Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-245/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnica OČI, po generalnoj punomoći broj: U.B. 168/21, protiv 1. ovršenice OČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ovršenice NČI iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ovršenika NČ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ovršenice AČ (ranije NČ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnica Gordana Prolić Dubroja, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordane Prolić Dubroje i Zrinke Širić u Zagrebu, 5. ovršenika TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, 6. ovršenika KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. ovršenice ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Domagoj Ilić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ILIĆ & ILIĆ d.o.o., Zagreb, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja te žalbama svih ovršenika protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-868/2013- 235 od 14. travnja 2025., dana 13. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-868/2013-235 od 14. travnja 2025. u cijelosti pod toč. I. izreke, u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 5. ovršeniku TČ naknadi troškove postupka od 27.384,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod toč. VI. izreke u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ i 4. ovršenici EČ naknadi troškove postupka od 30.100,00 eura.

II. Odbija se žalba 5. ovršenika TČ kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 868/2013-235 od 14. travnja 2025. pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev 5. ovršenika za naknadom troškova postupka od 26.255,72 eura.

III. Odbija se žalba 1. ovršenice OČ, 2. ovršenice NČI, 3. ovršenika NČ i 4. ovršenice AČ (ranije NČ) kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-868/2013-235 od 14. travnja 2025. u dijelu u kojem nije priznat zahtjev 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i 4. ovršenice za naknadu daljnjih troškova postupka od 13.069,19 eura.

IV. Uvažava se žalba ovrhovoditelja HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo kao djelomično osnovana i preinačuje se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-868/2013-235 od 14. travnja 2025. u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 5. ovršeniku TČ naknadi troškove postupka od 15.740,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod toč. VI. izreke u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ i 4. ovršenici EČ naknadi troškove postupka od 11.840,00 eura te se za navedeno odlučuje:

Odbija se zahtjev 5. ovršenika TČ za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 15.740,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Odbija se zahtjev 1. ovršenice OČ, 2. ovršenice NČI, 3. ovršenika NČ i 4. ovršenice EČ za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 11.840,00 eura, kao neosnovan.

V. Uvažava se žalba 5. ovršenika TČ kao djelomično osnovana i preinačuje se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 868/2013-235 od 14. travnja 2025. pod toč. III. izreke u dijelu u kojem 5. ovršeniku nisu priznati daljnji troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.244,28 eura i za navedeno odlučuje:

Nalaže se ovrhovoditelju HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo da u roku 8 dana 5. ovršeniku TČ naknadi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.244,28 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Uvažava se žalba 1. ovršenice OČ, 2. ovršenice NČI, 3. ovršenika NČ i 4. ovršenice EČ kao djelomično osnovana i preinačuje se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-868/2013-235 od 14. travnja 2025. u dijelu u kojem 1. ovršenici, 2. ovršenici, 3. ovršeniku i 4. ovršenici nije priznat i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.770,00 eura i za navedeno odlučuje:

Nalaže se ovrhovoditelju HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo da u roku 8 dana 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ i 4. ovršenici EČ naknadi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.770,00 eura.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev 5. ovršenika TČ za naknadu

troška žalbenog postupka u iznosu od 956,81 eura.

VIII. Nalaže se ovrhovoditelju HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo da u roku 8 dana 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ i 4. ovršenici AČ (ranije NČ) naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 181,92 eura, dok se u preostalom dijelu, a za iznos od 630,58 eura njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

IX. Odbija se zahtjev 5. ovršenika TČ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovrhovoditelja u iznosu od 956,81 eura sa zateznim kamatama,

kao neosnovan.

X. Ukida se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 868/2013-235 od 14. travnja 2025. pod toč. IV. izreke te u dijelu pod toč. VI. izreke u kojem je naloženo ovrhovoditelju HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo naknaditi 6. ovršeniku KČ i 7. ovršenici ZČ troškove njihova prednika u iznosu 10.485,00 eura te se utvrđuje da je prijedlog 6. ovršenika KČ i 7. ovršenice ZČ za naknadu troškova ovršnog postupka povučen.

