Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-152/2026
(K-55/2026)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Ante Bačića i Blanke Pervan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZK, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika ZK, podnesenoj putem branitelja Borisa Radmana, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. K- 55/2026 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća 13. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZK.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. K-55/2026 od 20. veljače 2026., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 136/26 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je istražni zatvor okrivljeniku ZK.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik ZK, putem branitelja, uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijano rješenje preinači na način da se okrivljenika odmah pusti na slobodu, podredno ukine i odrede mu se mjere opreza.
3. Žalba okrivljenika ZK nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP.
5. Žalbom okrivljenik pokušava prikazati prvostupanjsko rješenje kao ono bez dostatnog i odgovarajućeg obrazloženja. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud zakonito obrazložio svoje rješenje. Ono sadrži razloge o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, ali i posebne razloge o tzv. iteracijskoj opasnosti. Nije točno da se prvostupanjski sud nije bavio ocjenom nužnosti istražnog zatvora kao najstrože mjere. Drugostupanjsko vijeće ocjenjuje da tvrdnja okrivljenika da navedena ocjena nije vršena ustvari samo predstavlja njegovo subjektivno neslaganje sa rezultatima te ocjene.
6. Okrivljenik je priznao krivnju. Na temelju njegovog priznanja donesena je nepravomoćna prvostupanjska presuda. Shodno tome, okrivljenik nije žalbom činjenično osporavao postojanje osnovane sumnje da je počinio ono što u se stavlja na teret. Za istaći je da je argumentacija prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret dostatna i prihvatljiva.
7. Postoji i nadalje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, tzv. iteracijska opasnost na strani okrivljenika. S pravom je prvostupanjski sud dao naglasak na ranijoj osuđivanosti okrivljenika u kaznenim postupcima te na rezultatima njegovog psihijatrijskog liječenja. Ove okolnosti, u međusobnoj vezi, doista navode na zaključak da na okrivljenikovoj strani postoji realna i konkretna opasnost da bi mogao ponoviti kazneno djelo. Nema govora da prvostupanjski sud nije proveo „…stvarnu individualiziranu procjenu rizika ponavljanja kaznenog djela“. Prvostupanjski sud je upravo na temelju okolnosti koje se tiču isključivo okrivljenika izveo zaključak o postojanju tzv. iteracijske opasnosti. Prvostupanjski sud nije paušalno, na temelju nekakvih općenitih podataka, nagađao postoji li ta opasnost na strani okrivljenika. On je uzeo u obzir baš okrivljenikovo ponašanje u prošlosti, negativnu progresiju baš u ponašanju okrivljenika, baš okrivljenikovo počinjenje kaznenog djela u roku provjeravanja iz ranije osuđujuće presude, baš okrivljenikove psihičke probleme. Baš svi ti podaci, koji se tiču isključivo okrivljenika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća nedvojbeno navode na zaključak o postojanju opasnosti da bi okrivljenik u budućnosti počinio teže kazneno djelo.
8. Činjenica jest da je okrivljenik priznao inkriminirana kaznena djela, izrazio žaljenje i kajanje. Činjenica jest da je izrazio spremnost naknaditi oštećenici štetu. Međutim, za sada se te njegove izjave mogu smatrati isključivo verbaliziranjem, nečim što do sada nije rezultiralo nečim što se i manifestiralo u stvarnosti. Nije isto kad se samo verbalizira spremnost naknaditi nekome šteti i kad se nekome šteta stvarno naknadi. Neovisno o istražnom zatvoru, okrivljenik je kroz ovo vrijeme imao mogućnost i stvarno naknaditi štetu oštećenici. Za sada, stoga ova njegova izjava djeluje isključivo kao pokušaj stjecanja što bolje pozicije u postupku. Samim time, ove izjave nisu od značajnijeg utjecaja na sam istražni zatvor ili njegovu zamjenu nekom blažom mjerom.
9. Nije moguće u ovom trenutku opravdati primjenu bilo koje blaže mjere osim samog oduzimanja slobode u cilju ostvarenja svrhe istražnog zatvora. Negativna progresija u ponašanju okrivljenika, njegova višestruka osuđivanost u kaznenim postupcima, izostanak utjecaja roka provjeravanja iz ranije pravomoćne osuđujuće presude, naprosto ne opravdava zaključak da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti odgovarajućim obvezama, zabranama i nalozima iz primjerice mjera opreza.
10. S obzirom na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora iz nepravomoćne prvostupanjske presude te s obzirom na vrijeme koje se okrivljenik u ovom trenutku nalazi u istražno zatvoru, načelo razmjernosti istražnog zatvora nije ugroženo. Okrivljenik se doista nalazi u istražnom zatvoru već sedam i pol mjeseci, međutim izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Shodno tome, istražni zatvor u ovom trenutku nije se pretvorio u faktičko izdržavanje kazne zatvora, kako to subjektivno ocjenjuje okrivljenik.
11. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika ZK, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.
Zadar, 13. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Marković
