posl.broj: Pp-1489/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VIROVITICI

Prekršajni odjel

33 000 Virovitica, Trg kralja Tomislava 6/I

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sucu mr.sc. Saši Vujanoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Višnjice Benčik kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MS kojeg brani odvjetnica Martina Pušić iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Snježana Markulin-Moslavac i Martina Pušić iz Virovitice povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave Virovitičko-podravske, Policijske postaje Pitomača, broj: KLASA: 211-07/25-5/20231; URBROJ: 511-16-08-25-1 od 31. srpnja 2025. godine zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („N.N.“ br. 5/90 - pročišćeni tekst, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23, dalje u tekstu ZPPJRM), nakon održane javne glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika, a bez nazočnosti predstavnika tužitelja dana 11. ožujka 2026. godine, sukladno člancima 165.-186. Prekršajnog zakona („N.N.“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu PZ), dana 13. ožujka 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Okrivljenik MS, sin pok. M i pok. US rođ. U, rođen **.**.1958. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac jednog odraslog djeteta, više stručne spreme, umirovljenik s mirovinom od oko 650,00 eura, supruga umirovljenica, vlasnik kuće, okućnice, pola jutra zemlje i apartmana na moru, vojsku odslužio - hrvatski branitelj (bez čina, nositelj Spomenice domovinskog rata), odlikovan odlukom Grada Đurđevca, kažnjavan prekršajno (prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o osobnoj iskaznici i ZPPJRM-a)

k r i v j e:

što je dana 16. srpnja 2025. godine oko 21.15 sati u [adresa], u [adresa] narušavao javni red i mir na način da je zbog neslaganja oko dogovora za viđanje unuka HS, prilikom dolaska RS (oca HS), došao do osobnog automobila u kome je na stražnjem sjedalu sjedio IS držeći u naručju sina HS, pa nakon što je otvorio vrata automobila, najmanje dva puta je stisnutom šakom desne ruke udario RS u predjelu glave, na što se umiješao Žunićev prijatelj NS koji je spriječio daljnji fizički sukob, nakon čega je RS sa sinom HS izašao iz automobila i krenuo se udaljavati niz ulicu, a nedaleko od njega kretao se i NS, a okrivljenik je glasno vikao i vrijeđao RS riječima: "govno obično, đubre obično, završit ćeš u zatvoru!", što je ponovio više puta,

dakle, tučom, vikom i galamom na javnom mjestu remetio je javni red i mir,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv u članku 13. ZPPJRM, na temelju čega mu se izriče

n o v č a n a k a z n a

u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je obvezan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude. Ukoliko u tom roku okr. plati dvije trećine od izrečene kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena!

Novčanu kaznu okrivljenik plaća prema priloženoj uplatnici.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u svezi sa člankom 138. stavak 2. točka 3. PZi odredbe I Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N.“ br. 18/13), okrivljenik je na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka obvezan platiti iznos od 13,27 € (trinaest eura i dvadesetsedam centi) u istom roku kao za novčanu kaznu.

Troškove postupka okrivljenik plaća prema priloženoj uplatnici.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska postaja Pitomača podnijela je ovom Sudu kao ovlašteni tužitelj optužni prijedlog protiv okrivljenika MS, a zbog u izreci činjenično opisanog i pravno kvalificiranog prekršaja iz članka 13. ZPPJRM.

2. Ispitujući sadržaj optužnog prijedloga, Sud je ocijenio da u ovom prekršajnom postupku postoje uvjeti za izdavanje prekršajnog naloga umjesto da se u postupku saziva i provodi glavna rasprava i prekršajnim nalogom utemeljenim na članku 230. PZ (br. Pp-1489/2025-3 od 28. kolovoza 2025. godine) Sud je okrivljenika proglasio krivim, izrekavši mu novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura i obvezavši ga na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.

3. Okrivljenik je nakon zaprimanja prekršajnog naloga iskoristio pravo na ulaganje prigovora kao predviđenog pravnog lijeka na prekršajni nalog, poričući počinjenje prekršaja i inzistirajući da se provede redovan prekršajni postupak, pa je Sud posebnim rješenjem (br. Pp-1489/2025-5 od 18. rujna 2025. godine) stavio izvan snage prekršajni nalog, određujući provođenje redovnog prekršajnog postupka.

4. U postupku je održana javna glavna rasprava dana 11. ožujka 2026. godine u nazočnosti okrivljenika i njegovog izabranog branitelja - odvjetnice Martine Pušić iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Snježane Markulin-Moslavac i Martine Pušić iz Virovitice -punomoć za zastupanje nalazi se u spisu), a bez nazočnosti uredno pozvanog predstavnika tužitelja. Posebnim raspravnim rješenjem utemeljenim na članku 167. stavci 3. PZ, Sud je

odlučio o održavanju rasprave bez nazočnosti tužitelja.

5. Okrivljenik se branio da nije počinio prekršaj, jer da RS nije udario i da nije vikao na ulici kako mu je stavljeno na teret. Pozvao se na ono što je napisao u pisanom prigovoru, pa je pročitan njegov prigovor na Prekršajni nalog suda, a u kome je u opširnom opisu događaja utužive prigode negirao počinjenje prekršaja, s tim da se većina sadržaja prigovora odnosi na opis odnosa RS kao oca njegovog unuka s njim i suprugom i s kćerkom GS koja je majka Žunićevog djeteta i opisao je velike probleme koji se dešavaju prilikom preuzimanja djeteta od strane RS. U pisanom prigovoru opisana je i komunikacija okrivljenika s policijom, a kao prilog prigovoru okrivljenik je dostavio dopis PP Pitomača od 10. rujna 2025. godine. Na prijedlog braniteljice, u spis je priključeno Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici od 5. veljače 2026. godine, a kojim je odbačena kaznena prijava protiv MS za kazneno djelo iz članka 117. Kaznenog zakona (nanošenje tjelesne ozljede djetetu - HS), a vezano uz događaj koji je predmet ovog prekršajnog postupka.

6. Sud je na raspravi pročitao Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici, a okrivljenik je odgovarajući na posebne upite braniteljice proširio obranu opisujući kako je izašao iz svoje kuće utužive prigode i prišao automobilu i kako je sjeo na stražnje sjedište gdje je bio RS držeći u naručju njegovog unuka HS i da mu se RS unio u lice, na što ga je pokretom ruke pokušao udaljiti, ali da nije udario RS i da se radilo samo o mahanju rukama, a bez doticanja. Dalje je opisao kako je nakon toga RS s djetetom izašao iz automobila i da je snimao mobitelom, istovremeno vičući "upomoć", a da on na to ništa nije reagirao u smislu da bi vikao i galamio kako mu se stavlja na teret, a baš da je RS galamio "upomoć", zbog čega da su susjedi izašli iz kuća.

7. U dokaznom postupku je kao svjedok ispitan RS, a koji je iskazao da je zbog njegovog poziva policija došla u [adresa] na mjesto događaja, pa da je policiji objasnio zbog čega ih je zvao. Opisao je kako je njegova bivša zaručnica izašla iz kuće s djetetom i predala mu sina s kojim je u naručju sjeo na stražnje sjedalo automobila kojim je upravljao prijatelj NS, pa da je sina stavio u sjedalicu, a onda da je, prije nego što je NS krenuo s vožnjom, došao otac od bivše zaručnice i nakon što je otvorio vozačeva i suvozačeva vrata, da je otvorio i stražnja vrata i da je ušao u vozilo i udario ga šakom u glavu najmanje 3-4 puta i potom da je zahvatio i sina HS. Svjedok je iskazao da je događaj pokušao snimiti i da je izašao sa sinom iz automobila, a okrivljenik da je izvadio ključ iz vozila i da NS nije mogao krenuti i da je za to vrijeme okrivljenik vikao i psovao ga, a da je nešto poslije bivša zaručnica ipak donijela ključ od automobila, tako da su on, NS i sin uspjeli pobjeći i poslije da je u policiji dao isti ovakav iskaz, a kasnije i u Općinskom državnom odvjetništvu. Na poseban upit braniteljice, svjedok je iskazao da je poslije događaja išao pribaviti liječničke nalaze o ozljedama za sebe i za sina i da je s bivšom zaručnicom kontaktirao porukama putem "Whats App" i da je postupak primopredaje sina obavljao se sukladno protokolu. Još je na poseban upit braniteljice, svjedok iskazao da se nije branio kada ga je okrivljenik fizički napao, već samo da je branio dijete na način da ga je zagrlio da ne prima udarce. Što se tiče ozljeda, svjedok je iskazao da je doktorica na pregledu iste noći vidjela ozljede, a poslije da je imao psihičkih problema. Na poseban upit braniteljice, svjedok je iskazao da je vidio kako su na ulicu izašli neki ljudi za koje misli da su rodbina od okrivljenika, a na upit zbog čega je NS došao na primopredaju, svjedok je iskazao da nije želio ići sam po preporuci Centra za socijalnu skrb.

8. U dokaznom postupku je kao svjedok ispitan NS, a koji je iskazao da je bio očevidac kada se gospodin kojega poznaje iz viđenja derao na ulici i kako je psovao RS mater i još neke psovke i prijetnje i da je to čuo kada je bio izvan automobila i kada je pokušavao spriječiti fizički sukob između okrivljenika i RS i kada je okrivljenik trčao za LS koji mu je prijatelj i koji je držao svog sina, a prethodno da je dovezao RS u [adresa], jer da ga je to prijatelj zamolio, a radi preuzimanja sina i da se zaustavio na zelenoj površini ispred jedne kuće i kada je RS sa sinom sjeo na stražnje sjedište, a dok još s automobilom nije krenuo, da je došao gospodin MS i da je on najprije otvorio suvozačeva vrata i s tog mjesta da je uputio barem tri udarca šakom prema RS i on da je to vidio, a nakon čega da je okrivljenik otvorio zadnja vrata na automobilu i da je tada nekoliko puta okrivljenik uputio udarce prema RS i prema djetetu, a to da je vidio na srednjem retrovizoru, a da je nakon toga RS s djetetom izašao iz automobila, a i on da je izašao u pokušaju sprječavanja daljnjeg sukoba. Na poseban upit braniteljice, svjedok je iskazao da je povodom događaja dao iskaz u policiji i da je policiji rekao kako je gospodin MS zadao udarce RS. Na prijedlog braniteljice pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka NS dan u PP Pitomača i braniteljica je istakla da u tom zapisniku stoji da svjedok nije vidio da li je okrivljenik udario RS ili nije, a svjedok je iskazao da je bio u šoku kada ga je ispitivala policija i da je to policiji rekao kako je policijski službenik zapisao, ali kao što je sada na sudu rekao, vidio je da je okrivljenik udario RS i da je to vidio u srednjem retrovizoru, a da tada nije vidio ozljede kod RS, ali da je drugi dan vidio ozljede na glavi RS. Na poseban upit braniteljice, svjedok NS je iskazao da je vozio na zamolbu prijatelja i da to nije bilo prvi puta da je tako postupio - da je dva puta prije išao s RS koji je išao po dijete i jednom da je bio prisutan i njegov bratić, a da tada problema nije bilo. Još je iskazao kako je vidio da se RS nije branio od napada, jer da je imao dijete u naručju, a da je vidio neke ljude na ulici, a da na to nije obraćao pažnju, a da je vidio GS koja je izašla iz kuće u trenutku kada su on i RS bježali po ulici.

9. Braniteljica i okrivljenik su stavili primjedbe na istinitost iskaza svjedoka RS i svjedoka NS, ukazujući da je NS različito svjedočio u iskazu policiji i sada na sudu.

10. Još su u dokaznom postupku pročitani slijedeći dijelovi spisa: Zapisnik o ispitivanju svjedokinje GS (sa svim upozorenjima i poukama iz Zakona o kaznenom postupku, e da bi iskaz imao dokaznu vrijednost, gdje svjedokinja iskazuje da je bila u kući i da događaj za koji se tereti njezin otac nije vidjela, a da kada je izašla iz kuće da je vidjela kako se njezin otac nešto raspravlja s RS i da je vidjela kako RS u ruci drži telefon i u jednom trenutku da počinje trčati i počinje vikati "pomoć, pomoć!" i da je vidjela kako njen otac uzima ključeve iz automobila i odlazi u kuću odakle zove policiju, pa da je pošla za ocem i da je uzela ključeve i vratila ih nakon čega su RS i njegov prijatelj otišli zajedno s njenim djetetom); pročitan je Zapisnik o alkotestu; pročitana je Naredba o mjeri opreza i pročitan je Izvod iz evidencije o kažnjavanju.

11. Nakon zaključenja dokaznog postupka i glavne rasprave, Sud je saslušavši završni govor braniteljice (vrlo opširan završni govor kojeg je braniteljica u pisanom obliku priložila u spis - stranica spisa br. 56, a gdje se ponavlja obrambena argumentacija da okrivljenik nije počinio prekršaj i ukazuje se na Rješenje ODO-a Virovitica o odbačaju kaznene prijave i na kontradiktornost iskaza svjedoka NS, a gdje se ukazuje i na postupak koji se vodi o dodjeli skrbništva nad djetetom) i završni govor okrivljenika (u kome se on priklanja

argumentaciji braniteljice), sukladno članku 179. stavak 1. PZ odgodio donošenje i objavu presude za dva dana, a u međuvremenu je brižljivo i svestrano razmotrivši obrambenu argumentaciju u kontekstu činjeničnih navoda optuženja (relevantne odredbe ZPPJRM-a) i u kontekstu dokaza izvedenih u postupku (svakog pojedinačno i svih u skupnosti, kako usmenih iskaza tako i dokaza izvedenih čitanjem dijelova spisa), našao činjenično stanje dovoljno utvrđenim, nakon čega su donesene odluke kao u izreci.

12. Sud uvjerenje o dokazanosti prekršaja iz članka 13. ZPPJRM ("tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir…") gradi na iskazima svjedoka RS i NS, a koji su iskazi konzistentni u opisu događanja u automobilu i na ulici, a koji se tiču fizičkog napada okrivljenika na RS koji je držao dijete i poslije toga vikao i galamio na ulici kao nesumnjivo javnom mjestu (unatoč primjedbe obrane da se nije radilo o javnom mjestu obzirom na mjesto na kojem se nalazio automobil). Svjedok RS i svjedok NS iskazivali su istovjetno, a svjedok NS je objasnio zbog čega je njegov iskaz u jednom detalju drugačiji od onoga što se nalazi u policijskom Zapisniku o ispitivanju svjedoka, a što je Sud prihvatio kao realno objašnjenje i Sud naglašava da je relevantan iskaz dat na glavnoj raspravi. Iskazi svjedoka bili su detaljni i okolnosni u svim aspektima inkriminiranog događaja. Iskaze svjedoka Sud je ocijenio vjerodostojnima i istinitima, a iz razloga uvjerljivosti i životno-logičnosti, a nasuprot tome, Sud je okrivljenikovu obrambenu argumentaciju ocijenio nedovoljno uvjerljivom u otklanjanju obilježja počinjenja prekršaja: fizičkog napada s udaranjem RS i s vikom i galamom uz upućivanje psovki i uvreda RS. Osim decidiranih iskaza svjedoka, i sam okrivljenikov obrambeni iskaz da je zašao u automobil i na stražnjem sjedalu da je odmahivao rukama prema RS je indicij da se događaj odvijao kako ga je prezentirao tužitelj i kako su ga prezentirali svjedoci (i u iskazima na Sudu, ali i u iskazima pred Općinskim državnim odvjetništvom, a kako je razvidno iz sadržaja Rješenja ODO-a o odbačaju kaznene prijave). U fizičkom napadu na drugu osobu na javnom mjestu i u vici i galami na javnom mjestu, svakako su se stekla obilježja iz članka 13. ZPPJRM i Sud je ponovno proglasio okrivljenika krivim.

13. Za prekršaj je zaprijećena novčana kazna u rasponu od 300,00 do 2.000,00 eura, alternativno s kaznom zatvora do 30 dana. Pri izboru vrste kazne, sukladno kriterijima iz članka 36. PZ (opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne), Sud nije našao uvjete za zatvorsku kaznu kao strožu (zatvorsku kaznu predlagao je tužitelj). Pri odmjeravanju novčane kazne, Sud se odlučio za iznos posebnog zakonskog minimuma, smatrajući da nema potrebe okrivljeniku izricati strožu sankciju od one kako je Sud odlučio pri donošenju Prekršajnog naloga, bez obzira na otegotnu okolnost ranije kažnjavanosti za prekršaje iz ZPPJRM, jer ipak Sud ovdje vodi računa da je predmetni incident više vezan uz odnose pri ostvarivanju skrbi nad djetetom, a manje se radi o javnom redu i miru kao zaštićenom dobru. Vodio je Sud računa i o okrivljenikovom imovnom stanju, pa Sud smatra da će se i minimalnom novčanom kaznom ovdje postići svrha kažnjavanja (inače naznačena u članku 32. PZ). Napomena o mogućnosti plaćanja dvije trećine od izrečene novčane kazne utemeljena je na odredbi iz članka 152. stavak 3. PZ.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbi citiranih u izreci i Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka kao tzv. sudski paušal (u najmanjem mogućem iznosu prema u izreci citiranom podzakonskom propisu).

15. Slijedom obrazloženog presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici 13. ožujka 2026.

ZAPISNIČARKA:

S U D A C:

Višnjica Benčik, v.r.

mr.sc. ES, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je ŽALBA Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka u ovaj sud (Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel).

DNA:

1. MS, [adresa],

2. odvjetnica Martina Pušić iz Zajedničkog odvjetničkog ureda

MSD i Martina Pušić,

Virovitica, A. Šenoe 19,

3. Policijska postaja Pitomača, na broj: 211-07/25-5/20231,

4. Izvršenje novčane kazne i troškova postupka, ovdje,

5. Pismohrana.