XI. Utvrđuje se da su 6. ovršenik KČ i 7. ovršenica ZČ odustali od žalbe izjavljene protiv toč. V. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-868/2013-235 od 14. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 64.507,69 eura, kao neosnovan, pod toč. II. izreke naloženo je ovrhovoditelju naknaditi 5. ovršeniku TČ troškove postupka u iznosu od 43.125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2025. do isplate, pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev 5. ovršenika TČ za naknadom troškova postupka u iznosu od 28.125,00 eura, kao neosnovan, pod toč. IV. izreke naloženo je ovrhovoditelju naknaditi 6. ovršeniku KČ i 7. ovršenici ZČ troškove postupka u iznosu od 14.437,50 eura, pod toč. V. izreke odbijen je zahtjev 6. ovršenika KČ i 7. ovršenice ZČ za naknadom troškova postupka u iznosu od 273.726,11 eura, kao neosnovan, pod toč. VI. izreke naloženo je ovrhovoditelju naknaditi 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ, 4. ovršenici EČ, i predniku 6. ovršenika KČ i 7. ovršenice ZČ troškove ovršnog postupka u iznosu od 52.425,00 eura, dok je pod toč. VII. izreke odbijen zahtjev 1. ovršenice OČ, 2. ovršenice NČI, 3. ovršenika NČ, 4. ovršenice AČ (ranije NČ) i pok. IČ za naknadom troškova postupka u iznosu od 69.352,78 eura, kao neosnovan

2. Protiv toč. I., II., IV. i VI. izreke tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, a zbog bitne povrede ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu ovrhovoditelja podnijeli su 6. ovršenik KČ i 7. ovršenica ZČ, u kojem predlažu odbiti žalbu ovrhovoditelja uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 13.750,00 eura. Također, odgovor na žalbu podnio je i 5. ovršenik TČ, predlažući da se u cijelosti odbije žalba ovrhovoditelja, uz naknadu troška sastava tog odgovora u iznosu 625,00 eura te troška na ime pristojbe za taj odgovor u iznosu 331,81 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

4. Protiv toč. III. izreke gore navedenog rješenja, a do iznosa odbijenih troškova od 27.500,00 eura, žalbu je podnio 5. ovršenik TČ, a zbog bitne povrede ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti rješenje prvostupanjskog suda pod toč. III. izreke i naložiti ovrhovoditelju da mu nadoknadi i troškove glede kojih je njegov zahtjev odbijen, a koji iznose 27.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu 625,00 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 331,81 eura.

5. U odgovoru na prethodno navedenu žalbu, ovrhovoditelj osporava žalbene navode 5. ovršenika i predlaže odbiti njegovu žalbu.

6. Protiv toč. V. izreke gore navedenog rješenja žalbu su podnijeli 6. ovršenik KČ i 7. ovršenica ZČ, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu 13.750,00 eura.

7. U odgovoru na žalbu 6. i 7. ovršenika, ovrhovoditelj osporava njihove žalbene navode i predlaže odbiti tu žalbu.

8. Protiv gore navedenog rješenja, a u dijelu u kojem im nije priznat trošak sastava žalbe od 21. travnja 2023. u iznosu od 16.839,19 eura, žalbu su podnijeli 1. ovršenica OČ, 2. ovršenica NČI, 3. ovršenik NČ i 4. ovršenica AČ, ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine‟, broj 112/12 – dalje u tekstu: OZ). Predlažu preinačiti pobijano rješenje u dijelu u kojem im nije dosuđen trošak sastava žalbe od 21. travnja 2023. i dosuditi im navedeni daljnji trošak u iznosu od 16.839,19 eura, sve uz naknadu troška sastava žalbe prema konačno postavljenom zahtjevu (prema podnesku od 24. travnja 2025.) u iznosu od 812,50 eura.

9. Odgovor na prethodno navedenu žalbu podnio je ovrhovoditelj, predlažući da se ista odbije.

10. Dopisom Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 868/2013-252 od 26. siječnja 2026. dostavljen je ovom sudu podnesak kojim 6. ovršenik KČ i 7. ovršenica ZČ odustaju od žalbe izjavljene protiv toč. V. izreke pobijanog rješenja te ujedno izjavljuju da, zbog postignute nagodbe oko tražbine koja je predmet toga ovršnog postupka, ne potražuju naknadu troškova od ovrhovoditelja u predmetnom ovršnom postupku.

11. Budući da iz prethodno navedene izjave 6. ovršenika i 7. ovršenice proizlazi da isti povlače prijedlog za naknadu troškova ovršnog postupka, a na temelju kojeg prijedloga je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje pod toč. IV. izreke te u dijelu pod toč. VI. izreke u kojem je naloženo ovrhovoditelju naknaditi 6. ovršeniku i 7. ovršenici troškove njihova prednika u iznosu 10.485,00 eura, to je ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 193. st. 6. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučio kao pod toč. X. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

12. Također, s obzirom na to da su 6. ovršenik i 7. ovršenica odustali od žalbe izjavljene protiv toč. V. izreke pobijanog rješenja, to je na temelju odredbe čl. 367. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao pod toč. XI. izreke ovog rješenja.

13. Žalbe ovrhovoditelja, 5. ovršenika te 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i

4. ovršenice djelomično su osnovane.

14. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud ne nalazi da bi u postupku prvostupanjskog suda bile počinjene bitne povrede ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitna povreda ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a s obzirom na to da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

14.1. Nastavno na prethodno, toč. VI. izreke nije nejasna, niti iz iste proizlazi da je ovrhovoditelju naloženo isplatiti cijeli iznos naknade svakom od navedenih ovršenika, kako to neosnovano navodi ovrhovoditelj. Budući da u izreci pobijanog rješenja nije naloženo ovrhovoditelju da solidarno nadoknadi troškove ovršenicima, to ne postoji nikakva dvojba glede naravi ovrhovoditeljeve novčane obveze, a na koju se, prema tome, primjenjuje odredba čl. 41. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) o podjeli tražbine na jednake dijelove.

14.2. Također, ne postoji proturječje u obrazloženju na koje se poziva ovrhovoditelj, jer je iz strukture obrazloženja jasno da uvodno prvostupanjski sud izlaže razloge kojima se povodio prilikom donošenja ukinutog rješenja tog suda poslovni broj Ovr- 868/13-216 od 14. travnja 2023., dok potom izlaže shvaćanje ovoga drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja poslovni broj Gž Ovr-328/2023 od 26. siječnja 2024. Žalbeni navod ovrhovoditelja da prvostupanjski sud mehanički primjenjuje shvaćanje ovoga drugostupanjskog suda iako se s istim ne slaže, ne upućuje na ostvarenje prethodno navedene, a ni koje druge bitne povrede ovršnog postupka.

15. Prvostupanjski je sud pozivom na shvaćanje ovoga drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja poslovni broj Gž Ovr-328/2023 od 26. siječnja 2024. odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka te ujedno naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršenicima troškove ovršnog postupka.

16. Naime, u konkretnom slučaju došlo je do obustave ovrhe jer je ovrhovoditelj, s jedne strane, ustupio predmetnu ovršnu tražbinu trećoj osobi, čime je izgubio legitimaciju voditi ovrhu radi ostvarenja te tražbine, dok su se, s druge strane, ovršenici u skladu s čl. 192. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a usprotivili subjektivnoj preinaci na aktivnoj strani, a uvažavajući da prema vremenski mjerodavnom OZ-u nije propisano da za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

17. Nastavno na prethodno, s obzirom na to da protivljenje ovršenika subjektivnoj preinaci predstavlja pravo utemeljeno u zakonu, to je shvaćanje ovoga drugostupanjskog suda, izraženo u gore navedenoj navedenom ukidnom rješenju, da u konkretnom slučaju razlog za obustavu ovrhe proizlazi iz postupanja ovrhovoditelja, koji je svojom voljom ustupio tražbinu trećoj osobi tijekom provedbe ovrhe i pritom morao biti svjestan izgledne mogućnosti uskrate pristanka ovršenika za promjenu ovrhovoditelja.

18. Budući da je odredbom čl. 14. st. 5. OZ-a predviđeno da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio, to je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršenicima sve troškove koje im je neosnovano prouzročio vođenjem ovrhe koja je obustavljena zbog razloga koji postoji na njegovoj strani.

19. Takvom odlukom o troškovima postupka nisu povrijeđena konvencijska prava na koja se poziva ovrhovoditelj, a imajući prije svega na umu da je ovrhovoditelju moralo biti poznato da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine‟, broj 93/14), koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., u čl. 18. omogućena u stadiju provedbe ovrhe subjektivna preinaka bez pristanka ovršenika, a da se taj čl. 18. prema čl. 82. tog Zakona ne primjenjuje na postupke koji su ranije pokrenuti. Isto je tako ovrhovoditelju moralo biti poznato da ustupom ovršne tražbine gubi legitimaciju za vođenje ovrhe. Dakle, ovrhovoditelj je mogao previdjeti obustavu ovrhe u slučaju ustupa ovršne tražbine, ovo tim više imajući na umu da je riječ o kreditnoj instituciji koja ima i vlastitu pravnu službu. U takvoj situaciji odbijanjem ovrhovoditeljeva zahtjeva za naknadu troškova ovrhe te prihvaćanjem zahtjeva ovršenika za naknadu troškova ovrhe, nije povrijeđeno ovrhovoditeljevo pravo na pristup sudu ni pravo na mirno uživanje vlasništva.

20. Stoga ovrhovoditelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost toč. I. izreke pobijanog rješenja.

21. Cijeneći odredbu čl. 14. st. 5.OZ-a, pravilno je prvostupanjski sud naložio ovrhovoditelju da 5. ovršeniku TČ naknadi troškove sastava podnesaka od 28. 6. 2018. i 18. 2. 2019., trošak pristupa na ročište 16. 1. 2018. te trošak sastava žalbe od 8. 5. 2023., a 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ i 4. ovršenici AČ (ranije NČ) troškove sastava podnesaka od 14. 5. 2018., 13. 2. 2019. i 30. 11. 2022. te trošak pristupa na ročište 16. 1. 2018.

21.1. U pogledu prethodno navedenih troškova 5. ovršenika TČ, trošak podneska od 28. 6. 2018. je opravdan jer se tim podneskom očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, a neovisno o tome što je vještak otklonio prigovore iznesene u tom podnesku. Peto ovršeniku pripada i trošak sastava podneska od 18. 2. 2019., jer je tim podneskom ishodio odgodu ročišta, pri čemu okolnost što je i ovrhovoditelj sudjelovao u podnošenju podneska od 18. 2. 2019. nije relevantna za pitanje priznanje navedenog troška, a imajući na umu da je podnošenjem istog po kvalificiranom punomoćniku nesumnjivo nastao trošak 5. ovršeniku. Trošak sastava žalbe od 8. 5. 2023. opravdan je jer je navedena žalba prihvaćena u cijelosti, dok je trošak pristupa na ročište 16. 1. 2018. opravdan jer je na isto pristupio kvalificirani punomoćnik 5. ovršenika.

21.2. U odnosu na troškove 1. ovršenice OČ, 2. ovršenice NČI, 3. ovršenika NČ i 4. ovršenice AČ, za trošak sastava podnesaka od 14. 5. 2018. i 13. 2. 2019. vrijedi ono što je navedeno za podneske 5. ovršenika od 28. 6. 2018. i 18. 2. 2019. Suprotno žalbenom navodu ovrhovoditelja, trošak sastava podneska od 30. 11. 2022. nije bio nepotreban jer su se ovršenici njime u skladu sa zaključkom prvostupanjskog suda očitovali o pristanku na subjektivnu preinaku te su ujedno iznijeli navode glede značaja svog protivljenja subjektivnoj preinaci. Također, 1. ovršenici, 2. ovršenici, 3. ovršeniku i 4. ovršenici pripada puni trošak pristupa na ročište 16. 1. 2018. jer su na ročištu nesumnjivo bili zastupani po punomoćniku-odvjetniku, pa im je time taj trošak nastao, a neovisno o tome što je na to ročište pristupio zamjenik njihove punomoćnice.

22. Budući da je u vrijeme donošenja pobijane odluke o troškovima bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟, broj 138/23 – dalje: Tarifa), to je pravilno prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja troškova primijenio tu Tarifu, a uvažavajući Tbr. 52. st. 3. Tarife. No, cijeneći odredbu čl. 14. st. 6. OZ-a prema kojoj se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od 30 dana od završetka postupka, s pravom ovrhovoditelj ističe da nakon proteka prethodno navedenoga prekluzivnog roka daljnja usklađenja i povišenja zahtjeva nisu bila dopuštena.

23. Nastavno na prethodno, s obzirom na to da je 5. ovršenik TČ u pravodobno podnesenom zahtjevu zatražio na ime troškova sastava podnesaka od 28. 6. 2018. i 18. 2. 2019. iznose od 497,71 eura za svaki te na ime troška pristupa na ročište 16. 1. 2018. iznos od 19.908,42 eura, a koji iznosi, cijeneći vrijednost predmeta spora od 3.716.238,64 eura, ne prelaze iznose na koje bi 5. ovršenik imao pravo prema Tbr. 11. toč. 10., odnosno Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 12. toč. 1. Tarife, sve u vezi s Tbr. 54. Tarife, to je u tim iznosima uvećanim za traženi iznos PDV-a trebalo dosuditi troškove 5. ovršeniku, a što ukupno iznosi 26.129,80 eura, dok je naknadno usklađenje iz podneska od 22. 3. 2024. trebalo zanemariti.

23.1. U odnosu na trošak sastava žalbe od 8. 5. 2023., napominje se da vrijednost predmeta za taj trošak predstavlja vrijednost predmeta toga žalbenog postupka, a koja se odnosi na iznose koje je 5. ovršenik tom žalbom osporavao, dakle 58.480,98 eura (vrijednost odbijenog zahtjeva 5. ovršenika) i 8.060,16 eura (razmjerni iznos troškova čija je naknada naložena 5. ovršeniku), a koja vrijednost ukupno iznosi 66.541,14 eura. Uvažavajući prethodno navedenu vrijednost žalbenog postupka, 5. ovršenik prema Tbr. 13. toč. 1. Tarife ima pravo na 502 boda na ime troška sastava žalbe, a što cijeneći vrijednost boda od 2,00 eura i uvećano za PDV iznosi 1.255,00 eura, a ne 12.500,00 eura koliko je priznato pobijanim rješenjem.

24. Glede troškova 1. ovršenice OČ, 2. ovršenice NČI, 3. ovršenika NČ i 4. ovršenice AČ, iz stanja spisa ne proizlazi da su navedeni ovršenici naknadno uređivali zahtjev za naknadu troškova, povisujući u njima zatražene iznose. Troškove sastava podnesaka od 14. 5. 2018., 13. 2. 2019. i 30. 11. 2022. pravilno je odmjerio prvostupanjski sud prema Tbr. 11. toč. 10. Tarife u visini od 250 bodova za svaki, a trošak pristupa na ročište 16. 1. 2018. prema Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 12. toč. 1. Tarife u visini 10.000 bodova, što sve zajedno iznosi 10.750 bodova. Navedene je troškove pravilno prvostupanjski sud cijenio zajednički u odnosu na prethodno navedenih četiri ovršenika te prednika 6. ovršenika i 7. ovršenice, jer je pokojni ovršenik u vrijeme nastanka tih troškova bio zajednički zastupan po punomoćnici navedenih četvero ovršenika, a slijedom čega je prvostupanjski sud prethodno navedene troškove uvećao za 40 % prema Tbr. 40. toč. 1. Tarife, a što uz vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife i uz uvećanje na ime PDV-a iznosi 37.625,00 eura, odnosno u odnosu na 1. ovršenicu, 2. ovršenicu, 3. ovršenika i 4. ovršenicu ukupno 30.100,00 eura (u odnosu na svakog ovršenika 7.525,00 eura).

25. No, s pravom ovrhovoditelj osporava pravilnost pobijanog rješenja u dijelu u kojem su preostali troškovi iz toč. II. odnosno toč. VI. izreke pobijanog rješenja priznati 5. ovršeniku, odnosno 1. ovršenici, 2. ovršenici, 3. ovršeniku i 4. ovršenici.

26. Glede troškova 5. ovršenika TČ, trošak podneska od 28. 4. 2015. nije neopravdano prouzročen 5. ovršeniku od strane ovrhovoditelja, jer njime 5. ovršenik ispravlja svoj raniji propust i dostavlja potpisanu žalbu protiv rješenja o ovrsi. S tim u vezi je za naglasiti da je prvostupanjski sud u povodu te žalbe rješenjem od 13. 9. 2016. uputio 5. ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, ali da iz stanja spisa ne proizlazi da je 5. ovršenik to učinio u tom roku, pa niti iz tog razloga trošak sastava žalbe, odnosno ispravka žalbe nije opravdan.

26.1. Nadalje, osnovano ovrhovoditelj ističe da nisu opravdani troškovi sastava prijedloga za odgodu ovrhe od 7. 2. 2017. i 21. 1. 2020. jer su ti prijedlozi odbijeni pravomoćnim rješenjima kao neosnovani, a nije opravdan ni trošak sastava podneska od 24. 3. 2017. jer njime 5. ovršenik isključivo potkrepljuje prijedlog za odgodu koji je pravomoćno odbijen kao neosnovan. Budući da su ti prijedlozi za odgodu odbijeni kao neosnovani, to se ne može uzeti da su ti prijedlozi i s njima povezani podnesci bili nužni radi zaštite pravnog položaja 5. ovršenika, a kako to navodi 5. ovršenik u odgovoru na žalbu. Suprotno tome, neosnovanost tih prijedloga jasno upućuje na zaključak da nije riječ o troškovima koje je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio ovršeniku.

26.2. Također, trošak sastava podneska 5. ovršenika od 27. 2. 2023. ne predstavlja opravdan trošak jer se radi o troškovniku koji kao trošak nije predviđen Tarifom. Sudska praksa na koju se 5. ovršenik poziva u odgovoru na žalbu ovrhovoditelja nije primjenjiva na konkretan slučaj, a s obzirom na to da se ista odnosi na zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku pred Financijskom agencijom, a kojim zahtjevom se inicira incidentalni sudski postupak radi naknade troškova i u kojem je zahtjevu na stranci da obrazloži i potkrijepi nastanak troškova iz postupka pred drugim tijelom. U konkretnom slučaju riječ je o troškovima nastalim u sklopu istog sudskog postupka, pa je stoga riječ o klasičnom troškovniku za koji stranka nema pravo na naknadu troška od druge strane.

27. U odnosu na troškove 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i 4. ovršenice, trošak sastava žalbe protiv rješenja o ovrsi (koji je pobijanim rješenjem u odnosu na navedenih četiri ovršenika priznat u ukupnom iznosu od 11.000,00 eura) nije opravdan, jer niti u odnosu na navedene ovršenike ne proizlazi iz stanja spisa da su ti ovršenici pokrenuli ovrhu na koju su upućeni rješenjem prvostupanjskog suda, niti iz stanja spisa proizlazi da je ta žalba i na koji način uvažena u korist ovršenika, odnosno da je ista osnovana. Također, trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe od 10. 10. 2016. (koji je pobijanim rješenjem u odnosu na navedenih četiri ovršenika priznat u ukupnom iznosu od 700,00 eura) nije opravdan jer je isti odbijen kao neosnovan pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-868/13- 76 od 10. 11. 2016. Konačno, nije osnovan ni trošak pristupa na ročište 18. 2. 2019. (koji je pobijanim rješenjem u odnosu na navedenih četiri ovršenika priznat u ukupnom iznosu od 140,00 eura) jer je to ročište odgođeno na temelju podneska koji su prethodno zajednički uputili ovrhovoditelj i navedeni ovršenici pa stoga nije niti bilo potrebe za nazočnošću punomoćnice ovršenika na tom ročištu.

28. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pod toč. I. u cijelosti, pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 5. ovršeniku naknadi troškove postupka od 27.384,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama te pod toč. VI. izreke u dijelu u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ i 4. ovršenici EČ naknadi troškove postupka od 30.100,00 eura (toč. I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja), dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao djelomično osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 5. ovršeniku TČ naknadi troškove postupka od 15.740,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod toč. VI. izreke u kojem je ovrhovoditelju naloženo da 1. ovršenici OČ, 2. ovršenici NČI, 3. ovršeniku NČ i 4. ovršenici EČ naknadi troškove postupka od 11.840,00 eura i za navedeno odbiti zahtjev za naknadu troškova 5. ovršenika, odnosno 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i 4. ovršenice (toč. IV. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

29. Glede žalbe 5. ovršenika TČ, kao što je navedeno pod toč. 26. ovog drugostupanjskog rješenja, prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda odredbu čl. 14. st. 5. OZ-a treba tumačiti tako da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove radnji čije poduzimanje je za ovršenika doista bilo opravdano, odnosno potrebno. Tako pravilno prvostupanjski sud nije priznao troškove sastava dviju žalbi protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ovrhu, a s obzirom na to da su odlukama žalbenih sudova iste odbijene kao neosnovane, pa se stoga ne može ni uzeti da je te troškove ovrhovoditelj neosnovano prouzročio 5. ovršeniku. Također, suprotno žalbenim navodima, podnesci od 18. 2. 2015. i 23. 11. 2016. kojima se fizički dostavljaju punomoći za 5. ovršenika nisu bili potrebni jer je punomoć moguće dostaviti u omotnici na kojoj je naznačeno na koji poslovni broj suda se dostavlja (analogno današnjem načinu dostave punomoći putem e-komunikacije).

30. No, osnovano 5. ovršenik u žalbi ističe da podnesci od 15. 10. 2022. i 16. 12. 2022. nisu požurnice, nego podnesci kojih su troškovi bili opravdani. Tako i iz stanja spisa proizlazi da je trošak podneska od 15. 10. 2022. bio potreban jer je njime 5. ovršenik obavijestio prvostupanjski sud da mu je dostavljeno rješenje koje se ne odnosi na njega, nego na drugog ovršenika i da je potrebno dostaviti 5. ovršeniku rješenje koje se odnosi na njega. U podnesku od 16. 12. 2022. 5. ovršenik se očitovao na subjektivnu preinaku te je ujedno predložio obustaviti ovrhu i za to iznio navode. Dakle, riječ je o podnescima koje je trebalo priznati 5. ovršeniku.

30.1. Nastavno na prethodno, budući da je 5. ovršenik TČ u pravodobno podnesenom zahtjevu zatražio na ime troškova sastava navedenih dvaju podnesaka iznose od 497,71 eura za svaki, a koji iznosi ne prelaze iznose na koje bi 5. ovršenik imao pravo prema Tbr. 11. toč. 10. u vezi s Tbr. 54. Tarife, to je u tim iznosima uvećanim za traženi iznos PDV-a trebalo dosuditi navedene daljnje troškove 5. ovršeniku, a koji skupno iznose 1.244,28 eura. Na taj iznos troškova 5. ovršenik ima pravo na zatezne kamate koje na te troškove teku od donošenja ovoga drugostupanjskog rješenja.

31. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu 5. ovršenika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka od 26.255,72 eura (toč. II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja), dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo uvažiti žalbu 5. ovršenika kao djelomično osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje pod toč. III. izreke u dijelu u kojem 5. ovršeniku nisu priznati daljnji troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.244,28 eura i u tom dijelu dosuditi 5. ovršeniku daljnje troškove ovršnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (toč. V. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

32. U pogledu žalbe 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i 4. ovršenice, osnovano ističu navedeni ovršenici da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati trošak sastava žalbe od 21. 4. 2023. jer je ista u cijelosti prihvaćena od strane žalbenog suda. Vrijednost predmeta za taj trošak predstavlja vrijednost predmeta toga žalbenog postupka, a koja se odnosi na iznose koje su navedeni ovršenici tom žalbom osporavali, dakle 121.777,78 eura (vrijednost odbijenog zahtjeva navedenih ovršenika) i 32.240,66 eura (razmjerni iznos troškova čija je naknada naložena navedenim ovršenicima), a koja vrijednost ukupno iznosi 154.018,44 eura. Uvažavajući prethodno navedenu vrijednost žalbenog postupka, navedeni ovršenici prema Tbr. 13. toč. 1. Tarife imaju pravo na 1.160 bodova te na uvećanje od 30 % za zastupanje više osoba prema Tbr. 40. toč. 1. Tarife, a što cijeneći vrijednost boda od 2,00 eura i uvećano za PDV iznosi 3.770,00 eura, na koji trošak ovršenici imaju pravo. U preostalom dijelu od 12.405,58 eura navedeni ovršenici nemaju pravo na naknadu troška, a nemaju pravo ni naknadu troška sudske pristojbe na navedenu žalbu u traženom iznosu od 663,61 eura, jer nisu ničim dokazali da su tu pristojbu uplatili, odnosno da im je taj trošak nastao.

32.1. Promašen je navod ovrhovoditelja iz odgovora na prethodno navedenu žalbu da se treba uzeti da su prethodno navedeni ovršenici povukli zahtjev za naknadu predmetnog troška sastava žalbe, jer nisu tražili dopunu rješenja u tom dijelu, nego su umjesto toga podnijeli žalbu. Naime, s obzirom na to da je riječ o troškovima postupka, to okolnost da neki trošak nije izričito priznat u izreci rješenja ima značaj da je taj trošak odbijen, pa su ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje o žalbi protiv tog dijela rješenja o troškovima.

33. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i 4. ovršenice kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu u kojem nije priznat zahtjev 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i 4. ovršenice za naknadu daljnjih troškova postupka od 13.069,19 eura (toč. III. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja), dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo uvažiti žalbu 1. ovršenice, 2. ovršenice, 3. ovršenika i 4. ovršenice kao djelomično osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem 1. ovršenici, 2. ovršenici, 3. ovršeniku i 4. ovršenici nije priznat i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.770,00 eura i u tom dijelu dosuditi 1. ovršenici, 2. ovršenici, 3. ovršeniku i 4. ovršenici daljnji trošak ovršnog postupka (toč. VI. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

34. Glede troškova ovoga žalbenog postupka, 5. ovršenik TČ nema pravo na troškove žalbenog postupka jer je uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtijeva (4,52 %), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. VII. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

35. Nadalje, budući da su 1. ovršenica OČ, 2. ovršenica NČI, 3. ovršenik NČ i 4. ovršenica EČ djelomično uspjeli sa žalbom, to im je trebalo na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a dosuditi troškove žalbenog postupka u razmjernom dijelu, a prema uspjehu u postupku od 22,39 %. Prema Tbr. 13. toč. 1. Tarife navedenim ovršenicima za sastav žalbe pripada pravo na 250 bodova uz uvećanje od 30 % za zastupanje više osoba prema Tbr. 40. toč. 1. Tarife, a što cijeneći vrijednost boda od 2,00 eura i uz PDV iznosi 812,50. Navedenim ovršenicima stoga pripada 22,39 % od prethodno navedenog iznosa, odnosno 181,92 eura, u kojem dijelu je trebalo priznati trošak sastava žalbe, dok je u preostalom dijelu od 630,58 eura njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe trebalo odbiti kao neosnovan (toč. VIII. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

36. Trošak sastava odgovora na žalbu podnesen od strane 5. ovršenika TČ nije priznat jer ta radnja, a slijedom toga ni taj trošak, nije bio potreban (toč. IX. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

37. U nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 13. ožujka 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak