REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: Pn-45/2022-52

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ, [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariju Depolo, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika "EUROHERC OSIGURANJE" d.d. Podružnica Split, Varaždinska 54, Split, OIB: 22694857747, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD "Grgić & partneri" d.o.o., Split, Varaždinska 54, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 13. ožujka 2026., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje preostali iznos od 2.772,70 eur (slovima: dvije tisuće sedamsto sedamdeset dva eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.11.2021.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva za više traženo na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od od 2.600,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana 25.11.2021. do isplate (razlika od dosuđenog iznosa od 2.772,70 eur do zatraženih 5.372,70 eur) kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici uglavničenu zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dana dospijeća 25.11.2021.g. do dana uplate glavnice naknade neimovinske štete 05.02.2025.g., u iznosu od 816,36 eur (slovima: osamsto šesnaest eura i tridesetšest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.05.2025.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) ta tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete i to za tuđu njegu i pomoć preostali iznos od 218,89 eur (slovima: dvijesto osamnaest eura i osamdesetdevet centi), za troškove liječenja preostali iznos od 129,91 (slovima: sto dvadest devet eura i devedeset jedan cent), a za uništenu odjeću i obuću iznos od 132,73 eur (slovima: sto trideset dva eura i sedamdeset tri centa), sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.11.2021.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.prosinca 2023. do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.952,58 eur (slovima: dvije tisuće devesto pedeset dva eura i pedeset osam centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (13. ožujka 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ) ta tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo trošak odbija.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena dana 31. siječnja 2022. godine, tužiteljica navodi da se dana 26.05.2021.g. oko 10,25 h u [adresa], na pješačkom prijelazu u ulici Kardinala A. Stepinca (u blizini anagrafske oznake 80), dogodila teška prometna nezgoda, u kojoj je OŽ upravljajući motociklom marke „Gilera Runner“ reg. ozn. [registarska oznaka], osigurano od autoodgovornosti kod tuženika, oborio tužiteljicu u svojstvu pješakinje. Oštećena da je zadobila udarac u obje potkoljenice, pri čemu je zadobila prijelom desne goljenične kosti (tibije) i rupturu ligamenta desnog koljena, da je operirana odmah u KB Split. Nadalje, da joj je ugrađena pločica i pet vijaka, da je hospitalizirana 12 dana, da je provela stacionarnu fizikalnu terapiju u Specijalnoj bolnici „Biokovka“ 21 dan, da su kretnje u koljenu zaostale minimalne i bolne, kvadriceps da joj je zaostao stanjen i oslabljen, teško da se oslanja na desnu nogu, ružno šepa, lijeva potkoljenica da joj je zaostala tvrda i bolna. Nadalje, da je obavila preporučene patronažne fizikalne terapije ali bez bitnog poboljšanja.

1.1. Tužiteljica da se sa zahtjevom u mirnom postupku obratila tuženiku 25.11.2021.g., da bi dana 25.01.2022.g. tuženik odgovorio da liječenje nije završeno pa da je stoga odbijen njen zahtjev kao neosnovan, što da je pravno neprihvatljivo. Neovisno o proizvoljnoj tezi tuženika kako liječenje nije završeno, čak i kad liječenje zaista nije završeno, osiguravajuće društvo da je u obvezi temeljem predvidljivih posljedica (pa čak kad iste i nisu predvidljive) platiti nesporni dio, a nipošto odbiti zahtjev, pa je slijedom svega navedenog očito tužiteljica prisiljena se obratiti sudu odnosno zatražiti sudsku zaštitu, pa slijedom navedenom traži od tuženika da joj naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te na ime naknade imovinske štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3.03.2022. godine priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dogodila prometna nezgoda dana 26. 05. 2021. godine, u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje da je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja, sukladno Zakono o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP/05), zbog čega je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti. Nadalje, navodi se da je po zaprimanju odštetnog zahtjeva, tuženik postupio u skladu s odredbama ZOOP-a, te utvrdio kako liječenje tužiteljice u tom trenutku još nije bilo okončano, niti je tužiteljica raspolagala sa medicinskom dokumentacijom temeljem koje bi se mogao utvrditi stupanj oštećenja zdravlja tužiteljice, a time i visina naknade štete. U skladu s dostavljenom dokumentacijom tuženik da je dao nalog za isplatu naknade štete koja bi odgovarala karakteru zadobivenih povreda. Tuženik osporava visinu zatražene naknade štete, te dostavlja cenzorski nalaz i mišljenje. Nadalje, tuženik čini nespornom cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25,00 kn sa kamatama od presuđenja obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Nadalje, tuženik je suglasan da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima ortopedu i psihijatru kako je to predloženo i u tužbi. Vještaci da bi trebali dati jasan odgovor u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način kako je to precizirano u odgovor na tužbu. Tuženik nadalje, osporava zatraženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata, obzirom da u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužiteljice da nije bilo okončano, odnosno da je šteta bila u nastajanju.

3. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze: zahtjev za naknadu štete od 23.11.2021.godine, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 25.11.2021., utemeljeni odgovor tuženika od dana 21.01.2022., potvrda policijske postaje [adresa], od.08.06.2021., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od dana 26. 05.2021. godine za tužiteljicu, Otpusno pismo KB Split Klinika za kirurgiju 26.05. – 07.06.2021.g., Otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju „Biokovka“ 20.07.-10.08.2021.g., specijalsitički nalaz KB Split od dana 17.08.2021.g. (str.16.spisa), nalaz fizijatra Dom zdravlja Ispostava Trogir od 02.09.2021.g.(str.17 spisa), specijalistički nalaz traumatologa KB Split od 27.09.2021.g. (str.18 spisa), potvrda o provođenju patronažnih fizikalnih terapija- račun za učešće KBC Splitu, broj 20210598469 (str.19 spisa) na iznos od 1.978,77 knpo, fotografija noge (str. 22 spisa), pet računa ljekarne „Stele Balić Svalina“ na iznos od 244,61 kn, 60,56 kn, 238,06 kn, 139,90 kn, 265,49 kn (str. 20. i 21. spisa), cjenik „Doma Lovret“ od 17.veljače 2021.g., izvadak o stanju prometa Raiffeisen Bank kao dokaz isplate iznosa od 42.987,77 kn, specijalistički nalaz Doma Zdravlja Splitsko-Dalmatinske županije, Fizikalna Trogir, od 28.06.2022 (str.49.spisa), specijalistički nalaz KBC Split, od dana 13.04.2022.g. (str. 50 spisa), potvrda ustanove za zdravstvenu njegu u kući „Sestra Ana“, od 24.11.2021.g., (str.58 spisa), nalaz i mišljenje liječnika cenzora EŽ (str.67. spisa), dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, od 20 srpnja 2023. godine (str. 70 spisa), e- zdravstveni karton tužiteljice od dr. MŽ, preslik osobnog kartona izbjeglice, od 12.03.1997. (str.85-86.spisa), bolesnički terapeutski karton od 25.11. 2021.g., specijalistički nalaz Doma Zdravlja Splitsko-Dalmatinske županije, Fizikalna Trogir, od 28.06. 2024.godine (str. 93. spisa), izveden je dokaz usmenim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku doc.dr.sc. Arsen Pavić dr.med. spec. opće kirurgije, ortopedije i traumatologije i vještačenje po sudskoj vještakinji dr.med. Sanji Batina spec. psihijatar, subspecijalist forenzičke psihijatrije, po izvršenom pregledu tužiteljice na ročištu od dana 22. siječnja 2025.godine, pregledan je specijalistički nalaz KBC Split, od 26. travnja 2024. godine, pregledan je dopunski nalaz i mišljenje doc. dr.sc. Arsen Pavić od 10.prosinca 2025., i dopunski nalaz i mišljenje dr. Sanja Batine, spec. psihijatar od dana 9. prosinca 2025.godine,izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od dana 7. svibnja 2025.godine.

4. Kao prvo valja kazati da je tužiteljica u tužbi postavila zahtjev za isplatu neimovinske štete na iznos od 103.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.11.2021. (preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1euro=7,53450 bi iznosilo 13.670,45 eura), dok je na ime imovinske štete s osnova potrebne tuđe njege i pomoći zatražila iznos od 10.500,00 kn (preračunato prema navedenom fiksnom tečaju konverzije bi iznosilo 1.393,59 eura), s osnove troška liječenja prema računima iznos od 2.950,00 kn (preračunato prema navedenom fiksnom tečaju konverzije bi iznosilo 391,53 eura) i s osnova uništene odjeće i obuće 1.000.00 kn (što preračunato prema navedenom fiksnom tečaju konverzije bi iznosilo 132,72 eura).

5. Podneskom tužiteljice od dana 27. lipnja 2023. godine, ista je izvijestila sud da je tuženik nakon odgovora na tužbu dana 15.03.2022. isplatio djelomični dio naknade u ukupnom iznosu od 42.987,77 kn, ali je zatražio od tuženika da specificira za koji vid štete je navedeni dio uplaćen kako bi tužiteljica mogla urediti zahtjev.

5.1. Tuženik je podneskom od dana 4. srpnja 2023. godine izvijestio da je navedenom uplatom izvršena isplata naknade neimovinske štete u iznosu od 38.000,00kn/5.043,47 eura, naknada tuđe njege i pomoći u iznosu od 3.000,00 kuna/398,17 eura i naknada troškova liječenja u iznosu od 1.978,77 kn/262,63 eura.

5.2. Tužiteljica je na ročištu od dana 24. listopada 2023.godine nakon što je od tuženika zaprimila specifikaciju nesporno isplaćenog dijela uredila tužbeni zahtjev tako da u točki I. umjesto iznosa od 103.000,00 kuna potražuje iznos od 65.000,00/8.627,56 eura, u točki II. umjesto iznosa od 10.500,00 kn potražuje iznos od 7.500,00kn/995,49 eura, a umjesto iznosa od 2.950,00 kn potražuje iznos od 972,73 kn/129,91 eur, te do iznosa 1.000,00 kn dodaje 132,73 eura.

5.3. Podneskom tuženika od dana 7. veljače 2025.godine, isti je izvijestio da je izvršio daljnju isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 4.581,83 eura, te za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 816,84 eura, čime da je tuženik tužiteljici do tog trenutka isplatio s osnove neimovinske štete naknadu u iznosu od 9.625,26 eura, naknadu s osnove tuđe njege i pomoći u iznosu od 1.215,00 eura i naknadu troškova liječenja u iznosu od 262,63 eura, te čini nespornim cijenu sata nemedicinske tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,5 eura.

5.4. Podneskom tužitelja od 5. svibnja 2025. godine, isti je potvrdio da je tuženik uplatio dana 5.02.2025. nesporan iznos od 5.398,67 eura, te dostavio dokaz u vidu bankovnog izvatka, te ujedno specificirao tužbeni zahtjev umanjujući zahtjev za plaćene nesporne dijelove, te obzirom da bi tuženik bio u velikom zakašnjenju sa naknadom neimovinske štete sa zadnjom nespornom uplatom, i to počev od podnošenja zahtjeva 25.11.2021. do dana isplate 5.02.2025., tužitelj je postavio zahtjev za zakonsku zateznu kamatu.

5.6. Podneskom tužiteljice od dana 9. veljače 2026. godine ista je sukladno rezultatima vještačenja, te prevladavajuću sudsku praksu odmjeravanja naknada neimovinske štete s obzirom na opće znatno poskupljenje dobara, dakle mogućnosti nabavke dobara oštećenicima, povećala tužbeni zahtjev u točki I. na način da umjesto preostale glavnice naknade neimovinske štete od 4.043,73 eur potražuje iznos od 5.372,70 eur, dok u preostalom dijelu zahtjev ostaje neizmjenjen, dakle u točki II. traži se isplata uglavničene zakonske zatezne kamate obračunate od dana dospijeća 25.11.2021.g. do dana uplate glavnice naknade neimovinske štete 5.02.2025. u iznosu od 816,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.05.2025. pa do isplate, te u točki III. na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć preostali iznos od 218,89 eur, te za troškove liječenja preostali iznos od 129,91 eura, a za uništenu odjeću i obuću iznos od 132,73 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.11.2021., te u točki IV. parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom (dopunjeno na ročištu od 7. svibnja 2025.g.). Sud je raspravnim rješenjem od dana 17. veljače 2026. godine dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka uz sačinjene dopune vještačenja i inflatornim kretanjima na tržištu.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te zahtjev za naknadu imovinske štete.

8. Među strankama nisu sporne činjenice u pogledu nastanka štetnog događaja, osnov odgovornosti tuženika i pasivna legitimacija (tuženik priznao u odgovoru na tužbu.)

9. Među strankama je sporna visina naknade štete.

10. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO), obzirom na trenutak nastanka štetnog događaja i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne Novine” br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14- dalje ZOOP).

11. Odredbom čl 20. ZOO-a obveze nastaju na osnovu pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira, a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.

12. U konkretnom slučaju obvezni odnos između parničnih stranaka nastao je temeljem štetnog događaja (prometne nezgode) od dana 26.05.2021. godine u [adresa] na pješačkom prijelazu, u kojem je tužiteljica stradala kao pješakinja od strane motocikla marke „Gilera Runner“ reg. oznake [registarska oznaka] osigurano od tuženika u kojem štetnom događaju je ista zadobila tjelesne ozljede.

13. Kako je u ovom postupku valjalo raspraviti i utvrditi točnu visinu naknade štete, koju je tužiteljica pretrpjela u navedenom događaju, to je provedeno usmeno vještačenje po sudskim vještacima doc.dr.sc. Arsen Pavić, dr. med. spec. opće kirurgije, ortopedije i traumatologije i Sanji Batina, dr. med. spec. psihijatar i subspecijalist forenzične medicine, sve temeljeno na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr.sc. Arsen Pavić, dr. med. spec. opće kirurgije, ortopedije i traumatologije proizlazi da je ista bila hospitalizirana u KBC Split od 26.5. do 7.6.2021.g., da je učinjena kompletna radiološka obrada, a zbog primarne ozljede desnog koljena i CT. Nadalje, da se utvrdio zglobni prijelom- multifregmentarni lateralnog koljena kosti sa impresijom zbog čega da je indiciran operacijski zahvat. Nakon učinjene operacijske obrade i pripreme dana 28.5.2021.g. da se pristupilo operacijskom zahvatu kojim da je učinjena osteosinteza navedenog zglobnog tijela, da osim koštane ozljede goljenične kosti ista je zadobila i prijelom lisne kosti u području glavice, te rupturu lateralnog kolateralnog ligamenta koljena. Tužiteljica da je nakon navedene hospitalizacije otpuštena te da je u kući i to od 18.6. pa do 19.7. provodila patronažno fizikalnu terapiju, potom da je provodila stacionalnu fizikalnu terapiju 21 dan u Biokovci od 20.7. do 10.8. 2021.g. Iz otpusnog pisma da je razvidno kako je prisutna ograničena pokretljivost u zglobu, i kako je prisutna hipotrofija natkoljene muskulature. Po provedenom liječenju da je pregledana po traumatologu koji da navodi kako je zaostalna gibljivost koljena, zbog čega da se preporuča pregled i daljnje liječenje po fizijatru. U nalazu fizijatra od 2.9.2021.g. da je važna činjenica da je pokretljivost koljena ograničena za više od 2/3 opsega pokreta pa da je to i glavni razlog nastavka fizikalne terapije. Traumatolog da na kontroli od 27.9.2021.g. ističe kako je prisutna konfraktura (ukočenost) desnog koljena jakog stupnja, zbog čega da preporuča fizikalnu terapiju. Tužiteljica da je potom u travnju 2022.g. kontolirana po traumatologu koji preporuča fizikalnu terapiju zbog istih razloga, da je pregledana u lipnju od fizijatra koji da bilježi kako su kretnje koljena u opsegu od 10 do 80 stupnjeva, kako je prisutna hipotrofija kvadricepsa, kako hoda uz dvije dolaktne štake zbog čega da joj inducira daljnju fizikalnu terapiju. Pregledom kartona fizikalne terapije da je razvidno kako je tužiteljica tijekom 2021. i 2022.g. obavljala fizikalnu terapiju po preporuci fizijatra, kako je ujedno i obavljala kontrole fizijatra u studenom 2021., siječnju, ožujku, lipnju i rujnu 2022.g. Zasigurno da je obavila svu potrebnu fizikalnu terapiju, pa da tako se može sumirati kako je bila na fizikalnoj terapiji 12 tjedana ambulantno, 30 dana u kući – patronažno, te 3 tjedna u Biokovci. Spisu da je priložen i nalaz fizijatra od 28. lipnja 2024. godine u kojem stoji kako je noga bolna i otiče zbog postraumatskog limfedema, kako hoda uz štake, kako su kretnje koljena 10-80 stupnjeva, kako je prisutna hipotrofija kvadricepsa uz hipotrofične promjene kože, zbog sve gore navedenoga, a u smislu održavanja postojećeg stanja da preporuča fizikalnu terapiju od dva tjedna.

14.1.Nadalje navodi da je u sudnici pregledao tužiteljicu i utvrdio da hoda uz pomoć štaka, da lokalno je prisutan ispod desnog koljena postoperativni ožiljak dužine 15 cm, lučnog izgleda, u razini kože, širine 2-3 mm, svjetliji od okolne kože zbog kožnih promjena- vidljiv, da desna potkoljenica je otečenija u odnosu na lijevu potkoljenicu sa prisutnim eskolijacijama difuzno rasprostranjenim zbog vidnog limfedema, da su kretnje koljena ograničene tako da je ekstenzija nepotpuna uz deficit od 10 stupnjeva, dok da je fleksija 80 stupnjeva, dakle, deficit da je do 50 stupnjava opsega pokreta, da je vidna slabost četveroglavog mišića natkoljenice, da su prisutne krepitacije u koljenom zglobu, lateralne nestabilnosti da nema.

14.2.Nadalje, da je iz bolničkog informacijskog sustava pregledao RTG snimku od 26. travnja 2024.g. Na navedenoj snimci desnog koljena da se vidi stanje nakon osteosinteze desne goljenične kosti i (lateralnog kondila) sa plasiranih 5 vijaka i pločicom za proksimalnu tibiju. Položaj implantanta da je uredan, međutim da vidno je ušinjenje interkondilarne eminencije i neravna površina lateralnog kondia tibie što da odgovara razvoju početne artroze.

14.3. Sudski vještak daje mišljenje kako je tužiteljica zadobila ozljede kako je naveo čije posljedice, odnosno krajnji funkcionalni deficit, prvenstveno da je vezan za ograničenje desnog koljena uslijed predmetne ozljede, pa tako da osim šepanja znatno reduciranog čučnja, otežanog hoda po stepenicama, hod tužiteljice da je znatno usporen,da je zaostao ujedno i limfedem zbog čega da tužiteljica ima dodatna ograničenja. Tužiteljica da je doživjela povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem životne aktivnosti od 19 posto zbog deficita koje da je gore naveo. Navedeni deficiti da su tijekom liječenja bili znatno veći, posebno u prvoj godini liječenja kada da se može ustvrditi kako je deficit bio u iznosu od 50 posto, zbog čega da je zasigurno trebala tuđu pomoć i njegu u obavljanju redovitih kućnih poslova, kao i zbog odlaska na brojne terapije. Tužiteljica da je trpila bolove jakog i srednjeg intenziteta tijekom hospitalizacije nakon traume, bolovi jakog intenziteta da su trajali dva dana, a srednjeg intenziteta još 10 dana, bolove blagog intenziteta da je trpila još dva mjeseca. Bolovi blagog intenziteta koji da su se javili periodički uklopljeni su u gore navedeni postotak povrede prava osobnosti. Dok je boravila u kući, ako se isključi hospitalizacija i liječenju u Biokovci, tužiteljica da je trebala tuđu njegu i pomoć (ne medicinsku), u prosjeku 4 sata 1 mjesec, 3 sata 1 mjesec, i 2 sata još jedan mjesec. Ovo se odnosi ne samo na kućanske poslove, nego i potrebu i pripomoć kod odlaska na fizikalne terapije, kod svog liječnika i ono sve što se uklapa, a zbog deficita uslijed predmetne ozljede.

14.4.Tužiteljica da vidno šepa, te stoga da koristi dvije podlakatne štake što da se može procijeniti kao srednji stupanj naruženja, uočljivo trećim osobama, dok da je navedeni ožiljak limfedem vidljiv ukoliko je potkoljenica otkrivena pa to predstavlja laki stupanj naruženja vidljiv tijekom pola godine.

14.5. Odgovarajući na pitanja punomoćnika u pogledu kućanskih poslova sudski vještak navodi da tužiteljica zasigurno zbog ograničenja pokreta desnog koljena ne može izvesti čučanj, tako da svi poslovi u kućanstvu vezani za pregibanje tijela, čučanje, predstavljaju za istu ograničenje. Tužiteljica da mora voditi računa uslijed svega što da je do sada naveo, kako hoda po terenu koji je možda sklizak, kao što su pločice, neravnine na podu i sl., tužiteljica je ograničena ukoliko ide u šetnju, pa da onda može hodati isključivo po ravnom terenu, dok da je hod po neravnom terenu, hod uzbrdo, hod nizbrdo, hod po stepenicama znatno ograničen, upravo da zbog toga je ocijenio trajni funkcionalni deficit. Nadalje, vještak iskazuje da zasigurno je tužiteljici znatno teže obavljati kućanske poslove, odnosno duže stajati na nogama, te da stoga drži da ona za iste poslove treba nešto više vremena, a u nekim poslovima treba i sjesti kako bi ih obavila, da to ne može iskazati u satu jer da je žena starije životne dobi, kada i da pretpostavlja da ne obavlja zahtjevne kućanske poslove. Na upit pun. tužiteljice je li tužiteljica za vrijeme ovih terapija koje da je vještak naveo da su trajale 30 dana, 12 tjedana i 3 tjedna, trpila lake bolove, vještak je iskazao da u procjeni bolova je cijenio bolove blagog intenziteta u trajanju dva mjeseca, a bolove nakon otprilike 2,5 mjeseca po ozljeđivanju da je cijenio kao bolove lakog intenziteta kraćeg trajanja koji su se periodički javljali vezano ili nevezano za fizikalnu terapiju i koje da je uklopio u postotak. Na upit pun. tužiteljice obzirom da je vještak vještačio slabost kvadricepsa, koje disfunkcije kod tužiteljice da je isto uzrokovalo, vještak je naveo da funkcija kvadricepsa je poznata, a da je vezana prvenstveno za pokrete u koljenu i snagu. Ovo navodi da bi razjasnio upravo ono, a što sam već ranije rekao vezano za izvjesna ograničenja, posebno kod šetnji ili prilikom uspinjanja ili spuštanja niz stepenice. Na upit pun. tuženika u pogledu umanjenje životne aktivnosti od ukupno 19 posto je li se isto odnosi samo na ograničenje u kretnji desnog koljena, vještak je iskazao da treba promatrati koljeno ne isključivo kroz ograničenu pokretljivost koju bi trebalo cijeniti kao ograničenju pokretljivost srednjeg stupnja, uz jako važan moment nepotpune ekstenzije koljena sa deficitom ekstenzije od 10 stupnjeva koje da cijeni sa 15 posto trajnog umanjenja životne aktivnosti. Međutim, temeljem kliničkog pregleda i objektiviziranim nalazom RTG-a iz travnja 2024.g. da su ustanovljeni elementi početne artroze koljena koju da ne može i ne smije bagatelizirati, već uklopiti u gore navedeni deficit pribrajanjem od 4 posto, tako da je njegova procjena od 19 posto trenutno stanje koje da u perspektivi može biti i nešto veće, ovisno o kliničkom statusu što da može završiti sa endoprotetskim zahvatom.

15. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Sanje Batina dr.med. spec. psihijatar, subspecijalist forenzične medicine, proizlazi da je je ista pregledala dostupnu medicinsku dokumentaciju, kao i elektronički ispis osobnog zdravstvenog kartona u kojem da ne nalazi da je tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja imala problema s naslova njene specijalnosti, a niti da su joj propisivani lijekovi s naslovom njene specijalnosti. Tijekom odvijanja predmetnog štetnog događaja tužiteljica da je trpila primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, da se nastavio sekudarni strah jakog intenziteta u trajanju do 6-7 dana, a tom strahu da je pribrojila strah vezan za indicirani operativni zahvat koji je obavljen 3. dan po ozljeđivanju. Potom da se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, a strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima je bio u trajanju od 6-8 tjedana. Trajnih posljedica straha da nema.

15.1. Navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. U opisanoj kliničkoj slici povredu duševnog integriteta da izražavaju simptomi straha, napetosti, tjeskobe, anksioznosti, nesanice, potreba za mirovanjem, za kontrolnim pregledima kao i potreba za indiciranom fizikalnom terapijom, te potrebom za tuđom njegom i pomoći. Tužiteljica da je trpila i trpi povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja i estetske i funkcionalne naravi, da je vidljiv postoperativni ožiljak u periodu kada je noga obnažena i da se radi o blažem stupnju naruženja estetske naravi. Što se tiče funkcionalnog naruženja šepanje tužiteljice da je vidljivo trećim osobama u svakodnevnom kontaktu, pa da je i to jedan od razloga da netko intenzivnije pati. Funkcionalno naruženje da procjenjuje kao i prethodni vještak u srednjem stupnju. Ističe da je njeno vještvo koncepirano isključivo za povredu duševnog integriteta, a vezano za predmetni štetni događaj koji da je tužiteljica doživila. Na upit pun. tužitelja može li precizirati koliko bi trajala privremena povreda duševnog integriteta van kategorije naruženja o kojem je iskazivala, vještakinja iskazuje da je trajala 6 mjeseci po ozljeđivanju.

16. Odredbom čl. 1045. ZOO-a, propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

17. Odredbom čl 19.st.2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

18. Prema odredbi čl. 1100. st.1 ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Nadalje, odredbom čl. 1095. st.1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

20. U ovom postupku nije sporno da je došlo do fizičkog ozljeđivanja tužiteljice, a takve tjelesne ozljede su potvrdili nalazi i mišljenja vještaka. Dakle tuženik je odgovoran za ozljede i posljedično za štetu koja je nastala tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je dužan istu i naknaditi sukladno naprijed citiranoj odredbi.

21. Tuženik u podnesku od 7. veljače 2025. godine je istaknuo primjedbe na procjene vještaka koje bi se odnosile na strah jakog intenziteta u trajanju od 6-7 dana, te procjenu naruženja u srednjem stupnju zbog korištenja podlakatnih štaka. Navodi se kako je tužiteljica medicinski bila zbrinuta, analgetički medikamentozno, te kako je obavljen uspješan zahvat, da nije bilo osnove za postojanje daljnjeg sekundarnog straha jakog intenziteta, pa da je procjena vještakinje u tom dijelu ponešto pretjerana. Nadalje, kod činjenice tužiteljičine dobi, kao i da korištenje podlakatnih štaka samo po sebi ne izaziva neugodnosti kod okoline (obzirom ne predstavlja neuobičajenu sliku u društvu, opsebno kod osoba tužiteljičine dobi,a niti da estetski ne uzrokuje neugodne osjećaje odnosno reakcije), a da je sama tužiteljica priznala procjenu cenzora tuženika u odnosu na naruženje.

22. Obzirom na istaknute primjedbe tuženika na sačinjena vještva, sud je naložio vještacima da se pisanim putem očituju na istaknute primjedbe.

23. Sudska vještakinja Sanja Batina dr.med. pisanim putem dana 9. prosinca 2026. godine se očitovala na iznesene primjedbe na način da je istaknula kako je točno da je tužiteljica analgetički medikamentozno zbrinuta (analgetici da su lijekovi protiv bolova), ali da nije bila zbrinuta anksioliticima (lijekovima za smirivanje napetosti, straha), te je navela da psihički normalna i bolesna osoba trpi strah kada joj je ugrožen život, tjelesni integritet ili zdravlje. Strah da je posebno emocionalno stanje i strah da je medicinska kategorija. Bol da je prvenstveno tjelesni osjećaj. Strah da je psihičko osjećanje reaktivne prirode, zbog toga da fizički bolovi i strah mogu, a ne moraju postojati istovremeno. Navodi da treba uzeti u obzir strah koji oštećenik trpi zbog neizvjesnosti liječenja, strah koji oštećenik trpi u bolnici ako su prema njemu morale biti primjenjene neprijatne i agresivne mjere liječenja. Nastale psihičke neprijatnosti izazvane strahom da su individulane i teško mjerljive. Da nije bilo predmetnog štetnog događaja da tužiteljici ne bi trebale podlakatne štake, niti da bi hod bio šepajući, niti bi bila upadljiva trećim osobama. Vještakinja je ostala u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju,a vezano za procjenu dužine i intenziteta sekundarnog straha koji je tužiteljica trpila u predmetnom štetnom događaju, kao i za procjenu naruženja koji je iznijela u svom vještvu.

24. Sudski vještak doc.dr.sc. Arsen Pavić u pisanom obliku dana 10.12.2025. se očitovao na primjedbe tuženika u kojem je istaknuo da ostaje u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju, da ne postoje objektivizirani kriteriji na osnovu kojih sudski vještak može odrediti stupanj naruženja, već da se isti određuje na osnovu životnih i iskustvenih mjerila, on kao vještak da je opisao u čemu se sastoji naruženost kod tužiteljice, a koristeći uobičajeni način procjene stupnja naruženja koje se vrednuje ili kao lako ili kao srednje ili kao jako naruženje, te je tužiteljicu prema svom životnom, etičkom i vještačkom iskustvu smjestio u srednji stupanj naruženja. Naime, u laki stupanj sigurno ne pripada, jer da je naruženje (hod sa štakama) stalno uočljiv trećima, a ne spada ni u jaki, jer da je jaki stupanj predviđen za onu naruženost koja izaziva gađenje jer da se radi o unakaženosti. Tužiteljica da je u takvoj životnoj dobi (70 godina) gdje samo rijetke osobe tih godina koriste štake, te navod tuženika kako je to u njezinoj životnoj dobi uobičajeno da ne bi bila ispravna percepcija.

25. Tuženik je podneskom od 16. veljače 2026.godin, u skladu s odredbom čl. 261. ZPP-a predložio izvođenje dokaza novim vještačenjem po spec. ortopedu, koji prijedlog je sud odbio smatrajući da provedeno vještačenje u ničem nije proturječeno, nejasno ili nepotpuno, da su sudski vještaci odgovorili jasno i nedvosmisleno na sve primjedbe tuženika, zbog čega je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sa njegovim pisanim dopunama, budući je sačinjeno stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke. Naime, vještaci ortopedije/traumatologije i psihijatar su vrlo detaljno opisali sve ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji, osobnom pregledu tužiteljice, te su isti sačinjeni na temelju nedvojbeno utvrđenih tjelesnih ozljeda i pretrpljenih boli te straha, te je dana ocjena trajnih posljedica, slijedom čega su predmetna vještva u cijelosti objektivna i prihvatljiva.

26. U skladu s navedenom odredbom članka 1100. ZOO-a tužiteljici bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezin intenzitet i trajanje, nije neznatna. Također pravična novčana naknada zbog povrede prava na tjelesno zdravlje valja odrediti na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njezino osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

27. Valja kazati da odredbama ZOO-a propisana je objektivna koncepcija neimovinske štete u smislu da šteta nastaje samom povredom zaštićenog dobra tj. prava osobnosti, a subjektivni elementi povrede toga prava u području tjelesnog i duševnog zdravlja cijene se u vidu kvalifikatornih okolnosti, pri čemu je sud sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a dužan sagledati i vrednovati ukupnu težinu povrede prava osobnosti.

28. Navedeno znači da tužiteljica u postupku definira sve one činjenice koje upućuju na obujam povrede njezina prava osobnosti, odnosno kvalifikatorne okolnosti o kojima, zajedno sa ostalim okolnostima slučaja, ovisi visina naknade neimovinske štete i predlaže dokaze koji te činjenice potkrjepljuju.

29. U konkretnom slučaju tužiteljica je već u samoj tužbi za naknadu šete definirala kvalifikatorne okolnosti (fizičke boli, duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti, pretrpljeni strah i naruženost), pa je sud pri odmjeravanju visine štete vezan tim činjeničnim supstratom i ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama koje tužiteljica nije iznijela.

30. Vještak za ortopediju/traumatologiju je istaknuo da tužiteljica hoda uz pomoć štaka, ima ispod desnog koljena postoperativni ožiljak dužine 15 cm, širine 2-3 mm, da je tužiteljica doživjela povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem životne aktivnosti od 19% zbog deficita o kojem se vještak detaljno i precizno očitovao, da joj je zasigurno trebala tuđa pomoć i njega u obavljanju redovitih kućnih poslova, kao i zbog odlaska na terapije, da je trpila bolove jakog i srednjeg intenziteta tijekom hospitalizacije nakon traume, bolovi jakog intenziteta da su trajali dva dana,a srednjeg još deset dana,bolove blagog intenziteta da je trpila još dva mjeseca,bolovi blagog intenziteta koji su se javili periodički da su uklopljeni u gore navedeni postotak povrede prava osobnosti, dok je boravila u kući tužiteljica da je trebala tuđu pomoć i njegu (ne medicinsku) u prosjeku 4 sata 1 mjesec, 3 sata 1 mjesec i 2 sata još jedna mjesec, kao i zbog odlaska ne fizikalne terapije, da vidno šepa, koristi dvije podlakatne štake što procjenjuje kao srednji stupanj naruženja, dok ožiljak je vidljiv ukoliko je potkoljenica otkrivena pa da to predstavlja laki stupanj naruženja vidljiv tijekom pola godine.

31. Vještakinja psihijatrijske struke je istaknula da je tužiteljica trpila primarni strah jakig intenziteta u trajanju od 2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 6-7 dana, te strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, a strah blažeg intenziteta u trajanju od 6-8 tjedana, trajnih posljedica straha da nije imala.

32. U odnosu na umanjenje životnih aktivnosti, treba navesti da sam postotak umanjenja životne aktivnosti nije osnova za naknadu štete već posebna osnova za naknadu štete koja oštećeniku pripada radi trpljenja duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti,a koja obuhvaća sva ona ograničenja u životnim aktivnostima, koja je isti ostvarivao/la, ili bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti mogao ostvarivati,da nisu prisutne trajne posljedice zadobivenih ozljeda. Što se tiče postotka umanjenja životnih aktivnosti usljed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, sud je prihvatio medicinska vještačenja, kao stručna objektivna i obrazložena.

33. Tužiteljica u svom iskazu je navela da joj je tuđa pomoć i njega zaista bila potrebna, da isključivo može ustati uz pomoć dvije štake, da nikakvu radnju hodanja, sjedenja, ustajanja, dizanja iz kreveta ne može obaviti bez štaka, da osim štaka potreba joj je pomoć i drugih osoba, da joj u tome pomažu djeca, da mora imati pratnju osobe kad negdje ide, kućanske poslove da su joj obavljali ukućani, kao i na fizikalne terapije, patronažna sestra da joj je previjala rane, da je pila lijekove protiv bolova i zgrušnjavanja krvi, da i dalje trpi bolove posebice u desnoj nozi gdje je bila operacija i gdje su joj ugrađene šipke i pločica od titana, da zbog straha još uvijek ne prelazi pješački prijelaz, da je sada pauza od fizikalne terapije, da je kćer vodi kod ortopeda, da se osjeća nelagodno, neugodno kada je ljudi pitaju i vide da je još na štakama, da je u prometnoj nezgodi uništena joj majca, hlače, patike, torba, određene, stvari u torbi i naočale, da je prije nezgode bila skroz zdrava osoba, da sin živi s njom u kućanstvu, kćerke da su udane, da ne prima nikakvu naknadu za tuđu pomoć i njegu.

34. Cijeneći da su ozljede kod tužiteljice izazvale trajni funkcionalni deficit koljena koji je vezan uz ograničenje desnog koljena, razvoj artroze, da je ugrađeno pet pločica i vijak u nozi, da je vještak procijenio umanjenje životnih aktivnosti na 19%, posljedice koje je pretrpjela tužiteljica te njihove brojne pojavne oblike (vidno šepanje, reducirani čučanj, otežani hod po stubištu, usporeni hod, zaostao limfedem, korištenje dvije podlakatne štake) i to kako u fizičkoj sferi života gdje je tužiteljica uslijed ozljede pretrpila nesporno fizičke boli te neugodnosti i nelagodu uslijed prijema na bolničko liječenje, operacijskog zahvata, pregleda i rendgenskog zračenja (RTG i CT), specijalističkih pregleda i kontrola kod liječnika obiteljske medicine, fizikalnih terapija, uvažavajući njenu dob, ranije dobro zdravstveno stanje, to isto daje pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po tom kriteriju u iznosu od 3.800,00 eur temeljem čl.1100. ZOO-a.

35. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova tužiteljice, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta još deset dana, blagog (slabog) intenziteta još dva mjeseca, to sud smatra primjerenom naknadom po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 1.500,00 eur temeljem čl.1100. ZOO-a.

36. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužiteljica opisanom tjelesnom nezgodom pretrpjela strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 6-7 dana, te strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a strah blažeg intenziteta u trajanju od 6-8 tjedana, to sud smatra da tužiteljici po ovom kriteriju pripada iznos od 2.300,00 eur temeljem čl.1100. ZOO-a.

37. Cijeneći da tužiteljica trpi povredu i duševnog integriteta sa osnove naruženja, estetske i funkcionalne naravi, gdje su vještaci bili usuglašeni na način da funkcionalno naruženje koje je vidljivo trećim osobama u vidu šepanja i korištenja dvije podlakatne štake procjenjuju kao srednji stupanj naruženja, dok navedeni ožiljak limfedem (postoperativni ožiljak) je vidljiv kad je noga obnažena, što bi predstavljalo blaži stupanj naruženja, to sud smatra da tužiteljici po kriteriju naruženja pripada iznos od 4.800,00 eur.

38. Valja kazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka i 15. lipnja 2020.godine prihvatio pravno shvaćanje o izmjeni orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 29. studenog 2002.g. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, te da se ti iznosi primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu ZOO/05, dakle i na već pokrenute parnične postupke.

39. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje slučaj, povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene vidove neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku bol, duševnu bol zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljeni strah, naruženje (funkcionalne i estetske naravi) kao kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz čl. 1100. ZOO-a opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom iznosu.

40. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda- preventivnu funkciju.

41. Slijedom navedenog, tužiteljici bi pripadao iznos pravične novčane naknade za utvrđenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u jedinstvenom iznosu od 12.400,00 eur.

42. Kako je tuženik tužiteljici ukupno isplatio u tijeku ovog postupka s osnove naknade neimovinske štete iznos od 9.627,30 eur (prvi dio isplaćen dana 15.03.2022. u iznosu od 5.043,47 eura, drugi dio isplaćen u iznosu od 4.583,83 eur), te kada se odbije iznos od 9.627,30 eura koji je tuženik već nesporno isplatio, to je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom daljnje neimovinske štete u iznosu od 2.772,70 eur (razlika između utvrđenog 12.400,00 eur i nesporno isplaćenog 9.627,30 eur), slijedom čega je valjalo navedeni iznos dosuditi tužiteljici i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

43. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata pripadajuća zakonska zatezna kamata koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 25.studenog 2021. kako je zatraženo u tužbi, do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO-a, uzimajući u obzir da su se već prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva mogle utvrđivati konkretne posljedice zadobivenih ozljeda.

44. Za više zatraženi iznos od 2.600,00 eur sa kamatom od dana podnošenja odštenog zahtjeva do isplate (razlika od dosuđenog iznosa od 2.772,70 eur do zatraženih 5.372,70 eur u konačno postavljenom zahtjevu) valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

45. Što se tiče isplate uglavničene zakonske zatezne kamate obračunate od dana dospijeća 25.11. 2021. do dana uplate glavnice naknade neimovinske štete 5.02.2025.g. u iznosu od 816,36 eur, valja kazati da zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjen, tj. dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom. To proizlazi iz čl.160.st.2. ZOO- a. Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (članak 31.st. 2 ZOO-a).

46. Međutim ako se zahtjeva obračunata kamata za određeno razdoblje dugovanja, bez procesnih kamata, jer zatezna kamata i dalje teče na glavnicu koja nije plaćena, onda nije riječ o osamostaljivanju kamate, već jednostavno o drugačijem načinu njenog izražavanja, odnosno ona se izražava kao kapitalizirana (izražena u apsolutnom iznosu za to određeno razdoblje). No takvo izražavanje ne oduzima kamati svojstvo sporedne tražbine.

47. U tom pogledu tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na plaćeni dio glavnice. Tužiteljica je u spis priložila obračun kamate na str.127. spisa, koja iznosi 816,36 eur. Navedeni iznos je izračunat za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva 25.11.2021. do datuma uplate 5.02.2025., pa je u tom dijelu prihvaćen zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu kamate u apsolutnom iznosu od 816,36 eur obračunate na djelomični plaćeni iznos glavnog duga, uvažavajući da tuženik ničim nije sporio dostavljeni obračun kamata.

48. Tužiteljica kao vjerovnik osim prava na isplatu ostataka novčane obveze, ima pravo "uglavničiti" dospjelu zateznu kamatu obračunatu na plaćeni dio glavne tražbine za razdoblje od dospjeća do ispunjenja, te na tako obračunatu novčanu svotu zahtijevati isplatu daljnjih procesnih zateznih kamata od dana podnesenog zahtjeva za isplatu primjenom čl. 31.st.1. ZOO-a, sve kako je to tužiteljica i zatražila u uređenom zahtjevu od dana 5.05.2025. godine (Rev- 2380/2015-2 od 22. svibnja 2019.), zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

49. Što se tiče naknade imovinske štete, ona je regulirana odredbom čl. 1095. st.1 ZOO-a gdje je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

50. Slijedom toga, iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda/traumatologa proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega (nemedicinska) u prosjeku 4 sata 1 mjesec, 3 sata jedan mjesec, 2 sata još jedan mjesec, što se ne odnosi samo na kućanske poslove, nego i potrebu i pripomoć kod odlaska na fizikalne terapije, kod liječnika. Takvu potrebnu njegu i pomoć pružali su joj ukućani, što je sud utvrdio i iz iskaza tužiteljice kojem poklanja povjerenje, pa se zasigurno radi o nemedicinskoj pomoći i njezi. U konkretnom slučaju visinu sata pružene pomoći i njege od strane nestručne osobe potrebno je utvrditi prema neto cijeni rada koju u mjestu stanovanja tužiteljice naplaćuje ustanova za pružanje takve nemedicinske usluge pa tako primjerice cijena tuđe pomoći i njege po satu koliko priznaje Dom za starije i nemoćne "Lovret" iznosi 5,31 eur koje podatke je pribavio sud prema dopisu navedene ustanove od 20. srpnja 2023. godine. Stoga, sud je po slobodnoj ocjeni, imajući na umu mjesne prilike, te vrste ozljeda, brzinu oporavka tužiteljice utvrdio primjerenim iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.433,70 eur (270 sati x 5,31 euro), a sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a. Tuženik je tužiteljici u tijeku postupka po osnovi imovinske štete, odnosno za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 1.215,01 eur (prvi iznos dana 15.03.2022. u visini 398,17 eur, drugi iznos dana 5.02.2025. u visini od 816,64 eur), zbog čega potraživanje tužiteljice za danji iznos od 218,89 eur po ovoj osnovi je osnovano u cijelosti, zbog čega je valjalo dosuditi tužiteljici cijeli zatraženi iznos, sve kako je odlučeno u točki III. izreke presude, sa zatraženom zateznom kamatom koja teče od 25.studenog 2021. godine, do isplate.

51. Što se tiče isplate imovinske štete na ime troškova liječenja, tužiteljica je u spis dostavila dokaz na okolnost visine troškova i to potvrda o provođenju patronažnih fizikalnih terapija-račun za učešće KBC Splitu, broj 20210598469 na iznos od 1.978,77 kn, pet računa ljekarne „Stele Balić Svalina“ na iznos od 244,61 kn, 60,56 kn, 238,06 kn, 139,90 kn, 265,49 kn, što sveukupno čini iznos od 2.927,39 kuna, a preračunato prema fiksnom nepromjenjivom tečaju konverzije (1 euro=7,53450 kuna) čini iznos od 388,53 eur, koje troškove je tuženik dužan naknaditi tužiteljici. Kako je tuženik isplatio tužiteljici nesporni iznos sa osnove imovinske štete i to za troškove liječenja u visini od 262,63 eura, to je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici daljnji iznos imovinske štete u visini od 125,90 eur, odnosno sud po slobodnoj ocjeni dokaza temeljem čl. 223. ZPP-a, prihvaća zatraženu visinu iz zahtjeva tužiteljice od 129,91 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.studenog 2021.godine do isplate.

52. Što se tiče zatraženog troška tužiteljice za uništenu odjeću i obuću, sud je cijelosti prihvatio tvrdnju tužiteljice da su joj prilikom prometne nezgode uništeni odjeća i obuća. S obzirom na to da se radilo o već nošenoj odjeći i obući, tužiteljici bi bilo otegotno dokazati visinu vrijednosti uništene odjeće i obuće, pa je sud po slobodnoj ocjeni dokaza temeljem čl. 223. ZPP-a dosudio tužiteljici naknadu štete s ovog osnova u zatraženom iznosu od 132,73 eura, koji iznos sud smatra primjerenim iznosom, zbog čega je odlučeno u točki III. izreke presude.

52.1. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući se u konkretnom slučaju radi o lex specialis koji se primjenjuje na ovaj pravni odnos to tužiteljica temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva.

53. Sud je na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u točki I., II. i III. izreke presude.

54. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.2., čl. 155., čl. 158. st. 2. i čl. 164. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21, 51/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je uzeo u obzir da nastanak prometne nezgode i isključiva odgovornost tuženika nisu bili sporni, već je bila sporna visina štete i su se dokazi izvodili radi utvrđenja nastale štete.

55. Tijekom postupka tužiteljica je tri puta uređivala tužbeni zahtjev. Prvi put na ročištu od dana 24.listopada 2023. godine, nakon što je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio naknade štete dana 15.03.2022. u visini od 42.987,77kn, kada je zahtjev snižen (djelomično povlačenje). Drugi put je uredila tužbeni zahtjev podneskom od dana 05.05.2025. nakon druge izvršene isplate nespornog dijela tuženika u visini od 5.398,67 eur koji je uplaćen 5.02.2025.g, kada je zahtjev snižen (djelomično povlačenje tužbe), te treći put podneskom od dana 9.02.2026.godine nakon provedenog vještačenja kada je povećan tužbeni zahtjev.

56. Prilikom odmjeravanja i utvrđivanja parničnog troška i uspjeha stranaka u postupku, sud je uzeo u obzir kao uspjeh tužiteljice i nesporno isplaćeni dio naknade štete nakon podnošenja tužbe u ukupnom iznosu od 11.104,94 eur (9.627,30 + 1.215,01 eur + 262,63 eur) koji se pribraja ukupno dosuđenom dijelu od 3.254,23 eur (2.772,70 eur +218,89 eur +129,91 eur +132,73 eur), dok nije uspjela u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.600,00 eur za koji je odbijen zahtjev. (Rev- 1325/2013 i Rev-226/2021-2).

57. Tužiteljici koja je bila zastupana po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik da je u cijelosti uspjela u postupku priznao bi se sljedeći trošak: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom sporu po 250 bodova, za sastav tužbe po 250 bodova (Tbr.7.t.1. OT),

zastupanje na

ročištima od

dana

5.07.2023.,

24.10.2023.,22.01.2025.,7.05.2025,17.02.2026 (5x) sve po 100 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav obrazloženih podnesaka (najviše četiri) od 21.05.2024, 5.03.2025.,5.05.2025.,10.02.2026.(4x) po 100 bodova, i sastav ostalih podnesaka od 27.06.2023. i 8.07.2024. (2x) po 25 bodova, daje ukupno 1450 bodova, prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, daje ukupno iznos 2.900,00 eur. Navedenom iznosu treba pridodati PDV od 25 %, što daje ukupni iznos od 3.625,00 eur, te trošak pristojbe presude u visini od 202,33 eur, što daje ukupan iznos od 3.827,33 eur. Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe za tužbu u visini 200,00 eur, jer nema dokaza o uplati pristojbe tužbe u spisu, pa je za više traženo trošak tužiteljici odbijen.

58. Uspjeh stranaka valjalo prosuđivati prema uspjehu u visini postupka. Tužiteljica je u postupku postigla uspjeh od 84 % od čega treba odbiti uspjeh tuženika od 16%, što bi značilo da je tužiteljičin uspjeh 68% slijedom čega valjao je dosuditi trošak u tom omjeru (68 % od ukupnog troška 3.827,33 eur) što daje iznos od 2.602,58 eur, kojem iznosu treba pridodati iznos za provedena medicinska vještačenja u visini od 350,00 eur, sukladno čemu se dobije ukupan iznos od 2.952,58 eur, pa je sukladno tome valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

59. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu

- pun. tuženika OD "Grgić i partneri d.o.o.", Split,

- spis