Poslovni broj: P-556/2019-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Kostić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik u Krku, kao slijednik ranijeg tuženika ČN iz [adresa] odnosno kao konačni slijednik IN i pok. G, K, MN ž. Č, [adresa], LN, [adresa] i BN, [adresa], 2. PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. [adresa], osobno i kao slijednice JN ud. I, [adresa] i 3. HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao slijednika DN iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika KN i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika tužene PN i uredno pozvanog tuženika HN, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik nekretnine koja se sastoji od z. k. čest. [katastarska čestica] upisane u g.t.11 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženika UN, [adresa] kao slijednika zk.vlasnika IN, [adresa], PN, [adresa] kao slijednika zk.vlasnika JN. I rođ. M, [adresa] kao slijednika zk.vlasnika [adresa] kao slijednika zk. Vlasnika [adresa], kao slijednika zk.vlasnika [adresa], UN, [adresa], kao slijednika zk. vlasnika BN. L, [adresa] i PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime tužiteljice u odnosu na sve njihove suvlasničke dijelove z.k.3924/3 upisane u g.t.11 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženiku KN tužiteljici naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.316,88 EUR, a tuženoj PN tužiteljici naknaditi trošak u iznosu od 816,88 EUR, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom se dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 2. srpnja 2012. tvrdi da je izvanknjižna vlasnica i posjednica k. č. [katastarska čestica] upisane u g.t. 11 zk. ul. [broj ZK uloška], sada u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], šume Klančina, površine 1525 m[2] . Navedenu nekretninu da je stekla nasljedstvom od oca TN pok. B koji je umro 1994. i iza čije smrti da nije vođen ostavinski postupak i majke pok. VN rođ. KN koja je umrla 1995. te podjelom s bratom EN. Nekretninu da je njezin otac stekao kupoprodajom od ĐN, kao nasljednice izvanknjižnog vlasnika i dotadašnjeg posjednika NN iz [adresa]. U katastarskom operatu otac tužiteljice da je upisan kao posjednik. Tvrdeći da je zajedno sa svojim precima neprekidno dugi niz godina u posjedu i da bez ikakvog ometanja koristi nekretninu predlaže utvrditi ju vlasnicom i ovlastiti ju da po pravomoćnosti presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva.

1.1. U podnesku od 19. studenoga 2013. dodaje da je ĐN naslijedila DN, umrlog **.**.1969., temeljem oporuke proglašene pred Općinskim sudom u Krku 28. srpnja 1959. odnosno rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-107/69 od 14. srpnja 1969., u kojem rješenju da je navedena pogrešno kao ON a ne pravilno kao ĐN.

2. Tužiteljica je prvotno podnijela tužbu glede šest čestica no u odnosu na ovu postupak je razdvojen na ročištu 10. ožujka 2014.

3. Tuženik KN nasljednik je ranijeg tuženika ČN iz [adresa], koji se o tužbi očitovao (list 17-18 spisa) navodeći da je prema stanju u naravi na terenu suvlasnik ¼ idealnog dijela koji da mu je pripao nasljeđivanjem. Tvrdi nikakva dioba nije izvršena između sunasljednika i ističe da nema dosjelosti između nasljednika. U podnesku od 13. siječnja 2014. (list 39 spisa) navodi da ĐN nikada nije bila stvarni vlasnik nekretnine, nije bila zemljišnoknjižni vlasnik, a niti je kupca uvela u posjed, jer da se radi o nekretninu tuženika, koji da je na nekretnini vršio i sječu šume, nikada nije bio deposediran niti mu je ikada itko osporavao posjed i vlasništvo.

4. Prvotno je bio tužen i ŠN koji je 5. listopada 2012. podnio odgovor na tužbu kojim istu osporava i navodi da je nasljeđivanjem iza pok. P ČN i temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog **.**.2010. s PN stekao suvlasništvo predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da je pravo vlasništva stečeno temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. veljače 1976. zaključenog sa ĐN tuženik ističe da se pravo vlasništva nekretnine temeljem pravnog posla stječe tek upisom u zemljišne knjige odnosno da se pored titulusa traži i modus – upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Kraj nesporne činjenice da tužiteljica nije upisana u zemljišnoj knjizi to da je jasno da tužiteljica nije stekla vlasništvo predmetne nekretnine pa da je tužbeni zahtjev koji ide za deklaracijom vlasništva (stečenog derivativno na osnovu pravnog posla) neosnovan. Nadalje, tužiteljica da nije stekla niti titulus jer je pravni prednik ĐN bio samo jedan od zemljišnoknjižnih suvlasnika, između kojih da nikad nije bila provedena dioba suvlasničke zajednice nekretnina. Stoga da je njegov posjed bio nesavjestan jer je znao da drži u posjedu nekretninu koja nije njegovo isključivo vlasništvo. Tužiteljica da nije mogla steći vlasništvo cijele nekretnine dosjelošću, jer da između nasljednika, tj. suvlasnika dosjelost ne teče te je mogla steći samo suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, koji odgovara suvlasništvu njezinog prednika NN, jer nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego ga ima. Tužiteljica, to jest njezini prednici, da su samovlasno zauzeli spornu nekretninu pa da njihov posjed nije istinit ni savjestan i tužiteljica se ne može pozivati na savjesnost posjeda svojih prednika, jer da su isti kao suvlasnici znali da im ne pripada cijela stvar. Navodeći da tužiteljica nije dokazala da je stekla pravo vlasništva dosjelošću niti proizlazi da bi imala valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predlaže odbiti tužbeni zahtjev. U podnesku od 4. ožujka 2015. ističe da je indikativno da postupak iza oca tužite ljice nije vođen jer nije imao nikakve imovine a to da bi imalo smisla jedino kad ne bi imao nikakva vlasnička prava ni na predmetnoj nekretnini.

5. Rješenjem od 9. ožujka 2016. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika ČN. Postupak je nastavljen u odnosu na suprugu pok. ČN, MN, međutim **.**.2018. KN obavijestio je sud da je izvršena dioba ostavinske imovine pok. ČN te je dogovorom svih nasljednika kao osoba koja stupa u pravnu poziciju imenovan on i predložio da ga se pozove kao stranku radi saslušanja.

5.1. Tijekom postupka PN i ŠN raskinuli su ugovor o doživotnom uzdržavanju pa je ŠN istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

5.2. Podneskom od 6. studenoga 2018. tužitelj je uredio pasivnu legitimaciju na način da je umjesto MN kao tuženika označio KN kao nasljednika ČN, a i izvršio subjektivnu preinaku na način da je u odnosu na ŠN povukao tužbu jer je raskinut ugovor temeljem kojeg je ranije bio upisan, a stoga nije više ni slijednik JN, koja da je majka PN te kao tuženu označio PN.

6. Na ročištu 16. travnja 2024. pun. tuženika KN u odnosu na kupoprodajni ugovor navodi da je isti prema navodu matičara zaključen 24. ožujka 1976. odnosno za vrijeme važenja OGZ-a. Kao prodavatelj da je deklarirana nepismena osoba koja je otiskom desnog kažiprsta navodno teretno prodala određenu nekretninu. Uz ugovor da ne postoji konstatacija da bi ugovor bio pročitan i protumačen nepismenoj osobi a evidentno isti nije zaključen pred sudom. Smatra da se radi o ništetnom pravnom aktu, apsolutno ništetnom koji ne može konvalidirati. U odnosu na povijest promjena u katastarskom operatu navodi da je iz povijesnog vlasničkog lista razvidno da je utužena nekretnina bila vlasništvo obitelji KN. Formalno zbog dječjeg dodatka u povijest promjena prilikom osnutka katastarskog operata da je upisan NN, čija je prva žena bila RN. Kasniji upis ĐN da je upis druge supruge DN jer je RN preminula. No, ĐN i EN TN da su morali znati da je ova nekretnina vlasništvo obitelji RN jer su svi bili mještani. Tvrdi od osam nekretnina koje je utužio TN odnosno njegovi slijednici obitelj RN da se propustila protiviti ostalima ali se protivi ovoj jer je ona njihovo vlasništvo. Protivi se prijedlogu za provođenjem daljnjih dokaza saslušanjem svjedoka jer da je iz iskaza saslušanih svjedoka predloženih po tuženiku vidljivo da Morožin TN nije stupio u posjed nekretnine s jedne strane a s druge strane svjedocima se ne može dokazivati savjesnost nesavjesnog stjecatelja koji je zaključio ništetni pravni posao. Pun. tužiteljice uzvratio je da je ugovor u cijelosti realiziran, da je prenesen posjed i da je prednik tužiteljice od trenutka zaključenja ugovora bio u posjedu a tuženik KN da interpretira samo iskaze svjedoka predloženih po njemu.

7. ŠN podneskom od 24. travnja 2019. pristao je na povlačenje i tražio trošak, o čemu je odlučeno rješenjem od **.**.2019. PN nije pristala stupiti u postupak u svojstvu tuženice umjesto ŠN. Tužiteljica je stoga protiv nje podnijela zasebnu tužbu pod posl. br. P-213/2021, koji postupak je zatim spojen na ovaj postupak rješenjem od 24. ožujka 2021. jer se radi o istom predmetu spora, istom činjeničnom i pravnom osnovu, PN je majka ŠN, a zastupa ih i isti punomoćnik a i činjenice da bi se tako ubrzao postupak i smanjili troškovi.

8. Tužena PN je 4. lipnja 2021. podnijela odgovor na tužbu navodeći da ne odgovara istini da bi tužiteljica bila samostalni, savjesni i pošteni posjednik nekretnine, jer nikada nije stupila u posjed iste niti joj je isti tko prenio pa tako ni roditelji tužiteljice, niti tko drugi od upisanih vlasnika nekretnine. Stoga da ni u kojem slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, da bi tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću morala bi imati samostalan posjed nekretnine i taj bi posjed morao imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, posjednik bi morao biti sposoban biti vlasnikom nekretnine. Međutim, sve kada bi tužiteljica i imala posjed nekretnine, a što tuženica osporava jer ga ista nikada nije imala, taj posjed da ne bi bio zakonit, pošten, niti istinit, budući da tužiteljica zna da tuženica ima vlasnička prava na nekretnini. Tuženica PN pravo vlasništva predmetne nekretnine da je stekla nasljeđivanjem od svojih predaka. Predmetna nekretnina da je bila u suvlasništvu JN, koja predmetnom nekretninom nikada nije raspolagala ni na koji način. JN naslijedili su sinovi CN i AN, a CN je AN prepustio svoj dio predmetne nekretnine. AN oporučno je raspolagao cijelim svojim dijelom predmetne nekretnine u korist svoje nećakinje PN, koja je proglašena njegovom nasljednicom na temelju oporuke.

8.1. U podnesku od 12. travnja 2024. dodaje da se iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pok. VN ne razaznaje da bi tužiteljica naslijedila nekretninu a niti iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. NN da bi ĐN naslijedila predmetnu nekretninu pa kako nije bila vlasnica da nije mogla kupoprodajom prenijeti vlasništvo na prednika tužiteljice. Sve i da se prihvati da je nasljeđivanjem iza smrti NN stekla kakva prava na nekretnini to da nije mogla steći vlasništvo cijele nekretnine, već eventualno suvlasnički dio od 1/6 te je samo tim dijelom mogla raspolagati. Ponavlja i navode ŠN o tome da činjenica da iza TN nije vođen ostavinski postupak znači da TN nije imao nikakva prava na predmetnoj nekretnini. Ponavlja kao ŠN koji je način stjecanja prava vlasništva putem pravnog posla. Tužiteljica da nije stekla niti valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, jer da je pravni prednik tužiteljice eventualno bio samo jedan od zemljišnoknjižnih suvlasnika između kojih nikada nije provedena dioba suvlasničke zajednice, stoga da je njegov posjed bio nesavjestan jer je znao da drži u posjedu nekretninu koja nije njegovo isključivo vlasništvo. Stoga da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo sporne nekretnine za cijelo jer između nasljednika odnosno suvlasnika dosjelost ne teče, već eventualno suvlasnički dio koji odgovara suvlasničkom udjelu njezinog pravnog prednika NN, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga ima. Tužiteljici i njezinim prednicima navedene činjenice da su bile dobro poznate slijedom čega ni ona i prednici nisu imali samostalan, zakonit istinit ni pošten posjed.

9. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana cjelokupna spisu priložena dokumentacija, proveden je dokaz uviđajem lica mjesta i vještačenjem po vještaku geodetske struke, dokaz saslušanjem stranaka - tužiteljice i KN te zamolbenim putem tuženice PN te svjedoka ĆN, FN, ZN, ŽN i SN, pri čemu su zapisnici o saslušanju svjedoka i nalaz i mišljenje vještaka pročitani nakon što je strankama omogućeno da se o tome izjasne, jer je glavna rasprava zbog izmjene suca počela iznova sukladno čl. 315. st. 3 ZPP-a.

10. Pročitan je zapisnik od 27. listopada 2014. o provedenom dokazu uviđajem i utvrđeno da je tužiteljica pokazala nekretninu a vještak geodetske struke Nenad Vidmar dobio je zadatak identificirati ju.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrđeno je da površina koju je pokazala tužiteljica predstavlja zemljište obraslo visokim i niskim raslinjem na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ta površina u cijelosti je omeđena suhozidima. Površina iznosi 1536 m[2] a označena je na skici lica mjesta rozim linijama i rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E. Tužiteljica niti tuženici nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

12. Svjedok ĆN, rođen 1944., nesrodan sa strankama, iskazao je da mu je poznata lokacija kao i nekretnina, jer se u blizini nalazi nekretnina u vlasništvu njegove supruge koja nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Njegova sjećanja vezano uz posjedovanje da datiraju iz razdoblja 1978. ili 1979., s obzirom na protek vremena teško se može točno izraziti, a kada je svjedok sjekao šumu u njihovom drmunu. U to vrijeme TN, otac tužiteljice, da je također sjekao šumu na predmetnoj nekretnini. Sjeklo se na sjekiru tako da to nije bio posao od jednog dana već se radilo duže vremena, tako da nije bilo teško uočiti radove na toj parceli, koja se osim toga nalazi i uz cestu pa je dosta pristupačna. GŽ subotom da bi dolazili pomoći i sin i zet. Ta drva bi kasnije GŽ karetom vukao u [adresa]. Sjeća se da je imao magarca i kozu pa je to nekako spojio i ta drva su se povlačila. Čuo je da bi ta nekretnina bila kupljena od J, druge žene NN zvanog " KŽ" U selu se pričalo da je ona kasnije prodala sve što je naslijedila te otišla u dom. Nikada nikog drugog nije vidio na nekretnini, a GŽ je na nekretnini vršio i ispašu stoke. Kasnije da je ispašu vršio i susjed H koji ima svoj drmun u blizini no s vremenom da se ispaša prestala obavljati na toj nekretnini jer su narasla opet stabla pa se izgubila trava. ČN je poznavao, ali on tamo nije nikada sjekao drva. Nikada nije čuo da bi ČŽ netko osporavao pravo na tu česticu. Na upit da li je po njegovim saznanjima J bila jedina vlasnica ili suvlasnica odgovorio je da po onome što je čuo ona je naslijedila svu suprugovu imovinu.

13. Svjedokinja FN, rođena 1940., nesrodna sa strankama, iskazala je da joj je poznata nekretnina, da se nalazi uz samu cestu koja vodi iz [adresa] prema [adresa], a taj lokalitet se naziva "Klančina". Pojašnjava da je na skici vidljivo raskršće i od toga raskršća treća nekretnina bila bi od IŽ, a to joj je poznato jer se sjeća da je tu sjekao drva i to par godina, na sjekiru po malo koliko mu je trebalo. Sjeća se da je drva vozio doma na karetu te bi upregao magarca i kozu što je bilo malo neobično, pomalo i smiješno, ali bilo je tako jer magarac nije htio vući vez koze. Osim sječe drva GŽ da je na toj nekretnin i držao i ovce na ispaši. Nije čula da bi netko GŽ osporavao pravo na nekretninu ili da bi bilo nekih sporova. ČN i MN poznaje iz viđenja i nije ih nikada vidjela na nekretnini. Prema njezinim saznanjima nekretninu je kupio otac tužiteljice TN, koja je bila svjedokinjina susjeda i koja je dogledala NN, koji je bio brižan, jedva se kretao s pomoću dva štapa i koji nije imao djece niti nekoga tko bi o njemu brinuo. Svima da se nudio, ali ni vlastiti nećaci ga nisu htjeli, sve dok jednog dana u selo nije došla J, koja se brinula o njemu i kada je umro naslijedila je njegovu imovinu, ali teško je preživljavala, nije imala mirovinu tako da je nekretnine koje je naslijedila nudila svima kako bi zaradila nešto novaca. Vjeruje da je TN ovu nekretninu kupio više iz samilosti a ne iz razloga jer mu je bila potrebna. Na nekretnini je vidjela nakon kupnje TN i nikoga drugoga. Ne pamti da bi netko njemu za života osporavao tu nekretninu.

14. Svjedok ZN, rođen 1942., brat tužiteljice, iskazao je da je treća nekretnina od raskršća predmet postupka, prva je od MŽ, za drugu ne zna , a treća je njihova. Sestri ne osporava pravo vlasništva, radi se o imovini roditelja koju da su podijelili još za života roditelja i ova da je pripala sestri. Iz pričanja da mu je poznato da su njegovi roditelji kupili nekretninu od starice kojoj je trebao novac. Svjedok je u to vrijeme živio i radio u Rijeci pa nije bio puno upućen u to. Vikendom je u više navrata bio s ocem na nekretnini, sjeća se sječe šume krajem 70-ih, 77. ili 78 i popravljanja suhozida odnosno međne linije jer su nakon proširenja ceste stari suhozidi bili dosta srušeni. Sjeća se da su postavljali kolce i žicu. Sjeća se i da je ocu dolazio pomagati brati lišće a to zato jer je otac imao blago – ovce, koze i magarca te je trebao lišće za staviti ispod blaga. Nikada nije čuo iz priče roditelja da bi im netko osporavao pravo na ovu nekretninu ili priječio radove. Pok. ČN je poznavao, ali ga nije nikad viđao na ovoj parceli.

15. Svjedok LŽ, rođen 1948., nesrodan sa strankama, iskazao je da mu je poznata lokacija jer s obzirom na cestu koja se nalazi uz nekretninu prolazi tuda često. 1980. i neke godine da je pomogao sjeći šumu pok. ČN na nekretnini koja je predmet postupka. Ne može se sjetiti točne godine ali svakako prije devedesetih. Sin mu je tada imao 3-4 godine pa je trčkarao okolo a rođen je 1983. pa bi to moglo biti 1987. S tom sječom šume koju su on i ČN izveli da nisu bili zadovoljni roditelji pok. ČN navodeći kako ima i druge šume koja se može sjeći. No svjedok i ČN su odlučili posjeći tu šumu, radilo se o parceli na koju se moglo prići i kamionom, a kako je pok. ČN radio u GP Krku uzeli su i vozilo od firme. ČN je prvi imao u selu motornu pilu pa da su sječu proveli tijekom jedne zime u više navrata, obično vikendom, a izvukli su drva u jednom danu. Nije bilo neko kvalitetno drvo, većinom jasen i grab dok su hrast puštali, samo su mu sasjekli grane. Nakon te sječe više nije dolazio na nekretninu. Iz priča pok. ČN da zna da se radi o zemljištu koje je pripadalo njegovoj pok. majci a koje je ona dobila od brata kojeg je uzdržavala i o kojem je skrbila kao o starom mladiću. Brat majke ČN umro je prije te sječe, negdje 70-ih godina. Tijekom sječe nitko da im nije osporavao što sjeku drva na toj lokaciji. Sječa je vršena tijekom mjesec, možda i dva a drva koja su posječena da su tamo ležala dok ih nisu izvukli kamionom van. Predio se zove Klančina jer je tu nekada bio klanac a tek kasnije široka cesta. TN i žena mu MN dobro su mu poznati, ali nikad ih nije vidio na čestici. Ali vidio je pok. CN, oca od ČN koji da je bio cestar i održavao je upravo dionicu na toj lokaciji. Kada bi održavao cestu da bi objesio platnenu torbu na drvo unutar tog drmuna. TN da nije nikada vidio. Šuma da se sječe svakih 30 a možda i 40 tako da predmetna šuma kada su ju oni sjekli 80 -ih nije bila sječena barem 30 a možda i 40 godina.

16. Svjedok SN, rođen 1956., nesrodan, iskazao je da se radi o parceli koja bi od raskršća bila treća po redu, da je nekada pripadala majci ČN MN koja da ju je dobila od brata. 80-ih godina da je ČN sjekao šumu a pomagali su mu ljudi iz firme a što je svjedok imao prilike vidjeti. Obitelj ČN nekada da je živjela u [adresa], a tek kasnije su se preselili u Gostinjac pa mu je iz razdoblja dok su živjeli u [adresa] poznato da je nekretnina od MN. Nekada su ljudi živjeli od zemlje i za zemlju i stalno se o tome pričalo, pričalo se o tome tko je kupio kravu, o stoci, o zemlji gdje tko što obrađuje ili pobire i o svemu su tome i djeca imala prilike ponešto čuti. Brat pok. MN da mu je poznat da se radilo o jednom malom čovjeku kojeg su oni dogledali. Poznati su mu i Morožin TN i ZN, ali njih da nikad nije vidio na ovoj nekretnini. Kraj nekretnine prođe često. ĐN ne poznaje. Cesta se širila prije asfalta. Na nekretninu da se držalo i blago a to je bilo blago od " D" što da je nadimak obitelji MN. Za života CN, oca od ČN, da se tu držala krava no to je moglo biti negdje do kraja šezdesetih.

CN je imao brata L.

17. Tuženica PN iskazala je da su njezini prednici u vlasništvu još od 1934. Njezina baka BŽ rođ. M, koja je upisana kao suvlasnica, da je imala dva sina L i I, CN je bio njezin otac koji je česticu 1959. darovao bratu, tuženičinom stricu L, a stric ju je poslije oporučno ostavio njoj. Ona je suvlasnica jer je i stric bio upisan kao suvlasnik neovisno o majci. Govori o slijedu upisa, smatra da je pošteni posjednik čim su njezini prednici i ona upisani kao suvlasnici. Ne zna za tužiteljicu niti za druge ljude koji nisu upisani u zemljišnim knjigama. Smatra da oni nisu pošteni posjednici samim time što ni zemlja koju svojataju nije obrađena, nije joj jasno kako ju svojataju jer ih nema niti u zemljišnim knjigama niti u katastru. Čestica da je u cijelosti čestica obitelji BŽ. Posljednji puta je na parceli bila prije 3-4 godine, nekretnina nije ograđena, šuma, nije vidljivo ima li kakav suhozid jer je sva obrasla. Baka joj je umrla 1942. Otac da je često odlazio na parcelu jer mu je brat dao punomoć, tako da je bi 3-4 puta, obilazio. Baka i djed da su šumu koristili za ogrjev, sjekli su drva. Otac je došao živjeti u [adresa]. a stric 1963. Otac da je bio vjeran posjetitelj svojih nekretnina na [adresa] i to u svoje osobno ime a kasnije i u ime brata kojem je darovao svoj dio.

18. Tužiteljica, rođena 1940., iskazala je da je predmet postupka drmun (šuma) koju je njezin otac kupio prije puno godina i dugo koristio. Sjeća se kada se proširivao klančić (put) da je njezin otac stavljao umjesto gromače trnovu žicu, za potrebe proširenja puta da je oduzet dio drmuna. Sjeća se da je njezin otac na toj nekretnini brao šumu (lišće) kako bi ju stavljao ispod ovaca i to na način da ju je odnosio na ramenima u jednoj starinskoj plahti odnosno vreći koju su zvali "lancunina" i to kada je ona imala 19 godina, ali ne može točno reći. Nekretninu da je njezin otac kupio od jedne žene koja se udala u [adresa] i živjela sa njihovim susjedom a zvala se J, a tog su susjeda u selu zvali KŽ. Šuma da se nije sjekla nego ju je njezin otac "klaštrio" da bi bila lijepa. Njezin otac da je imao magarca i kola i to što je klaštrio da je odnosio kući a to je bilo davno prije nego je asfaltiran klančina a to zna jer je došla iz Splita a ne zna točno kada a u Splitu je živjela 20 godina i išla je s ocem na parcelu i sjeća se da joj je pukla peta od cipele. Njezinom ocu nitko nije osporavao posjed, nije imao problema, ljudi koji su mu znali pomagati su sada već pokojni tako da ne može predložiti nikoga od njih kao svjedoka. Otac je odlazio na parcelu dok god je mogao. Ne poznaje tuženika niti njegovog oca. Nakon što joj je otac umro nije ulazila na parcelu odnosno ulazila je brati gljive ali da je nešto radila nije jer nije bilo potrebe. J za koju je rekla da je živjela sa susjedom KŽ da nije imala novaca pa je prodavala nekretnine. KŽ je hodao sa dva štapa i imao je nekakav rod na [adresa], odnosno dolazila je neka žena iz [adresa] koju slabo poznaje. Otac da je dao suglasnost za proširenje puta. Za života njezina oca nitko drugi da nije sjekao drva uz njegovu suglasnost niti bez. Više od 10 godina živi u [adresa], a u djetinjstvu kad je živjela u [adresa] viđala je ĐN, čini joj se da se pričalo da je nepismena. Ne zna je li otac znao da je ON nepismena. Ne zna je li kod sastava ugovora sudjelovala stručna osoba ili sudac. Nakon smrti oca nije sjekla šumu ili vršila kakve posjedovne čine koje bi netko mogao vidjeti.

19. Tuženik KN, rođen 1975., iskazao je da parcelu koja je predmet postupka on zna pod nazivom Klančina a nalazi se na putu iz [adresa] u [adresa] sa desne strane. Većinu toga zna što su mu prenijeli otac ČN i baka MN. Ovaj spor da je vodio njegov otac od 2012. dok nije umro. Prema pričanju njegovog oca parcela da je bila od tuženikovog prapradjeda PŽ koji kada je umro njegovi nasljednici da su se podijelili i ova da je pripala AN tuženikovom pradjedu . Nakon smrti pradjeda ovu parcelu da je naslijedio CN, brat od njegove bake MN, a baku da je naslijedio otac kada je umrla 2002. Njegov otac da je u dva navrata sjekao drva na nekretnini koja je predmet postupka i to 1969. ili 1970. uz pomoć LŽ ČN i CN SN i drugi puta 1988. opet uz pomoć istih osoba. Druge sječe 1988. da se i tuženik sjeća. Otac mu je iz [adresa] pa često prolazi uz nekretninu i nikada da nije vidio da bi netko drugi koristio nekretninu. O ĐN da zna iz pričanja obitelji da je došla pomagati NN u kući, a prva njegova supruga da je bila JŽ od tuženikovog pradjeda L sestra. Čuo je da je ON bila siromašna i sve prodavala. Oca tužiteljice nije poznavao. Otac da mu je rekao da je bio u posjedu i između dvije sječe a upitan na koji način sječom drva. Ukoliko bi bilo prikupljanja suglasnosti za proširenje puta upravo njegov otac da bi prikupljao te suglasnosti jer je bio u Općini Dobrinj predsjednik vijeća. Upitan da li je njegov otac znao da je u katastru upisan TN odgovara da nije da prije nije bilo interneta te se tek kada bi se nešto dogodilo išlo dignuti izvadak. Upitan na koji način on vrši posjed odgovorio je da je na nekretnini bio prije tri godine i pogurao neko kamenje na gromači koje je bilo srušeno.

20. Čitanjem povijesnog izvatka iz ručno vođene zemljišne knjige (list 84-88) utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] bila upisana u gruntovno tijelo 11 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to od osnutka zemljišne knjige kao vlasništvo HŽ žene PŽ (Barovog) rođene HŽ iz [adresa], a zatim se 1906. upisuju svaki u 1/3 HŽ KŽ, HŽ CN i mldb. HŽ JŽ, svi od PŽ i pok. G iz [adresa], s time što je uknjiženo pravo doživotnog uživanja na teret ¼ dijela na ime PŽ pok. U iz [adresa]. Slijedeći upis provodi se 1934. kada se upisuju nasljednici LN suvlasnika u 1/3 - LN JN udova I, mldb. LN NN i mldb. LN CN, s time da se 1959. na udjelu LN upisuje AN iz [adresa] (stric PN). 1963. provodi se pravomoćno rješenje o nasljeđivanju od 29. lipnja 1962. O-222/59 iza pok DŽ ž. L rođ. AN i na njezinoj se 1/3 (upisana kao mldb. AN JŽ) upisuju AN pok. I iz [adresa] u 3/12 (stric PN), NN iz [adresa], sa 6/12 (prednik tužiteljice), MN ž. Č iz [adresa], CN iz [adresa] i CN ČN pok L iz [adresa], svaki u 1/12 dijela (svi troje prednici tuženika KN). 2001. na suvlasničkom udjelu AN iz [adresa] upisuje se PN.

21. Čitanjem preslike darovnog ugovora od 20. ožujka 1958. iz zbirke isprava Z-132/59 (list 192-191 spisa) utvrđeno je da je da je istim CN I iz [adresa] darovao UŽ iz T sve nekretnine koje je naslijedio iza oca LN pok. PŽ i majke BŽ ud. I.

22. Čitanjem oporuke UŽ iz [adresa] (list 193 spisa) utvrđeno je da isti ostavlja sve što se nađe na sudu u [adresa] upisano svojoj nećakinji, bratovoj kćerki PN, tako da je ona jedini nasljednik svog njegovog imanja na [adresa].

23. Čitanjem preslike pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-1083/01 iza pok. AN pok. I iz [adresa] (list 196-194 spisa) utvrđeno je da je isto naslijedila PN u odnosu na nekrentina na [adresa], pri čemu se navode samo tri, među kojima ne i predmetna.

24. Čitanjem preslike rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku posl. br. O-107/69 iza pok. NN L pok. L umrlog 1969. u [adresa] utvrđeno je da je njegovom nasljednikom temeljem oporuke proglašena ON (ispravno ĐN) Lucija.

25. Čitanjem povijesti promjena u katastarskom operatu (list 83 spisa) utvrđeno je da je od osnutka kat. operata 1954./55. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u posjedovni list broj 147 DN pok. L iz [adresa], da je 1971. taj posjedovni list prešao na ĐN iz [adresa], a 1976. nekretnina je kupoprodajom iz PL 147 prešla u posjedovni list broj 345 posjednika TŽ iz [adresa], a u katastarskom operatu vodi se pod nazivom Županje na Klančini, šuma površine 1525 m2 (list 13 spisa).

26. Čitanjem kupoprodajnog ugovora zaključenog 15. veljače 1976. između ĐN i TŽ B, oboje iz [adresa] (list 11-12 spisa) utvrđeno je da je ĐN prodala a TN kupio česticu zvanu na [adresa] (šumu) k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za šest stotina dinara, da je cijena isplaćena u cijelosti a kupac u posjed stupa odmah i da je po istom plaćen porez. Na ugovoru se nalazi otisak desnog kažiprsta ĐN jer je nepismena, ugovor su potpisala i dva svjedoka VŽ i G, a ĐN ON potvrdila je da je dala otisak prsta pred službenikom za poslove uprave Općine Krk 24. ožujka 1976.

27. Čitanjem rješenja posl. br. O-135/94 (list 7 spisa) utvrđeno je da je riješeno ostavinu iza TN B i J ne provoditi jer da prema pribavljenim podacima iz smrtovnice i zk. službe umrli nije ostavio nepokretnu imovinu.

28. Čitanjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. VN r. AN iz [adresa] (list 8-9 spisa) utvrđeno je da su njezinim nasljednicima temeljem zakona proglašeni kćer GN iz [adresa] i ZN. Zk.ul. u kojeg je upisana predmetna nekretnina nije naveden kao ostavinska imovina.

29. Čitanjem izjave (list 36 spisa) utvrđeno je da je **.**.2010. ZN izjavio da se slaže da se njegova sestra upiše kao vlasnica na predmetnoj čestici.

30. Čitanjem smrtovnice DN, zemljoradnika iz [adresa] (list 38) utvrđeno je da je njegova supruga bila DŽ umrla **.**.1959. u [adresa]. U smrtovnici se navodi da je na nasljeđivanje temeljem oporuke pozvana ĐN iz [adresa].

31. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-107/69 utvrđeno je da je nasljednicom DN pok. L iz [adresa] proglašena temeljem oporuke u cijelosti ON (ispravno ĐN) ON iz [adresa].

32. Brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu čl. 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

33. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uknjižba tog prava temeljem pravnog posla prednika, potom nasljeđivanjem, podredno dosjelošću.

34. Otac tužiteljice TN zaključio je ugovor sa ĐN, predmet kojeg je bila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma naziva na Županjama Klančina, dakle nekretnina koja je predmet ovog postupka. Ugovor je zaključen 15. veljače 1976. odnosno u vrijeme kada su bila na snazi pravna pravila OGZ-a. Prema tim pravnim pravilima vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor izvršen. Naime, paragrafom 431. OGZ-a određeno je da je za prijenos prava vlasništva nekretnina potreban upis u javne knjige. Međutim, vlasništvo se moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor u potpunosti izvršen. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-117/13 od 18. ožujka 2014.

35. Tuženik KN tvrdi da je taj ugovor ništetan jer je ĐN bila nepismena (koja činjenica je nesporno jer je to navedeno i u samom ugovor) a na ugovoru da nije konstatirano da joj je ugovor pročitan i protumačen, a nije zaključen pred sudom. Na ugovoru je međutim naznačeno da je ĐN pred službenikom Općine Krk, Sekretarijata za poslove uprave, ovjera broj 14, priznala otisak desnog kažiprsta kao svoj. Stoga su neosnovani navodi tuženika KN o ništetnosti ugovora. Također je za vrijeme pravnih pravila OGZ-a bilo moguće i stjecanje prava vlasništva temeljem usmenog ugovora ukoliko je isti bio izvršen.

36. Iz iskaza svjedoka ĆN i FN sud je utvrdio da je otac tužiteljice bio u posjedu nakon zaključenja ugovora 1976. Naime, navedeni svjedoci, rođeni 1944. i 1940., osobno su vidjeli kako je otac tužiteljice karetom vukao drva sa predmetne nekretnine. Njihove iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite jer su vrlo uvjerljivi, detaljni i životni. Primjerice oba svjedoka opisala su neobičnost prijevoza drva koju je provodio otac tužiteljice na način da su karet vukli zajedno magrac i koza. Supruga svjedoka ĆN k tome je vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nekretnine koja se nalazi u blizini predmetne (dijeli ih jedna nekretnina) pa je svjedok u saznanju da kada su oni sjekli šumu na supruginoj nekretnini je u to doba i TN sjekao šumu na nekretnini koja je predmet postupka a to je bilo 1978. ili 1979. Oba svjedoka iskazala su da je IŽ šumu sjekao na sjekiru pa je to bilo vidljivo, a nekretnina se nalazi uz cestu. Iz iskaza svjedoka ĆN sud je utvrdio da je otac tužiteljice na nekretnini vršio i ispašu stoke a kasnije i susjed H koji ima drmun u blizini. Da je otac tužiteljice na nekretnini držao ovce potvrdila je i svjedokinja FN.

37. Oba svjedoka, znala su da je nekretninu otac tužiteljice kupio od J, koju ĆN navodi kao drugu ženu NN zvanog KŽ, a svjedokinja FN kao osobu koja se brinula o NN. Svjedokinja FN detaljno je opisala kako je NN bio osoba koja se kretala sa dva štapa, kako nije imao djece ni nikoga tko bi se o njemu skrbio te se svima nudio ali ni vlastiti nećaci da ga nisu htjeli. J da je L naslijedila a po smrti da je svima nudila nekretnine da bi preživjela.

38. I brat tužiteljice iskazao je da su nekretninu kupili njegovi roditelji od starice kojoj je trebao novac, da je sa ocem sjekao šumu 1978. ili 1978., a sjeća se i branja lišća te popravljanja suhozida nakon proširenja ceste. I iskaz brata tužiteljice, unatoč srodstvu sud ocjenjuje istinitim jer je potkrijepljen i iskazima svjedoka ĆN i FN. I iskaz tužiteljice ocjenjuje se istinitim jer je potvrđen iskazima svjedoka, te iako se svjedokinja ne zna orijentirati što se godina tiče, što nije neočekivano s obzirom na njezinu dob u vrijeme saslušanja) također je detaljno i životno opisivala odlazak na nekretninu pa se sjeća da joj je pukla peta jer je u visokim petama išla s ocem do nekretnine a put nije bio asfaltiran.

39. Iskaze pak svjedoka ŽN i SN sud ocjenjuje neistinitima. Svjedok LŽ tvrdi da je pomogao sjeći šumu pok. ČN otprilike 1987. S tom sječom da nisu bili zadovoljni roditelji ČN, da su govorili da ima i druge šume za sjeći, ali svjedok i ČN da su posjekli šumu motornom pilom, koristeći vozilo tvrtke u kojoj je radio ČN. Tvrde ČN im je pričao da je njegova majka nekretninu dobila od brata kojeg je uzdržavala i o kojem se brinula kao o neoženjenom. Otac ČN da je ostavljao torbu na drvo na ovoj nekretnini kada je održavao cestu, koju da je trebalo stalno popravljati jer nije bila asfaltirana. Iskaz tuženika KN također se ocjenjuje neistinitim. Na neistinitost iskaza i svjedoka ŽN i KN i tuženika KN ukazuju nesuglasja u njihovim iskazima. Tako tuženik KN navodi da je njegov otac sjekao šumu u dva navrata i to uz pomoć ŽN i SN i to 1969. ili 1970. a drugi puta 1988. Iskaz se tuženika KN ukazuje neistinitim jer o sječi 1969. ili 1970. nisu uopće iskazivali svjedoci LŽ i SN koji su prema njegovom iskazu u njoj sudjelovali. LŽ je iskazao da šuma kada ju je pomogao sjeći 1988. izgledala kao da nije bila sječena 30, 40 godina, dok svjedok SN također govori samo o sječi 1988. ali uopće nije iskazao da bi sudjelovao u sječi, već da je to činio LŽ i ljudi iz firme a on je to vidio. Iskaze svjedoka ŽN, SN i tuženika KN sud ocjenjuje ne istinitima, neuvjerljivima, iz razloga nepodudaranja kako je to ranije navedeno. Također, njihovi su iskazi u suprotnosti s iskazima EŽ i FN, čiji su iskazi uvjerljivi, detaljni, suglasni u detaljima, pri čemu ĆN kao suprug vlasnice susjedne nekretnine na kojoj je sjekao šumu, nikada nije vidio ČN da sječe šumu niti ga je vidjela FN koja je prolazila autom, a oboje ga poznaju.

40. Iskaz tuženice PN je reproduciranje izvršenih upisa u zemljišnoj knjizi, dok se njezin iskaz da je otac redovno obilazio nekretnine na [adresa] i da je bio veliki ljubitelj ocjenjuje neistinitim. Upravo suprotno njezin je otac sve nekretnine kojih je bio upisan kao vlasnik darovao svom bratu, a kod nasljeđivanja DŽ iz upisa proilzai da nije ni primio nasljedstvo jer se upisuje samo njegov brat NN. Tvrdnje da bi brat njezinom ocu zatim izdao punomoć pa ih je ovaj obilazio tuženica ničime ne dokazuje.

41. Iz provedenih dokaza proizlazi da je ugovor zaključen i realiziran, prednik je tužiteljice isplatio kupoprodajnu cijenu, stupio u posjed, platio porez, upisao svoj posjed u katastarskom operatu, slijedom čega je pravnim poslom stekao pravo vlasništva budući da su tadašnji propisi omogućavali stjecanje i bez upisa u zemljišnu knjigu. Tužiteljica, majka i brat su otvaranjem nasljedstva , koje se otvara u času smrti ostavitelja, nekretninu naslijedili. Naime, rješenje o nasljeđivanju je deklaratornog karaktera pa je irelevantno je li nekretninu propušteno navesti, jer se nasljedstvo stječe smrću ostavitelja u trenutku njegove smrti sukladno čl. 128. st. 1 i 135 ZN/75. Po smrti majke tužiteljice su naslijedili tužiteljica i brat, koji su izvršili diobu o čemu spisu prileži izjava ZN. Slijedom navedenog osnovan je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je vlasnica predmetne nekretnine.

42. U tijeku postupka isticano je da bi NN, prednik ĐN s kojom je otac tužiteljice zaključio ugovor o kupoprodaji bio samo suvlasnik predmetne nekretnine i to u 1/6 (naslijedivši u polovici prvu suprugu koja je bila suvlasnica u 1/3 dijela). Svjedoci nisu imali saznanja o posjedu samog NN. Ukoliko zbog toga prednik tužiteljice ne bi stekao cijelu nekretninu zaključenjem kupoprodajnog ugovora, sud je mišljenja da je posjed prednika tužiteljice savjestan u odnosu na cijelu nekretninu i to neovisno o tome što su u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici spornih nerketnina i prednici tuženika, kraj utvrđene činjenice da se TN ponašao kao vlasnik, sjekao šumu i odvozio drva karetom, pasao ovce, čemu se prednici tuženika nikada nisu protivili, što je utvrđeno iz iskaza svjedoka koje je sud prihvatio ĆN i FN. Iz iskaza svjedoka ĆN i svjedokinje FN proizlazi da je sječa koju je vršio otac tužiteljice trajala dulje vrijeme, da je to svjedokinja FN vidjela sa ceste kojom je prolazila automobilom, pa bi to svakako vidio i djed tužitelja CN, za kojeg je LŽ iskazao da je bio cestar te je održavao cestu i to upravo vrlo često kod ove nekretnine pa bi svakako vidio TN i reagirao. Također sam je tuženik CN iskazao da je iz pričanja obitelji čuo da je ON koja je došla pomagati NN sve prodavala jer je bila siromašna pa bi svakako prednici tuženika CN tada reagirali u slučaju da bi ista prodala nekretninu na koju su polagali pravo vlasništva. Tvrdnja tuženika kojom pokušava upis Gršković Ivana u katastru prikazati kao upis zbog ostvarivanja prava na dječji doplatak (izneseno na ročištu 16. travnja 2024.) paušalna je, bez ikakvih dokaza. Sud primjećuje da je tuženikova baka MN imala neoženjenog brata za kojeg se brinula jer je bio stari mladić (neoženjen), pa je iz tog razloga nekretnina mogla biti upisana i u njegov posjedovni list, a ne bi ju bilo potrebno upisivati na tetinog joj supruga. Naime iz povijesnog vlasničkog lista razvidno je da je brat tuženikove bake CN bio živ kada je umrla sestra od njezinog oca L (DŽ), čiji je suprug NN.

43. Sami su navodi tuženika KN u odnosu na navode njegovog oca dok je bio tuženik, iznesene u podnescima po punomoćniku, kontradiktorini. Tako je ČN tvrdio da nikakva dioba nije provedena te mu pripada ¼ suvlasništva, sada njegov sin KN, čija saznanja navodno potječu od oca, tvrdi da je diobe bilo i da bi ova nekretnina diobom pripala ĐŽ njegovom pradjedu, a nakon njegove smrti ponovno bi se i njegovi nasljednici dijelili i nekretnina pripala I, bratu od tuženikove bake. Navedeno upućuje da tuženici uopće nemaju saznanja je li diobe bilo ili nije bilo. Činjenica da bi već prije smrti supruge GNA (DŽ), koja je bila sestra od tuženikovog pradjeda KŽ, nekretnina bila upisana u posjedovni list njezinog supruga DN, ukazivala bi da je provedena dioba i ova nekretnina pripala NŽ. Međutim kako se o tome može samo nagađati, s obzirom na vrijeme kada su KŽ, CN i DŽ (JŽ) naslijedili oca a i s obzirom da je nakon njezine smrti njezinim nasljednikom proglašen suprug NN u ½ dijela, a u drugoj polovici, budući da nisu imali djece AN kao sin njezinog brata I te MN, CN i AN svi troje kao prednici KN, dakle slijednici tuženikovog pradjeda KŽ činjenica da li je između njih bilo diobe također nije utvrđena.

44. Međutim u situaciji kada sunasljednici NN nisu zahtjevali promjenu upisa u kat. operatu niti branili posjed TN, kojem je nasljednica NN ĐN prodala nekretninu, posjed oca tužiteljice je pošten, a na tuženicima je bilo dokazati da je isti nepošten, što nisu učinili. Slijedom navedenog tužiteljica bi računajući i posjed njezinog oca, koji je otvaranjem nasljedstva prešao na nju kao nasljednički posjed, i dosjelošću stekla pravo vlasništva budući da su rokovi samostalnog i poštenog (savjesnog) posjedovanja u trajanju duljem od 20 godina, određeni §§ 1468. OGZ-a i čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91) i čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na čiju primjenu upućuje čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), nesumnjivo protekli.

45. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP -a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom stoga su joj priznati slijedeći troškovi: trošak zastupanja na ročištima 10. ožujka 2014., 27. listopada 2014., 19. svibnja 2015., 9. ožujka 2016., 22. studenoga 2017., 5. travnja 2018., 16. ožujka 2021., i to za svako 200,00 EUR, temeljem Tbr. 9. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/32) što iznosi 1.400 eura, a uvećano za PDV iznosi 1.750,00 EUR, koji trošak je tužiteljici dužan naknaditi isključivo tuženik KN, jer je tužba povučena u odnosu na tada tuženog ŠN . Tužiteljici je priznat i trošak sastava tužbe protiv tužene PN u iznosu od 200,00 eura temeljem tbr 7. toč. 1 Tarife, što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura koji trošak joj je dužna naknaditi isključivo tuženica PN.

45.1. Priznat je tužiteljici i trošak zastupanja na ročištima 16. travnja 2024. i 28. studenog 2026. u iznosu od ukupno 400,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 500,00 EUR, trošak plaćene pristojbe na povijesni izvadak iz katastra u iznosu od 35,84 EUR (vidljivo iz povijesti), pristojbe za povijesni vlasnički list u iznosu od 13,94 EUR (vidljivo iz zalijepljenih biljega), trošak predujma za izlazak suda i vještačenje u iznosu od 530,89 EUR, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, odnosno u tom dijelu ukupno 1.133,76 EUR, koji trošak su na ravne dijelove dužni naknaditi tuženik KN i tužena PN, jer se radi o ročištima održanima nakon što je spojen postupak u kojem je tužena PN i o troškovima dokaza provedenih radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog tuženik KN dužan je tužiteljici naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.316,88 EUR, a tužena Biserka Brčić 816,88 EUR. Tuženiku HN nije naloženo naknaditi trošak budući da isti nije osporio tužbu.

46. U preostalom dijelu do zatraženih ukupno 3.633,76 EUR zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija se a isti se odnosi na radnje koje nisu bile nužne za vođenje postupka – dokaz o uplati bilo je moguće dostaviti bez sastava podneska, dovoljan broj primjeraka podneska dostaviti odmah na ročištu, spajanje predložiti na ročištu, dok za pribavu povijesnih izvadaka nema dokaza da je zahtjev za izdavanje podnio punomoćnik.

U Krku 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu u roku od održavanja ročišta za objavu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda.