REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1134/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OG, vl. [obrt], obrt za instalaterske i druge usluge, Zagreb, Mrzopoljska 2, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Nataša Gonzi, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika FG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Đorđe Anđelković, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave dana 22. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Nataše Gonzi, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnika tuženika Saše Anđelković, odvjetnika iz Zagreba, dana 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, posl.br. Ovrv-2025/18 od 10.12.2018. održava se na snazi za iznos od 46,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom i to na iznos od 23,23 EUR tekućom od 28.12.2018. do plateža te na iznos od 23,23 EUR tekućom od 28.12.2018. do plateža.

II Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, posl.br. Ovrv-2025/18 od 10.12.2018. ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 23,23 EUR za razdoblje od 8.10.2016. do 28.12.2018. te na iznos od 28.8.2017. do 28.12.2018.

III Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, posl.br. Ovrv-2025/18 od 10.12.2018. ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 39,82 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.12.2018. do plateža te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,45 EUR.

IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 13.3.2026. do plateža, sve to u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika platež iznosa od 350,00 kn (sada 46,45 EUR) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je javni bilježnik dana 10.12.2018. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2025/18.

2. Tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem navodi da je sa adrese u [adresa] odselio još 2015. godine. Navodi da od rujna u stanu na toj adresi nije živio nitko, radijatori su bili zatvoreni te tužitelj nije trebao niti je imao što očitati za vrijeme dok je stan bio u njegovom vlasništvu. Napominje i to da je unatoč ugašenim radijatorima i ledenom stanu uredno plaćao po 200,00 kn (26,54 EUR) za grijanje. U kasnijem tijeku postupka navodi da je račune koji su predmet ovog spora zaprimio tek uz ovršni prijedlog i smatra da nije u obvezi podmiriti dug budući je prestao biti vlasnikom stana u 12. mjesecu 2016. godine te stoga nije dužan platiti račun za očitanje korištenja toplinske energije. Ističe i to da je ugovor po ovlasti suvlasnika zgrade sklopio predstavnik stanara što znači da tuženik nije mogao u tom ugovoru i obvezama ništa mijenjati. Navodi da je krajem 2016. godine o promjeni vlasnika obavijestio predstavnika suvlasnika te je mišljenja da je isti o tome trebao obavijestiti tužitelja. Ponovljeno ističe tijekom postupka.

3. Rješenjem suda od 16.5.2019. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je odlučeno da se postupak provede po pravilima parničnog postupka.

4. U ponovljenom dokaznom postupku izvršen je uvid u račune, izvadak iz poslovnih knjiga, podneske stranaka, tabularnu ispravu od 2.12.2016., potvrde o prijavi prebivališta, ponudu tužitelja, za stambenu zgradu na adresi [adresa], Ugovor o nabavi i ugradnji uređaja za mjerenje potrošnje toplinske energije u zgradi od 16.2.2015., Ugovor za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1.9.2017., popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja, žalbu tuženika, rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-886/20 od 9.12.2020., izjavu o instaliranim mjernim uređajima i radni nalog broj 27 od 31.3.2015., očitanja razdjelnika za sezonu 2015./2016. i sezonu 2016./2017. te dopis HEP Toplinarstvo od 1.2.2024. sa zahtjevom za promjenom temeljem koje je evidentirana promjena sa tuženika na novog vlasnika, sa popisom stanara u zgradi, odlukama suvlasnika, zk izvatkom zemljišne knjige te preslikama računa.

5. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora predstavlja potraživanje tužitelja za nepodmirene račune prema Ugovoru o nabavi i ugradnji uređaja za mjerenje potrošnje toplinske energije od 16.2.2015. i Ugovora za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1.9.2017. Izvršen uvid u naprijed navedene ugovore potvrđuje navode tužitelja da su isti zaključeni između suvlasnika zgrade u [adresa] kao naručitelja i tužitelja kao izvođača dok iz popisa suvlasnika proizlazi da je tuženik naveden kao jedan od suvlasnika.

7. Predmet potraživanja u ovoj pravnoj stvari nije obračun i plaćanje potrošnje grijanja, već predmet potraživanja predstavlja usluga očitanja razdjelnika sukladno naprijed navedenim ugovorima zaključenim između tuženika po ovlaštenom predstavniku suvlasnika i tužitelja. Nije sporno da je tužitelj u stanu tuženika izvršio radove ugradnje uređaja za razdiobu potrošnje toplinske energije s daljinskim očitavanjem što potvrđuje i izvršen uvid u Izjave o instaliranim mjernim uređajima u stanu tuženika i radnim nalogom. Nije sporno ni to da tuženik nije izvršio plaćanje spornih računa.

8. Sporno je da li je tužitelj ispunio svoje obveze iz Ugovora o nabavi i ugradnji uređaja za mjerenje potrošnje toplinske energije od 16.2.2015. i Ugovora za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1.9.2017. Tijekom postupka tuženik je tvrdio da je trošak toplinske energije plaćao u paušalnom iznosu od 200,00 kn (26,54 EUR).

9. Iz dostavljenog očitovanja razdjelnika za sezonu 2015./2016. proizlazi da je tužitelj sukladno Ugovoru za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1. rujna 2017. tuženiku vršio očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije po ugrađenim razdjelnicima pa je tako za svaki ugrađeni razdjelnik prema serijskim brojevima vidljiv datuma i vrijeme očitanja te količina očitanih impulsa, a koje podatke distributer HEP Toplinarstvo d.o.o. automatski preuzima sa servera tužitelja na svoj server. Iz dostavljenog očitanja razdjelnika za sezonu 2016./2017. proizlazi da je tužitelj sukladno ugovoru za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1. rujna 2017. tuženiku vršio očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije po ugrađenim razdjelnicima pa je tako među iskazanom ukupnom potrošnjom impulsa svih ugrađenih razdjelnika vlasnicima stanova u predmetnoj stambenoj zgradi pod rednim brojem 2 vidljiva ukupna potrošnja impulsa po svim razdjelnicima instaliranim tuženiku u njegovom stanu, a koje podatke distributer HEP Toplinarstvo automatski preuzima sa servera tužitelja na svoj server. Usluga očitanja vrši se daljinskim putem. Valja reći da tužitelj račune ispostavlja samo za izvršeno očitanje, a ne i za potrošnju toplinske energije što čini HEP Toplinarstvo kao distributer.

10. Imajući u vidu uputu višeg suda, a u cilju utvrđenja ispunjenja od strane tužitelja ugovorne obveze koja predstavlja osnov za naplatu predmetnog potraživanja zatraženi su podaci HEP Toplinarstvo d.o.o. radi očitovanja na temelju kojih podatka je HEP Toplinarstvo ispostavljalo račune tuženika za utrošenu toplinsku energiju za sezonu grijanja 2015./2016. od 12.2015. do 4.2016. i 9.2016. te sezonu grijanja 2016./2017. za razdoblje od 10.2016. do 5.2017. kao i to da li je tužitelj u navedenom razdoblju dostavio podatke HEP Toplinarstvu o izvršenom očitanju razdiobe potrošnje toplinske energije u stanu tuženika na adresi [adresa]. IZ dostavljenog očitovanja HEP Toplinarstvo proizlazi da je tuženik evidentiran kao vlasnik stana za koji se računi za isporučenu toplinsku energiju ispostavljaju po šifri krajnjeg kupca, a dostavljena Odluka suvlasnika zaprimljena prilikom sklapanja ugovora o potrošnji iz 2004. potpisana je i od strane tuženika. Iz dostavljenog zahtjeva u privitku navedenog dopisa za promjenom evidentirana je promjena sa tuženika na novog vlasnika te dostavljen zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je navedeno vidljivo. Iz dostavljenih računa za isporučenu toplinsku energiju dostavljenih u privitku navedenog dopisa te spomenutog očitovanja proizlazi da je za sporna razdoblja vidljivo da su dostavljeni podaci o očitanjima razdjelnika osim za račun za 9./2016. kada je krajnjim kupcima obračunata samo potrošna topla voda. Iz dopisa proizlazi da HEP Toplinarstvo d.o.o. vrši raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju na temelju stvarno utrošene toplinske energije očitane na zajedničkom mjerilu toplinske energije. Na kraju svakog obračunskog razdoblja HEP Toplinarstvo d.o.o. na zajedničkom mjerilu toplinske energije u toplinskoj podstanici zgrade očita ukupnu količinu toplinske energije koja je isporučena svim krajnjim kupcima spojenim na zajedničko mjerilo. Društva s kojim su krajnji kupci sklopili ugovor o ugradnji, očitanju i održavanju razdjelnika topline, svaki mjesec očita broj impulsa za svaki stambeni / poslovni prostor spojen na zajedničko mjerilo, a u kojem su ugrađeni razdjelnici te sukladno tome HEP Toplinarstvu d.o.o. dostavlja datoteku s očitanjima razdjelnika. HEP Toplinarstvo u skladu s očitanjem zajedničkog mjerila te u skladu s podacima o očitanjima impulsa s razdjelnika koje mu je dostavilo ovlašteno društvo radi raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju te ispostavlja računa za toplinsku energiju krajnjim kupcima. Društvo koje očitava razdjelnika dostavlja podatke u web aplikaciju za dostavu podatka. HEP Toplinarstvu d.o.o. dostavljene podatke iz aplikacije automatski povlači u web aplikaciju za obračun troškova toplinske energije te nema mogućnosti utjecaja na dostavljene podatke o očitanju. Naprijed navedeno očitovanje potvrđuje navode tužitelja isticane tijekom postupka vezano uz izvršenu obvezu tužitelja po ugovorima koji predstavljaju osnov utuženja u ovom postupku. U odnosu na dostavljene podatke o promjeni korisnika (krajnjeg kupca) sa tuženika na ĐG prema kojima je HEP Toplinarstvo d.o.o. postupajući po dostavljenom zahtjevu ĐG od 18.8.2017. izvršilo promjenu krajnjeg kupca te račune za potrošenu toplinsku energiju počev od računa za 8/17 ispostavljalo ĐG kao novom korisniku nije relevantno za predmet postupka. Navedeno iz razloga što je u utuženom razdoblju temeljem dokumentacije dostavljene kako od tužitelja tako i od strane HEP Toplinarstva d.o.o. upravo tuženik bio korisnik usluga tužitelja. Utužena tražbina tužitelja odnosi se na izvršene usluge godišnjih očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije tuženika za sezonu grijana 2015./2016. (za mjesece od prosinca 2015. do travnja 2016. i mjesec rujan 2016.) te sezonu grijanja 2016./2017. (za mjesece od listopada 2016. do svibnja 2017.), a što proizlazi i iz utuženih računa točnije utužena tražbina tužitelja odnosi se na razdoblje prije izvršene promjene korisnika sa tuženika na ĐG.

11. Visina ugovorne obveze vidljiva je iz ugovora dok izvršeni uvid u račune koji glase na tuženika ukazuje da su ispostavljeni sukladno ugovorom preuzetim obvezama vezano kako uz visinu tako i jednogodišnje ispostavljanje. Tu valja reći da tuženik niti ne stavlja prigovor vezano uz računski izračun visine obveze. Slijedom izloženog sud je stajališta da je potraživanje tužitelja osnovano u utuženom iznosu glavnice. Međutim vezano uz tijek zakonske zatezne kamate sud je stajališta da tužitelj nije dokazao da bi računi koji su predmet ovog postupka bili dostavljeni tuženiku te da bi s istima i potraživanim dospijećem bio upoznat na bilo koji način prije primitka tužbe (ovršnog prijedloga). Stoga sud smatra da je tuženik sa utuženim dugom upoznat tek sa primitkom tužbe odnosno rješenja o ovrsi, koje je zaprimio dana 19.12.2018. godine (dostavnica poleđina lista 4 sudskog spisa) te tužitelj stoga po uvjerenju suda ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate od 28.12.2018. do plateža točnije protekom roka od 8 dana od dana primitka rješenja. Odluka o kamatama temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a, a ista je dosuđena po stopi naznačenoj u izreci ove presude. Slijedom izloženog tuženika je valjalo obvezati na ispunjenje obveze i platež utuženog duga imajući u vidu i odredbu čl. 451 st. 3 ZPP- a.

12. Sud je ukinuo platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 39,82 EUR sa pripadajućom kamatom tekućom od 10.12..2018. do plateža imajući u vidu važeće stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u Zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (građanski odjel) od 2. lipnja 2017. gdje je jasno navedeno da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Sud je također ukinuo platni nalog u dijelu predvidivih troškova postupka u iznosu od 46,45 EUR budući tužitelj nije dokazao o kakvim se troškovima u predmetnom slučaju radi kao i to da su isti stvarno nastali.

13. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 3 i čl. 156 st. 1 ZPP-a te Tbr. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je tako tužitelju dosuđen trošak jednokratne naknade u iznosu od 50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 100,00 EUR te 25% PDV-a 25,00 EUR ili ukupno 125,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 138,27 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika