REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-2028/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Kulturno-zabavne udruge Opatija, Opatija, Nova cesta 64, OIB: 60558278276, zastupan po odgovornoj osobi ŠF, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/182, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. kolovoza 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471- 02/24-01/60, URBROJ: 513-07-08/24-02 od 9. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/24-01/60, URBROJ: 513-07-08/24-02 od 9. svibnja 2024., tužitelju su za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. i od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2023. utvrđene obveze poreza na dodanu vrijednost, te su mu obračunate kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza, u iznosima kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Također je istome naloženo da uplati utvrđeni iznos poreza i kamata kao i da obračuna i uplati daljnje kamate, te da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama uz ostavljanje roka za izvršenje uz prijetnju naplate ovrhom.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/24-01/182, URBROJ: 513-04-25- 2 od 25. kolovoza 2025., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da Kulturno-zabavna udruga Opatija nije porezni obveznik poreza na dodanu vrijednost, da je odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisano da je »Porezni obveznik« u smislu ovoga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Odredbom stavka 2. istog članka da je propisano da je gospodarska djelatnost u smislu stavka 1. ovoga članka svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. U konkretnom slučaju porezni obveznik da ne obavlja niti je ikada obavljao gospodarsku djelatnost u smislu naprijed citiranih propisa niti je zaračunavao PDV korisnicima usluga. Prvenstveno i sukladno odredbi članka 31. stavka 1. Zakona o udrugama, udruga obavlja gospodarsku djelatnost ako je to propisano statutom, a sukladno posebnim propisima kojima se ureduju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti. Međutim, Statutom Udruge da nije propisano obavljanje gospodarske djelatnosti pa porezni obveznik takvu djelatnost ni ne obavlja niti je to tuženik (MF) ikad naložio kroz nekoliko prethodnih poreznih pregleda udruge. Udruga je obavljala svoju djelatnost bez naložene porezne obveze uz znanje i odobravanje MF sve do spornog nadzora PDV-a početkom 2023. Odredbom članka 6. Statuta poreznog obveznika da je propisano: "Područje djelovanja Udruge sukladno ciljevima je kultura i umjetnost. Udruga je osnovana u cilju promicanja, razvoja i očuvanja klapskog pjevanja kao oblika hrvatske tradicionalne kulture te predstavljanje klapa stranim gostima u integraciji hrvatske kulture i turizma." Odredbom članka 7. Statuta udruge da je propisano: "Djelatnosti udruge su: predstavljanje klapa na području Opatije, u zemlji i inozemstvu, formiranje klapa, obuka klapskih pjevača i okupljanje klapa, organiziranje smotri, festivala i koncerata klapa, organiziranje nastupa klapa u hotelskim kućama te u drugim prigodama, promicanje djelovanja klapa prijavnim nastupima u svim prigodama, zastupanje klapa kod pravnih i fizičkih osoba glede izvođenja nastupa, pomaganje klapama kod izrade reklamnog materijala i nosača zvuka, administrativne radnje kod predstavljanja klapa, izrade dopisa u svezi nastupa, brendiranje klapskog pjevanja kao oblika hrvatske tradicionalne kulture, izrada projekata te potraživanje sponzorstva za ostvarivanje istih, jačanje suradnje sa srodnim organizacijama u zemlji i inozemstvu, organiziranje nastupa i smotri klapa na području Opatije i šire.". Dakle, sukladno odredbi članka 31. stavka 1. Zakona o udrugama da je razvidno da ova udruga ne obavlja gospodarsku djelatnosti. Gospodarska djelatnost nije propisana statutom udruge, niti je MF smatralo svrsishodnim naložiti Udruzi da uskladi svoj Statut sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti. U prethodnim nadzorima od strane inspekcije poreznog tijela MF, udruga nije obaviještena o potrebi pokretanja postupka usklađivanja statuta kako bi se eventualno udovoljilo članku 6. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i drugim propisima za gospodarsku djelatnost. Područje djelovanja Udruge da je sukladno ciljevima iste - kultura i umjetnost, jer je ista osnovana i djeluje u cilju promicanja, razvoja i očuvanja klapskog pjevanja kao oblika hrvatske tradicionalne kulture (zaštićeno: UNESCO), te predstavljanje klapa stranim gostima u integraciji hrvatske kulture i turizma. Udruga da je djelovala u uvjetima koji podliježu nultoj stopi PDV-a temeljem članka 39. stavak 3. Zakona, glede Pravilnika Ministra financija, tim više jer su ugovoreni zbirni troškovi izvođača prema svim izdanim računima sa kojima se djelatnost financira, ujedno i troškovi nastupa. Zato udruga kao mali porezni obveznik na svim izlaznim računima navodi da su zaračunati troškovi nastupa te da su isporuke usluga oslobođene plaćanja PDV-a temeljem odredbe članka 90. stavka 1. i 2 Zakona o PDV-u. (Primjerci računa iz vremena nadzora udruge - Privitak P2). Klape ove udruge da ne rade komercijalne koncerte sa naplatom ulaznica nego su pozvane od strane hotelskih kuća, turističkih zajednica te ostalih korisnika klapskog ugođaja. Za nastup da se dogovorno zaračunavaju ukupni troškovi, te nakon nastupa ispostavlja račun na kojem jasno stoji da se radi o troškovima nastupa. Povrat troškova po ispostavljanjem računa da ne može biti porezni prekršaj niti osnova za oporezivanje jer PDV nije bio zaračunat korisniku usluge. Trošak jednog nastupa npr. za hotelske kuće i ostale korisnike na području Istre i Kvarnera stoji oko 500 do 600 eura. Izračun troškova klape zasniva se na: trošku puta i tunela za osobno vozilo — i to svakom od izvođače do mjesta nastupa, te piće i topli obrok, nadalje se dodaje trošak osobe i opreme za postavljanje scene i razglasa. Ostali paušalni troškovi: amortizacija vozila, održavanje odora i instrumenata te honorar za voditelja klape, ne uračunavaju se posebno kod obračuna nego se mogu tretirati kao ulaganje u članove klapa što je zapravo ulaganje u materijalnu osnovu same udruge i ostvarivanje ciljeva prema statutu (članak 30. stavak 2. Zakona o udrugama). Za ostatak sredstava - koji se javlja kada se cijela klapa prevozi u jednom ili dva vozila pa se kod toga javlja dio ostatka sredstava za koji Udruga sve od 2016. predlaže MF primjenu razumnog oporezivanja koji omogućuje udruzi nesmetani rad i djelovanje. Udruga da je u više navrata naglašavala MF da je za to najprikladnije paušalno oporezivanje. Činjenica je da je Ministarstvo financija, u ovom slučaju, donijelo osporavano rješenje i zaračunalo najveću stopu PDVa od 25% na troškove klapa odnosno na naplaćeni povrat troškova nastupa — ne pokazujući potrebu da utvrdi troškove izvođača, nego pretpostavlja ili se pogrešno i tendenciozno poziva na članak 6. Zakona o PDV-u, proglašavajući klapsku pjesmu i kulturu gospodarskom djelatnošću. Ako je poreznom tijelu teško utvrditi troškove nastupa, ili procijeniti vrijednost ugođaja koji stvaraju klape, koji je nepobitno javni interes u društvu i turizmu

