REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-4403/2016-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba,, OIB:61817894937, Trg Stjepana Radića 1 zastupan po punomoćniku Korneliji Karić odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui iz Zagreba, protiv tužene PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Nataliji Weiss odvjetnici iz [adresa], radi namirenja potraživanja iz zaloga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2026..godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. ožujka 2026.godine

p r e s u d i o  j e :

I Tužena IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, za iznos od 477.802,11 eur i to sudskom prodajom založenih nekretnina – cijelog suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisanog u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zgrada br. 274 u Dubravi, tlocrtne površine 400 čm i zgrada i dvorište ukupne površine 2036 m2 ili 556 čhv, što u naravi predstavlja 4. suvlasnički dio: 21,65/100 Etažno vlasništvo (E-4), Poslovni prostor 1 u prizemlju označen crvenom bojom, ukupne površine 364,32 čm, objekt B, u cijelosti i 5. suvlasnički dio: 33,85/100 Etažno vlasništvo (E-5), Poslovni prostor 2 u katu označen crnom bojom, ukupne površine 540,89 čm, objekt B, u cijelosti, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 70.290,32 eur kao i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini iznos.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 92.352,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 12. srpnja 2016 .godine navodi da je temeljem natječaja tužitelja trgovačko društvo Semarius d.o.o. 5.10.2000. podnijelo zahtjev za dodjelu poduzetničkog kredita budući je Grad Zagreb s Privrednom bankom d.d. sklopio Ugovor o novčanom depozitu za kreditiranje poduzetnika pa je Grad Zagreb zahtjevu udovoljio i donio Zaključak o dodjeli kredita trgovačkom društvu Senmarius d.o.o. u iznosu od 3.600.000,00 kn slijedom čega je između Privredne banke Zagreb d.d. i trgovačkog društva Senmarius d.o.o. sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom. Čl.7 navedenog Ugovora kao sredstvo osiguranja naplate potraživanja ugovoreno je pod točkom J zasnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] što u naravi čini;

1. 22.5/100 dijela kčbr. [katastarska čestica] zgrada br.274 u Dubravi, tlocrtne površine 400 m2 i zgrada i dvorište površine 556 hvati tj. 2036 m2 upisane u A1 povezano s vlasništvom poslovnog prostora 1 u prizemlju označenom zelenom bojom ukupne površine 359,84 m2, objekt A,

2. 10,4/100 dijela nekretnine u A1 povezano s vlasništvom poslovnog prostora 2 u katu označenom plavom bojom ukupne površine 166,21 m2, objekt A,

3. 11,6/100 dijela nekretnine u A1 povezan s vlasništvom poslovnog prostora 3 u potkrovlju označeno žutom bojom ukupne površine 184,68 m2 objekt A,

4. 21,65 /100 dijela nekretnine upisanih u A1 povezano s vlasništvom poslovnog prostora 1 u prizemlju označen crvenom bojom ukupne površine 346,32 m2 objekt B, 5. 33,85/100 dijela nekretnine u A1 povezano s vlasništvom poslovnog prostora 2 u katu označeno crnom bojom ukupne površine 540,89 m2 objekt B, a sve u vlasništvu UR u cijelosti i to u korist Privredne banke Zagreb d.d. te nadhipoteka u korist Grada Zagreba, odnosno pod točkom 1 garantni depozit Grada Zagreba i to 90% kao osiguranje cijele glavnice, a 10% za osiguranje kamate i naknade. Budući je Varaždinska banka d.d. bila fiducijarni vlasnik na dijelu gore opisane nekretnine za kredit u iznosu od 150.000,00 DM u kunskoj protuvrijednosti dana 18.7.2002. sklopljen je Ugovor o hipoteci i pravo na neposrednu sudsku ovrhu između Privredne banke Zagreb d.d., trgovačkog društva Semarius d.o.o., Varaždinske banke d.d. i UR kojim je Varaždinska banka d.d. namirena u svom potraživanju temeljem čl.4 i dala izjavu o povratu vlasništva prethodnog vlasniku I tuženik. Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovog suda br. Z- 18033/02 od 30.8.2002. upisana je nadhipoteka u korist Grada Zagreba te da je 4.9.2002. na temelju Ugovora o namjenskom depozitu izvršen prijenos depozita Grada Zagreba u iznosu od 4.000.000,00 kn na poseban račun namjenskog oročenja za Senmarius d.o.o. kao 110% garantnog depozita Grada Zagreba. Nakon što su zatvorene obveze prema Varaždinskoj banci d.d. dana 6.9.2002. trgovačkom društvu Senmarius d.o.o. počelo je teći pravo korištenja poduzetničkog kredita u ugovorene svrhe. S obzirom da trgovačko društvo Senmarius d.o.o. nije u ugovorenom roku iskoristio kreditna sredstva rokovi za iskorištavanje kredita u nekoliko su navrata bili produljeni. Kako i nakon produljenja rokova trgovačko društvo Senmarius d.o.o. predmetni kredit nije iskoristilo u poduzetničke svrhe niti je isti uredno podmirivalo zbog neurednosti otplate cijeli je kredit dospio na naplatu pa je Privredna banka Zagreb d.d. svoje dospjelo potraživanje iz kredita namirila iz garantnog depozita Grada Zagreba i to ukupno 4.047.042,19 kn u pet navrata. Znači na ime dospjelog duga na ime glavnice i kamate Privredna banka Zagreb d.d. je iz garantnog depozita tužitelja zaključno s danom 17.3.2006. ukupno naplatila iznos od 4.047.042,19 kn. Budući je tuženik u trenutku podnošenja tužbe zemljišnoknjižni vlasnik na cijeloj nekretnini uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezanom temeljem odredbe čl.68 i 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-nastavno ZV) s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu zemljišnoknjižnog odjela, k. o. [katastarska općina] u z. k. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] zgrada br.274 u Dubravi, tlocrtne površine 400 čm ukupne površine 2036 m2 ili 556 čhv što u naravi predstavlja:

- 4. etaža 21,65 dijela nekretnina upisanih u A1 povezano s vlasništvom poslovnog prostora 1 u prizemlju označeno crvenom bojom ukupne površine 364,32 m2 objekt B u dijelu 1/1,

- 5. etaža 33,85/100 dijela nekretnine u A1 povezano s vlasništvom poslovnog prostora 2 u katu označeno crnom bojom ukupne površine 540,89 m2 objekt B u dijelu 1/1 te je dužna kao svagdašnji vlasnik trpjeti namirenje koji je Grad Zagreb iz garantnog depozita platio Privrednoj banci d.d. na ime podmirenja duga iz dospjelog kredita i to sudskom prodajom založenih nekretnina na kojima je tužitelj upisan kao založni vjerovnik putem nadhipoteka, a sve sukladno čl.336 ZV-a.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 4. ožujka 2025. tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev kojim potražuje namirenje u iznosu od sveukupno 548.092,43 eur sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od dana plaćanja do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 30. ožujka 2017. godine tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je založno pravo akcesorne prirode i ovisno o tražbini koju osigurava to ista ovlaštena osporavati tražbinu, ispunjenje uvjeta za dospjelost kao uvjet za nastanak prava za prisilno potraživanje tražbine nad hipotekom kako je određeno čl.307 ZV-a. Znači tužena kao vlasnik ima pravo isticati sve prigovore kojima se mogao i trebao poslužiti prethodni vlasnik. U bitnom dijelu navodi da Privredna banka Zagreb d.d. koja je sklopila ugovora sa trgovačkim društvom Senmarius d.o.o. temeljem odluke tužitelja i prema Ugovoru o oročavanju novčanog depozita za kreditiranje poduzetnika od 24.7.2001. nije postupala prema ugovornim odredbama na koje se obvezala,, a niti se tužitelj sukladno zakonu služio sklopljenim ugovorima. Prvenstveno predlaže odbačaj tužbe iz razloga što je tužitelj temeljem dvije hipotekarne izjave i hipotekarne izjave kojom je uknjiženo pravo na Ugovor o hipoteci. Nastavno ističe da tužitelj nije dostavio dokaz o dospjelosti tražbine i dokaz o otkazu kredita. Ističe da razlog nemogućnosti vraćanja kredita je uzrokovao sam tužitelj. Naime, tužitelj svoja sredstva daje kao kredit posredstvom Privredne banke Zagreb d.d. koja ne prati sve dogovorene uvjete kreditiranja već postupak sukladno svojim pravilima, a trgovačko društvo Senmarius d.o.o. budući da je u dogovaranju natječajima i slično izgubio gotovo 2 godine i na ugovorne odredbe koje su za njega krajnje nepovoljne, ali su bile uvjetom realizacije dobivenih sredstava. Nadalje tužena obrazlaže detaljan kronološki opis slijeda događaja i razloge i način na koji je postupala Privredna banka d.d. ne poštujući ugovorne obveze kao i kao što je rečeno nemogućnost vraćanja kredita koje je uzrokovao sam tužitelj. Osporava da je Privredna banka Zagreb d.d. postupala sukladnoj ugovornoj obvezi, a isto osporava tužitelju, osporava dospijeće obveze koja je bila osigurana založnim pravom pa stoga i nastupanje uvjeta za prisilno namirenje hipotekom osigurane tražbine. U daljnjem tijeku postupka tužena je istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja kako u pogledu glavnice tako i kamata. Slijedom svega navedenog predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u Zahtjev za poduzetnički kredit na listu 5 do 14 spisa, Ugovor o oročavanju novčanog depozita za kreditiranje poduzetnika na listu 15 do 18 spisa, Zaključak o dodjeli poticajnih financijskih sredstava kredita na listu 19 do 20 spisa, strukturu namjere ulaganja tvrtke Senmarius d.o.o. na listu 21 spisa, Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom na listu 22 do 30 spisa, Ugovor o hipoteci i pravo na neposrednu sudsku ovrhu na listu 30 do 35 spisa, z.k. izvadak na listu 43 do 49 spisa, Aneks ugovora o hipoteci i pravo na neposrednu sudsku ovrhu od 18.7.2002. na listu 51 do 57 spisa, rješenje ovog suda br. Z-18033/02 na listu 58 do 59 spisa, hipotekarnu izjavu na listu 60 do 61 spisa, Ugovor o namjenskom depozitu na određeno vrijeme za tvrtku Senmarius d.o.o. na listu 64 spisa, prvi, drugi i treći dodatak ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom na listu 65 do 69, dopis PBZ-a na listu 70 do 73 spisa, izjavu o prijeboju na listu 74 do 75 spisa i na listu 76 spisa te 78 do 79 spisa, obavijest o naplati dospjelog duga tvrtke Senmarius d.o.o. na listu 77 i 81 spisa, otplatni plan na listu 83 do 90 spisa, dopis PBZ-a s obračunom interkalarne kamate na listu 91 do 94 spisa, obavijest o dospijeću PBZ-a na listu 95 do 97 spisa, u otplatni plan na listu 98 do 99 spisa, dokaz uvidom u presudu ovog suda br. P-11870/08 i rješenje Županijskog suda Slavonski Brod posl. br. Gž-576/2018, dopis PBZ-a na listu 282 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan na način i do iznosa određenih izrekom ove presude.

5. Predmet spora je namirenje potraživanja tužitelja javnom prodajom založene nekretnine tužene.

6. Odredbom članka 297. ZV-a određeno je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

6.1. Odredbom čl. 336. ZV-a određeno je da je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga, a koje pravo ostvaruje putem suda na način određen tim Zakonom i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, time da ima pravo od svagdašnjeg vlasnika i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, a po svojoj volji može izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno iz zaloga i dužnikove imovine.

7. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

8. Među strankama nije sporna činjenica vođenja postupka pred ovim sudom pod posl. br. P-1560719.–ranije P-11870/08., a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u spis i presude koje prileži ovom spisu.

8.1. Isto tako nije sporno da su činjenični navodi tužbe koji se odnose na sklapanje pravnih poslova kao i uređenje međusobnih odnosa sudionika istih u cijelosti u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

8.2. Nadalje, među strankama nije sporna činjenica da su tvrtka Senmarius d.o.o. u svojstvu korisnika kredita i PBZ Zagreb d.d. u svojstvu kreditora zaključile Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom dana 24.7.2001. temeljem kojeg je korisniku kredita odobren iznos od tadašnjih 3.600.000,00 kn kako je to određeno čl.1 istog. Isto tako nije sporno da je kao sredstvo naplate potraživanja po kreditu i to čl.7 ugovorena založna prava na više nekretnina i garantni depozit tužitelja i to pod toč.L u visini od 90% osiguranja cijele glavnice, a 10% za osiguranje kamata i naknada. Nadalje nije sporno i da su sklopljena i tri aneksa (Dodataka Ugovoru) a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Sporna je aktivna legitimacija tužitelj, pasivna legitimacija tuženika, zastara potraživanje i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od dana 24.7.2001. utvrđeno je da Grad Zagreb nije bio stranka sklopljenog ugovora već da je isključivo isti osiguravao predmetni kredit koji je PBZ Zagreb d.d. odobrio društvu Senmarius d.o.o. temeljem ugovora o garantnom depozitu. Budući da društvo Senmarius d.o.o. nije podmirivao dospjele rate kredita PBZ d.d. isti je svoju tražbinu namirio iz garantnog depozita, a što nije niti sporno među strankama, čime je tužitelj podmirio tražbinu PBZ-u d.d. na koji način je temeljem odredbe čl.91 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91.73/91.3/94.7/96.112/99. -nastavno ZOO) na istog prešla tražbina PBZ-a sa svim sporednim pravima.

10.1. Odredbom čl.315 ZV-a i to st.2. određeno je da vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini može u granicama svojega prava na namirenje iz te nekretnine osnovati na postojećem založnom pravu (hipoteci) hipoteku u korist treće osobe (nadhipoteku) i bez pristanka založnog dužnika, a na pravnom temelju i na način određen za osnivanje dobrovoljnog založnog prava na nekretninama; učini li to osnovana je na hipoteci nadhipoteka kao podzaložno pravo podzaložnog vjerovnika.

10.2. U konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj ima upisanu nadhipoteku na nekretnini koja je predmet spora, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u zemljišnoknjižni izvadak.

10.3. Slijedom svega navedenog tužitelj je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

11. U odnosu na navod tužene da je tužitelj mogao pokrenuti ovršni postupak radi naplate svog potraživanja valja istaći da kao što je već rečeno isti nije bio ugovorna strana Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom i Dodacima istog pa samim time nije niti mogao imati ovršnu ispravu za pokretanje ovršnog postupka. Isto tako tužitelj nije bio niti ugovorna strana Ugovora o hipoteci, a niti aneksa istog što proizlazi iz isprava koje prileže na listu 140 do 148 spisa.

11.1. Iz gore navedene dokumentacije proizlazi da je ovlaštenje za pokretanje postupka neposredno ovrhe dano isključivo hipotekarnom vjerovniku, odnosno PBZ- u d.d.

12. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika također valja istaći da isti također nije osnovan.

12.1. U trenutku podnošenja tužbe tužena je bila zemljišnoknjižna vlasnica založene nekretnine, a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka koji je dostavljen u privitku tužbe i prileži na listu 172 do 174 spisa.

12.2. Uvidom u rješenje z.k. odjela ovog suda posl.br. Z-31426/16 od 13. veljače 2017. utvrđeno je da je temeljem hipotekarne tužbe posl.br. P-4403/16 zaprimljene 12.7.2016. zabilježuje se hipotekarna tužba na nekretnini PR koja se sastoji od zkčbr. [katastarska čestica], zgrada br. 274 u Dubravi, tlocrtne površine 400 čm i zgrada i dvorište površine 2036 m2 i to četvrti suvlasnički dio 21,65/100 etažno vlasništvo (E-4), 1 poslovni prostor 1 u prizemlju označen crvenom bojom ukupne površine 364,32 objekt B i 5 suvlasnički dio 33,85/100 etažno vlasništvo (E-5), 1. poslovni prostor 2 u katu označen crnom bojom ukupne površine 540,89 čm objekt B. To nadalje znači da je zemljišnoknjižni sud na prijedlog vjerovnika (list 187 do 188 spisa) dopustio zabilježbu hipotekarne tužbe, a kako je to određeno čl.78 Zakona o zemljišnim knjigama (nastavno ZZK).

12.3. Odredbom čl.79 ZZK određeno je da zabilježba hipotekarne tužbe ima za posljedicu da otkaz ili tužba djeluju i protiv svakog kasnijeg vlasnika založene nekretnine pa će se ovrha namirenjem iz nekretnine moći neposredno provesti bez obzira tko je u međuvremenu postao njenim vlasnikom. Činjenica što je tužena nakon zabilježbe hipotekarne tužbe istu otuđila Ugovorom o darovanju sklopljenim sa majkom SR dana 3. siječnja 2018. nije od utjecaja na njezinu pasivnu legitimaciju jer tužba djeluje i protiv svakog kasnije vlasnika založene nekretnine tj. ovrha namirenjem provest će se neposredno bez obzira tko je u međuvremenu postao njezinim vlasnikom.

12.4. Također valja istaći da hipoteka i nadhipoteka prate nekretninu, a ne vlasnika što nadalje znači da promjena vlasništva nije od utjecaja na pravo tužitelja da se naplati iz predmetne nekretnine.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja valja istaći da nije osnovan.

13.1. Odredbom čl.339 st.1 ZV-a određeno je da založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga te da propušta činit na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati: isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

St.3 navedenog članka određeno je da pravo iz st.1. navedenog članka ne zastarijeva.

13.2. Također valja istaći da je odredbom čl. 222 ZOO-a određeno da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čije je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u zemljišnoj knjizi, prema stavku 2. zastarjela potraživanja kamata i dugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari, a prema odredbi iz čl. 372. kod povremenih davanja zastarni rok je tri godine (što odgovara regulativi iz čl. 222. st. 2. i 226. st.1. ZOO-a).

13.3. Slijedom navedenog, neovisno od toga je li proteklo vrijeme zastare potraživanja, nije zastarjelo pravo tužitelja kao založnog vjerovnika da hipotekarnom tužbom i od tužene kao univerzalne slijednice opterećene nekretnine i kao založnog dužnika zahtijeva trpljenje namirenja dospjele tražbine osigurane založnim pravom ograničavajući zahtjev na trpljenje glede opsega potraživanja koji predstavlja glavno potraživanje upisano kao predmet osiguranja u zemljišnim knjigama.

14. U pogledu navoda tuženika, a koji se odnosi na razloge nemogućnosti vraćanja kredita koje je uzrokovao sam tužitelj valja istaći da je isto u suprotnosti sa dokumentacijom koja je dostavljena uz tužbu, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio. Naime, kao što je već rečeno tužitelj nije bio stranka sklopljenog Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, a niti Dodataka istom time da valja napomenuti da su sklopljena tri Dodatka, a kojima je društvo Senmarius d.o.o. više puta tražilo produljenje roka za korištenje kredita kojim Dodacima su produljeni rokovi korištenja kredita. Nejasno je na koji način je na isto mogao utjecati tužitelj. Razlozi nevraćanja kredita od strane Senmariusa d.o.o. davatelju kredita i dovodeći to u vezu sa tužiteljem su neosnovani i nebitni za ishod ovog postupka. To iz razloga što je tužena založni dužnik za potraživanje koje je tužitelj podmirio u ime dužnika pa se samim time ima pravo namiriti iz predmetnog zaloga. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda također valja dodati da niti prijašnji vlasnik založene nekretnine, odnosno založni dužnik, a niti tužena tijekom trajanja ovog postupka nije dostavila niti jedan dokaz, a niti je na navedenu okolnost imala bilo kakvih dokaznih prijedloga da bi društvo Senmarius d.o.o. kao dužnik ili UR kao direktor istog i prijašnji založni dužnik pokušao eventualno ishoditi suglasnost PBZ-a d.d. za davanje predmetnih poslovnih prostora u zakup.

15. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja osigurane zalogom proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 18.4.2023.proizlazi da po Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 07-06/2002. od 4. srpnja 2002.,do 17. ožujka 2006., za podmirenje dospjelih obveza od tužitelja je naplaćeno ukupno tadašnjih 4.047.042,19 kn, odnosno obračunato primjenom prodajnog tečaja kreditora na dan plaćanja svakog pojedinog iznosa, ukupno 548.092,43 EUR. Preostalo potraživanje po kreditu na dan 17. ožujka 2006., nakon uračunavanja svih uplata koje je obavilo društvo Senmarius d.o.o., kao i svih iznosa naplaćeni iz garantnog depozita tužitelja, iznosilo je 19.931,63 EUR-a (pretplata po kreditu).

17. Povodom istaknutih prigovora tuženika sud je proveo dokaz usmenim očitovanjem vještaka.

18. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 4. veljače 2026. stalni sudski vještak je naveo da je tužitelj podneskom od 9.5.2023. predloži očitovanje o tome kada bi bilo redovno dospijeće kredita imajući u vidu ugovorne odredbe, u pogledu čega je vještak naveo kako bi redovno dospijeće kredita bilo 31.12.2011. s kojim datumom bi dospjela posljednja tromjesečna rata otplate predmetnog kredita. Nadalje vještak je naveo da je tužena u podnesku od 1.9.2025. u bitnom navela da je pogrešno iskazao datum početka otplate tj. da nije uzeo u obzir ugovoreni poček u otplati kredita (grace period), pri čemu je svoje navode potkrijepio izvješćem o obavljenoj reviziji koji je 2.9.2025. sačinio revizor Mirko Karaula, u kojem se u bitnom u odnosu na njegov nalaz i mišljenje navodi kako dospjelih glavnica do 31.3.2007. nije moglo biti jer je do tada bio na snazi Ugovorni poček otplate., a za što gdin. Karaula navodi da on nije prepoznao. U odgovoru na navedeno vještak je naveo kako nije sporno da je predmetnim ugovorom o dugoročnom kreditu od 4.7.2002. definirana otplata u roku o 7 godina, s time da je ugovoreno i razdoblje počeka od 2 godine od dana prijenosa kredita u otplati, pa bi čitajući te ugovorne odredbe se mogao donijeti zaključak kakav je donio gdin. Karaula. Međutim, osim ugovora o dugoročnom kreditu stranke su zaključile i tri dodatka istome, a 3. dodatkom (list 68- 69 spisa) u ugovor je dodan stavak koji glasi: "kredit se stavlja u otplatu l. dana u mjesecu nakon dana iskorištenja kredita ili proteka roka proteka kredita" pa je jasno da je ovim izmijenjena ugovorna odredba o počeku u kom smislu je i sačinio dani nalaz i mišljenje, a isto je revizor Karaula propustio potvrditi čime je došao do pogrešnih zaključaka nalaza i mišljenja koji je izradio. Na postavljeno pitanje ako je kredit prenesen u otplatu 7.3.2005. kada dospijeva l. rata, vještak je odgovorio da može reći, imajući u vidu svoje očitovanje u pogledu sklopljenih dodataka ugovoru kako se kredit stavlja u otplatu 1. dana u mjesecu nakon dana iskorištenja kredita ili nakon proteka roka korištenja kredita, pa kako je rok korištenja kredita na temelju sklopljenih dodataka istekao 7.3.2005. smatra kako je stavljanje kredita u otplatu s 8.3.2005. pa bi dospijeće 1. rate bilo 31.3.2005., a kako je u predmetnom otplatnom planu i navedeno. Slijedom navedenog vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja.

18.1. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka cijeneći ga stručnim i objektivnim kao i izrađenim od strane stručne osobe temeljem dokumentacije koja prileži spisu i u skladu s pravilima struke.

18.2. Provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđena visina tražbine tužitelja koji je kao osiguratelj kredita platio PBZ iz deponiranog depozita.

18.3. Isto tako nedvojbeno je utvrđeno da je rok korištenja kredita na temelju sklopljenih dodataka istekao 7.3.2005. i kako je stavljanje kredita u otplatu s danom 8.3.2005. pa bi dospijeće 1. rate bilo 31.3.2005.

19. Među strankama nije sporno da spisu ne prileži izjava o otkazu kredita i da je spis banke škartiran,a kako to proizlazi iz dopisa na listu 282 spisa.

19.1. Isto tako nije sporno da u dostavljenoj dokumentaciji od strane PBZ-a ne postoji pisana izjava o otkazu kredita. U pogledu navoda tužne valja istaći da isto nije bitno niti odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari iz razloga što je nedvojbeno utvrđeno da je tražbina dospjela, odnosno da je kredit u cijelosti dospio na naplatu. Tužena kao hipotekarna dužnica je dužna trpjeti namirenje iz predmetne nekretnine iz razloga jer je predmetna tražbina po kreditu dospjela.

20. Slijedom navedenog, kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid i to zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da tužitelj ima upisanu nadhipoteku temeljem Ugovora o oročavanju novčanog depozita za kreditiranje poduzetnika od 24.7.2001., dvije hipotekarne Izjave od 12.8.2002. te podnesaka od 3.8.2002. te Ugovora o hipoteci uloženog u zbirku isprva Z-16439/02 za iznos od 3.600.000,00 kn uz valutnu klauzulu vezanu za eur prema ostalim uvjetima iz ugovora to je tužene dužna trpjeti namirenje tužitelja do navedenog iznosa.

21. Primjenom fiksnog tečaja konverzije upisana hipoteka iznosi sada 477.802,11 eur temeljem čl.222.st.1. ZOO-a te tužitelj ima pravo na namirenje iz vrijednosti nekretnine samo one tražbine radi čijeg je osiguranja osnovano založeno pravo, to je tužbeni zahtjev valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem prethodno citiranih propisa.

21.1. Također valja istaći da je točan navod tužitelja da je smisao financijskog vještačenja bilo utvrditi koji iznos je tužitelj platio PBZ-u iz depozita koji je bio osiguranje predmetnog kredita i taj iznos je i utvrđen provedenim vještačenjem jer je i navedeno bilo sporno između stranaka, no navedeni iznosi koje je tužitelj platio kao osiguratelj iz depozita premašuju iznos osigurane tražbine nadhipotekom tužitelja.

21.2. U konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom ne potražuje isplatu temeljem zakonske subrogacije nego namirenje tražbine osigurane zalogom kao što je već rečeno, određeno čl. 336. ZV-a. Znači, tužitelj tužbenim zahtjevom traži namirenje potraživanja iz zaloga.

22. Slijedom svega navedenog tužbeni je zahtjev, s druge strane, valjalo djelomično odbiti u sadržaju pobliže opisanom u stavku II. izreke presude jer tužitelj, sukladno citiranim propisima, hipotekarnom tužbom može tražiti namirenje samo one tražbine koja je osigurana založnim pravom, a založnim pravom nije osigurana tražbina zateznih kamata, kao niti obročna otplata kojom je tužitelj kao osiguratelj iz depozita podmirio dugovanje PBZ.

23. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 5 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

24.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 3593,5 bodova, troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od 14374 bodova, troška pristupa na pet ročišta po tbr.9 toč.1 (4.7.2018., 2.7.2020., 10.3.2021., 19.1.2022. i 4.2.2026.) od 17967,5 bodova, troška pristupa na pet ročišta po tbr.9 toč.5 (30.3.2017., 7.2.2018., 3.12.2018., 18.9.2024. i 7.10.2025.) od 250 bodova, odnosno sveukupno 36185 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 72.370,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 18.092,50 eur i troška plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 465,00 eur, 33,18 eur i 65,00 eur te uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eur i na presudu u iznosu od 663,61 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 92.352,90 eur.

25. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eur

2. Punomoć. tuženika