme, jer bi pravovremeno provedena kemoterapija spriječila razvoj relapsa tumora što proizlazi iz uspješnosti izlječenja manifesnog relapsa. Dodatna terapija kakva je provedena kod tužitelja (kemoterapija i mijeloablacijska terapija s nezagađenim CD 34 + autolognim matičnim stanicama u vidu transfuzije čime se uspostavlja normalna krvna slika i efekt presatka na tumoru) nakon relapsa ima mogućnost 30 do 50% izlječenja, a bez relapsa više od 70% mogućnosti izlječenja. Dakle, ovakvim postupanjem tužitelju je umanjena mogućnost izlječenja za 20 do 40%. Štoviše, ovakvim postupanjem otvoren je put kasnijem potencijalnom razvoju recidiva bolesti. Pored navedenog, tužitelj je bio izložen rizičnom terapijskom postupku transfuzije autolognih matičnih stanica koji sam po sebi ima smrtni ishod u 3 do 5% slučajeva, a vezan je uz brojne komplikacije, između kojih je tužitelj i sam preživio sepsu uzrokovanu stafilokokom, trombocitopeniju i neutropeniju. Nadalje, navodi kako su djelatnici tuženika također postupili protivno pravilima struke, odnosno učinili liječničku grešku, neprovođenjem profilakse tromboze adekvatnom terapijom, odnosno medikamentima, na koju tužitelja nisu upozorili niti usmeno, a kamoli pismeno. Takvo postupanje djelatnika tuženika je vitium artis iz razloga podvezivanja vene brahijalis, ugradnje umetka arterije subklavije, pritiska luksirane glave humerusa na krvne žile te uzetosti operirane ruke i staze krvi u njoj. Kao rezultat navedenog nastala je duboka flebotromboza vena aksilaris i brahijalis te tromboza površne gornje i donje vene nadlaktice te umetka arterije subklavije. Ističe, kako je kasnije praćenje pokazalo da je tromb u umetku, a. suklavije ostaje trajno, a cirkulacija se može održavati jedino kolateralno, odnosno zaobilazno, usporeno i rizično. Navodi, kako rizik postoji zbog moguće definitivne akutne opstrukcije i gangrene ruke. Ističe, kako i za ove bolesti postoji i stalna opasnost ugroze života tužitelja, jer u kompromitiranim krvnim žilama, odlomljeni apozicijom narasli ugrušak može otplutati krvlju u bilo koji vitalni organ i izazvati trenutnu smrt. Ističe, kako tuženik kao zdravstvena ustanova, odgovara za liječničku grešku po principu subjektivne odgovornosti kod koje se pretpostavlja krivnja te je stoga na tuženiku teret dokaza da je njihovo medicinsko osoblje u svemu postupalo u skladu s pravilima struke sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. Za postojanje odgovornosti tuženika za štetu dovoljno je postupanje njegovih djelatnika s običnom nepažnjom (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3002/2005 od 21. studenoga 2007.). Nadalje, tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima odgovara za štetu koju njegovi zaposlenici u radu ili u vezi sa radom prouzroče trećoj osobi. Nadalje, navodi kako je današnje zdravstveno stanje tužitelja takvo da je kliničko stanje desne, dominantne ruke u potpunosti neupotrebljivo. Potrebno je napomenuti kako kod tužitelja nije samo cijela ruka neupotrebljiva, nego i rameni obruč jer je on i paraliziran, neupotrebljiv, neosjetljiv i atrofičan. Izrezani živci ramena koji vode impulse u ruku i rame nepovratno su izgubljeni, umetak umjesto a. suklavije je definitivno začepljen, vena brahijalis poput vreće podvezana, a vena subklavija, koja se nalazi bliže srcu izrezana je. Zbog tako zaostalog stanja ruke, kvalitete života tužitelja smanjena je u znatnoj mjeri, kako u privatnom tako i u poslovnom životu. Pa tako tužitelj koji je cijelog života vodio aktivan, sportski život, nije se više u mogućnosti baviti sportskim aktivnostima kojima se ranije intenzivno bavio. Između ostalog, tužitelj više nije u mogućnosti rekreativno trčati, plivati i voziti bicikl. Nadalje, tužitelj, koji se cijeli život bavio motociklizmom, morao je prodati motor, obzirom da istim više ne može upravljati što se tiče mogućnosti obavljanja radnih zadataka, tužitelj, kojemu je kao prodajnom predstavniku automobil osnovni alat rada, nije više u mogućnosti upravljati automobilom s ručnim mjenjačem, već isključivo može upravljati automobilom s automatskim mjenjačem, s time da u kontinuitetu može upravljati istim najviše 2 sata, nakon čega mu je obvezno potreban odmor. Tužitelj više nije niti u stanju pisati računalom, a sve obzirom da mu je desna ruka neupotrebljiva, a s lijevom rukom, u ovoj dobi, više nije u mogućnosti naučiti pisati. Tužitelj nije više niti u mogućnosti u vlastitom stambenom prostoru obavljati kućanske popravke, koje je do tada uredno radio. Izvjesno je kako će tužitelj trpjeti posljedice štetnog događaja cijeli svoj život. Nadalje, navodi kako tužitelj zbog greške zaposlenika tuženika do današnjeg dana trpi fizičke bolove, od čega se posebice napominje da je tužitelj po operativnom zahvatu provedenom po tuženiku, prvih mjesec dana primao kontinuiranu epiduralnu analgeziju uz dodatak drugih analgetika te potom kontinuirano uzimao medikamentnu terapiju u vidu raznih analgetika. Ističe, kako tužitelj posljedice propusta djelatnika tuženika u vidu fizičkih bolova osjeća do današnjeg dana, a što se očituje kao podmukla bol nakon svakog dnevnog napora u dubini prema gornjim rebrima, a koja se javlja svaki put pri promjeni vremena. Navodi, kako će tužitelj povremene bolove trpjeti, zbog promjene osovine težišta tijela i razvoja iskrivljenja kralješnice tijekom dnevnih aktivnosti, dok preko noći trpi bolove zbog utrnutosti ruke, naročito kada leži na trbuhu pa se obvezno budi i namješta ruku. Tužitelj još uvijek 3- 4 dana u tjednu konzumira tablete za bolove te povremeno spavanje. Nadalje, navodi kako je tužitelj trpio i intenzivan i dugotrajan strah zbog neizvjesnosti u ishod liječenja, prvotno saznanjem tužitelja da boluje od zloćudne bolesti koju treba operacijski liječiti koji je trajao do same operacije pa, nakon što je saznao za ispravnu dijagnozu bolesti i naknadno istim intenzitetom zbog saznanja o nužnosti liječenja bolesti kemoterapijom, što je, normalno kod tužitelja cijelo vrijeme izazivalo "prigušeni" strah od samog ishoda. Ističe, kako trpi intenzivan strah i dan danas, a sve radi zabrinutosti zbog neizvjesnosti ishoda liječenja, odnosno straha od recidiva bolesti, koji je takav moguć u znatno većoj mjeri upravo zbog propusta djelatnika tuženika. Navodi, kako je kod njega prisutan i konstantan strah zbog mogućeg aktiviranja nastalih trombova, koji u bilo kojem trenu mogu ugroziti njegov život. Navodi, kako je kod njega prisutno i naruženje jakog stupnja vrlo uočljivo trećima, u vidu viseće lividne ruke, koja kao takva "visi" na odraslom muškarcu primjerene visine i statike te stoga, itekako privlači pažnju i poglede trećih osoba. Ističe, kako hipotrofija nepokretne ruke i ramena pridonosi općoj naruženosti, što za tužitelja, kao muškarca u najboljim godinama života predstavlja izuzetno značajan faktor u smanjenju samopouzdanja. Navodi, kako sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a prema kvalifikatornim okolnostima (fizički bolovi, strah, duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja). Isto tako tužitelju je nakon operativnog zahvata kod tuženika, odnosno nakon otpusta od tuženika 25. veljače 2013., bila potrebna tuđa pomoć i njega i to od strane supruge do 1. travnja 2013. u potpunosti 8 sati dnevno obzirom da je bio nepokretan, kod svih poslova odo samozbrinjavanja, a nakon 1. travnja 2015., pa sve do 31. rujna 2014. u opsegu od 4 sata dnevno i dalje kod većine poslova oko samozbrinjavanja, dakle osobne higijene, oblačenja, nabavke, kupnje lijekova i slično. Ističe, kako je tužitelju od 1. listopada 2014. i ubuduće potrebna za navedene poslove tuđa pomoć i njega i to najmanje u obujmu od 3 sata dnevno pa stoga tužitelj po toj osnovi potražuje do tužbe dospjeli iznos i redovitu mjesečnu rentu s osnova naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i to ubuduće dok budu postojali zakonski uvjeti. Tužitelj potražuje i troškove izgubljene zarade te redovitu mjesečnu rentu radi izgubljene zarade, obzirom da je tužitelj od samog početka liječenja pa nadalje na neprekidnom bolovanju. Smatra potrebnim naglasiti kako je zbog njegove temeljne dijagnoze bolesti, a radi koje se i liječio putem kemoterapije i drugih postupaka, bilo realno i nužno bolovanje u razdoblju od 2. mjeseca 2013. pa sve do ožujka 2014. te stoga za navedeno razdoblje tužitelj ne potražuje naknadu štete radi izgubljene zarade. Međutim, od 1. travnja 2014. pa nadalje, a kako je tužitelj i danas na bolovanju, isti smatra da je navedeno "produženo" razdoblje bolovanja isključiva posljedica štetnog djelovanja djelatnika tuženika. Navodi kako je tužitelj na svom radnom mjestu, a sukladno ugovoru o radu, imao zajamčenu neto plaću u iznosu od 8.177,88 kuna. Tužitelj je, umjesto navedenog, u opisanom razdoblju bolovanja, na ime naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, primao mjesečno iznos od 4.257,28 kuna, što na mjesečnoj razini, predstavlja gubitak od 3.920,60 kuna. Slijedom navedenoga, tužitelj potražuje naknadu štete radi izgubljene zarade u iznosu od 3.920,60 kn mjesečno i to počevši od 1. travnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe i nadalje rentu radi izgubljene zarade do kada budu postojali zakonski uvjeti za to.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako u pogledu osnovanosti, tako i u pogledu visine. Opreza radi ističe i prigovor zastare po svim vidovima štete iz predmetnog tužbenog zahtjeva. Navodi, kako je 11. veljače 2013. tužitelj nakon pregleda na Klinici za neurokirurgiju, tuženika, a sve radi izgleda i smještaja tumorozne tvorbe u području gornje aperture prsišta, upućen na Kliniku za torakalnu kirurgiju Jordanovac. Po izvršenom pregledu hitno je hospitaliziran. Ističe, kako je tužitelj prethodno bio obrađivan u Kliničkom bolničkom centru Osijek zbog jakih bolova i plegije (oduzetosti) desne ruke uzrokovanih velikim tumorom desne gornje aperture prsišta sa infiltracijom cijelog desnog brahijalnog pleksusa, infiltracijom desne potključne arterije i vene. U KBC-u Osijek učinjena je citopunkcija tumorozne tvorbe i postavljena sumnja na Ewingov sarkom ili PNET. Iz KBC-a Osijek su zbog progresije simptoma u smislu intenzivnih jakih bolova, progresivne paralize desne šake i podlaktice te dijela desne nadlaktice uz djelomično održan senzorij desne ruke i ramena, tužitelja uputili u KBC Zagreb. Ističe kako je odmah po prijemu, pripremljen za operativni zahvat zbog brze progresije simptoma bolesti. Radna dijagnoza Ewingova sarkoma ili PNET-a zahtjeva hitnu kiruršku intervenciju, jer se radilo o relativno rijetkim neoplazmama koje se mogu naći u regiji aperture prsišta i izrazito su malignog potencijala, brzorastuće i relativno refraktne za onkološku terapiju. Nadalje, navodi kako je 14. veljače 2013. učinjen operativni zahvat. Nakon prikaza tumora veličine preko 10 cm smještenog supraklavikularno desno, nađena je infiltracija cijelog brahijalnog pleksusa koja dopire do izlazišta živaca brahijalnog pleksusa iz kralješnice. Također je uočena infiltracija desne potključne arterije u odsječku od otprilike 4 do 5 cm te trombozirana, infiltrirana desna potključna vena do mjesta ishodišta iste na spoju jugularne i brahiocefalične vene. Obzirom na paralizu motoričkog dijela brahijalnog pleksusa (radi se o ireverzibilnom oštećenju), blizinu infiltriranog dijela živaca brahijalnog pleksusa kralješnice (brza progresija bolesti sugerira širenje iste u vratni dio kralješnice i leđne moždine), infiltracije potključne arterije i vene, inducirana je resekcija brahijalnog pleksusa, dijela zahvaćene vene i arterije te pripadajućih rebara u cijelosti do u zdravo. Infiltriranost navedenih dijelova brahijalnog pleksusa i potključnih krvnih žila potvrđena je kasnijom patohistološkom analizom. Zbog infiltracije i tromboze venski dio je podvezan, a arterijski dio rekonstruiran PTFE grafitom dužine od 8 cm. Ističe, kako je postoperativni tijek protekao uredno. Prvi patohistološki nalaz koji upućuje na limfoproliferativnu bolest pristigao je 13. ožujka 2013. uz dopunu 15. ožujka 2013. i konačni nalaz 22. ožujka 2013. – ALK+ anaplastični velikostanični non-Hodgin limfom T imunofenotipa (T- ALCL ALK +). Navodi kako je u kasnijem tijeku liječenja tužitelj podvrgnut uspješnom onkološkom liječenju. Nadalje, navodi kako je indikacija za resekciju pleksusa brahijalisa desno bila opravdana zbog već nasltalog ireverzibilnog oštećenja motoričkih živaca pleksusa i dijela osjetilnih živaca. Obzirom na brzu progresiju bolesti, blizinu vratne kralješnice te infiltraciju pripadajućih vena sa trombozom kao i neizdržive bolove koje je pacijent trpio, bio je potreban hitni zahvat u svrhu spašavanja života. Radna dijagnoza Ewingovog sarkoma odnosno PNET-a također je doprinijela urgentnosti i radikalnosti operativnog zahvata. Također napominje kako T-ALCL – ALK+ ove lokalizacije i kliničke slike nisu dosada zabilježene u literaturi. Navodi, kako je tromboza arterijskog grafta koja je uočena nakon početka hematološkog liječenja, posljedica plegije desne ruke i tromboze vena. Zbog prisutnog kolateralnog krvnog optoka te smanjenja lokalne potrebe za krvlju, ne ugrožava ekstremitet i nema negativnu posljedicu na opće zdravstveno stanje. Obzirom da je interpozicijski graft dužine 8 cm i po tipu PTFE grafta koji ima smanjenu mogućnost tromboziranja tužitelj je neposredno postoperativno bio na antikoagulaijskoj terapiji i nije imao indikaciju za sistemsku trajnu antikoagulantnu terapiju. Tromboza venskog sustava desne ruke koja je bila prisutna već i za vrijeme operacije nije ugrožavala tužitelja, jer mehanizam eventualne embolije ugruškom iz vene desne ruke nije moguć- budući je podvezana desna potključna vena. Ističe, kako je stanje ruke u izravnoj vezi sa lokalnom progresijom bolesti prije učinjenog operacijskog zahvata. Obzirom na klinički tijek bolesti (progresivna paraliza, neizdrživi bolovi, iznimno rijetka maligna bolest na toj lokaciji) smatra kako je resekcija tumora do u zdravo u cijelosti sa resekcijom desnog brahijalnog pleksusa bila indicirana u svrhu liječenja bolesti i spašavanja živora i ne radi se o medicinskoj grešci, propustu ili nesavjesnom liječenju. Radi svega navedenog tuženik osporava u cijelosti osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva po svim vidovima štete, budući nisu ničime dokazani, a potraživani iznosi su samo paušalno navedeni. Predlaže da se kao umješača na strani tuženika pozove društvo CROATIA osiguranje d.d., obzirom da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik bio osiguran kod tog osiguravajućeg društva. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom

3. Ovaj sud je dopisom od 18. listopada 2016. obavijestio CROATIA osiguranje d.d. o tome da se vodi ovaj parnični postupak i to u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje: ZPP).

4. Podneskom od 11. studenoga 2016. CROATIA osiguranje d.d. pristao je stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika te je izjavio kako sukladno sklopljenoj polici snosi odgovornost po štetnom događaju do 800.000,00 kuna, a u koji iznos su uključeni i parnični troškovi te zatezne kamate. U cijelosti se pridružuje tuženikovom odgovoru na tužbu.

5. Tužitelj se podneskom od 23. studenoga 2016. očitovao na odgovor na tužbu. U bitnome navodi kako je neosnovan istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja. Naime, odredbom čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) definiran je zastarni rok koji se primjenjuje kod potraživanja naknade štete. Navodi, kako je iz te odredbe razvidno kao zastarni rok počinje teći kada je oštećenik, ovdje tužitelj, saznao za osobu štetnika, kao i za štetu i to u cijelom njezinom obimu. Ističe, da kako iz činjeničnih navoda tužbe, kao i medicinske dokumentacije priložene uz isto, proizlazi da je tužitelj liječen radi štetnih posljedica nastalih protupranim djelovanjem djelatnika tuženika sve do 2015., odnosno 2016. pa je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Pored toga tužitelj sve do završnog PET-CT kontrolnog pregleda 6. travnja 2016. nije niti mogao znati kako je propustom tuženika podvrgnut nepotrebnom operacijskom zahvatu, zbog kojeg potražuje naknadu štete. Isto tako notorno je da od štetne radnje djelatnika tuženika 14. veljače 2013. nije protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 2. ZOO-a. Osporava i ostale navode tuženika iz odgovora na tužbu.

6. U ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Split, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu medicine rada Damiru Vodopivecu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković.

7. Tužitelj je podneskom od 21. svibnja 2025. uskladio tužbeni zahtjev sa provedenim vještačenjima te predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini taj tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

8. Tijekom postupka sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja ČZ (str. 11 – 134 spisa), Ugovor o radu tužitelja ČZ od 21. siječnja 2013. (str. 135 – 137 spisa), potvrdu poslodavca da je tužitelj ČZ na bolovanju od 9. kolovoza 2026. (str. 138 spisa), obračunske isprave isplaćenih plaća tužitelja ČZ (str. 139 – 166 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. rujna 2013. (str. 167 spisa), obavijest tuženika o terapijskom postupku (str. 360 i 361 spisa), suglasnost kojom se prihvaća preporučeni dijagnostički, odnosno terapijski postupak od 11. veljače 2013. (str. 362 spisa), izjavu bolesnika (str. 363 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 375 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 378 – 387 spisa), nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Split od 3. travnja 2019. (str. 403 – 416 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. srpnja 2018. (str. 423 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Osijeku od 24. rujna 2018. (str. 424 - 429 spisa), obavijest HZMO-a o pravomoćnosti rješenja (str. 430 spisa), obračunske isprave isplaćenih plaća tužitelja ČZ (str. 431 – 454 spisa), dopunu nalaza i mišljena Medicinskog fakulteta Split od 8. veljače 2021 (str. 482 – 485 spisa), dopunu nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Split od 28. siječnja 2022. (str. 525 – 531 spisa), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu saslušani su vještaci – zaposlenici Medicinskog fakulteta Split; prof. dr. Zdravko Perko, prof. dr. PZ i doc. dr. AZ (str. 558 – 560 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista medicine rada Damira Vodopiveca od 26. ožujka 2024. (str. 582 i 583 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Damira Vodopiveca od 23. lipnja 2024. (str. 596 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Damira Vodopiveca od 13. listopada 2024. (str. 601 spisa), potvrdu poslodavca tužitelja ČZ o isplaćenim plaćama (str. 604 spisa), potvrde Zagrebačke banke d.d. o prometu po računu (str. 605 – 610 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije Petre Blašković od 28. travnja 2024. (str. 619 – 630 spisa), podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj plaći NKV radnika za Osječko-baranjsku županiju (str. 668 – 682 spisa), dopunu nalaza i mišljenja financijske vještakinje Petre Blašković od 11. srpnja 2025. (str. 687 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Damira Vodopiveca od 8. rujna 2025 (str. 690 spisa), izveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka Damira Vodopiveca (str. 694 i 695 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja ČZ (str. 696 spisa).

9. Ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2026. odbio dokazne prijedlog tuženika da se saslušaju svjedoci i to njegovi zaposlenici ŠZ, RZ i OZ. Radi se o liječnicima koji su sudjelovali u liječenju tužitelja kod tuženika. Ovaj sud ocjenjuje kako se izvođenjem tih dokaza ne bi mogle utvrditi relevantne okolnosti i samo bi se odugovlačio predmetni postupak. Naime, u predmetnom postupku treba utvrditi postoji li na strani tužene liječnika pogreška a da bi se isto utvrdilo mora se provesti medicinsko vještačenje po nepristranim osobama vještaka, dok je sami tijek liječenja tužitelja kod tuženika dokumentiran u opsežnoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu pa se izvođenjem dokaza saslušanjem tih svjedoka svakako ne bi mogle utvrditi relevantne okolnosti i samo bi se nepotrebno odugovlačio predmetni postupak. Ovaj sud je na istom ročištu odbio i dokazne prijedloge tuženika da se provede dokaz novim medicinskim vještačenjem, budući da sud ocjenjuje kako su provedenim medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Split utvrđene sve relevantne okolnosti, a isto je izrađeno po svim pravilima struke. Ovaj sud je na istom ročištu odbio i dokazni prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada, budući da sud ocjenjuje kako je vještak Damir Vodopivec izradio svoj nalaz i mišljenje sukladno svim pravilima struke te je u svojim pisanim očitovanjima kao i u svom iskazu na ročištu odgovorio na sva postavljena pitanja i otklonio sve prigovore na nalaz i mišljenje.

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 21. svibnja 2025. djelomično osnovan.

11. Predmet spora je odštetni zahtjev tužitelja na ime imovinske i neimovinske štete nastale uslijed liječničke pogreške liječnika zaposlenih kod tuženika. Dakle, u predmetnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štetu od tuženika, kao bolničke ustanove, na temelju odredbe čl. 1061. ZOO-a u kojoj je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

12. Između stranaka nije sporno da se tužitelj liječio kod tuženika i da je 14. veljače 2013. kod tuženika podvrgnut operativnom zahvatu.

13. Sporna je odgovornost tuženika, visina štete i sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja.

14. U odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja treba istaknuti kako ovaj sud ocjenjuje isti kao u cijelosti neosnovan. Naime, pravilno tužitelj navodi kako se na pitanje zastare kod naknade štete primjenjuju odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a u kojima je propisan tzv. subjektivni zastarni rok od tri godine, koji se računa od kada je oštećenik saznao za osobu štetnika, kao i za štetu u cijelom njezinom obimu te tzv. objektivni rok od pet godina koji se računa od nastanka same štete. Pravilno tužitelj ističe kako on sve do završnih PET-CT kontrolnih pregleda koji su učinjeni 6. travnja 2016. nije niti mogao znati da je od strane djelatnika tuženika podvrgnut navodno nepotrebnom operacijskom zahvatu. Posljedično, s obzirom da je predmetna tužba podnesena 30. kolovoza 2016. ista je podnesena svakako unutar tzv. subjektivnog zastarnog roka za potraživanje naknade štete. Pored toga s obzirom na činjenicu da je tužitelj podvrgnut operativnom zahvatu kod tuženika 14. veljače 2013., a da je predmetna tužba podnesena 30. kolovoza 2016., svakako do podnošenja tužbe nije protekao niti tzv. objektivni petogodišnji zastarni rok koji se računa od nastanka same štete, a ona je tužitelju prema njegovim navodima nastali provedenim operacijskim zahvatom kod tuženika 14. veljače 2013. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja u cijelosti neosnovan.

15. Ovaj sud je radi utvrđivanja odlučnih okolnosti odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem i to po Medicinskom fakultetu Split. Vještačenje je određeno radi utvrđivanja je li u liječenju tužitelja koje je provedeno kod tuženika počinjena liječnička pogreška te radi utvrđivanja je li tužitelj pretrpio fizičke bolove, strah i u kojem intenzitetu i trajanju, je li kod tužitelja došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti i u kojem opsegu, je li tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i u kojem trajanju i postoji li kod tužitelja trajna potreba za tuđom pomoći i njegom i u kojem opsegu i je li kod tužitelja došlo do naruženja te u kojem opsegu i kojeg stupnja.

16. U svom osnovnom nalazu i mišljenju od 8. travnja 2019., a koje je izrađeno po Medicinskom fakultetu Split i to vještacima prof.dr.sc. Zdravku Perku, specijalistu kirurgije, prof.dr.sc. PZ, specijalistu neurologije i doc.dr.sc. AZ, specijalistu interne medicine utvrđeno je na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, kako slijedi: na postavljeno pitanje suda je li u liječenju tužitelja koje je provedeno kod tuženika počinjena liječnička pogreška vještaci odgovaraju potvrdno da je. Nadalje, pojašnjavaju svoj odgovor na način da je ekstenzivni, mutilirajući operacijski zahvat koji je uključivao resekciju sternalnog dijela klavikule, djelomičnu resekciju 1. – 3. rebra, arterije i vene subklavije te pleksus brachijalisa urađen bez sigurne patohistološke dijagnoze. Citološkom funkcijom postavljena je sumnja na ES/PNET, ali je i preporučena patohistološka dijagnostika. Patohistološka dijagnostika provodi se tako da se uzme samo komadić tkiva za analizu, a koja je puno sigurnija za dobivanje konačne dijagnoze. Utvrđuju kako je i za vrijeme operacije uzet samo otisak tumora koji je citološki (ne i patohistološki) analiziran, što također nije bilo dostatno za konačnu dijagnozu. Utvrđuju kako je točna dijagnoza neophodna radi odabira načina liječenja. Kod tužitelja kao pacijenta bilo je potrebno provesti kemoterapiju, a ne primarno kirurško liječenje; osobito ne ovako veliki i mutilirajući zahvat. Nedostatak točne patohistološke dijagnoze, postavljena sumnja na vrstu tumora, progredirajući rast tumora, bolovi i ugroženost pacijenta veličinom i rastom tumora usmjerili su liječnike u pogrešnom smjeru te su u želji da što prije pomognu pacijentu pogrešno posegnuli za primarnim kirurškim liječenjem. Da su liječnici imali točnu dijagnozu prije samog podvrgavanja tužitelja kirurškom zahvatu, onda su konzilijarno trebali i mogli odlučiti što je za pacijenta najbolje. Nakon kirurškog zahvata kod tužitelja je unatoč ekstenzivnom i mutilirajućem prethodno opisanom zahvatu zaostao dio tumora, a koji se kasnije uspješno liječio kemoterapijom, kao i zračenjem.

17. Nadalje, na postavljeno pitanje je li tužitelj pretrpio fizičke bolove, strah i u kojem intenzitetu i trajanju vještaci su odgovorili da je. Utvrđuju da je tužitelj pretrpio i trpio fizičke bolove i prije operacije, radi vrste rasta tumora, koji je urastao u živce. I sam operacijski zahvat prouzročio je bolove, međutim, tužitelj bi trpio bolove u sličnom ili većem intenzitetu i da nije operiran. Također, tužitelj je pretrpio i strah kojeg pobliže specificiraju u tablici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja. Procjenjuju da je nakon operacijskog zahvata tužitelj pretrpio fizičke bolove koje specificiraju, uz ponovnu napomenu da bi takvi bolovi bili prisutni i da nije operiran. Utvrđuju da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno 30 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno 60 dana i lakog intenziteta u trajanju od ukupno 90 dana. Pretrpio je strah jačeg intenziteta u trajanju od ukupno 20 dana, srednjeg intenziteta od ukupno 90 dana i lakog intenziteta od ukupno 120 dana s time da vještaci navode kako bi za precizniju procjenu bilo potrebno pregledati tužitelja, a ova procjena izrađena je na temelju medicinske dokumentacije i iskustva vještaka.

18. Na postavljeno pitanje je li tužitelju smanjena životna i radna aktivnost i u kojem opsegu vještaci su odgovorili potvrdno da je. Navode kako je tužitelj do operacijskog zahvata već razvio potpunu klijenut brahijalnog pleksusa i posljedičnu slabost desne ruke, uz atrofiju mišića. Tijekom operacije učinjena je resekcija desnog brahijalnog pleksusa koji je već bio oštećen, međutim, to oštećenje trajalo je tek 10- tak dana što se moglo i djelomično ili potpuno oporaviti. Zaostala potpuna klijenut desne ruke može se procijeniti kao 50% umanjenje životne i radne aktivnosti. Procjenjuju da bi zbog oštećenja pleksusa već prije operacije zaostala djelomična paraliza pleksusa, a što bi već samo po sebi umanjilo životnu i radnu aktivnost za 30 do 35%. Zato procjenjuju da je samo zbog operacijom izazvanog oštećenja pleksusa životna i radna aktivnost tužitelja umanjena za oko 20%. Za druge posljedice operacijskog zahvata (djelomične resekcije ključne kosti, tri rebra i žila) procjenjuju da su umanjile životnu i radnu aktivnost tužitelja za oko 20%. Dakle, ukupno operacijom izazvano umanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja vještaci procjenjuju na oko 30%. Dodatno obrazlažu kako su se za ovakvu procjenu vodili samo sa saznanjem o oštećenju – kljenuti pleksusa i prije operacijskog zahvata (koja je posljedica rasta tumora) i općom procjenom da se amputacija ruke u ramenu procjenjuje kao umanjenje životne i radne aktivnosti za oko 60 do 65%.

19. Na postavljeno pitanje je li tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i u kojem trajanju i postoji li kod tužitelja trajna potreba za tuđom pomoći i njegom i u kojem opsegu vještaci također odgovaraju potvrdno. Pojašnjavaju kako i ovdje treba uzeti u obzir da je tužitelj do operacijskog zahvata već razvio potpunu klijenut brahijalnog pleksusa i posljedičnu slabost desne ruke, uz atrofiju mišića zato se slijedeće procjene potrebe za tuđom pomoći i njegom moraju uzeti s ogradom. Naime, i bez operacije tuđa pomoć i njega bila bi potrebna, odnosno bila bi potrebna za oko pola onoga što ovdje procjenjujemo. Utvrđuju kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od dva mjeseca nakon operacije u trajanju od 2 sata dnevno. Nakon toga, tužitelju je potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od jednog sata dnevno.

20. Na postavljeno pitanje je li kod tužitelja došlo do naruženja i u kojem opsegu vještaci također odgovaraju potvrdno da je. Utvrđuju kako je i ovdje potrebno uzeti u obzir da je tužitelj do operacijskog zahvata već razvio potpunu klijenut brahijalnog pleksusa i posljedičnu slabost desne ruke, uz atrofiju mišića. Zato se slijedeća procjena naruženja vještaka također mora uzeti s ogradom. Naime, i bez operacije bi došlo do naruženja, za koje procjenjuju kako bi bilo dvostruko manje, nego sada. Procjenjuju da je tužitelj srednje naružen (nagrđen), a bez operacijskog zahvata bio bi slabo ili malo naružen.

21. Podneskom od 16. kolovoza 2019. tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Split. Najprije prigovara na izbor specijalnosti osoba vještaka s obzirom da je trebalo izabrati specijaliste torakalne kirurgije, a imenovani vještak je specijalist abdominalne kirurgije i nema iskustva u području torakalne kirurgije. Nadalje, u bitnome ističe kako radna dijagnoza Ewingova sarkoma ili PNET- a zahtjeva hitnu kiruršku intervenciju, jer se radi o relativno rijetkim neoplazmama koje se mogu naći u regiji aperture prsišta i izrazito su malignog potencijala, brzo rastuće i relativno refrakterne na onkološku terapiju. Nadalje, pojašnjava tijek operativnog zahvata koji je učinjen 14. veljače 2013. u odnosu na utvrđenje vještaka da se radi o liječničkoj pogrešci tuženik navodi kako je tužitelj u trenutku dolaska na operacijski zahvat već imao ireverzibilno oštećenje brahijalnog pleksusa koje je nastupilo kao posljedica infiltracije pleksusa tumorom. Nastalo oštećenje pleksusa ne bi se ionako moglo razriješiti primijenjenom kemoterapijom u sklopu liječenja anaplastičnog non-Hodkinovog limfoma, što je bila definitivna dijagnoza. Navodi kako se ireverzibilno oštećenje brahijalnog pleksusa ne može liječiti kemoterapijom, već eventualno samo neurokirurškom konstrukcijom živca i to je ujedno bio razlog što je član operacijskog tima bio i neurokirurg, ali je zahvaćenost pleksusa bila tolika da ni rekonstruktivni zahvat u tom trenutku nije dolazio u obzir. Nadalje, navodi kako je u takvoj situaciji u kojoj je pacijent trpio neizdržive bolove pravilni način liječenja bila resekcija pleksusa i zahvaćenih krvnih žila i njihova rekonstrukcija jer je tužitelja riješio neizdrživih bolova i spriječio moguće daljnje, često puta fatalne komplikacije tromboze desne potključne vene. Ističe kako je tužitelj već prije operacije razvio potpunu kljenut brahijalnog pleksusa i slabost desne ruke uz atrofiju mišića što je svakako zahtijevalo tuđu pomoć i njegu, ali ne zbog izvršenog operacijskog zahvata već zbog osnovne bolesti koja je oštetila brahijalni pleksus. Radi svega opisanog tuženik navodi kako je nastali invaliditet kao i privremena nesposobnost za rad tužitelja (bolovanje) i prijevremeno umirovljenje tužitelja isključivo i jedino u izravnoj vezi sa lokalnom progresijom bolesti prije učinjenog operacijskog zahvata. Obzirom na klinički tijek bolesti (progresivna paraliza, neizdrživi bolovi, iznimno rijetka maligna bolest na toj lokalizaciji) resekcija tumora do u zdravo u cijelosti sa resekcijom desnog brahijalnog pleksusa bila je indicirana u svrhu liječenja bolesti i spašavanja života tužitelja i ne radi se o medicinskoj grešci, propustu ili nesavjesnom liječenju.

22. Podneskom od 21. listopada 2019. tužitelj prigovara nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Split iz razloga što u nalazu i mišljenju nisu obuhvaćene sve pogreške, odnosno propusti u liječenju tužitelja. U bitnome navodi kako su djelatnici tuženika propustili prije operacije kod tužitelja izvršiti pretragu EMNG, odnosno propustili su dijagnosticirati stanje neuromišićne provodljivosti i odgovora na tu provodljivost. Nadalje, ističe da je u nalazu i mišljenju propušteno navesti da se relaps bolesti tužitelja (koji se dogodio 35 dana nakon operacije) razvio kao posljedica nepotpunog odstranjenja tumora bez obzira što je makroskopskim uvidom tijekom operacije kirurg napisao kako je ono potpuno. Idući propust djelatnika tuženika sastoji se u tome da odmah pri otpustu 25. veljače 2013., nakon operacije nisu tužitelju ordinirali provođenje profilakse tromoboze niskomolekularnim heparinom, odnosno nisu na adekvatan način nastavili liječenje tužitelja. U odnosu na utvrđenja iz nalaza i mišljenje u odnosu na trajne posljedice, bolove, strah, naruženje i tuđu pomoć i njegu tužitelj ističe kako je nevjerojatno da vještaci Medicinskog fakulteta Split procjenjuju isto bez izvršenog pregleda tužitelja, a što je svakako u suprotnosti pravilima struke. U nastavku se detaljno očituje u odnosu na sve vidove pretrpljene štete tužitelja.

23. Medicinski fakultet Split dostavio je sudu 8. veljače 2021. dopunu svog nalaza i mišljenja, a s obzirom na zaprimljene prigovore tuženika i tužitelja u bitnome utvrđuju kako je kod tužitelja prije operacijskog zahvata zabilježena plegija desne ruke što znači paraliza pleksusa brahijalisa. Plegija ruke predstavlja umanjenje životne aktivnosti od 50%. Temeljem kliničke prakse i stručne spoznaje može se kazati da bi da se izbjeglo operacijsko liječenje, oštećenje pleksusa brahijalisa bilo od 30 do 35%. Dakle, može se kazati da je zbog operacijskog postupka nastupilo umanjenje životne aktivnosti od 20% zbog oštećenja pleksusa brahijalisa i posljedične plegije desne ruke. U odnosu na nenavođenje relapsa bolesti 35 dana nakon operacije, vještaci smatraju kako je u nalazu i mišljenju precizno navedeno da je u liječenju tužitelja došlo do pogreške od strane tuženika. Daljnji razvoj bolesti, kao i navedeni recidiv i tromboze zajedničke su posljedice i operacijskog zahvata i daljnjeg tijeka same bolesti. Osim toga, u svezi istog relapsa i tvrdnje tužitelja kako se on razvio kao posljedica nepotpunog odstranjenja tumora, vještaci odgovaraju da ta tvrdnja ne mora biti točna. Naime, ne može se sa sigurnošću znati je li recidiv tumora 35 dana nakon operacije posljedica nepotpunog odstranjenja tumora, tijeka same bolesti ili (što je najvjerojatnije) zajedničkog učina operacijskog zahvata i tijeka same bolesti. U odnosu na navode o propustu ordiniranja profilakse tromboze, vještaci odgovaraju, a sve na temelju detaljnog pregleda u spis uložene medicinske dokumentacije, da je tužitelj cijelo vrijeme bio u stalnom nadzoru liječnika različitih specijalnosti, da bi 16. travnja 2013. nakon uočenih promjena na desnoj ruci bio učinjen UZV krvnih žila, a pregled vaskularnog kirurga od 17. travnja 2013. ukazuje da je razvoj tromboze počeo u travnju 2013., ruka je vitalna i bez znakova gangrene. Utvrđuju kako je uvođenjem antikoagulatne terapije otklonjena moguća komplikacija tromboze te nije postojao tzv. vitiuim artis. U odnosu na prigovor da su vještaci dali svoj nalaz i mišljenje bez pregleda tužitelja odgovaraju kako su u samom nalazu i mišljenju to sami nekoliko puta naglasili te je i ostavljena mogućnost eventualnog osobnog pregleda tužitelja, a o čemu su odluku prepustili sudu. U odnosu na izbor osoba vještaka navode kako je Medicinski fakultet Split kojemu je povjereno vještačenje u ovoj pravnoj stvari dovoljno kompetentan izabrati osobe vještaka, a što je i učinjeno u predmetnom slučaju. Zaključno, ostaju u cijelosti kod svog osnovnog nalaza i mišljenja od 8. travnja 2019.

24. Podneskom od 18. ožujka 2021. umješač na strani tuženika istaknuo je prigovore na dopunu nalaza i mišljenja. Predlaže pozvati vještake da se očituju je li problematika vještačenja u okviru njihove specijalnosti. Nadalje, predlaže da se vještaci očituju da li bi kod tužitelja da se najprije i pristupilo onkološkom liječenju odnosno kemoterapiji bio potreban kiruški zahvat budući je tužitelj do operacijskog zahvata već razvio potpunu klijenut brahijalnog pleksusa i posljedičnu slabost desne ruke, uz atrofiju mišića. Vještaci u Nalazu i mišljenju navode kako je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od 1h. Kako u istom Nalazu navode kako bi tužitelju i bez operacije tuđa njega i pomoć bila potrebna, odnosno bila bi potrebna za oko pola onoga što procjenjuju, umješač predlaže da se vještaci očituju da li onda ovaj jedan sat se također dijeli na pola? Zaključno, kako tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu za izgubljenu zaradu, umješač predlaže da se vještaci očituju da li bi i u kojem periodu tužitelj bio nesposoban za rad i da je kod tužitelja bila provođena kemoterapija te da li bi tužitelj bio sposoban za rad s obzirom da je kod istoga nastupila potpuna klijenut brahijalnog pleksusa i posljedična slabost ruke uz atrofiju mišića.

25. Podneskom od 6. kolovoza 2021. tužitelj u bitnome smatra nužnim za ukazati na sudsku praksu vezanu uz tematiku – konkurenciju prilikom utvrđivanja uzročne veze, što, naravno, nije toliko bitno vještacima, već naslovnom Sudu prilikom donošenja odluke jer se radi o primjeni prava. Naša sudska praksa prihvaća adekvacijsku teoriju prema kojoj se u obzir uzima samo onaj pravno relevantni uzrok, odnosno, onaj štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. U situaciji postojanja konkurencije između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje (primjerice, kod pitanja neordiniranja terapije niskomolekularnim heparinom nasuprot predispoziciji za pojavu tromboze, ili kod pitanja nepotpunog odstranjivanja tumora i predispozicije za pojavu recidiva) naša je sudska praksa nepodijeljeno zauzela stav kako se relevantnim uzrokom štete smatra samo ljudska radnja. Slijedom navedenoga, čak i kada bi navodima vještaka bili otklonjeni prigovori tužitelja, a što tužitelji smatraju da dopunom vještaka nisu, jasno je kako, uz već utvrđene greške u postupanju djelatnika tuženika, postoji uzročnost, a time i odgovornost za štetu tuženika, i u pogledu drugog i trećeg po tužitelju istaknutog prigovora na inicijalni nalaz i mišljenje vještaka. Nadalje, navodi, a kako su vještaci odluku o provođenju eventualnog osobnog pregleda tužitelja ostavili na odluku sudu, kako tužitelj predlaže da se izvanraspravnim rješenjem naloži provođenje osobnog pregleda od strane vještaka nad tužiteljem, a da se potom dopuna nalaza i mišljenja dostavi strankama na očitovanje. Po zaprimanju očitovanja od strane stranaka predlaže se vještake pozvati na ročište radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovore stranaka

26. Medicinski fakultet Split podnio je ovome sudu 28. siječnja 2022. dopunu svog nalaza i mišljenja. U bitnome navode kako su vještaci Medicinskog fakulteta Split 11. listopada 2021. izvršili pregled tužitelja ČZ te su utvrdili postojanje velikog ožiljka od vrata polukružno ispod desne dojke do pazuha. Utvrđuju kako je prisutna artrofija muskulature ramenog obruča, nadlaktice i podlaktice te potpuna kljenut desne ruke uz gubitak snaga nadlaktice, podlaktice i šake kao i nemogućnosti pokretanja u ramenu i niže. Palpatorno su prisutne pulzacije arterije radijalis i arterije brahijalis, topla i blago cijanotična koža, bez znakova arterijske ili venske insuficijencije. Temeljem navedenog utvrđuju kako je jasno da je trajno izgubljena funkcija desne ruke i muskulature desnog ramenog obruča.

27. U odnosu na pitanje o potrebi provođenja EMNG-a prije operacije vještaci navode kako je na isto odgovoreno i u prvom odgovoru te vještaci ostaju kod svog odgovora, odnosno kako je klinički pregled neurologa temelj neurološke dijagnostike i procjena stanja bolesnika, dok elektromioneurografska obrada (EMNG) upotpunjuje klinički pregled i pruža dodatne podatke o provodljivosti potencijala kroz periferni živac i mišić. Međutim, klinički pregled mišićne aktivnosti pruža u rutinskom radu, osobito u žurnim stanjima, dovoljni informacija za procjenu stanja mišićne aktivnosti i stanja perifernih živaca. Vještaci smatraju kako za predmetni slučaj to nije relevantno.

28. Nadalje, vještaci smatraju da je precizno navedeno da se ne može sa sigurnošću znati je li recidiv tumora 35 dana nakon operacije isključivo posljedica nepotpunog odstranjenja tumora ili isključivo tijeka same bolesti ili zajedničkog učinka i operacijskog zahvata i tijeka same bolesti. Vještaci i dalje smatraju da je učinak najvjerojatnije zajednički.

29. Nadalje, dopunjuju svoja ranija utvrđenja na način da su liječnici 16. travnja 2013. (45 dana nakon operacije) uočili smetnje cirkulacije u desnoj ruci, učinjen je UZV krvnih žila, a vaskularni kirurg je 17. travnja 2013. naveo da je razvoj tromboze počeo u travnju 2013. Ističu, kako je pri pregledu kirurga ruka bila vitalna i bez znakova gangrene (tj. nije bila značajno kompromitirana arterijska cirkulacija), nakon čega je uvedena antikoagulatna terapija i otklonjene su moguće daljnje komplikacije. Navode kako su čimbenici koji mogu dovesti do razvoja tromboze višestruki: mirovanje i nepokretnost, zastoj krvi, oštećenje unutarnjeg sloja krvne žile, postojanje maligne bolesti i dr. Vještaci u tom dijelu ne nalaze pogrešku u liječenju.

30. Navode, kako u svom prigovoru tuženik prigovara nalazu i mišljenju kao u potpunosti pogrešnom. Vještaci smatraju kako su odgovori na upite i prigovore tuženika detaljno i precizno obrazloženi u nalazu i mišljenju. Precizno je utvrđeno u čemu se sastoji greška u liječenju, kao i što su uzete u obzir sve okolnosti, posljedice i oštećenja uzrokovana samom prirodom bolesti, kao i operacijskim zahvatom. Vještaci čvrsto stoje pri stavu kako se ekstenzivni, mutilirajući operacijski zahvat koji je uključivao resekciju steralnog dijela klavikule, djelomičnu resekciju 1. - 3. rebra, arterije i vene subklavije te pleksus brachijalisa ne smije provoditi bez patohistološke dijagnoze. Naime, u predmetnom slučaju je samo citološkom punkcijom postavljena sumnja na ES/PNET, ali je i preporučena patohistološka dijagnostika, koja nije provedena.

31. Navode kako tužitelj i tuženik prigovaraju na određivanje visine neimovinske štete. Vještaci nakon ponovnog uvida u dokumentaciju i nakon pregleda tužitelja, uzimajući pri tome u obzir prirodu same bolesti i posljedice kirurškog zahvata, nadopunjuju svoj nalaz i mišljenje na način da utvrđuju kako je već ranije navedeno da je kod tužitelja prije operacijskog zahvata zabilježena plegija desne ruke, što znači paraliza pleksusa brahijalisa. Plegija ruke je umanjenje životne aktivnosti od 50%. Navode, kako se na temelju kliničke prakse i stručnih spoznaja može utvrditi da bi oštećenje pleksusa brahijalisa bilo 30 do 35%, da se izbjeglo operacijsko liječenje.

32. Na temelju navedenoga daju daljnje mišljenje i to kako u poptunosti ostaju pri prethodnoj procjeni intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, kako je navedeno u nalazu i mišljenju. Uglavnom ostaju pri procjeni smanjenja životne i radne sposobnosti i ukupno umanjenje životne i radne aktivnosti izazvano operacijom procjenjuju na 40% (prethodna procjena iznosila je od 30% do 40%). Nakon izvršenog pregleda tužitelja utvrđuju kako je tužitelju zbog same operacije bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 2 mjeseca nakon operacije u trajanju od 2 sata dnevno, kao i da mu je potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od 1 sat dnevno. Zaključno, ostaju kod procjene kako je tužitelj zbog same operacije srednje naružen (nagrđen), a bez operacijskog zahvata bio bi samo malo naružen.

33. Podneskom od 9. veljače 2022. umješač na strani tuženika u bitnome je istaknuo kako vještaci u dopunskom očitovanju nisu odgovorili na prigovore umješača.

34. Podneskom od 21. veljače 2022. tužitelj je istaknuo kako zbog razloga ekonomičnosti postupka ne osporava navode iz dopune nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Split od 28. siječnja 2022.

35. Na ročištu za glavnu raspravu 8. lipnja 2022. tuženik i umješač na strani tuženika ostali su kod prigovora na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Split i predložili su da se vještaci usmeno saslušaju pred sudom. Ovaj sud prihvatio je takav prijedlog.

36. Dopisom od 6. srpnja 2022. Medicinski fakultet Split obavijestio je ovaj sud kako njihovi vještaci nisu u mogućnosti zbog svojih radnih obaveza pristupiti na ovaj sud radi saslušanja.

37. Posljedično, ovaj sud je rješenjem od 29. studenoga 2022. izmijenio svoje raspravno rješenje kojim je odredio da će se vještaci saslušati pred ovim sudom i odredio je kako će se vještaci saslušati zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu.

38. Vještaci prof. dr. sc. Zdravko Perko, prof. dr. sc. PZ i doc. dr. sc. AZ saslušani su pred Općinskim sudom u Splitu 16. studenoga 2023. u predmetu Pom-5/2023.

39. Na upit punomoćnika umješača da li bi kod tužitelja da se najprije i pristupilo onkološkom liječenju, odnosno kemoterapiji, bio potreban kirurški zahvat, budući je tužitelj do operacijskog zahvata već razvio potpuno klijentu brahialnog pleksusa i posljedičnu slabost desne ruke, uz atrofiju mišića vještaci su suglasno odgovorili da ne bi bio potreban kirurški zahvat, jer se ova bolest ne liječi kirurški. Na daljnje pitanje punomoćnika umješača da pojasne dopunu vještačenja u kojoj navode da bi tužitelju bez operacije tuđa njega i pomoć bila potrebna i to za oko pola onoga što je procijenjeno, stoga ako je moguće da se vještaci očituju da li se procijenjeni jedan sat tuđe pomoći i njege zbog toga dijeli na pola, vještaci su suglasno odgovorili da ne nego se tuđa pomoć i njega u trajanju od jednog sata odnosi na posljedice zbog operacije.

Na daljnje pitanje punomoćnika umješača je li moguće da se vještaci očituju je li tužitelju svakako bila potrebna tuđa pomoć i njega neovisno o operativnom zahvatu te da se ista procijeni u kojeg opsegu i trajanju, vještaci su suglasno odgovorili da su u nalazu i mišljenju na osnovu podataka iz spisa procjenjivali posljedice operacije kako je to u nalazu i mišljenju i naznačeno.

Na daljnje pitanje punomoćnika umješača u kojem periodu je tužitelj bio nesposoban za rad i da je kod istog bila provođena isključivo kemoterapija, te ujedno bili tužitelj bio sposoban za rad s obzirom da je kod istog nastupila potpuna klijent brahialnog pleksusa i posljedična slabost ruke uz atrofiju mišića, vještaci su suglasno odgovorili da su u svome nalazu i mišljenju upravo i vještačili razliku između posljedica uzrokovanih samom bolešću i nepotrebnog operacijskog zahvata a procjenjuju kako bi bolesnik bio nesposoban za rad u istome omjeru kao što je trajao oporavak od operacijskog zahvata.

Na upit punomoćnika tuženika da li se ireverzibilno oštećenje brahialnog pleksusa može liječiti isključivo kemoterapijom vještaci su suglasno odgovorili da je to pitanje pogrešno postavljeno. Ponovno su ponovili kako se ova bolest ne liječi kirurški nego kemoterapijom bez obzira na oštećenje živca.

Na upit zamjenice punomoćnika tužitelja da li možete reći koliko je ukupno smanjenje životnih aktivnosti radi liječničke pogreške, vještaci su suglasno odgovorili kako je ukupno procijenjeno smanjene životne radne sposobnosti 40% izazvano operacijom, a što uključuje odstranjenje navedenih živaca i rebara.

Na daljnje pitanje zamjenice punomoćnika tužitelja kada su se mogle utvrditi konačne posljedice za tužitelja nastale liječničkom pogreškom.

Vještaci su suglasno odgovorili nakon dvije godine od operacijskog zahvata. Zamjenica punomoćnica tužitelja moli vještake da pregledaju nalaz KBC Osijek od 21. listopada 2021. koji je nastao nakon dopune nalaza i mišljenja da se očituju da li isti utječe na njihovu ocjenu.

Vještaci su suglasno odgovorili kako taj nalaz ne utječe na njihovu prethodno danu ocjenu.

40. Tuženik je na ročištu radi zamolbenog saslušanja vještaka istaknuo kako se protivi iskazu vještaka jer nisu htjeli u cijelosti odgovoriti na postavljeno pitanje.

41. Na ročištu za glavnu raspravu tuženik je predložio da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem, budući da je trebao kao vještak biti izabran specijalist torakalne kirurgije a ne specijalist abdominalne kirurgije, a kao što je to već ranije istaknuo u ovom postupku.

42. Ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2026. odbio prijedlog tuženika da se u ovoj pravnoj stvari provede novo medicinsko vještačenje, budući da ovaj sud ocjenjuje kako su provedenim medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Split utvrđene sve relevantne okolnosti.

43. Naime, osnovni nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Split, pisane dopune nalaza i mišljenja kao i usmeno saslušanje vještaka, po ocjeni ovog suda sukladni su svim pravilima struke, logični su i razumljivi u cjelini.

44. Već je u osnovnom nalazu i mišljenju Medicinski fakultet Split iznio nedvojben zaključak kako je u liječenju tužitelja, koje je provedeno kod tuženika počinjena liječnička greška. Liječnička greška sastoji se u tome što je 14. veljače 2013. tužitelj podvrgnut operativnom zahvatu koji je uključivao resekciju steralnog dijela klavikule, djelomičnu resekciju 1. – 3. rebra, arterije i vene subklavije te pleksus brachijalisa, a da prethodno nije učinjena sigurna patohistološka dijagnostika.

45. Nedvosmislen je zaključak vještaka kako je točna dijagnostika bila neophodna, radi odabira načina liječenja tužitelja i da je kod tužitelja bilo potrebno provesti liječenje kemoterapijom, a ne primarno kirurško liječenje. Naime, nakon operativnog zahvata utvrđeno je da tužitelj boluje od non Hodgkin limfoma koja bolest se po ocjeni vještaka liječi internistički, a ne operativno.

46. Tuženikovo osporavanje specijalnosti vještaka Medicinskog fakulteta Split u cijelosti je neosnovano. Naime, vještačenje u ovoj pravnoj stvari je zbog složenosti istog i povjereno Medicinskom fakultetu Split i ovaj sud nema niti jedan opravdan razlog sumnjati kako je ta ustanova odabrala liječnike – vještake koji su stručni izraditi nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari.

47. Provedenim postupkom je dakle nedvojbeno utvrđeno kako je u liječenju tužitelja kod tuženika počinjena liječnička greška. Neosnovani su svi pokušaji tuženika kojima je želio prikazati kako se ne radi o pogrešci u liječenju, budući da su vještaci u osnovnom nalazu i mišljenju, pisanim dopunama kao i u svom usmenom iskazu čvrsto i argumentirano branili svoj osnovni zaključak da je u liječenju tužitelja počinjena liječnička pogreška. U tom kontekstu treba istaknuti nedvosmislen odgovor vještaka na ročištu za njihovo zamolbeno saslušanje gdje su suglasno istaknuli kako se ova bolest ne liječi kirurški. Dakle, vještaci su u ovoj pravnoj stvari stručno i obrazloženo zaključili kako je u liječenju tužitelja počinjena liječnička pogreška, a tuženik i umješač na strani tuženika ničime tijekom postupka nisu doveli u pitanje takav temeljni zaključak medicinskih vještaka Medicinskog fakulteta Split.

48. Nadalje, je nedvosmislen zaključak Medicinskog fakulteta Split o tome kako je kod tužitelja nastupilo ukupno umanjenje životne i radne aktivnosti izazvano operacijom od 40%.

49. Tuženik kao zdravstvena ustanova odgovara za štetu po pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a u kojoj odredbi je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a u st. 2. istog čl. propisano je da se predmnijeva obična nepažnja. Dakle, tuženik odgovara po općim pravilima odgovornosti za štetu i on bi se eventualno mogao osloboditi odgovornosti kada bi dokazao da na strani tuženika ne postoji niti jedan od zakonom propisanih oblika krivnje. Međutim, tuženik u tom smjeru nije niti iznosio prigovore tijekom postupka niti je u tom smjeru predlagao dokaze.

50. Nadalje, je potrebno istaknuti kako je tužitelj tijekom postupka prigovarao nalazu Medicinskog fakulteta Split i to navodeći da vještaci nisu obuhvatili sve liječničke pogreške. Ovaj sud ocjenjuje taj prigovor neosnovanim budući da je Medicinski fakultet Split u osnovnom nalazu i mišljenju kao i pisanim dopunama na nedvosmislen način utvrdio u čemu se sastojala pogreška u liječenju tužitelja i to na način da je isti podvrgnut operativnom zahvatu iako se njegova bolest ne liječi operativnim zahvatom. Nadalje, je nedvosmislen zaključak vještak kako su sve daljnje komplikacije kod tužitelja posljedica operativnog zahvata i samog tijeka bolesti.

51. Dakle, u predmetnom slučaju sve posljedice koje su nastupile kod tužitelja nisu izazvane isključivo pogreškom u liječenju tužitelja koja je učinjena od strane tuženika, već su iste i posljedica samog tijeka bolesti. Međutim, ovaj sud ocjenjuje kako tamo gdje ni na koji način nije moguće utvrditi u kojem omjeru su posljedice po tužitelja nastupile zbog liječničke greške, a u kojem omjeru su nastupile zbog samog tijeka bolesti, treba uzeti da su posljedice po tužitelja izazvane liječničkom pogreškom. Posebno, u tom kontekstu treba ukazati na odredbu čl. 124. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne Novine", broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12. i 144/12.) koji je bio na snazi u vrijeme liječenja tužitelja kod tuženika, a kojom odredbom je propisano kako je obveza zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi. Dakle, bilo bi neprihvatljivo ne priznati da su tužitelju sve posljedice nastupile zbog pogreške u liječenju, budući da on ima pravo da ga se u zdravstvenoj ustanovi liječi sukladno svim pravilima medicinske struke.

52. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu medicine rada Damiru Vodopivecu i to radi utvrđivanja je li postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja, odnosno postupka liječenja tužitelja kod tuženika i nastupa invaliditeta tužitelja.

53. S tim u vezi potrebno je istaknuti kako je tužitelj tijekom postupka podneskom od 6. svibnja 2019. obavijestio ovaj sud da je on od 21. kolovoza 2018. U invalidskoj mirovini i to zbog posljedica izazvanih pogreškom tuženika u liječenju tužitelja.

54. U svom osnovnom nalazu i mišljenju od 26. ožujka 2024. vještak Damir Vodopivec utvrdio je kako su tužitelj liječnici tuženika 14. veljače 2013. djelomično odstranili ključnu kost, I, II, III rebro desne strane, podključnu arteriju, koju su rekontruirali PTFE protezom, venu te brahijalni živčani splet živaca radi liječenja maligne bolesti. Po operativnom zahvatu je utvrđeno da boluje od non Hodgkin limfoma koja bolest je dostupna internističkom liječenju, a ne operativnom. Po mišljenju vještaka Medicinskog fakulteta u Splitu je učinjena liječnička pogreška jer tuženik nije predhodno adekvatno utvrdio dijagnozu bolesti, pošto se bolest non Č ne liječi kirurški već internistički - kemoterapijom. Pored toga su utvrdili da je zbog operacijskog postupka nastupilo umanjenje životne i radne aktivnosti od 40%, ali da bi privremena radna nesposobnost tužitelja bila u istom omjeru kao što je trajao oporavak po operacijskom liječenju. Temeljem navedenog smatra da postoji uzročno- posljedične veze između predmetnog štetnog događaja, odnosno postupka liječenja tužitelja kod tuženika i nastupa posljedica invaliditeta kod tužitelja. Naime, tužitelju su “neopravdano” djelomično odstranjene kosti grudnog koša, podključna arterija i vena te rameni splet živaca zbog neadekvatno utvrđene prirode bolesti.

55. Podneskom od 12. travnja 2024. tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Damira Vodopiveca. Tužitelj smatra da iz navedenog proizlazi i da je bolovanje tužitelja u razdoblju od 1. travnja 2014. do 20. kolovoza 2018. u uzročno posljedičnoj vezi s utvrđenom liječničkom pogreškom i njenim posljedicama budući da je nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta u Splitu utvrđeno da su se konačne posljedice nastale liječničkom pogreškom mogle utvrditi nakon dvije godine od operativnog zahvata, odnosno 14. ožujka 2015., kao i da je PET CT učinjen 3. rujna 2013. pokazao potpunu remisiju bolesti iz čega proizlazi da je bolovanje u utuženom razdoblju od 1. travnja 2014. do 20. kolovoza 2018. očita posljedica liječničke pogreške.

56. Tuženik je podneskom od 23. travnja 2024. u cijelosti prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka Damira Vodopiveca. Ističe, kako se vještak u svojem nalazu i mišljenju uopće nije očitovao o uzrocima tužiteljeve privremene radne nesposobnosti u razdoblju od 1. travnja 2014. do 20. kolovoza 2018. i o uzrocima tužiteljeve potpune radne nesposobnosti u razdoblju nakon 20. kolovoza 2018., a što jedino uzlazi u domenu specijalnosti vještaka medicine rada. Postavlja pitanja vještaku Damiru Vodopivecu i to bi li tužitelj bio privremeno radno nesposoban u razdoblju od 1. travnja 2014. do 20. kolovoza 2018. i potpuno radno nesposoban u razdoblju nakon 20. kolovoza 2018. da je liječen isključivo onkološki obzirom je do operacijskog zahvata tužitelj već razvio potpunu klijenut brahijalnog pleksusa i posljedičnu slabost desne ruke uz atrofiju mišića? Ukoliko vještak ne može odgovoriti na prvo pitanje ili je odgovor negativan, s kolikim postotkom u spomenutoj tužiteljevoj radnoj nesposobnosti participiraju posljedice osnovne bolesti, a s kolikim postotkom posljedice predmetnog štetnog događaja?

57. U pisanom očitovanju od 23. lipnja 2024. vještak Damir Vodopivec utvrdio je kako ga je sud pozvao očitovati se na prigovore stranaka. Tim povodom ponovno je izvršio uvid u predmetni sudski spis te odgovara kako slijedi:

U svom podnesku od 12. travnja 2024. tužitelj citira njegov nalaz i mišljenje u kome je naveo da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja, odnosno postupka liječenja tužitelja kod tuženika i nastupa posljedica invaliditeta kod tužitelja te je zaključio da je i bolovanje od 1. travnja 2014. do 20. kolovoza 2018. očita posljedica liječničke pogreške. Isto pitanje je postavio i tuženik naznačeno u svom podnesku od 23. travnja 2024., kao i pitanje omjera utjecaja osnovne bolesti i štetnog događaja na radnu nesposobnost tužitelja. No, na postavljena pitanja ne može odgovoriti jer nije onkolog niti neurolog, a ista su postavljena hipotetski. Naime, ne mogu sagledati posljedice liječenja osnovne bolesti internistrički, odnosno onkološki jer jedino onkolog / neurolog mogu predvidjeti tijek osnovne bolesti u cijelosti, odnosno posljedice primarne infiltracije plexus brachialisa, posljedično naglo nastale paraliza desne ruke koja je onemogučila motoriku ruke, da li se može i u kojoj mjeri oporaviti brahijalni, rameni splet živaca. Tek kada imenovani vještak/ vještaci odgovore na pitanja da li bi potpuna remisija osnovne bolesti nastupila samo liječenjem kemoterapijom, koliko dugo, da li bi se rameni splet živaca oporavio u cijelosti ili djelomično, te da li bi se razvili cirkulatorni ispadi ruke ili ne, mogao bi odgovoriti na postavljena pitanja.

58. Podneskom od 13. listopada 2024. vještak Damir Vodopivec očituje se na daljnje podneske stranaka. Ističe, kako tužitelj u svom podnesku navodi da su 28. ožujka 2019. u svom mišljenju vještaci Medicinskog fakulteta u Splitu naveli da je desni rameni splet živaca već bio oštećen prije operacije koje je trajalo 10-ak dana i koje se moglo ili djelomično ili potpuno oporaviti, dok su u svojom iskazu danom na ročištu 16. studenoga 2023. naveli “da bi tužitelj u slučaju da je liječen isključivo kemoterapijom bio radno nesposoban u istom omjeru kao što je trajao oporavak od operacijskog zahvata”. Tužitelj temeljem te činjenice je ustvrdio da je sporan dio bolovanja tužitelja od 1. travnja 2014. do 20. kolovoza 2018. nastao isključivo zbog duljine liječenja posljedica operatiovnog zahvata. Temeljem ponovnog uvida u spis i navedenog smatra da postoji uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja, odnosno postupka liječenja tužitelja kod tuženika i nastupa posljedica invaliditeta kod tužitelja, kao i opravdanost bolovanja u gore navedenom periodu.

59. Tužitelj je podneskom od 4. prosinca 2024. istaknuo kako je suglasan sa prethodno opisanom dopunom nalaza i mišljenja vještaka Damira Vodopiveca.

60. Podneskom od 8. rujna 2025. vještak Damir Vodopivec u bitnome je pojasnio kako se trajna radna nesposobnost – invalidnost utvrđuje kada su iskorištene sve mogućnosti liječenja da se uspostavi radna sposobnost osobe. Ističe, kako to liječenje može biti dugotrajno, a u praksi i pod deset godina tijekom kojeg razdoblja je osoba na bolovanju. Invalidnost utvrđuje neovisno institucionalno tijelo u upravnom postupku.

61. Na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2026. izveden je doka usmenim saslušanjem vještaka Damira Vodopiveca. Vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja i pisanih dopuna te odgovora na prigovore. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li bi tužitelj bio radno sposoban u razdoblju od 20. kolovoza 2018. pa nadalje da je liječen isključivo onkološki tj. kemoterapijom, vještak je odgovorio da na pitanja što bi bilo kad bi bilo u medicini se ne može odgovarati pošto se ne zna kakav bi bio završni rezultat liječenja i posljedice osnovne bolesti koja je zloćudnog karaktera i onkološkog liječenja, da li bi došlo do ponovnog javljanja bolesti na nekom drugom mjestu u organizmu tako da konkretno ne mogu odgovoriti na postavljeno pitanje. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li ostaje kod tvrdnje iz očitovanja od 23. lipnja 2024. da bi na ovo pitanje mogao dati odgovor ukoliko se zatraži prethodno očitovanje onkologa/neurologa o okolnostima koje je naveo, vještak odgovara da bi. Na poseban upit punomoćnika tuženika temeljem čega je zaključio da je bolovanje u utuženom periodu isključivo posljedica operativnog zahvata, vještak odgovara temeljem nalaza i mišljenja medicinskog fakulteta u Splitu koji je vještačio u predmetnom postupku. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li bi do bolovanja tužitelja došlo i u situaciji da je liječen samo onkološki, vještak je odgovario da bi tužitelj bio na bolovanju sve dok se ne utvrde rezultati liječenja te je bolovanje opravdano sve do kraja istog te se tek tada može ocijeniti radna sposobnost tužitelja.

62. Ovaj sud ocjenjuje kao sukladan svim pravilima struke, vjerodostojan i životno logičan osnovni nalaz i mišljenje vještaka Damira Vodopiveca, pisane dopune kao i njegov usmeni iskaz.

63. Iz provedenog vještačenja po specijalistu medicine rada Damiru Vodopivecu proizlazi kako postoji uzročno-posljedična veza između invaliditeta tužitelja i postupka liječenja tužitelja kod tuženika te proizlazi kako je opravdano bolovanje tužitelja u razdoblju od 1. travnja 2014. do 20. kolovoza 2018.

64. Dakle, vještak Damir Vodopivec u cijelosti je ispunio postavljeni zadatak vještačenja te su istim utvrđene sve relevantne okolnosti iz područja medicine rada. Tuženik ničime svojim prigovorima i postavljenim pitanjima nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka vještaka Damira Vodopiveca.

65. Radi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužitelja u razdoblju dok je bio na bolovanju od veljače 2013. do početka mirovine tužitelja 21. kolovoza 2018. i nadalje u razdoblju isplate invalidske mirovine tužitelju do danas i radi utvrđivanja buduće mjesečne rente tužitelja ČZ provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković.

66. U svom nalazu i mišljenju od 28. travnja 2025. vještakinja Petra Blašković utvrdila je kako izgubljena zarada tužitelja za razdoblje od 1. veljače 2013. do 31. ožujka 2025. temeljem plaće koju je tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca da nije bilo štetnog događaja iznosi neto 80.135,45 EUR. Nadalje, utvrđuje kako renta po osnovi izgubljene zarade tužitelja iznosi 742,06 EUR počevši od travnja 2024. pa nadalje.

67. Podneskom od 21. svibnja 2025. tužitelj je istaknuo kako je suglasan sa nalazom i mišljenjem vještakinje Petre Blašković osim u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu za budući razdoblje.

68. Podneskom od 27. lipnja 2025. umješač na strani tuženika istaknuo je u odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković kako isti ne prigovara glede matematičkog izračuna, budući da je isti sastavljen objektivno i u skladu s pravilima struke.

69. Vještakinja Petra Blašković dostavila je 11. srpnja 2025. Dopunu svog nalaza i mišljenja. S obzirom na dodatno dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 21. svibnja 2025. vještakinja utvrđuje kako visina mjesečne rente po osnovi izgubljene zarade tužitelja počevši od travnja 2025. pa nadalje iznosi 791,14 EUR.

70. Podneskom od 30. srpnja 2025. tužitelj je izjavio kako je u cijelosti suglasan sa pisanom dopunom nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković od 11. srpnja 2025.

71. Na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2025. Izveden je i dokaz usmenim saslušanjem tužitelja ČZ. Tužitelj je izjavio kako ne prima inkluzivni dodatak niti bilo kakvu naknadu osim invalidske mirovine u iznosu od 946,00 EUR mjesečno. Tuđu pomoć i njegu pružaju mu supruga i kći koja je u međuvremenu punoljetna i ima 18 godina. Sastoji se od poslova koje on ne može ili samo puno teže može odraditi primjerice rezanje hrane, priprema hrane, oblačenje pojedinih dijelova odjeće, higijena, rezanje noktiju i brijanje. On je dešnjak. Primjerice trebao je dati vlastoručnu izjavu na policiji i trajalo je sat i pol vremena dok istu napiše, a to je bilo kada je mijenjao osobnu iskaznicu jer je morao dati izjavu da se više ne može potpisati desnom rukom nego lijevom.

72. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz tužitelja ČZ te je isti sukladan sa rezultatima provedenog medicinskog vještačenja i vještačenja po stalnom sudskom vještaku specijalistu medicine rada.

73. Slijedom navedenoga, na temelju provedenog postupka, za ovaj sud proizlazi kako tužitelj osnovano od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti, naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, kao i naknadu izgubljene zarade. Međutim, sada je potrebno, s obzirom na istaknuti prigovor visine same štete utvrditi na koliki iznos naknade prethodno opisanih vidova štete tužitelj ima pravo.

74. Tužitelj sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Naime, po ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti slučaja svakako opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelju. Tužitelj je po ocjeni Medicinskog fakulteta Split trpio fizičke bolove uslijed operacije iako bi iste i trpio i da nije operiran. Trpio je i strah jačeg, srednjeg i lakog intenziteta.

75. Ovdje je potrebno pojasniti kako ovaj sud ocjenjuje da tužitelju pripada naknada za pretrpljene bolove i strah u cijelosti, budući da se ne može utvrditi u kojem omjeru su isti posljedica pogreške u liječenju tužitelja od strane tuženika, a u kojem omjeru bi iste tužitelj i trpio i da nije operiran. Pri takvom stanju stvari ovaj sud ocjenjuje kad kod konkurencije više uzroka treba uzeti da su bolovi i strah u cijelosti nastali uslijed greške u liječenju, svaka drugačija ocjena bila bi neprihvatljiva u odnosu na tužitelja, budući da je istom nedvojbeno učinjena liječnička greška u postupku njegovog liječenja.

76. Posljedično, na temelju Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Split, a sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, ovaj sud priznaje tužitelju s osnova pretrpljenih fizičkih bolova uslijed pogreške u liječenju (nepotrebnog operativnog zahvata) novčanu naknadu u iznosu od 2.209,80 EUR za bolove jakog intenziteta, novčanu naknadu od 2.628,00 EUR za bolove srednjeg intenziteta i novčanu naknadu od 1.254,60 EUR za bolove slabijeg intenziteta. Dakle, ovaj sud ocjenjuje pravičnim da tužitelju na ime pretrpljenih fizičkih bolova pripada ukupna novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 6.092,40 EUR.

77. Na temelju Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Split, ovaj sud priznaje tužitelju s osnova pretrpljenog primarnog i sekundarnog straha, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a novčanu naknadu u iznosu od 5.972,53 EUR. Naime, radilo sa o dugotrajnom strahu raznog intenziteta koji je ukupno trajao 230 dana.

78. Nadalje, na temelju Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Split, ovaj sud sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, za pretrpljeno naruženje srednjeg stupnja priznaje tužitelju novčanu naknadu od 4.379,85 EUR.

79. Nadalje, na temelju Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Split kojim je utvrđeno ukupno smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja izazvano operacijom u iznosu od 40%, ovaj sud na ime duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, priznaje 1.tužitelju novčanu naknadu u iznosu od 8.759,71 EUR.

80. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje kako na temelju provedenog postupka tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete pripada naknada štete od 25.204,59 EUR.

81. Potrebno je istaknuti kako ovaj sud ocjenjuje da tužitelj pogrešno smatra da se za utvrđivanje neimovinske štete po osnovi umanjenja životne i radne aktivnosti treba uzeti da je došlo do smanjenja životne aktivnosti od preko 60%. Naime, Medicinski fakultet Split na nedvosmislen način je u provedenom vještačenju utvrdio kako umanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja izazvano operacijom iznosi 40%, te je u upravo za taj omjer umanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja postoji odgovornost na strani tuženika.

82. Posljedično, prihvaćen je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 25.204,59 EUR i to sa zateznim kamatama od podnošenja predmetne tužbe 30. kolovoza 2016. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a za ostale odnose (točka I. izreke presude).

83. Tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege. Iz provedenog vještačenja po Medicinskom fakultetu Split proizlazi da je istim utvrđeno kako je tužitelju zbog same operacije bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 2 mjeseca nakon operacije u trajanju od 2 sata dnevno, kao i da mu je potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od 1 sat dnevno.

84. U odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege tužitelj istu pravilno potražuje prema visini mjesečne neto plaće NKV radnika u Osječko-baranjskoj županiji, a koje podatke je dostavio u spis. Radi se o cijeni sata za tuđu pomoć i njegu u rasponu od 2,50 EUR pa do 3,55 EUR.

85. Pogrešno tuženik smatra kako bi kao cijenu sata tuđe pomoći i njege trebalo uzeti iznos od 16,00 kuna, odnosno 2,12 EUR oko kojeg iznosa su se stranke usuglasile na pripremnom ročištu 18. prosinca 2016. Naime, u pravu je tužitelj da je on s obzirom na protek vremena od više od devet godina imao pravo povisiti svoj zahtjev za naknadu imovinske štete na ime naknade za tuđu pomoć i njegu.

86. Slijedom navedenoga, tužitelj na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dospjelu do dana podnošenja predmetne tužbe 30. kolovoza 2016., odnosno za razdoblje od 25. veljače 2013. do 1. rujna 2016. ima pravo na ukupan iznos od 4.269,60 EUR (2 mjeseca nakon operacije po 2 sata dnevno te nakon toga nadalje 1 sat dnevno) te ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od mjeseca utuženja u ovoj pravnoj stvari do pisanja podneska tužitelja od 21. svibnja 2025. (kojim je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev) u iznosu od 10.076,10 EUR.

87. Posljedično, prihvaćen je u cijelosti dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege (točka III. izreke presude).

88. Nadalje, s obzirom da iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Split proizlazi kako je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega od jednog sata dnevno, tužitelju pripada pravo na mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći u iznosu od 77,10 EUR (koliko traži konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 21. svibnja 2025.) počevši od 1. lipnja 2025. pa nadalje.

89. Posljedično, prihvaćen je i tužbeni zahtjev u odnosu na rentu za tuđu pomoć i njegu (točka IV. izreke presude).

90. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime izgubljene zarade, sukladno nalazu i mišljenju financijske vještakinje Petre Blašković i to za razdoblje od 1. veljače 2013. do 31. ožujka 2025. na temelju plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca da nije bilo predmetnog štetnog događaja i to u iznosu od 74.960,31 EUR koliko tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, isti potražuje manje nego što je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještakinje Petre Blašković, budući da je ona utvrdila iznos izgubljene zarade od 80.135,45 EUR.

91. Posljedično, prihvaćen je i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje izgubljenu zaradu dospjelu do 31. ožujka 2025. sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose (točka V. izreke presude).

92. Tužitelj ima pravo i na mjesečnu rentu izgubljen zarade (s obzirom na činjenicu trajnih posljedica) i to sukladno dopuni nalaza i mišljenja financijske vještakinje Petre Blašković u iznosu od 791,14 EUR.

93. Posljedično, prihvaćen je i dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 791,14 EUR mjesečno počevši od 1. lipnja 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti (točka VI. izreke presude).

94. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je djelomično uspio u sporu, s obzirom da je djelomično odbijen kao neosnovan dio njegovog tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu neimovinske štete i to u iznosu od 29.501,73 EUR. Posljedično, treba primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a u kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. S obzirom na to da je tužitelj uspio u omjeru od 78,89% svog konačno postavljenog glavnog zahtjeva, a da je tuženik uspio u omjeru od 21,11%, primjenom prethodno citirane odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 57,78% ukupnih troškova koji su mu bili potrebni za vođenje postupka.

95. Tužitelj sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", 138/23., dalje OT) ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 30. kolovoza 2016. u iznosu od 1.358.00 EUR, zastupanja na ročištu 29. studenoga 2016. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 18. prosinca 2016. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT- a), sastava obrazloženog podneska od 6. svibnja 2019. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 18. listopada 2019. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 6. kolovoza 2021. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 21. veljače 2022. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 8. lipnja 2022. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu pred zamoljenim sudom 16. studenoga 2023. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 29. veljače 2024. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 12. travnja 2024. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 8. srpnja 2024. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 4. prosinca 2024. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 21. svibnja 2025. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 30. srpnja 2025. u iznosu od 1.358,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 23. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) i za zastupanje na ročištu 29. siječnja 2016. u iznosu od 1358,00 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 21.778,00 EUR pa kada se tom doda PDV po stopi od 25% tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 27.222,50 EUR. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i na naknadu troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 28.549,72 EUR, međutim, kada se uzme u obzir omjer uspjeha u sporu tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.496,03 EUR.

96. Tužitelj neovisno o omjeru uspjeha u sporu ima pravo na naknadu troškova plaćenih predujmova za vještačenja u cijelosti, jer su mu ti troškovi bili svakako potrebni da bi dokazao osnovu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troška plaćenih predujmova za medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu Split u ukupnom iznosu od 3.434,20 EUR, na naknadu troška predujma za vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada u iznosu od 300,00 EUR i na naknadu troška plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR. Pored toga tužitelj ima pravo i na naknadu putnih troškova za pristup na pregled na Medicinskom fakultetu Split u ukupnom iznosu od 392,63 EUR. Dakle, po tim osnovama tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.626,83 EUR.

97. Slijedom navedenoga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 21.122,86 EUR (točka VII. izreke presude).

98. Tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

U Sesvetama 13. ožujka 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Josipu Mađariću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 663,61 EUR

- tuženiku

- umješaču na strani tuženika