- u prijevodu, možemo reći da korisnik - hotelska kuća i dr. u visini troškova u ugovorenom iznosu uplaćuje cijeli iznos kao ulaznice za svoje goste — a temeljem članka 38. stavak 2., točke f., Zakona, PDV-u na ulaznice izvođača da se zaračunava u iznosu od 5%. Činjenica je da porezno tijelo MF u dosadašnjim nadzorima i kontaktima sa Udrugom nakon nekoliko upita i nadzora te pismenih odgovora od strane Udruge, (onda kada je udruga prelazila godišnji limit u visini preko 300.000 kn), nije nalagalo nikakav oblik oporezivanja, iako je o svemu bilo upoznato. To da dokazuje i prvi nalaz porezne inspekcije u Rijeci od 18. ožujka 2015., gdje da u zapisniku stoji da se udruga samofinancira nastupima i da nema nikakvu sporednu djelatnost! Tada da su u prostorijama inspekcije pohvaljeni kao udruga u kulturi koja se sama financira kroz svoje nastupe jer sredstva koja se tako namiču i ulažu u izvođače i klape radi ostvarivanja ciljeva udruge nisu ograničena u smislu članka 30. i 31. Zakonu o udrugama. Zato prema zapisniku nije doneseno rješenje imajući u vidu troškove nastupa, ciljeve udruge i javni interes u hrvatskom društvu i turizmu. Opisani nadzor MF 2015. da je bio putokaz za rad sa klapama i sastavima, u uvjerenju da rade ispravno što je potrajalo do spornog inspekcijskog nadzora u ožujku 2023., kada od iste inspekcije u istim prostorijama porezne uprave saznaju potpuno drugačije mišljenje, iako udruge klapa i danas djeluju na isti način te nemaju nikakve sporedne djelatnosti. Da je tome tako, da je razvidno iz činjenice da su sva ostvarena sredstva isplaćena glazbenim sastavima koji su izvodili nastupe (o čemu je inspekcija upoznata), a ne zadržana od strane Udruge. Prema tome, Udruga da nije obavljala usluge uz naknadu, već da je samo posredovala u organizaciji nastupa glazbenih sastava i klapa prema Statutu, a u svrhu promicanja predmetnog oblika hrvatske tradicijske kulture, za što da nije ostvarivala prihod, već sredstva uložena u nastupe, vraćala pjevačima kao njihova sredstva motivirajući iste da i nadalje ostvaruju ciljeve Udruge. Slijedom navedenog Udruga nije bila porezni obveznik niti je obavljala gospodarsku djelatnost, sve sa znanjem i odobrenjem Ministarstva financija. Podredno, sve i da se porezni obveznik može smatrati obveznikom poreza na dodanu vrijednost (a što se u svakom slučaju osporava), sve usluge za koje su izdani računi Udruge navedeni u pobijanom Rješenju, da su oslobođeni su poreza na dodanu vrijednost shodno članku 90. stavak 1. i 2. Zakona o PDV-u. Dakle, kako je moguće obračunavati PDV te potraživati isplatu istog, potom zaračunavati kamate na neuplaćeni PDV, kada isti nije niti naplaćivan od korisnika usluga. Naime, odredbom članka 39., stavka l., točke n) Zakona o porezu na dodanu vrijednost da je propisano kako su PDV-a oslobođene: n) usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara, koje obavljaju ustanove u kulturi, tijela s javnim ovlastima ili druge pravne osobe u kulturi. Odredbom članka 61. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost da je propisano: Usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara koje obavljaju ustanove u kulturi, tijela s javnim ovlastima ili druge pravne osobe u kulturi oslobođene su plaćanja PDV-a kada ih obavljaju muzeji, galerije, arhive, knjižnice, kazališta, orkestri i druge glazbeno-scenske te konzervatorske i restauratorske ustanove, ustanove za zaštitu spomenika kulture, umjetničkih organizacija uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje tih djelatnosti. U konkretnom slučaju, porezni obveznik je pravna osoba — udruga, čije je područje djelovanja kultura i umjetnost. U svom djelovanju Udruga da promiče tradicijsku glazbu, sudjeluje i organizira kulturne događaje, smotre i nastupe u svrhu ostvarenja svojih Statutom utvrđenih ciljeva. Prema tome, razvidno je kako pretpostavljeni porezni obveznik odgovara definiciji „drugih pravnih osoba u kulturi”, čije su usluge oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Slijedom navedenog, sve i da se Udruga može smatrati obveznikom poreza na dodanu vrijednost (a što se u svakom slučaju osporava), porezno tijelo da je trebalo utvrditi da su usluge evidentirane u pobijanom Rješenju oslobođene poreza na dodanu vrijednost sukladno odredbi članka 39., stavka 1., točke n.) Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Podredno tome, sve i da je moguće tvrditi kako navedene usluge nisu oslobođene poreza na dodanu vrijednost (a što se u svakom slučaju osporava), pri oporezivanju istih da je valjalo primijeniti sniženu stopu npr. od 5%, - ako se smatra da su uplaćeni troškovi tretirani kao ulaznice za goste u ugostiteljskom lokalu, hotelu, ili za goste turističke zajednice ili sl., odnosno nultu stopu PDV-a u skladu sa javnim interesom prema Pravilnikom Ministra financija. Udruga je već navikla svoje korisnike usluga na nultu stopu PDV-a, zato neprimjereni PDV u iznosu od 25%, ne znači samo prestanak rada i djelovanja udruge nego i pokušaj prikrivanja nesuradnje (šutnje uprave) i nerada MF, koje je propustilo educirati i pripremiti udrugu za zajedničko privređivanje u interesu RFI, te razumnim oporezivanjem zaštititi tradicijske vrijednosti, osigurati društveni interes i nastavak djelovanja Udruge. Tužitelj naglašava činjenice da se Udruga u više navrata obraćala naslovnom tijelu MF dostavljajući obrazloženja na upite porezne uprave u MF, te pored ostalog tražila informacije u svezi svog poreznog statusa, na koje dopise nikada nije dobio odgovor. Naime, da Udruga nije postupala ni sa kakvom namjerom kršenja mjerodavnih propisa ili izbjegavanja ev. primjerenih poreznih obveza, no kako kroz dugi niz godina postojanja od nadležnih tijela nije dobila nikakvu suprotnu informaciju, Udruga kao pravna osoba postupala je u skladu sa Zakonom o udrugama te svoju djelatnost obavljala isključivo u svrhu ostvarenja ciljeva u cijelosti kao neprofitna organizacija. Pobijano rješenje da je nejasno, nepotpuno, nerealno i u osnovi tendenciozno, jer ne uvažava status Udruge, ne uvažava Zakon o udrugama kada govori o prilagodbi Statuta glede gospodarske djelatnosti, ne vrednuje djelatnost udruge koja doprinosi svojim radom u smislu isticanja hrvatske tradicijske kulture kroz integraciju kulture i turizma, ne pokazuje volju da ispita sadržaj troškova koje udruga ulaže i naplaćuje kroz nastupe te pogrešno i neutemeljeno zaračunava PDV po stopi od 25%, ne vodeći računa da se kao takav ne može primijeniti u daljnjem djelovanju udruge, čime nanosi štetu i udruzi pjevača i društvenoj zajednici. Radi najave ovako neprimjerenog oporezivanja klapa „Kamelija” prestala je sa radom - privitak. Nadalje, nakon nastupa izvođača, domaćin kao korisnik usluge ili udruga — po dogovoru, uplaćuje doprinos ZAMP-u, HGU, pa MF zanemaruje činjenicu da se ovdje radi o dvostrukom oporezivanju iste usluge. MF da u osporavanom rješenju navodi da udruga nije dostavila dokumentaciju u svezi uplata članarine, iako bi MF moralo znati da članarina prema statutu nije obvezna te da Udruga putem tijela iste odlučuje o visini članarine odnosno o tome da se ista uplaćuje ili ne. U ovom slučaju članarina da nije naplaćivana jer se udruga financira putem nastupa, onako kako je to utvrdila porezna inspekcije MF u svom nadzoru 2015., pa o tome da nije bilo potrebno voditi posebnu dokumentaciju. Na stranici 3 osporavanog rješenja - predzadnji pasus, MF da navodi „neprofitne organizacije mogu obavljati i gospodarske djelatnosti, a pri tome je za porezne svrhe bitno utvrditi koliko te djelatnosti temeljno neprofitne pravne osobe mogu narušiti tržišnu utakmicu”. MF to nije utvrdio, nego je to trebao utvrditi. Nadalje MF potvrđuje stavove ove Udruge riječima: „Polazno odnosno temeljno, neprofitne organizacije tržišnu utakmicu mogu narušavati aktivnostima koje se ne mogu smatrati aktivnostima od interesa za opće dobro ili aktivnostima u sklopu javnih ovlasti, dakle, obavljanjem određenih djelatnosti na način kako ih obavljaju poduzetnici koji su obveznici poreza na dobit i dohodak". Dakle, MF da priznaje da ova udruga obavlja djelatnosti od javnog interesa i od općeg dobra ali ne navodi zakonsku osnovu

- što je to sporno u takvom djelovanju i na koga se odnosi „tržišna utakmica” u temeljnom smislu, ako je jasno da ju ne mogu činiti udruge od interesa za opće dobro. lako MF ovdje tvrdi da Udruga obavlja djelatnosti od javnog interesa i od općeg dobra, MF ne pada napamet da se udruga, čije djelovanje doprinosi boljitku društvene zajednice po općom dobru, može osloboditi od poreza na dodanu vrijednost ili da može koristi nultu stupu PDV-a sukladno članku 39., stavak. 3., točka n. Zakona o PDV-u., ili pak neku primjerenu stopu koja priznaje kulturni i društveni status udruge te u interesu očuvanja tradicijske kulture i stvaranja ugođaja, amaterskim pjevačima dozvoli neometano da pjevaju i zabavljaju nas i strane goste. Činjenica da nas pozivaju hotelske kuće i turističke zajednice dokazuje vrijednost klapskog ugođaja koji je postao brend i na sjevernom Jadranu. Nadalje, MF u pobijanom rješenju priznaje da je Udruga dostavila sve račune, narudžbe i ugovore nastupa, ugovore o autorskim honorarima i bankovne izvatke za nadzirano razdoblje u 2022. i 2023. dok knjigu ulaznih i izlaznih računa nije dostavila. Medutim, Udruga da je tijekom inspekcijskog nadzora pribavila i dostavila potpuno točan dvogodišnji prikaz svih ulaznih i izlaznih računa po bankovnim izvodima i podacima za 2022. i 2023. Takav prikaz dokumentacije da je bio potpuno jasan, točan i lako dostatan, tako da je poremo tijelo moglo vrlo razvidno procijeniti sadržaj računa i obračuna, stvarne troškove izvođača (pjevača amatera), te vrednovati javni interes djelovanja udruge sa osnovom na kojoj bi se moglo primijeniti razumno oporezivanje, onako kako je to i sama Udruga predlagala. Kod ugovaranja nastupa Udruga korisnicima usluga nije zaračunavala porezni dodatak, jer bi svako povećanje cijene troškova moglo dovesti do otkazivanja istog, čime bi turisti bili zakinuti za glazbeni ugođaj. Zato predlažemo da MF, slično kao HDS ZAMP, odredi svim udrugama u kulturi porezni (paušalni) dodatak u iznosu od 2 do 5%. Time da bi se olakšao rad udrugama, jer nažalost, udruge godinama djeluju u klimi nepovjerenja, izjednačavaju se sa lošim primjerima u javnosti, tjera ih se na dvojna knjigovodstva, razna fin. izvješća, planove, registre i sl. Činjenice koje je tužitelj dokazao prilozima predmetnoj tužbi: Udruga nije gospodarski subjekt i ne obavlja gospodarsku djelatnost, Udruga djeluje u javnom interesu od općeg dobra čiji je cilj doprinos društvenoj zajednici kroz integraciju hrvatske kulture i turizma, Udruga se financira nastupima izvođača a sami troškovi (uložena sredstva) izvođača ne mogu se oporezivati po stopi od 25% PDV-a., Tuženik ne uvažava troškove udruge kao sredstva koja je potrebno ulagati u njeno djelovanje radi daljnjeg ostvarivanja ciljeva iste. Ulaganje troškova ne može biti limitirano iznosom prihoda te uvođenjem PDV-a - prema osporavanom aktu, Tuženik ne djeluje preventivno ni edukativno, ne želi primijeniti zakonski već propisano a primjereno oporezivanje koje ovoj udruzi omogućuje daljnje višestruko korisno društveno djelovanje, Inspekcijskim nadzorom od ožujka 2015., poremo tijelo je zapisnički konstatiralo da se predmetna udruga u kulturi financira nastupima izvođača te je opravdano uvažilo društveni status i karakter iste - bez posebnog rješenja i potrebe bilo kakvog oporezivanja, Osporavano rješenje, radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pravnim učinkom i nerealnim zahtjevima, nanosi štetu i obustavlja djelovanje udruge pjevača amatera.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu je održana rasprava 2. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Podneskom od 8. i 9. siječnja 2026. navodi da u potpunosti ostaje pri tužbi i tužbenim zahtjevima, te skreće pozornost i na činjenice koje da su u bitnom doprinijele krivom ili površnom postupanju tuženika iz razloga što je u postupku poreznog nadzora koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, porezno tijelo prvenstveno vodilo računa o "kažnjavanju" umjesto pravičnog oporezivanja. Prije samog donošenja pobijanog rješenja, tijelo za provođenje nadzora da nije poznavalo rad ove udruge u kulturi, nije imalo evidencija o prethodnim inspekcijskim pregledima i/ili kontaktima prema udruzi, nije obraćalo pozornost na značaj udruge u hrvatskom turizmu, na tradicionalne vrijednosti koje njeguje i prenosi svojim djelovanjem i dr., da nije priznavalo troškove amaterskih pjevača ni način na koji su bili podržavani i nagrađivani za daljnji rad. Do zaračunavanja poreza nad sredstvima udruge da ne bi došlo da je prema Pravilniku o porezu na dobit članak 2. stavak 1., inspekcija poreznog tijela vodila računa o troškovima izvođača i društvenom značaju nastupa istih za hrvatsku kulturu i gospodarstvo, nego je ukupan iznos povratka utrošenih sredstava tretiralo kao prihode gospodarske djelatnosti koji su ostvareni radi stjecanja dobiti. To isto da je trebalo utvrditi na temelju akta o osnivanju udruge koji predviđa davanje glazbenih usluga radi održavanja vlastite djelatnosti, što se nepobitno slaže sa podacima o djelatnosti koju udruga stvarno obavlja na terenu, sa rezultatima djelovanja i postupanju s ostvarenim rezultatom. Prema članku 6. Općeg poreznog zakona, porezno tijelo dužno je zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa te utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonitih i pravilnih odluka, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Dakle: radnje i postupci koje je poduzela inspekcija i porezno tijelo od nadzora do donošenja predmetnog osporavanog poreznog rješenja prema ovoj udruzi amaterskih pjevača, nikako ne idu u prilog poreznom obvezniku iz više razloga, a prije svega jer obustavljaju njegovu djelatnost nametanjem uvjeta koji su za ovaj tip udruge neprovedivi. Za razliku od inspekcije poreznog tijela od 18. ožujka 2015., koja je obavila porezni nadzor i donijela povoljne, realne i posve istinite zaključke za udrugu, te sastavila Zapisnik. Na osnovu prikupljenih podataka i utvrđenih činjenica o oporezivanju, ista inspekcija da zapisnički izjavljuje da nema činjenica za donošenje rješenja o poreznoj obvezi. Zapisnički da je utvrđeno i da nadzirana udruga (a posve isto i KZU Opatija danas) ne posjeduje imovinu, da se financira kroz samofinanciranje nastupima, te da udruga nema nikakvu sporednu djelatnost. Naprotiv: druga inspekcija istog ranga i istog poreznog tijela, koja je obavila nadzor u ožujku 2024. godine, površno i nepravilno da utvrđuje činjenično stanje te na osnovu pretpostavki donosi zapisnik i porezno rješenje posve nepovoljno za ovu Udrugu. U najboljoj namjeri da se pronađe najbolje rješenje, tijekom poreznog nadzora na dan l. ožujka 2024. (svjestan velikih troškova amaterskih pjevače koja su zapravo neoporeziva sredstva udruge), inspekciji poreznog tijela nudi svesrdnu suradnju te uručujem zamolba/prijedlog i propisane upute MF za utvrđivanje paušalnog oporezivanja ili primjerene stope PDV-a, (Privitak točki 11-4, P5 tužbe), sa osvrtom na pravilnik Ministra i članak 39. Zakona o PDV-u, što bi omogućilo daljnje društveno korisno djelovanje udruge. Uvidjevši da porezna inspekcija ne želi raspravljati o paušalnom oporezivanju niti o troškovima udruge, da je zatražio sastanak sa voditeljem inspekcije poreznog tijela 9. veljače 2024. kada je uz zamolbu naglasio: ukoliko porezno tijelo utvrdi da postoji dijelom i neoporeziva dobit neprofitne organizacije te na osnovu zapisnika namjerava donijeti rješenje kojim se utvrđuje obveznikom poreza na dobit, u tom slučaju ova udruga ima pravo — umjesto vođenja poreznih knjiga, izabrati da se oporezivanje obavi u paušalnom iznosu. Za očekivati je bilo da porezno rješenje i ove inspekcije bude zakonito, pravedno i najpovoljnije za stranku u postupku, onako kako to stoji u postavkama Ministarstva financija. Nažalost, paušalna ocjena je donesena, paušalno oporezivanje ne, udruga danas ne radi, a od cijelog postupka nitko nema koristi, dapače. Naglašava u bitnome da nisu uvaženi troškovi nastupa izvođača te nije obavljen nikakav postupak izračuna kojim se može dokazati da ova udruga pjevača amatera obavlja gospodarsku djelatnost te da prema tome bude obveznik poreza na dodanu vrijednost. Dakle, u konkretnom slučaju Kulturno-zabavna udruga "Opatija" da ne obavlja niti je ikada obavljala gospodarsku djelatnost u smislu citiranog članka. Ova udruga u svom statutu da nema predviđenu gospodarsku djelatnost, nema dodatne proizvodnje ili usluga, trgovine i sl., na osnovu koje bi se mogli utvrditi prihodi i rashodi. Rashodi pjevača amatera okupljeni u klape ili manje sastave su vrlo veliki te se prema rashodima određuje cijena nastupa koji udruga organizira ili istim posreduje, ne za ostvarivanje dobiti nego za osnovne životne potrebe i motiviranje pjevača koji tako namiruju svoje troškove te ostvaruju ciljeve prema statutu udruge. Inspekcija pri nadzoru propustila je utvrditi troškove izvođača, kao što su kupnja i održavanje narodnih nošnji za klape, kupnja i održavanja žičanih akustičnih instrumenata, troškove proba i umjetničkog voditelja, putne troškove svakom pjevaču do mjesta nastupa svojim vozilom, konzumacije jela i pića u mjestu nastupa, troškovi osobe zadužene za održavanje razglasa i rasvjete na bini, ponekad i noćenja za udaljenije nastupe. Da nije uvažen ni valoriziran javni interes niti su sagledani zaključci sa prethodnih inspekcijskih pregleda i sve to da zaslužuje pozornost inspekcije, odnosno poreznog tijela, a tako i nadležnog tijela za utvrđivanja primjerenog oporezivanja kojim se oživljava rad udruge amaterskih pjevača a ujedno namiču sredstva za društvenu zajednicu. Na koncu, još jednom napominje i pohvaljuje Inspekciju poreznog tijela od ožujka 2015., koja da je svojim razumijevanjem, uljudnim stavovima i uputama za daljnje djelovanje klapa i udruga koje vode amaterske pjevače, koje se same financiraju nastupima a time doprinose hrvatskoj kulturi i gospodarstvu, koja je omogućila narednih 10-tak godina nesmetanog rada uz pjesmu i veselje, te tako očuvala klape i druge amaterske pjevače, pa se nadamo da nas daljnje odluke poput zaključaka i propisa iz osporavanog rješenja, neće posve utišati u narednim godinama.

7. Zakonski zastupnik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod podneska od 20. listopada 2025. (dostavljeni prilozi), 12. prosinca 2025. (ponavlja navode iz tužbe) i 8. i 9. siječnja 2026., te u spis predaje i podnesak u kojem navodi da je sa početkom od 1. siječnja 2026. Kulturno — zabavnoj udruzi „Opatija” u prostorijama Porezne uprava Opatija provela postupak te postala obveznik paušalnog plaćanja poreza na dobit. Ova mogućnost da je obznanjena rješenjem KLASA: UP/I-410-23/2025-16/1 od 14. siječnja 2026. Unatoč preporuci Središnjeg ureda MF da se sačeka mišljenje suda, dana 23. veljače 2026. MF u Rijeci da dostavlja rješenje o ovrsi te blokira račun i rad Udruge. Klape i amaterski pjevači da imaju pravo na povrat svojih troškova bez oporezivanja istih. Udruga da nije ulagala sredstva u nekretnine, pokretnine sl. da bi dokazala svoju neprofitnost, nego da je sva utrošena potom pribavljena sredstva ulagala u Ijude — amaterske pjevače, koji su osnova njenog djelovanja i ostvarivanja ciljeva prema Statutu. Činjenica da je KZU Opatija danas mogla postati obveznik paušalnog oporezivanja, da ukazuje nam da je to isto mogla postati u siječnju 2017. kada su doneseni propisi o tome - a tražila je. Isto tako ukazuje nam na činjenicu da je porezna inspekcija mogla prihvatiti pismenu zamolbu Udruge i obavi paušalno obračunavanje dobiti te da od tada Udruga ude u sustav paušalnog oporezivanja. Isto tako ta činjenica da nam govori da i sama porezna uprava osporava predmetno obračunavanje PDV-a po najvećoj stopi od 25%, što je vidimo, dovelo do blokade i prestanka rada Udruge - a sve prema rješenju koje osporavamo tužbom. Nepobitno da je ova udruga obavlja djelatnosti od javnog interesa i od općeg dobra a MF ne navodi - što je to sporno u takvom djelovanju i na koga se odnosi „tržišna utakmica” u temeljnom smislu, ako je jasno da narušavanje tržišne utakmice ne mogu činiti udruge od interesa za opće dobro. Prema tome, Udruga ispunjavanjem svojih ciljeva ne obavlja i ne može obavljati gospodarsku djelatnost. Znajući da Udruga obavlja djelatnosti od javnog interesa i od općeg dobra, i da se financira svojim djelovanjem, inspekcijsko tijelo MF od ožujka 2015. godine (Zapisnik u privitku tužbe), posredno odobrava rad udruzi klapa tako da može nastaviti sa djelovanjem uz primjenu Pravilnika Ministra financija - glede nulte stupe PDV-a sukladno članku 39., stavak. 3., točka n. Zakona o PDV-u. Međutim, traženje pojašnjenja od Udruge kada je prelazila godišnji limit, te neodgovaranje na ista od strane Porezne uprave, da je nukalo predstavnike udruge da se još od 2016. propituju o primjerenom (paušalnom) oporezivanju koje im omogućuje daljnje nesmetano djelovanje. Šutnja tijela uprave oko toga da je dovela do inspekcijskog nadzora i dvogodišnjeg „mobinga” nad Udrugom, koji da nikome ne bi poželio.

8 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

9. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik od 18. ožujka 2024., na koje je tužitelj uložio prigovor i koji je djelomično usvojen.

11. Provedenim nadzorom je utvrđeno da se na račun tužitelja uplaćuju iznosi za nastupe pojedinih glazbenih sastava i da taj novac podiže predsjednik udruge ŠF, pa je tako u 2022. na račun udruge uplaćen iznos od 490.880,00 kn, a predsjednik ŠF je na bankomatu podignuo 487.450,00 kn, dok je u 2023. od 1. siječnja do 30. rujna uplaćen iznos od 45.887,69 eura, a ŠF je podignuo iznos od 45.390,00 eura. Iznos naplaćenih isporuka do 31. kolovoza 2022. je iznosio 310.464,18 kn, što znači da se isti od 1. studenog 2022. smatra obveznikom poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Kako je to navelo porezno tijelo, isto ne raspolaže podacima o tome gdje je utrošen novac koji je podignut sa računa udruge, niti kako je utrošen taj novac, odnosno nije dostavljen nikakav dokaz da je došlo do povećanje imovine udruge i da je udruga djelovala neprofitno. Također je utvrđeno da je tužitelj izdavao račune za izvedbe i koncertne nastupe klapa i to raznim društvima, turističkim zajednicama, hotelima i sl., te da isti u stvari posreduje i organizira glazbena događanja, zbog čega se ne razlikuje od ostalih pružatelja istovrsnih usluga što predstavlja pružanje gospodarskih usluga.

12. Porezno tijelo je provelo i vezani nadzor kod Kulturno-zabavne udruge Opatija, čiji je predsjednik također ŠF, te je utvrđeno da navedena udruga obavlja istu gospodarsku djelatnost kao i tužitelj, na isti način kako je to naprijed opisano.

13. Odredbom članka 6. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, dalje: ZPDV), propisano je da je »Porezni obveznik« u smislu ovoga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. »Gospodarska djelatnost« u smislu stavka 1. ovoga članka je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.

14. Odredbom članka 90. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da se »Malim poreznim obveznikom« u smislu ovoga Zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini nije bila veća od 300.000,00 kuna, odnosno 39.816,84 eura. ("Narodne novine" broj: 113/22).

15. Odredbom članka 77. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona.

16. Odredbom članka 186. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 138/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22, dalje: Pravilnik), propisano je da porezni obveznik iz članka 6. stavka 1. Zakona koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. Zakona, upisuje se u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja tekuće godine, odnosno od 1. dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. Zakona.

17. Stavkom 3. istog članka Pravilnika, propisano je da o činjenici da je u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. Zakona u iznosu većem od 300.000,00 kuna i time postao obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a, porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem Zahtjeva za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a najkasnije do 15. siječnja tekuće godine odnosno do 15-og dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. Zakona u iznosu većem od 300.000,00 kuna, odnosno 39.816,84 eura ("Narodne novine" broj: 133/22).

18. Odredbom članka 9. stavak 1. i 2. Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija ("Narodne novine" broj: 121/14 i 114/22, dalje. Zakon), propisano je da neprofitna organizacija vodi knjigovodstvo po načelu dvojnog knjigovodstva, a prema rasporedu računa iz računskog plana za neprofitne organizacije. Iznimno, zakonski zastupnik neprofitne organizacije može donijeti Odluku o vođenju jednostavnog knjigovodstva i primjeni novčanog računovodstvenog načela ako je: vrijednost imovine neprofitne organizacije na kraju svake od prethodne tri godine uzastopno manja od 30.526,25 eura i godišnji prihod neprofitne organizacije u svakoj od prethodne tri godine uzastopno manji od 30.526,25 eura godišnje.

19. Odredbom članka 53. stavak 1. Pravilnika o neprofitnom računovodstvu i neprofitnom planu ("Narodne novine" broj: 1/15, 25/17, 96/18, 103/18, 134/22), propisano je da je neprofitna organizacija iz članka 52. stavka 1. ovoga Pravilnika obvezna voditi sljedeće poslovne knjige: 1. knjigu blagajne, 2. knjigu primitaka i izdataka, 3. knjigu ulaznih računa, 4. knjigu izlaznih računa i 5. popis dugotrajne nefinancijske imovine (stavak 1.). Osim poslovnih knjiga propisanih stavkom 1. ovoga članka neprofitna organizacija može voditi druge knjige i pomoćne evidencije prema posebnim propisima i svojim potrebama (stavak 2.).

20. Odredbom članka 52. stavak 1. Pravilnika o neprofitnom računovodstvu i neprofitnom planu, propisano je da neprofitna organizacija kojoj je vrijednost imovine na kraju svake od prethodne tri godine uzastopno manja od 30.526,25 eura i godišnji prihod uzastopno u svakoj od prethodne tri godine manji od 30.526,25 eura godišnje, može donijeti Odluku o vođenju jednostavnog knjigovodstva i primjeni novčanog računovodstvenog načela.

21. Odredbom članka 32. Statuta Kulturno-zabavne udruge Opatija, definirana je imovina, način stjecanja i raspolaganje imovinom. Imovinu udruge čine: novčana sredstva koja Udruga stekne uplatom članarina, dobrovoljnim prilozima i darovima; novčana sredstva koja Udruga stekne obavljanjem djelatnosti kojim se ostvaruju ciljevi, financiranjem programa i projekata Udruge iz državnog proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te fondova i/ili iz inozemnih izvora; nekretnine i pokretne stvari Udruge; druga imovinska prava.

22. Tužitelj nije ustanova u kulturi niti tijelo sa javnim ovlastima, niti je upisan u Registar umjetničkih organizacija, pa stoga odredbe ZPDV-a i Pravilnika, na koje se isti poziva, odnose se na ustanove u kulturi, tijela sa javnim ovlastima, muzeji, galerije, knjižnice itd. Također ne ispunjava uvjete da bi se oslobodio od plaćanja PDV-a, a uvidom u izlazne račune je utvrđeno da je Udruga ispostavljala i naplaćivala račune za nastupe raznih klapa i sastava koji nisu članovi udruge, odnosno tužitelj se ponaša kao posrednik u spajanju raznih glazbenih sastava i raznih društava kojima su potrebni izvođači za određene događaje. Iz svega proizlazi da je tužitelj imao status neprofitne pravne osobe i da je bio dužan voditi knjigovodstvo po načelu dvojnog knjigovodstva. Tijekom nadzora izvršen je uvid u Ugovore o autorskom djelu, Ugovore o poslovnoj suradnji, te je izvršen obračun PDV-a za predmetna razdoblja kako je to detaljno opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja

23. Dakle, iz svega naprijed navedenog nesporno proizlazi da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a jer obavlja gospodarsku djelatnost i vrijednost oporezivih usluga koje naplaćuje prelazi zakonom propisani prag, te se na njega primjenjuju standardne PDV stope od 25 %. Naplata nastupa pjevanja klapa, nastupa na pogrebima ili drugim manifestacijama uz izdavanje računa jest gospodarska djelatnost. Nadzorom je utvrđeno da tužitelj podiže gotovinu bez opravdanog dokumentiranja troškova, a svi izdaci i primitci moraju biti opravdani računima odnosno knjigovodstvenim ispravama

24. U skladu sa navedenim, tužitelji svojim prigovorima iz tužbe nije doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost postupanja tuženika, niti su isti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

25. Slijedom navedenog, analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih zakonskih i podzakonskih propisa Sud utvrđuje da se osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela temelje na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije doveo u sumnju. Osobito stoga jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u tijeku upravnog postupka i na koje (prigovore) su se prvostupanjsko tijelo i tuženik očitovali u obrazloženjima svojih odluka, davši pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih su iste ocijenili neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

26. Stoga, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

27. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj tužiteljica nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubila.

U Rijeci 13. ožujka 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju Kulturno-zabavnoj udruzi Opatija, Opatija, Nova cesta 64,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5