REPUBLIKA HRVATSKA

P-2843/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., OIB 89993018652, Oroslavlje, Mokrice 180b , kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 103,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,65 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 16. prosinca 2025. radi isplate iznosa od 103,20 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. ožujka 2023. nastala šteta na vozilu u vlasništvu VLA-TOM j.d.o.o. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 366,72 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 263,52 eura, a razliku od 103,20 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da je tuženik sklopio ugovor o obveznom osiguranju sa štetnikom.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava odgovornost i osnovu i visinu potraživanja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), dopise (list 12, 19 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 13, 14 spisa), e-mail korespondenciju (list 15, 20, 44-45 spisa), cjenik (list 16 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17-18 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 46-49 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 103,20 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 6. ožujka 2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu VLA-TOM j.d.o.o.

7. Iz izvida štete broj 230510511321/1 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete iz predmetnog štetnog događaja, pa je logično da je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju s tuženikom. Također, tuženik samo općenito osporava odgovornost za štetu, a ne iznosi nikakve činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost oštećenika za nastanak prometne nesreće. Nadalje, nije sporno da je tuženik platio iznos od 263,52 eura po predmetnom štetnom događaju, a također, iz tuženikovog dopisa od 18. siječnja 2024. proizlazi da je ponudio oštećeniku plaćanje upravo iznosa od 263,52 eura. Upravo tuženik je sačinio izvid štete. Bilo bi nelogično da tuženik vrši plaćanje, daje ponudu oštećeniku i radi izvid štete ako nije odgovoran za štetni događaj. Kako tuženik samo općenito osporava odgovornost bez navođenja konkretnih razloga koji bi ukazivali da bi oštećenik bio kriv za prometnu nesreću, a sačinio je izvid štete i izvršio plaćanje iznosa od 263,52 eura, pri čemu se preostali iznos odnosi samo na razliku u cijeni sata rada, to je sud utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika.

8. Iz računa broj 103/01/8 od 18. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, koji popravak je naručio VLA-TOM d.o.o. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 366,72 eura. Pogrešno tuženik smatra da je popravak vozila izvršen različito od izvida štete. U izvidu štete navedeno je da je za popravak potreban rad limara od 1,20 sati i lakirera od 3,10 sati, a upravo ta količina rada je i utrošena za popravak vozila, odnosno upravo ta količina rada je obračunata u tužiteljevom računu. Iz toga proizlazi da se šteta u vidu popravka vozila koja je obračunata predmetnim računom odnosi na štetu iz predmetne prometne nesreće s obzirom na to da je sam tuženik sačinio izvid štete i u njemu naveo količinu potrebnog rada lakirera i limara, a upravo ta količina rada je i obračunata u računu za popravak vozila. Tuženik niti ne iznosi određeno činjenicu da bi vozilo imalo i neka druga oštećenja pa da bi ta druga oštećenja bila popravljena, a uzimajući u obzir da je količina rada limara i lakirera obračunata u računu jednaka količini rada limara i lakirera koju je tuženik predvidio u izvidu štete, to je utvrđeno da se popravak vozi la odnosi upravo na štetu iz predmetnog štetnog događaja.

9. Tuženik je platio tužitelju iznos od 263,52 eura. U dopisu od 18. siječnja 2024. tuženik je oštećeniku i ponudio plaćanje tog iznosa štete koji je tuženik procijenio.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 103,20 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

11. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata lakirerskih radova u količini od 3,10 sati u iznosu od 49,00 eura po sati i cijenu sata limarskih radova u količini od 1,20 sati u iznosu od 49,00 eura po satu, sve uvećano za PDV. Količina radova obračunata je u skladu s tuženikovim izvidom štete.

14. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata u iznosu koji redovno naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 15. siječnja 2024. navedeno da cijena sata limara i lakirera iznosi 49,00 eura uvećano za PDV. Dakle, tužitelj oštećeniku nije naplatio cijenu koja bi bila viša od cijene koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom. Oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

15. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka jer nastanak prometne nesreće nije sporan između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju.

16. Sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenjem prometnog vještačenja na okolnost da račun popravka nije utemeljen i u skladu s izvidom štete. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik. Predmet spora odnosi se samo na razliku cijene sata rada. Dakle, u preostalom dijelu tuženik je već nadoknadio štetu, odnosno podmirio račun. Za utvrđivanje cijene sata rada nije potrebno vještačenje jer je sudionik na tržištu ovlašten naplaćivati cijenu po svom cjeniku i oštećenik je ovlašten od bilo kojeg servisera na tržištu zatražiti popravak vozila, pa tako i od tužitelja te štetu, između ostalog, predstavlja cijena sata rada koju serviser koji je izvršio popravak vozila naplaćuje za svoje usluge u skladu sa svojim cjenikom.

17. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su VLA-TOM j.d.o.o. i tužitelj sklopili taj ugovor 9. rujna 2025. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da VLA-TOM j.d.o.o. ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 103/01/8 i izvidu štete broj 230510511321/1 u iznosu od 103,20 eura. Iz toga proizlazi da je VLA-TOM j.d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 263,52 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 103,20 eura.

18. Prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

19. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 103,20 eura.

20. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina tuženikovog osiguranika prema tuženiku u iznosu od 103,20 eura po osnovi dijela naknade štete u vidu razlike cijene sata rada pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

22. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 17. ožujka 2023, a iz tuženikovog dopisa od 18. siječnja 2024. proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen 17. ožujka 2023. Sam tuženik je u dopisu naveo: „odštetni zahtjev od 17.03.2023.“ Tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg datuma od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

23. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

24. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

25. Vrijednost predmeta spora je 103,20 eura.

26. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 10. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, ročišta od 25. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta na kojem je presuda objavljena u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, ukupno 175,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu ju je platio i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,26 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 238,65 eura.

Zagreb, 13. ožujka 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku