REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-169/2026-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.863,63

EUR sa zateznim kamatama, koje teku:

- na iznos od 2,17 EUR od 30. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 1,70 EUR od 31. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 0,35 EUR od 30. studenoga 2006. do isplate,

- na iznos od 4,40 EUR od 13. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 8,93 EUR od 10. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR od 9. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 18,62 EUR od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 21,55 EUR od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 22,87 EUR od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 16,51 EUR od 8. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,96 EUR od 11. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 13,09 EUR od 15. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR od 16. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,70 EUR od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 14,31 EUR od 12. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR od 14. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 12,75 EUR od 11. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR od 9. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 19,41 EUR od 14. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 23,71 EUR od 13. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 22,77 EUR od 13. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 26,44 EUR od 13. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 33,84 EUR od 13. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 38,27 EUR od 14. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 45,04 EUR od 17. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 46,03 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 62,70 EUR od 14. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 79,93 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 79,93 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,47 EUR od 23. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 69,98 EUR od 14. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 74,81 EUR od 9. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 91,90 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 112,77 EUR od 28. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 23. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 23. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 91,72 EUR od 24. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 90,85 EUR od 14. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 101,52 EUR od 17. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 103,63 EUR od 8. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 103,38 EUR od 12. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 100,52 EUR od 12. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 101,72 EUR od 8. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 104,70 EUR od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 101,10 EUR od 11. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 102,11 EUR od 9. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 93,94 EUR od 14. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 97,56 EUR od 11. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 102,08 EUR od 13. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 100,24 EUR od 17. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 102,12 EUR od 19. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 96,89 EUR od 12. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 95,60 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 102,46 EUR od 17. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 92,13 EUR od 20. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 90,53 EUR od 19. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 90,53 EUR od 19. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 94,34 EUR od 12. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 94,34 EUR od 12. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 98,12 EUR od 12. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 98,65 EUR od 3. siječnja 2014. do isplate.

II. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 160,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2026. do isplate.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju na ime zateznih kamata koje teku na iznos od 160,13 EUR počev od 1. rujna 2008. do 16. veljače 2026.

IV. Prebijaju se tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.863,63 EUR sa zateznim kamatama iz t. I. izreke i tuženika prema tužitelju u iznosu od 160,13 EUR sa zateznim kamatama iz t. II. izreke.

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. , Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, iznos od 3.703,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 2,17 EUR od 30. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 1,70 EUR od 31. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 0,35 EUR od 30. studenoga 2006. do isplate,

- na iznos od 4,40 EUR od 13. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 8,93 EUR od 10. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR od 9. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 18,62 EUR od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 21,55 EUR od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 22,87 EUR od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 16,51 EUR od 8. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,96 EUR od 11. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 13,09 EUR od 15. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR od 16. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,70 EUR od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 14,31 EUR od 12. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR od 14. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 12,75 EUR od 11. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR od 9. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 19,41 EUR od 14. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 23,71 EUR od 13. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 22,77 EUR od 13. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 26,44 EUR od 13. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 33,84 EUR od 13. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 38,27 EUR od 14. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 45,04 EUR od 17. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 46,03 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 62,70 EUR od 14. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 79,93 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 79,93 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,47 EUR od 23. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 69,98 EUR od 14. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 74,81 EUR od 9. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 91,90 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 112,77 EUR od 28. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 23. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 23. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 91,72 EUR od 24. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 90,85 EUR od 14. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 101,52 EUR od 17. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 103,63 EUR od 8. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 103,38 EUR od 12. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 100,52 EUR od 12. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 101,72 EUR od 8. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 104,70 EUR od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 101,10 EUR od 11. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 102,11 EUR od 9. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 93,94 EUR od 14. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 97,56 EUR od 11. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 102,08 EUR od 13. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 100,24 EUR od 17. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 102,12 EUR od 19. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 96,89 EUR od 12. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 95,60 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 102,46 EUR od 17. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 92,13 EUR od 20. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 90,53 EUR od 19. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 90,53 EUR od 19. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 94,34 EUR od 12. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 94,34 EUR od 12. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 98,12 EUR od 12. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 98,65 EUR od 3. siječnja 2014. do isplate,

sve po stopi, koja se određuje do 22. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 23. lipnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 %, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.145,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.423,41 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. lipnja 2023. navodi da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koju su sklopili CĆ, kao ustupitelj i tužitelj, kao primatelj, kojim ugovorom je tražbina iz ovog predmeta u cijelosti prenesena na tužitelja, kao novog vjerovnika. Ističe da je tuženik uredno obaviješten o prijenosu tražbine te da nije u pogledu toga iznio nikakve upite, niti prigovore. Navodi da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz toga što je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Ističe da su ZĆ i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili ugovor o kreditu br. 016-2045/2006 od 23. kolovoza 2006., kojim ugovorom je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. odobrio potrošaču ZĆ i stavio na raspolaganje iznos od 31.359,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Objašnjava da je vraćanje kredita ugovoreno s valutnom klauzulom u valuti švicarski franak. Ističe da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica nezakonite i ništetne. Objašnjava da je tome tako jer se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, pravni prednik tuženika nije prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informiran od strane davatelja kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Takvim načinom korisnik kredita nije mogao provjeriti točnost izračuna promijenjene kamatne stope jer nisu ugovoreni nikakvih parametri. Navedeno je uzrokovalo znatniju neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka na štetu korisnika kredita. Poziva se na presudu ovoga suda posl. br. P-1401/2012, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017, kako u odnosu na valutnu klauzulu u švicarskom franku. Poziva se na čl. 118., 126. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača te na čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Unatoč činjenici što se radilo o ništetnim ugovornim odredbama, pravni prednik tuženika, odnosno tuženik je uredno obračunavao ukupan iznos anuiteta po ugovorenoj valutnoj klauzuli, što je za posljedicu imalo povećanje kunskog mjesečnog anuiteta (danas protuvrijednost EUR) za korisnika kredita, a samim time i povećanje korisnikovih obveza prema tuženikovom predniku, odnosno tuženiku. Stoga, objašnjava da je korisnik kredita preplatio svoju obvezu. Postavlja manifestacijski zahtjev na dostavu aneksa ugovoru o kreditu, odluka o promjeni kamatnih stopa s pripadajućim otplatnim planovima te karticu kredita. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos koji će biti postavljen po dostavljenoj dokumentaciji sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare. Protivi se naznačenoj vrijednosti predmeta spora jer smatra da isti treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja nepristranog vještaka. Osporava status potrošača korisnika kredita. Ističe da je korisnik kredita kredit podigao u cilju obavljanja svoje poslovne djelatnosti. Korisnik kredita je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio vlasnik obrta čija je djelatnost bila obavljanje taxi službe dok je naziv obrta bio "TAXI 3258", Sesvete, Ulica Narcisa 48, MBO: [matični broj osiguranika]. Glavna djelatnost korisnika kredita bila je taxi prijevoz zbog čega je životno i logično da je korisnik kredita nabavio motorno vozilo radi pružanja taxi usluga. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Navodi da je isključivo korisnik kredita ovlašten potraživati povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi, a ne tužitelj, kao treća osoba. Poziva se na čl. 80. Zakona o obveznim odnosima. Objašnjava da se radi o tražbini koja se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga, a zbog čega ugovor o cesiji ne proizvodi pravne učinke. Navodi da je prošlo pet godina, pa su sva potraživanja nastala prije 13. lipnja 2018. zastarjela. Protivi se pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u predmetu posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Poziva se na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da su neprihvatljiva tumačenja Vrhovnog suda RH u kojima se navodi da sud može sam odrediti kada nastupa zastara s obrazloženim da postoji nedostatak pravne norme koja bi upućivala da se zastara prekida donošenjem pravomoćne odluke suda u postupku po kolektivnoj tužbi. Takvo mišljenje sudaca Vrhovnog sud RH predstavlja težu povredu načela vladavine prava i zakonitosti. Svaki sudac ukoliko bi slijedio takvo tumačenje počinio bi identičnu težu povredu prava tuženika na pravično i pošteno suđenje. Rok od pet godina nije kratak rok, već primjeren i razuman rok u kojem oštećena strana ima mogućnost poduzeti odgovarajuće pravne radnje kako bi se prekinula zastara. Činjenica da je tužitelj bio pasivan cijelo vrijeme ne može ići na teret tuženiku. Ističe da ne postoje pretpostavke za usvajanje manifestacijskog zahtjeva, a zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe. Navodi da tužitelj nema pravni interes. Tužitelj se neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17. Poziva se na čl. 81. st. 4. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Navodi da tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe pozvao banku na plaćanje preplate, a zbog čega tuženik smatra da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate. Ističe da tužba uopće ne sadrži konkretne radnje tuženika koje su dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora. Tužitelj se apstraktno poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH. Tužitelj ne ističe dokaze kojima dokazuje odlučne činjenice. Navodi da u postupcima kolektivne zaštite nisu saslušavati svjedoci tuženika jer su sudovi zauzeli stav da se to ima utvrđivati u svakom pojedinačnom sporu. Smatra da su korisnik kredita i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora o kreditu te je korisnik kredita mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR ili pak s valutnom klauzulom u CHF, a korisnik kredita je donio odluku da uzme kredit s valutnom klauzulom u CHF. Poziva se na čl. 301. (vjerojatno omaškom navedeno 3011.) st. 3. Zakona o kreditnim institucijama. Poziva se na rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-4736/19. Navodi da je dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Poziva se na čl. 3. i 230. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 33. Zakona o javnom bilježništvu te navodi da javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javne isprave. Poziva se na pravno mišljenje dr. sc. JĆ o promjenjivim kamatama deviznoj klauzulu kliznoj skali. Navodi da je odredba o valutnoj klauzuli dopuštena i da sama po sebi ne može uzrokovati znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača jer su podjednake mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, zbog čega obveza može biti i manja i veća od one ugovorene ugovorom o kreditu. 2009. nije bilo znatnijih promjena tečaja CHF. Poziva se na čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na odluku suda EU br. C-186/16 od 20. rujna 2017. Navodi da je tuženik aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF. Ističe da je tuženik u svom glasilu "Hypo Times" iz 2005. upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta, a bilo je i slano klijentima banka na njihove adrese. Osporava osnov i visinu. Protivi se tijeku zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj se u podnesku od 21. studenoga 2023. poziva na čl. 84. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da se radi o prenosivoj tražbini. Podizanjem tužbe u kolektivnom sporu 4. travnja 2012. prekinuta je zastara. Time je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare te je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u kolektivnom sporu. Navodi da je banka nepošten stjecatelj. Objašnjava da se radi o tzv. valuti utočišta.

4. Tuženik u podnesku od 7. ožujka 2024. ističe da je ugovor o cesiji nevaljan. Poziva se na čl. 305. st. 8. Zakona o kreditnim institucijama. Ugovor o kreditu koji je predmet spora ne može se podvesti pod činjenični supstrat na kojem se ta utvrđenja temelje ili ako se o spornoj odredbi ugovora pregovaralo o kojim se činjenicama može saznati preko djelatnika tuženika koji je u predmetnom sklapanju ugovora sudjelovao. Poziva se na čl. 214. Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na pravno mišljenje zauzeto na Građanskom odjelu Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2004. u kojem ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Ugovorne odredbe nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

5. Tijekom postupka sud je pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 7. – 361. spisa), ugovor o kreditu za kupnju motornih vozila (list 362. spisa), prijedlog za glavni upis i izvadak iz glavne knjige (listovi 363. – 365. spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa (listovi 391. i 392. spisa), izvaci iz časopisa "Hypo times" (listovi 593. – 601. spisa), dopise ZĆ i tužitelja (listovi 641. i 642. spisa), ugovor o ustupu (listovi 643. – 648. spisa), ugovor o kreditu br. 016- 2045/2006 od 23. kolovoza 2006. (listovi 649. – 653. spisa), specifikaciju uplata s pregledom kamatnih stopa (listovi 662. – 681. spisa), dopis Grada Zagreba od 5. srpnja 2024. (list 694. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 11. studenoga 2024. (listovi 712. – 718. spisa), saslušao svjedoke ZĆ (listovi 699. i 700. spisa), IĆ (list 701. spisa) i OĆ (list 701. spisa) te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja (listovi 752. i 753. spisa).

6. Također, sud je pročitao i svu sudsku praksu koju su stranke dostavile tijekom postupka i koje prileže spisu.

7. Raspravnim rješenjem od 17. veljače 2026. (list 834. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Navedeno stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Valja navesti da sud nije saslušavao djelatnika tuženika jer je taj dokazni prijedlog tuženik povukao na pripremnom ročištu 29. svibnja 2024. Ujedno sud nije saslušavao javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu iz ovoga predmeta jer navedeni nema neposrednih saznanja oko pregovora i dogovora o kreditu između korisnika kredita i djelatnika tuženika.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.863,63 EUR sa zateznim kamatama, da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 160,13 EUR, da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju na ime zateznih kamata koje teku na iznos od 160,13 EUR, prebio tražbine koje postoje te naložio tuženiku da naknadi tužitelju iznos iznad prebijenog dijela za zateznim kamatama. Ukratko, tražbeni zahtjev je djelomično osnovan te djelomično postoji potraživanje tuženika prema tužitelju.

9. Prvenstveno valja navesti da je ovaj sud već donio prvostupanjsku presudu, posl. br. P-1690/2023-38 od 30. travnja 2025. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik. Odlučujući o žalbi tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu i rješenje, posl. br. Pž-3712/2025-2 od 2. prosinca 2025. kojom je odbio žalbu tuženika, kao neosnovanu, te potvrdio prvostupanjsku presudu pod t. I. izreke (utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu) dok je ukinuo prvostupanjsku presudu pod t. II. – V. izreke te je u tim dijelovima predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Stoga u ponovljenom suđenju sud više ne odlučuje o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzulu jer je taj dio tužbenog zahtjeva pravomoćno riješen. Sud sada (samo) odlučuje o kondemnatornom zahtjevu za isplatu iznosa od 3.863,63 EUR sa zateznim kamatama te o procesnopravnom prigovoru radi prijeboja u iznosu od 160,13 EUR sa zateznim kamatama.

11. Predmet spora jest zahtjev za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe iz čl. 4. ugovora o kreditu br. 016-2045/2006 od 23. kolovoza 2006., koji su sklopili pravni prednik tužitelja ZĆ i pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF (već pravomoćno odlučeno). Također je predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 3.863,63 EUR na ime stečenog bez osnove, koji iznos je pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita ZĆ preplatio pravnom predniku tuženika po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Ujedno je tuženik postavio procesnopravni prigovor radi prijeboja u iznosu od 160,13 EUR sa zateznim kamatama.

12. Između stranaka nije sporno da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odnosno između stranaka nije sporna pasivna legitimacija. Između stranaka nije sporno da su korisnik kredita ZĆ i pravni prednik tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. sklopili ugovor o kreditu br. 016-2045/2006 od 23. kolovoza 2006. kojim ugovorom je pravni prednik tuženika, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio i dao kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.359,00 CHF. Između stranaka nije sporno da je pravni prednik tuženika korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF.

13. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja ZĆ prenosiva ili je strogo osobne naravi. S navedenim u vezi, između strankama je sporno je li ugovor o cesiji ništetan. Sporan je osnov i visina. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Sporan je tijek zateznih kamata. Sporan je prigovor radi prijeboja.

14. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja ZĆ i tužitelja od 10. lipnja 2023. (listovi 643. – 648. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita ZĆ, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj: 016-2045/2006 od 23. kolovoza 2006.

15. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

16. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022. i 155/2023

– dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

17. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja ZĆ strogo osobne naravi. Naime, ovdje se radi o tražbini ustupitelja ZĆ, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koja je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

18. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupi, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja, a zbog čega je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Time je ugovor o ustupu od 10. lipnja 2023. valjan i proizvodi pravne učinke, suprotno navodima tuženika.

19. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Zaključno, novčana tražbina potrošača (ZĆ) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 016-2045/2006 od 23. kolovoza 2006.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

21. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

23. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetnih odredbi ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetnih odredbi. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a, dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli.

24. Stoga je sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

25. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 11. studenoga 2024. (listovi 712.. – 718. spisa) vidljivo je da je vještakinja utvrdila ukupan iznos preplata od 3.863,63 EUR, sve pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj. Ujedno je vještakinja izračunala da je pravni prednik tužitelja manje platio iznos od 160,13 EUR.

26. Na nalaz i mišljenje od 11. studenoga 2024. tužitelj nije imao prigovora, ni primjedbi, kao u podnesku od 19. studenoga 2024. (listovi 726. – 731. spisa) te je po nalazu i mišljenju uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio da sud utvrdi ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u CHF te da naloži tuženiku da mu naknadi ukupan iznos od 3.863,63 EUR sa zateznim kamatama. U nastavku postupka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 5. travnja 2025. (listovi 763. – 767. spisa).

27. Tuženik je istako prigovore na nalaz i mišljenje u podnesku od 19. veljače 2025.

(listovi 733. – 736. spisa).

28. Zbog navedenog sud je pozvao vještakinju Petru Blašković na glavnu raspravu 10. ožujka 2025. (listovi 752. i 753. spisa) radi usmenog nalaza i mišljenja na kojoj je glavnoj raspravi stalna sudska vještakinja ostala kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja. Objasnila je da je specificirala metodologiju izračuna u tekstualnom dijelu nalaza dok je ukazala da predmet ovog spora nije bila promjenjiva kamatna stopa već valutna klauzula. Navela je i da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzimala u obzir eventualno plaćene naknade banke ili zateznih kamata.

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan, detaljan i obrazložen. Sve prigovore na nalaz i mišljenje vještakinja je otklonila, dok se uostalom svi prigovori odnose u stvari na pravno pitanje, a ne na matematički izračun, uporabljenu metodu ili bilo koje dijelove sačinjenog nalaza i mišljenja.

30. Slijedom navedenog, sud je iz nalaza i mišljenja od 11. studenoga 2024. utvrdio da je obveza tuženika, po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, vratiti preplaćeni iznos od 3.863,63 EUR. Na navedeni iznos teku i zatezne kamate (čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1115. ZOO-a) počev od svakog plaćenog iznosa, što je detaljno, tablično prikazano u nalazu i mišljenju (listovi 715. – 717. spisa). Naime, prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove (kao u konkretnom slučaju), moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom na to da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u svojoj profesionalnoj djelatnosti, to je kao sudioniku u obveznom odnosu bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a), zbog čega sud zaključuje da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi.

31. Tuženik na pripremnom ročištu 29. svibnja 2025. (list 689. spisa) ističe procesno pravni prigovor prijeboja u iznosu od 500,00 EUR. Nakon provedenog vještačenja, tuženik postavlja procesnopravni prigovor prijeboja na iznos od 160,13 EUR. Na glavnoj raspravi 17. veljače 2026. postavlja procesnopravni prigovor prijeboja na iznos od 160,13 EUR sa zateznim kamata koje teku počev od 1. rujna 2008. do isplate (list 833. spisa). Tuženik se na istoj glavnoj raspravi protivi preinaci procesnopravnog prigovora prijeboja (list 833. spisa).

32. Prema odredbi iz čl. 288.a st. 5. ZPP-a na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ovoga Zakona.

33. Prema odredbi iz čl. 195. ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

34. Prema odredbi iz čl. 199. st. 1. ZOO-a dužnik ustupljene tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju.

35. Dakle, dužnik može prebiti tražbinu koju ima prema ustupitelju sa tražbinom koju ima primatelj prema dužniku.

36. Odnosno, radnja poduzeta prema primatelju ima značenje radnje protiv prednika tužitelja radi ostvarenja tuženikove tražbine. Tako Visoki trgovački sud RH u odlukama Pž-18/2025-2 od 18. rujna 2025.

37. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

38. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

39. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

40. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

41. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

42. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

43. Takav pravni stav zauzet je na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.“

44. U odgovoru su doneseni slijedeći zaključci:

1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“

* Odgovor na ovo pitanje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.„ 3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).

* Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

45. Tuženik tijekom postupka ističe da ne prihvaća prethodno navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH te da takav pravni stav uzrokuje težu povredu načela vladavine prava i zakonitosti, čime se tuženiku uskraćuje pravo na pravično i pošteno suđenje. Sud navodi da jest pročitao pravni stav Vrhovnog suda RH ali je svoju odluku donio u konkretnom, individualnom sporu te da se slaže s pravnim stavom Vrhovnog suda RH, suprotno neosnovanim upiranjima tuženika.

46. Pritom valja navesti da odredba iz čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe, kao i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

47. Zbog navedenog, ovaj je sud zaključio da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sve primjenom odredbe iz čl. 241.

ZOO-a, a suprotno navodima tuženika.

48. Neosnovan je prigovor zastare tužitelja u odnosu na potraživanje tuženika istaknuo u procesnopravnom prigovoru radi prebijanja.

49. Ovo stoga jer se prema odredbi iz čl. 198. ZOO-a dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja. (2) Ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

50. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tražbina tuženika po osnovi manje plaćenih iznosa anuiteta 160,13 te da su ti iznosi nastali tj. plaćeni su u manjim iznosima počev od 31. prosinca 2006. do 31. kolovoza 2008. (list 715. spisa).

51. Prema odredbi iz čl. 196. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. (2) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

52. Prije (kolovoz 2006. – studeni 2006.) i poslije razdoblja u kojem su dospijevali anuiteti u kojima su nastale tzv. negativne razlike (prosinca 2006. – kolovoz 2008.), dospijevali su anuiteti u kojima je pravni prednik tužitelja plaćao anuitete i u već iznosima zbog rasta tečaja (rujna 2008. – kolovoz 2013.). Zbog navedenog, neosnovan je prigovor zastare potraživanja tuženika postavljenog u prigovoru radi prebijanja. Pretpostavke za prijeboj su uzajamnost (čl. 195. ZOO-a), istorodnost (čl. 195. ZOO-a), dospjelost (čl. 195. ZOO-a), utuživost (čl. 198. ZOO-) i podobnost (čl. 200. ZOO-a). U konkretnom slučaju, pretpostavke za prijeboj ispunjene su bile već u vrijeme dospijeće dijela tražbine tuženika za iznos od za iznos od 2,17 EUR, 1,70 EUR i 0,35 EUR te nakon rujna 2008. sve do punog iznosa od 160,13 EUR.

53. Stoga postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 160,13 EUR, a što predstavlja iznose kada su anuiteti plaćeni u iznosima manjih od iznosa anuiteta na dan isplate kredita, suprotno osporavanju tužitelja.

54. Međutim, osnovano navodi tužitelj da je korisnik kredita bio pošten stjecatelj te da tuženiku time, kao nepoštenom stjecatelju, ne pripadaju i ne mogu pripadati zatezne kamate od dana plateža manjih iznosa do do isplate, sve primjenom odredbe iz čl. 1115. ZOO-a. Tuženiku mogu pripasti samo zatezne kamate na iznos od 160,13 EUR počev od podnošenja zahtjeva – a što je tuženik istakao tek na glavnoj raspravi 17. veljače 2026. (list 833. spisa).

55. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

56. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. U kolektivnom sporu već je odlučeno da je tuženik bio nepošten. Ovaj sud je stava da je korisnik kredita bio pošten jer nije ni znao da sklapa ugovor sa ništetnim odredbom, nije mogu utjecati na sam sadržaj ugovora, a niti sa tuženikom pregovarati oko pojedine odredbe. Naime, radilo je o unaprijed pripremljenom ugovoru.

57. S obzirom da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosu od 3.863,63 EUR sa zateznim kamatama, koje teku kao što su specificirane, ali i da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 160,13 EUR sa zateznim kamatama od postavljanja zahtjeva 17. veljače 2026. do isplate, to je valjalo utvrditi postojanja oba navedena potraživanja (t. I. i II. izreke).

58. Ujedno je valjalo utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju koje se odnosi na zatezne kamate koje teku na iznos od 160,13 EUR koje teku u razdoblju kako to tuženik traži počev od 1. rujna 2008. do 16. veljače 2026., to je taj dio valjalo utvrdi kao nepostojeći (t. III. izreke).

59. S obzirom da s jedne strane postoji tužiteljevo potraživanje u iznosu od 3.863,63 EUR sa zateznim kamama kao što su specificirane od plaćanja do isplate, a s druge strane tuženikovo potraživanje u iznosu od 160,13 EUR sa zateznim kamatama počev od 17. veljače 2026. do isplate, to je valjalo prebiti ta dva potraživanja (t. IV. izreke).

60. Po izvršenom prijeboju, valjalo je za preostalo neprebijeno potraživanje tužitelja dalje naložiti tuženiku da mu nadoknadi preostali iznos od 3.703,50 EUR (list 717. spisa) sa zateznim kamatama (t. V. izreke).

61. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora već se radi o stečenom bez osnove.

62. Ujedno, valja navesti da se tuženik neosnovano poziva na čl. 326. st. 2. ZOO-a jer se u konkretnom predmetu ne radi o zabrani manjeg značenja. Dapače, u kolektivnom sporu već je pravomoćna presuda u odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz CHF kojom su takove odredbe potrošačkih ugovora o kreditu utvrđene ništetnim, zbog čega nema mjesta tuženikom pozivanju na čl. 326. st. 2. ZOO-a.

63. U odnosu na sve navode tuženika kojima upire o promjeni kamatne stope, valja navesti da se ovaj predmet ne vodi radi tog pravnog pitanja, već o valutnoj klauzuli, a zbog čega je sve takve navode valjalo otkloniti.

64. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. (neuspjeh samo u razmjernom neznatnom dijelu od oko 4 %) i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife). U tužbi tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora od 6.650,00 EUR (list 1. spisa). Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. travnja 2025. (listovi 764. – 767. spisa) tužitelj je postavio deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.863,63 EUR, a koji iznos tužitelj traži na ime preplate po ništetnoj odredi ugovora o kreditu, čiju ništetnost traži u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva. S obzirom na to da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u stvari služi kao prethodno pitanje za kondemnatorni tužbeni zahtjev to je sud zaključio da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari valjalo odrediti u iznosu od 3.863,63 EUR, sve primjenom odredbe iz čl. 40. st. 3. ZPP-a. S obzirom na to da se radi o konačnom tužbenom zahtjevu, to je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a sud uzeo navedenu vrijednost predmeta spora kao relevantnu tijekom trajanja cijelog parničnog postupka.

65. Stoga, a kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, to je u odnosu na vrijednost predmeta spora od 3.863,63 EUR, tužitelju kao potrebne za vođenje parnici, valjalo priznati troškove i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, za sastav podnesaka od 21. studenoga 2023., 20. ožujka 2024., 19. studenoga 2024. i 5. travnja 2025., za svaki iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava žalbe od 9. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 10.1. tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 59. svibnja 2024., 16. listopada 2024., 10. ožujka 2025., 10. travnja 2025. i 17. veljače 2026., za svako ročište iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i trošak zastupanja na dva ročištu za objavu presude, svako u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 56,48 EUR i na presudu u iznosu od 85,09 EUR. Ujedno je tužitelj priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosudit troškove parničnog postupka u iznosu od 3.145,57 EUR, a na troškove parničnog postupka valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od presuđena do isplate po čl. 151. st. 3. ZPP-a, a stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, zbog čega je odlučeno kao u t. VI. izreke presude.

66. Međutim, valjalo je kao neosnovan odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova sastava podnesaka od 12. travnja 2024., 4. rujna 2024., 10. ožujka 2025. i 26. ožujka 2025. jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice. Također, u odnosu na traženi trošak sudske pristoje za presudu, tužitelju je valjalo dosuditi trošak kao što je prethodno obrazloženo, a ne u traženom iznosu. Stoga je u odnosu na dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.423,41 EUR sa zateznim kamatama, valjalo odlučiti kao u t. VII. izreke presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun.

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana